Kako George Soroš gradi “novu Ukrajinu“?

Nakon vojne intervencije Rusije na Ukrajinu, jedni smatraju da je ruski predsjednik Putin teško povrijedio međunarodno pravo napavši suverenu zemlju članicu UN-a i pritom počinio „ratni zločin“. Drugi – koji također iskreno suosjećaju s ukrajinskim narodom, smatraju da su upravo događaji od 2014. do 2022. godine, doveli do ove teške tragedije kada Ukrajinci svojim životima plaćaju visoku cijenu za tuđe interese. U svemu tome veliku ulogu ima multimilijarder George Soroš. Za neke je on uspješan poduzetnik svjetskog formata i „filantrop/čovjekoljubac“, koji s procijenjenim bogatstvom od cca 25 milijarde dolara, pripada skupini najbogatijih ljudi na svijetu. Mnoge nacionalne i međunarodne javne institucije, partneri su njegove zaklade „Otvoreno društvo“, poput EU-a, UN-a, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), UNESCO-a, UNICEF-a… Njegovo ime istovremeno se često povezuje s poznatim financijskim špekulacijama globalnih razmjera, naftom, rušenjem legalno izabranih vlada, cjepivima, bankama, burzama… Veći dio svog bogatstva, Soroš investira u neprofitne organizacije. Osnivač je nevladinih organizacija, koje svoje programe ostvaruju u više od 50 zemalja širom svijeta – uključujući Ukrajinu.

Soroš u Ukrajini

Soroš kontrolira Ukrajinu još od 2012. godine, kada ga je u tome podržala „Davos grupa“, uz potporu američkog predsjednika Baracka Obame i NATO saveza[1]. Njegove su podružnice u Ukrajini opskrbljivale mnogobrojne urede, računala, softver, širokopojasni internet, opremu za video konferencije, vozila, putovanja u SAD i drugi materijal potreban za pokretanje nemira na Trgu Majdan u Kijevu. Sve je to učinjeno u suradnji s veleposlanstvima SAD-a i Švedske u Kijevu, USAID-om[2], Carnegie Endowmentom[3], Švedskom agencijom za međunarodni razvoj i Nacionalnom zakladom za demokraciju.

Soroš i mediji

Soroševe su zaklade godinama po Europi tražile istraživačke novinare, kako bi otputovali u Ukrajinu i pripremali priloge koje su njegovi agenti odobravali prije njihove objave. Sorošovi hakirani dokumenti otkrili su između ostalog, da sadrže jednu važnu informaciju: «Odaberite novinare iz 5 ciljanih zemalja (Njemačka, Francuska, Španjolska, Italija, Grčka) i ponudite im dugoročna reportažna putovanja u Ukrajinu. Umjesto da oni utvrde o čemu će pisati, treba im dati okvir za pripremu priloga. Pritom – treba im reći, da zadržavamo pravo veta na priče za koje smatramo da su kontraproduktivne“. Mnogi novinari – posebice iz EU-a, pristali su prodati svoj novinarski kredibilitet, kako bi za dobar honorar odradili posao za Soroša i njegove suradnike. Propagandni memovi koje je propagirala i objavljivala Soroševa grupacija, uključivali su; izbacivanje Rusije iz G8, vojnu potporu NATO-a, članstvo Ukrajine u NATO-u te uvođenje sankcija Rusiji. Jedno od važnih pitanja je i Sorošev rad s ukrajinskim medijima i novinarima, koji su izdašno financirani iz njegovih zaklada. Sudeći po objavljenim dosjeima u razdoblju od 2013. do 2015. godine, njegova je Zaklada samo tijekom jedne godine, potrošila na korupciju medija više od 20 milijuna $. Pretežito se to odnosi na stotinjak ukrajinskih novinara i provladinih medijskih kuća. Formiranjem snažne skupine lojalnih medijskih djelatnika, Soroš je uspio postići ogroman utjecaj na javno mnijenje u Ukrajini i svijetu. Zahvaljujući potpori njegove „Međunarodne renesansne zaklade“, sedamdesetak ukrajinskih novinara moglo je – uz dobar honorar, sudjelovati na mnogobrojnim međunarodnim konferencijama i seminarima, prezentirajući događaje u Ukrajini kako je to bilo dogovoreno.[4]

Procurile informacije o povjerljivim dokumentima Soroševe Zaklade.

Jedan od hakiranih dokumenta od 12. ožujka 2015. godine, otkriva da je antiruski bivši vojni zapovjednik NATO-a i bliski prijatelj Billa i Hillary Clinton – general Wesley Clark, osim poljskog generala Waldemara Skrzypczaka, savjetovao i ukrajinskog premijera P. Porošenka o vojnim pitanjima u vezi s Rusijom. U dokumentu se Soroš predstavlja kao “samoproglašeni zagovornik Nove Ukrajine” („Strategic Culture Foundation“, 30. kolovoz 2016.). Soroš je 6. travnja 2014. godine, neočekivano posjetio Ukrajinu i održao niz sastanaka. Rekao je da će njegova zaklada doprinijeti ostvarivanju najvažnijih reformi koje su Ukrajini potrebne. Osmog listopada 2015. godine,  izjavio je: „Ukoliko bi saveznici Ukrajine, kombinirali sankcije protiv Rusije s učinkovitom pomoći ‘Novoj Ukrajini’, nikakva propaganda ne bi mogla prikriti činjenicu da su ekonomski i politički problemi uzrokovani Putinovom politikom. To bi bio Putinov politički poraz[5]. Soroš je također ukazivao na potrebu osmišljavanja velikog programa tehničke i financijske pomoći Ukrajini. “EU i SAD – pod vodstvom Međunarodnog monetarnog fonda, trebali bi pripremiti paket pomoći vrijedan više milijardi dolara, koji će spasiti zemlju od financijskog kolapsa. Ukrajina također treba vanjsku pomoć koju samo EU može pružiti: upravljačke vještine i pristup tržištima“. Također je isticao, da je „kriza u Ukrajini poziv na buđenje Europe“. No pritom ga je zapanjila činjenica, da su Ukrajinci nekad bili spremni izgubiti živote kako bi bili bliže Europi, a sada zemlji prijeti raspad.

Soroševa uloga na Trgu Majdan (Kijev) 2014. godine?[6]

Sudeći po objavljenim hakiranim dokumentima, pobjeda Euromajdana je u velikoj mjeri ostvarena, zahvaljujući aktivistima koji su primali sredstva i naputke Soroševe „Međunarodne renesansne zaklade“. Od proljeća 2014. godine, on je u bliskom kontaktu s utjecajnim predstavnicima NATO-a, koji su bili na glasu kao “jastrebovi”. Pritom je kritizirao američkog predsjednika Baracka Obamu, zbog njegove „neodlučnosti da pojača pritisak na Rusiju“. Razgovarao je također s tadašnjim vrhovnim zapovjednikom NATO-ovih savezničkih oružanih snaga u Europi Philipom Breedloveom, kojeg je pozivao na pružanje maksimalne vojne pomoći Ukrajini. Potajno je lobirao za mjesto Porošenkovog vojnog savjetnika, utjecajnog umirovljenog generala Wesleyja Clarka, koji je zapovijedao vojnom operacijom protiv Jugoslavije i koji se smatrao tvrdolinijašem u odnosu na Rusku Federaciju. Clark, koji je dio establišmenta američke Demokratske stranke, trebao je prešutno pomoći “jačanju borbene sposobnosti Ukrajine”. Soroševi dokumenti koji su procurili u javnost, također pokazuju da su se njegove zaklade OSF-a i IRF-a, udružile s američkim State Departmentom nakon oružane revolucije na Euromajdanu 2014. godine, kako bi spriječile federalizaciju Ukrajine. Jedan talijanski TV dokumentarac prikazuje, da su snajperisti s Majdana  koji su pucali na građane i policajce, bili na strani „oporbe“. „Soroš je pokretač ukrajinske krize“, tako je  4. lipnja 2015. godine  Piero Laporta – talijanski novinar koji surađuje za mnogobrojne medije; „Libero“, „Il Tempo“, „Il Giornale“, „Limes“, „World Security Network“ i druge, naslovio svoj komentar. [7]  „Cilj je bio stvoriti kaos“, prenosi „Rivista orientale“, 23. studenog 2017. godine. Neke datoteke  od 12. ožujka 2015. godine, prikazuju Soroševu “Globalnu i srednju strategiju za novu Ukrajinu”. Tu se nalazi i dokument – bez datuma, o vojnoj pomoći SAD-a  i Soroševo pismo ukrajinskoj vladi od 23. prosinca 2014. godine. Približno 2.500 hakiranih dokumenata, pokazuje da su on i njegovi suradnici dominirali američkom politikom prema Ukrajini nakon državnog udara 2014. godine.[8] Time je „teorija zavjere“- kako su često isticali mainstream mediji, odjednom postala stvarnost (http:/ /www. crisisforums.org/ ). Zanimljiv je  i komentar mađarskih novina „Karpat Hir“ od 26. ožujka 2011. godine; „Sorošev je glavni cilj bio gurnuti Ukrajinu u potpuni kaos i anarhiju i u tom kaosu i anarhiji izvući najveću moguću korist. Jedina nacionalna i državna aktivnost u Ukrajini danas je kontroverzni i psihički bolesni nacionalizam, antirusko i antimađarsko raspoloženje, koje izravno podržava mreža Sorosovih zaklada ‘Otvorenog društva’ i plaćenih nevladinih organizacija“. Također vrijedi spomenuti i komentar „Magyar Időka“ od 26. ožujak 2018. godine: „U Ukrajini, na tragu ‘revolucionarne revolucije’ kijevskog Majdana, zemlja je utonula u potpuni kaos. Državna vlast je praktički prestala funkcionirati u nekim dijelovima zemlje. Životni standard se vratio u najmračnija vremena Sovjetskog Saveza. Vlada se sastoji od pripadnika „mnogih nacionalnosti“ , koja služi i zastupa isključivo strane interese – američki i globalni kapital. Ova ‘revolucija’ nikada ne bi eksplodirala sama od sebe. Posao su obavile CIA i Sorošove nevladine organizacije“.

Soroš na CNN-u priznao da je financirao državni udar[9]

Bilo je to u svibnju 2014. godine, tri mjeseca nakon krvavog puča na Trgu Majdan, kada je američki milijarder G. Soroš CNN-ovom voditelju Fareedu Zakariji, otkrio da je on odgovoran za osnivanje zaklade u Ukrajini koja je pridonijela organizaciji puča protiv legalno izabranog predsjednika Viktora Janukoviča. (https:// www. altaterradilavoro. com/il- miliardario-george-soros- io-ho-finanziato-il-colpo-di-stato-in-ucraina /? Doing _wp _ cron = 1647101103. 9308280944824218750000). „Dok Soroš govori o „otvorenosti i liberalnoj demokraciji, Ukrajina koju je upravo on pomogao stvoriti“, ističe „The Guardian“ 2015. godine, “postala je najkorumpiranija nacija Europe”. Objavljena je također informacija  da su Andrij Parubij[10] i drugi ukrajinski čelnici bili umiješani u državni udar surađujući s CIA-om i FBI-jem, uključujući ubijanje separatista koji se suprotstavljaju kijevskoj hunti. Mora se priznati, da je milijarder Petro Porošenko – ukrajinski premijer i bliski Sorošev suradnik, doista bio savršen izbor za globaliste i Europsku uniju.

Sorošev doručak s američkim veleposlanikom  31. ožujka 2014.[11]

U dokumentu pod naslovom “Doručak s američkim veleposlanikom Geoffreyjem Pyattom”, George Soroš raspravlja o budućnosti Ukrajine. Nazočni su; Geoffrey Pyatt (američki veleposlanik u Ukrajini); David Meale (ekonomski savjetnik američkog veleposlanika); Lenny Bernardo (OSF); Yevhen Bistricki (izvršni direktor, IRF); Oleksandr Suško (predsjednik odbora, IRF-a); Ivan Krastev (predsjednik, Centar za liberalne studije); Sabine Freizer (OSF); Deff Barton (direktor, USAID, Ukrajina). Sastanak je održan 31. ožujka 2014. godine, nekoliko mjeseci nakon puča na Majdanu i nekoliko tjedana prije izbijanja građanskog rata, kada su ukrajinske snage napale Donbas. Na sastanku, američki veleposlanik Pyatt iznosi opći cilj borbe protiv PR rata protiv Putina, gdje Soroš obećava pomoći. Veleposlanik: „Kratkoročni problem koji se mora riješiti, bit će prenošenje poruka iz vlade putem profesionalnih PR alata, posebno s obzirom na Putinove profesionalne kampanje klevetanja“. Pyatt zagovara ideju decentralizacije vlasti za Novu Ukrajinu. Soros se tome suprotsavlja, jer smatra da bi „model federalizacije posljedično doveo da Rusija ostvari veliki utjecaj na istočne regije Ukrajine“. Smatra da je „Obama bio previše ljubazan prema Putinu, te da postoji potreba za uvođenjem snažnih i inteligentnih sankcija protiv Rusije“.

Sorošev utjecaj na formiranje nove ukrajinske vlade[12]

Kako prenosi „ News Punch“[13], hakirani dokumenti pokazuju da je G. Soroš putem  „Otvorenog društva“ 2014. godine, potajno utjecao na ukrajinsku vladu da radi protiv Rusije. Njegova „Međunarodna renesansna zaklada (IRF)“, već dugi niz godina  igra ključnu ulogu u formiranju tzv. “Nove Ukrajine”. To je izraz koji Soroš veoma često koristi. No odluka o izboru nove izvršne vlasti, na čelu s Petrom Porošenkom, gdje su pojedina ključna ministarska mjesta povjerena “strancima“, zaslužuje posebnu pozornost. Predsjednik Porošenko je u tome uspio, zaobilazeći uobičajene procedure. Nekoliko dana prije glasovanja za novu Vladu, dao je ukrajinsko državljanstvo Aivarasu Abromaviciusu, Natalie Jaresko i Aleksandru Kvitašviliju. Na tu odluku je prema nekim izvorima, snažno utjecao Soroš. U konačnici je Ministarstvo financija povjereno Natalie Jaresko, američkoj državljanki ukrajinskog podrijetla koja je obavljala razne funkcije u američkom State Departmentu. Jaresko živi u Kijevu od 1992. godine, prvo kao zaposlenik ekonomskog odjela u američkom veleposlanstvu, a zatim kao direktorica tvrtke (Western NIS Enterprise Fund) koja se bavi plasmanom sredstava američke vlade u Ukrajinu i Moldaviju. U razdoblju od 2005. do 2010. godine, bila je član Savjetodavnog vijeća za strana ulaganja predsjednika Viktora Juščenka[14]. Ministarstvo trgovine i gospodarskog razvoja povjereno je Aivarasu Abromaviciusu, litavskom državljaninu koji je devedesetih godina radio za glavne bankarske institucije koje djeluju u baltičkim zemljama (Hansabank i Swedbank grupa). Godine 2002. pridružio se East Capitalu, investicijskom fondu specijaliziranom za tržišta u nastajanju i istočnoeuropsku regiju. Novi ministar zdravstva Aleksandre Kvitašvili – Gruzijac je koji je od 2008. do 2010. godine, bio ministar rada i zdravstva u svojoj zemlji. Zahvaljujući ekonomskom fondu iz Washington State Departmenta, studirao je na Robert F. Wagner Graduate School of Public Service, u New Yorku. Bio je ministar rada, zdravstva i socijalnih pitanja u svojoj rodnoj Gruziji.[15] Odluka da se stranci postave na čelo ovako važnih ministarstava, opravdana je potrebom da se „provede promjena u odnosu na dosadašnje upravljanje“. No ona se ticala i vanjske politike sa zahtjevom da Ukrajina pristupi  NATO-u.

Soroševo promicanje partnerstva i integracije Ukrajine u EU

Internetska stranica IRF-a i njena godišnja izvješća, jasno pokazuju da Soroševa sredstva imaju za cilj promicanje ukrajinskog “partnerstva” i “integracije” u EU.  Međutim,  Sorošov utjecaj u Ukrajini daleko nadilazi financiranje koje on pruža ukrajinskim nevladinim organizacijama, akademicima i aktivističkim  think  tankovima. Jednako  tako – ako ne i važniji, je utjecaj koji Soroš ostvaruje na globalno javno mnijenje,  kroz svoju ogromnu propagandnu mrežu, te njegove izravne osobne kontakte s predsjednicima, premijerima, parlamentarcima, bankarima itd. U kolumni od 26. veljače iste godine, objavljenoj u „Project Syndicate“,  koju su kasnije prenijele stotine novina i web stranica, Soroš je rekao da „EU i MMF moraju pokrenuti novi Marshallov plan za Ukrajinu“, što naravno predmnijeva i veliki  transfer novca iz EU-a i SAD-a prema političarima, organizacijama i institucijama koje podržavaju globalistički /korporativni operateri, koji vode EU i Međunarodni monetarni fond (Vidi; https://thenewamerican.com/)

Umjesto zaključka

Ni danas nema bitnih promjena, nakon što su u javnosti otkrivene obiteljske veze između Georgea Soroša  i Anthony Blinkena – sadašnjeg američkog državnog tajnika. Vezu je otkrio istraživački novinar Matt Palumbo u svojoj knjizi „Čovjek iza zavjese“. U jednom izvješću mreže „Soros Foundations Network“ iz 2002. godine, Blinkenov otac Donald (ranije veleposlanik u Mađarskoj) imenovan je članom  Upravnog odbora Arhiva na Soroševom Srednjoeuropskom sveučilištu. Nakon što je A. Blinken potvrđen za američkog državnog tajnika, mađarski list „Magyar Nemzet“ je to imenovanje nazvao “izvrsnom viješću za Georgea Sorosa”. To znači, da  Soroš danas, kao i nekad, i dalje ima izravan utjecaj na politiku aktualne američke administracije prema Ukrajini. (https://neonnettle.com/news/17116-george-soros-deep-ties-to-biden-s-secretary-of-state-blinken-exposed).

[1]  https://cairnsnews.org/2022/02/28/george-soros-has-controlled-ukraine-since-2012/.

[2] Američka federalna državna agencija osnovana 1961. godine, radi obavljanja poslova pružanja međunarodne gospodarske i humanitarne pomoći. Pomoć putem USAID-a daje se u skladu s vanjskom politikom SAD-a.

[3] Specijalizirani nestranački think tank za vanjsku politiku, s uredima u Washingtonu D.C., Moskvi, Bejrutu, Pekingu, Bruxellesu i New Delhiju.

[4] https://ukraina.ru/exclusive/20160817/1017277276.html

[5] G. Soros, The New York Review , 8. lisopada 2015.

[6] https://ukraina.ru/exclusive/20160817/1017277276.html

[7] https://www.pierolaporta.it/soros-dietro-le-stragi-ucraine/

[8] https://www.linkiesta.it/2016/09/i-file-segreti-di-soros-ecco-come-il-miliardario-filantropo-manovra-il/

[9] http://www.hangthebankers.com/

[10]  Bio je predsjednik Verhovne Rade Ukrajine (2016.–2019.), član parlamenta Ukrajine (2007.–2012.) U chat programu Slobode govora na kanalu ICTV, Parubiy je rekao da je “znanstveno proučavao” demokraciju i upozorio svoju publiku da “ne zaborave Führerov doprinos razvoju demokracije”. (https://morningstaronline.co.uk/article/ukrainian-speaker-andriy-parubiy-slammed-praising-hitler-historys-greatest-democrat).

[11] Ukraine, Visit March  2014, Notes Breakfast with US, Ambassador Geoffrey Pyatt, Monday 3/31/2014, 08:00-09:00.

[12]  „Avanti“, 15. Siječanj 2015.

[13] https://newspunch.com/leaked-memo-shows-soros-was-secret-ruler-of-ukraine-in-2014/

[14] https://iltermidoro.blogspot.com/2014/12/il-nuovo-governo-ucraino.html

[15] https://iltermidoro.blogspot.com/2014/12/il-nuovo-governo-ucraino.html