U ovom članku se moram osvrnuti na neke od kritika “drugova” s lijevog spektra, koji su u više navrata kritizirali moj stav prema ljevici, ako zapadnoeuropsku, a kasnije i onu degeneriranu na istoku Europe, uopće možemo nazvati sljednicima ideja Karla Marxa i Friedricha Engelsa.
Ovdje treba naglasiti da je zapadnoeuropska institucionalizirana ljevica oduvijek zbunjivala radništvo. Od začetnika ideje “dugog marša kroz institucije” i odbacivanja revolucije i boljševičkih, Karla Kautskog, do danas. Nakon njega imamo jedan od važnijih datuma u povijesti socijaldemokracije, kongres njemačkih socijaldemokrata u Bad Godesbergu 1959. godine, na kojem je Willy Brandt izjavio da je platforma njemačke socijaldemokracije: “Ne marksizam – da socijalizam i ne nacionalizacija – da welfare state”.
Onda, tijekom Hladnog rata, Enrico Berlinguer, Santiago Carrillo i Georges Marchais, tri “velika lidera” komunističkih partija u tadašnjoj Zapadnoj Europi, 1977. donose odluku o “alternativnom” Trećem putu, kojim se distanciraju od Sovjetskog Saveza i eurokomuniste približavaju centru. To je bila potvrda kapitulacije europske ljevice onakva kakva je nekada bila ili bi trebala biti. Od tada do danas, europska ljevica se odrekla klasne borbe i počela se zauzimati za “ljudska prava”, “očuvanje okoliša”, “prava manjina”, “civilno društvo”, čime se danas pretvorila u filijalu “Otvorenog društva” i njegovih podružnica. Lideri ljevičarskih stranaka su sve učinili da svoju bazu gurnu u klopku Karla Poppera, mentora Georga Sorosa, čije su se nevladine udruge kao promotori “progresivnih” ideja, koje nikakve veze nemaju s revolucionarnom teorijom Marxa i Engelsa, infiltrirale u ljevičarske pokrete i stranke u Europi.
Postoje izuzeci, naravno, kao na primjer lider španjolskih komunista Carmelo Suarez, koji je prije izdajničkog sporazuma grčkog komunista Alexisa Tsiprasa s međunarodnim kreditorima upozoravao na ovu opasnost.
“Opet bauk kruži Europom, bauk komunizma, ali su sve političke snage stare Europe – Merkel, Hollande, Rajoy, Cameron, Tsipras, Renzi…. – udružile u “Svetu alijansu” kako bi otjerale taj bauk. Nekada je radništvo u rušenje kapitalizma jurišalo s parolama “Vlast radnicima” – “Socijalizam i komunizam”, ali su ih od istinske borbe uspjeli odvratiti oportunisti euroljevice – Cayo Lara, Alexis Tsipras, Pablo Iglesias – učenici Bernsteina i njegovih sljedbenika. Svi su oni pozicijama na kojima trenutno jesu upravo u tu svrhu”, prije nekoliko godina je izjavio Carmelo Suarez.
Međutim, za ove ljude se ne glasa i današnji ljevičari na izborima svoj glas daju Renziju, ranije Hollandeu, Prodiju, Corbynu i drugima, koji su de iure većinom pravni sljednici Komunističkih partija iz prve polovice XX stoljeća, a da nikakve veze nemaju ni s komunizmom, ni sa znanstvenim socijalizmom i na vlast dolaze samo kako bi učvrstili postojeći neoliberalni kapitalistički sustav u Europi, koji je nakon propasti Sovjetskog Saveza poharao kontinent. Što je najgore, ne nazire se kraj ovoj agoniji, a razlog je tak što nam današnji stručnjaci i politička elita, bilo da dolaze slijeva ili zdesna, govore kako liberalizam ne treba državu i da su vlade i države samo smetnja slobodnoj trgovini i rastu ekonomije.
Laž! Neoliberalizam, sa svojim prividno ljevičarskim i desničarskim strankama, apsolutno treba državu. Treba je za stvaranje zakona koji pogoduju multinacionalnim kompanijama, koje se moraju širiti i proporcionalno tome uvećavati dobit.
Na tom putu im država služi i da uguše sitne poduzetnike, marljive ljude koji vlastitim radom žele osigurati egzistencijalni minimum,… možda i nešto više. Uvijek, ako uspiju? Oni kojima to pođe za rukom su uspjeli jer se želi dati privid da je to moguće, ali su u stvari “Potemkinova sela” iza kojih se kriju interesi i profit velikih igrača. Dakle, neoliberalizam treba državu, posebno jaku državu, a najjače su u tom smislu bile latinoameričke fašističke diktature, gdje je ovaj fašizam XXI stoljeća u eksperimentalnoj fazi pokazao svoje pravo lice.
Filozof Sandro Vero oštro osuđuje osuđujući ulogu samozvanih progresista u ovom procesu izobličenja. Zašto sam na početku podsjetio na Brandta, Berlinguera, Carrilla, Marchaisa i mnoge druge?
Bez sudioništva ljevice, ne samo socijaldemokratske, neoliberalizam nikada bi postigao takav stupanj penetracije, prožeo društva do perverzije.
Ultraliberalne politike, od Thatcher do Reagana ranih ’80-ih, završile su s takozvanim “Treći putem Blaira”, koji je ovaj termin “posudio” od spomenutih prethodnika. On je pjevao hvalospjeve tržištu koji su postali temeljno načelo za sve buduće protureforme koje su razbile veliki dio kulture blagostanja, radničkih prava i socijalne solidarnosti.
Ljevica se pretvorila u obični menadžment, kojoj je to bio čak i više nego posao. Neprestano ponavljajući ovu arogantnu laž, europska ljevica je postala nositelj i promicatelj tih “vrijednosti”. Zapravo je degenerirana ljevica postala isto što i druga strana medalje, degenerirana desnica. Jedni i drugi zagovaraju “slabu državu”, iako čvrsto drže sve poluge vlasti samo s jednim ciljem – promicanja radikalnih liberalnih reformi.
Dakle, imamo dvije laži. Prva je da ljevica ne brani ništa, ako u obranu nečega nećemo uzeti borbu za okoliš, “ljudska prava”, što je prilično širok pojam, te druge gluposti kojima nam lažni progresisti bacaju prašinu u oči. Na drugoj strani imamo desnicu, koja je nacionalnu državu pretvorila u instrument za uvećanje profita financijske i poduzetničke oligarhije.
Ovdje ćemo kratko spomenuti da u posljednje vrijeme postoje naznake vraćanja izvornim vrijednostima na jednoj i drugoj strani, ali se ovi politički pokreti i ideje pejorativno nazivaju “populizmom”.
Već neko vrijeme je neoliberalizam uspio ovladati temeljnim funkcijama države, kojoj je sada osnovna funkcija stvarati politički okvir za slobodno tržište. Na drugoj strani je državi oduzeto pravo da donosi konačni sud u određivanju prioriteta u ekonomskim i socijalnim programima.
Dakle, imamo državu koja je zapravo strateški koordinator velikog biznisa. Takozvani “laissez faire” je bio i ostao samo jedan od stavova u neoliberalnoj galaksiji. Međutim, upravo je država ta koja mora graditi, održavati i nadzirati složenu institucionalnu strukturu koja će podržava realizaciju temeljnih načela neoliberalne vladavine. Konkurencija uvijek i svuda natjecanja, ekonomske vrijednosti se primjenjuju čak i na stvari s kojima ekonomija nema nikakve veze i imamo punu i bez prepreka implementaciju u ove ideologije nad “ljudskih kapitalom”. U jedno od članaka sam spomenuo da neoliberalizam ima i svoj novogovor, a “ljudski kapital“, “ljudski resursi“, “tržište rada” i slični su samo dio primjera kako se sve pretvara u robu, a država svemu daje veliki doprinos.
Lažna “razlika” između desnice i ljevice se ogleda samo kroz njihove svjesno lažne narative u državnim institucijama.
Sadašnja ljevica je predala dušu i tijelo racionalnoj, neumoljivoj, modernoj i sebičnoj ideologiji. Bez iznimke, svi pristaju na neoliberalne ekonomske politike u znak društvenog kompromisa, a zauzvrat dobivaju etiketu “progresivnih političkih snaga”. Međutim, otuđivši se od svih svojih temeljnih načela, ljevica je prihvatila ulogu političkog mrtvaca.
Ovo je zapravo post-ljevica, koja je odustajanjem od klasne borbe uzrokovala nestanak klasa, ali ne na način kako je prorekao Marx. Naime, odgovornost ljevice, pogotovo uoči lansiranja eura i zalaganja za Europsku uniju, dijela nejasnog procesa globalizacije, leži u činjenici da je sudjelovala u stvaranju neoliberalnih financijskih i institucionalnih okvira. Time je pogazila sve za što se deklarativno zalaže.
Zajedno s lažnom desnicom, jednako tako je lažna ljevica omogućila prodor sila koje su stvorile novu paradigmu, a država im je nužna kao jamac da će sve tako i ostati. Nakon svega navedenog, je li istina da se neoliberalizam zalaže za ukidanje ili dokidanje države? Ne! Država mora postojati, donositi zakone i služiti onima kojima je potrebna. Ali ne onima kojima je stvarno potrebna, nego onima koji imaju stvarni nadzor nad državnim institucijama.
Naravno, imamo i priču o Čovjeku, njegovim pravim i dužnostima da bude slobodan i konkurentan, što je zapravo poraz ljevice, iako ona to prikazuje kao svoju pobjedu, a time se čak ponosi. Ova utrke s desnicom u igri tko će biti “progresivniji” i tko će dati veći doprinos perverznoj ideologiji je samo odraz kukavičluka, a sve će se sručiti na leđa radništva i “običnih” ljudi, koji su danas zbunjeni nametnutom logikom samoocjenjivanja, samonagrađivanja, često i samogađenja zbog otuđene stvarnosti koju žive.
A društvena solidarnost? Ubrzo će postati svojevrsni otrov koji će inficirati um i dušu pojedinca, tako da će mu oduzeti energiju potrebnu da se u punom smislu ostvari kao ljudsko biće.
Čovjek u ovom sustavu postaje resurs, kapital kojim se upravlja, a sve dok je tome tako, “ljevica” i “progresivne snage” nemaju pravo sebe nazivati tim imenom, jer se za sitne ustupke izbore samo da sačuvaju privid svog ideološkog i svjetonazorskog opredjeljenja. U svemu ostalom se i ničemu ne razlikuju od ostalih i slijede agendu koju smo nedavno nazvali fašizmom XXI stoljeća.
sve ste rekli istinito posebno je ovo sto ste rekli na kraju vazno jer je to centar svega jer onaj tko ne prepoznaje takvo krupno zlo i ne vidi ili ga proglasava teorijom zavjere nema pojma o zivotu
Sretan Vam dan antifašističke borbe u RH.
Na mladjima svijet ostaje 😉
https://www.youtube.com/watch?v=ePuoO0Ytuzw
Zlo ima svoj dom u nepoznavanju, pa me toliko i ne cudi, da ljudi zbog toga pate.
Kako ? Uz pomoć medija. Lijevo-liberalna opcija je jedina koja je dozvoljena. Desno i konzervativno je dozvoljeno samo deklarativno, a suštinski se opet mora bit lijevo (vidi Merkl, Hollande). Čim se pojavi neki pravi konzervativac i patriot, iskrena opozicija novom jednoumlju, na njega odmah nasrnu mediji ko bijesni psi. I jao si ga takvom ako nije svetac u privatnom životu, sve ću mu iskopati.Možemo mi svi trubiti kako ms mediji više nemaju utjecaj, imaju ga barem za trećinu ljudi, a to je što se tiče Hrvatske i Europe dovoljno.
mainstream mediji oblikuju stvarnost na svjetskom nivou i samo manji broj ljudi to prepoznaje a ne radi se tu samo omedijima ali su oni svakako najjaci alat u ispiranju mozga ljudima i dzabe je to i prepoznati mozes pisati po internetu i cekati kad ce ti organi orvelovske drzave pokucati na vrata i odvesti te u ludnicu ili zatvor kao sto je sve cesci slucaj u hrvatskoj gdje sad vec gotovo svakodnevno ljudi stradju zbog izgovorene rijeci
Bravo, 5!
jel moze netko objasniti raskol tzv ljevice i zelenih u francuskoj, čuo sam da to ima neke veze s pregovaranjem s nacistima ali nigdje ne mogu naći dokumente
To sa ljevicama i desnicama je prevara, to ne postoji osim u glavama dobrog dila zamantanih ovčica koje se stavljaju na stranu stranaka koje su fiktivno livo ili desno a čije su vođe namjesnici globalnog establishmenta i koji s uskim krugom dodijeljenih mu suradnika rade na održavanju statusa quo govoreći o pronjenama i reformama
Kapitulacija europske ljevice kad su se odrekli Sovjetskog Saveza?? To autora žulja!!!
Dok mi razmišljamo gdje je nestala ljevica i gdje su nestala prava radnika, dotle korporativna oligarhija instalira svoje kadrove u političke stranke, kasnije u sam vrh vlasti i od nas rade kmetove i robove.
zasto jednostavno kad moze komplicirano? meni se cini da smo strasno zakomplicirali stvari. ideologija, religija, zakona, misljenja ima tolika gomila da je nemoguce razmisljati, kamoli razumjeti. mislim da trebamo poci od najjednostavnijeg moguceg modela. od covjeka samoga. sto zeli, kako misli. ali ne bilo kojeg covjeka nego tek rodjenoga. odrasli je zatrovan gore navedenim. kad bi bio otok … sve djeca na njemu. kako bi se organizirali, drustveno uredjenje, ekonomija, moral, vjerovanja, zakoni? da li bi medju njima postajala ljevica, desnica, centar? najjednostavniji model drustva za misaono iskusavanje politickih, socijalnih i ekonomskih modela je drustvo od 2. kad nam postane jasno kako funkcionira sa 2, onda dodajemo treceg. evo ja sam, npr. razmisljajuci o ekonomskim zbivanjima na modelu od 2, 3 te citavog sela (omanje grupe), dosao do zakljucka da kapitalisticki ekonomski model stalno iscrpljuje i smanjuje kupovnu moc svih clanova osim jednoga. dakle, koncentracija kupovne moci je ono sto… Čitaj više »
Babićevi napisi o izdajnićkoj ljevici imaju korjene u njegovom razočarenju kad je uvidio da je ekipa sa advansa upravo ta “ljevica”.
Plenković je ne tako davno najavio borbu protiv populizma /vidjela žaba da konj diže nogu pa digla i ona/.Populizam je po shvaćanju neliberalnog kapitalizma sve ono što im stoji na putu ka konačnom porobljavanju čitavog svijeta u ime maksimalnog profita /zlatno tele/
A koliko mi je poznato najveći profiti u razmjeri sa uloženim ostvarivao se je u robovlasničkom društvu.
Trenutno je socijaldemokracija upravljana i kontrolirana od strane kapitala kojem služi kao amortizer od mogućeg bunta obespravljenih. Odnosno socijaldemokracije ima onoliko koliko joj to dozvoljava kapital.
Socijalizam kao ispravna alternativa neoliberalnom fasizmu nakon sto je uništen u Jugoslaviji a potom u Libiji sa pokušajem uništenja u Siriji egzistira samo još na Kubi zahvaljujući jedinstvu kubanskog naroda i politici samodostatnosti i samoodrżivosti.
Ljevica u Jugoslaviji umirala je tiho ali brzo , sa svakom novom smrcu partizana u borbama narodnih heroja drugog svjetskog rata , tako da se moze sa sigurnoscu kazati da je 90 % iskrene i prave ljevice poginulo jos u borbama i neprijateljskim ofenzivama do konacnog oslobodjenja SFRJ, nakon toga ostalo je 10 % istinskih ljevicara a svi ostali su bili priljepci i supci koji su postajali clanovi KPJ samo i iskljucivo zbog polozaja u drustvu i sinekura a opet sve zbog osobne materijane koristi . Tito koji je svoj narod upoznao u 7-am neprijateljskih ofenziva a kada je bilo stani-pani . znao je dobro tko su pravi ljevicari i takove je kasnije postavljao na sve vaznije rukovodece funkcije SFRJ , upravo zbog toga jest socijalisticki sistem koliko toliko drzao vodu . Medjutim paralelno sa njegovom smrcu umrla je i prava ljevica , od 4 . maja 1980 ljevica u… Čitaj više »
Ne vidim jedino razloga zašto se stvari objašnjavaju etiketama koje su samo alat za ispunjenje ciljeva. Društveni inženjering ima svoje određene ciljeve i to je jedina bitna stvar. Upravo jedan cilj i jer da se ljudi zamaraju s hrpom pojmova koje uopće ne razumiju jer tu krivca neće naći.
O kojem “covjeku” pricamo? Ne postoji vise pojam “covjek”. Od svih zakona, podzakona, pravilnika i akta, nigdje ne postoji taj pojam. Postoji osoba, porezni obveznik, duznik, zaposlenik, ovrsenik, korisnik, nastavi niz… Ali COVJEK je izbrisan.
neoliberalizam nazovimo pravim imenom–lihvarstvo, Daješ stanovnicima i cijelim državama kredite i znaš da oni to ne mogu nikad vratiti i onda su stanovništvo država u tvojim rukama i ovisni o tebi. Danas imamo mnoge države u svijetu, koje su u trajnom dužničkom ropstvu lihvarske mafije iz FED-a, MMFa i Svjetske banke, skoro sve države Afrike i Latinske Amerike. U Europi je najdrastičnij primjer Grčka, propala država i propali narod, Ta država se samo održava na aparatuma kredita lihvara iz MMFa i Svjetske banke, A kvazi-ljevičar Cipras u stvari Sorosev plaćenik, surađuje sa lihavrima. Većina danšnjih ljevičara su baš onakvi kakvim ih je opisao David Icke, da ponovim još jednom: „Rijetko susrećem zatupljenije ili naivnije ljude od onih koje nazivaju ekstremnim krajem političke ‘ljevice’. Njima se već stotinama godina manipulira kako bi mijenjali svijet prema nacrtima Iluminata u nasilnim revolucijama kojima se ruši postojeći poredak. Sada ih još jednom okupljaju kako… Čitaj više »
Evo pogledajmo samo naš takozvane ljevičare u Hrvatskoj. Borba protiv neoliberalizma, svjetskih lihvara, borba za radnika i male ljude? Ma kakvi. Malo morgen. Ništa od toga, Umjesto toga oni vode samo borbu protiv fantomskog hrvatskog fašizma, protiv “povampirenih ustaša”, “crnokošuljaša”, “klerofašista…”. Hrvatski takozvani ljevičari kao Mate Kapović, ili Dragan Markovina nikad ni riječi o gramzivom kapitalistu i lihvaru Sorosu, koji je uništio mnoge radnike širom Europe, naravno, zato što ih Soros sve plaća. Evo Markovina i drušvo, kao Vesnin brat, Zoran Pusić (koji vodi nevladinu organizaciju Documenta, koju financiraju EU, američka vlada, Soros i drugi) prije nekoliko mjeseci osnovali su novu lijevu strančicu i kako je rekao Markovina, glavni cilj im je borba protiv navodnog fašizma u Hrvatskoj. Koji u stvarnosti ne postoji, ali oni se bore protiv marginalnih likova, maraginalnih i folklornih pojava, kao ono, kakve su simbole nosili pojedini obožavatelji Thompsona na koncertima, što su izvikivali pijani navijači… Čitaj više »