Kako preživjeti najveći zločin protiv čovječanstva ikad?

„Izvađeno iz konteksta; Krivo protumačeno; Pseudoznanstveno i obmanjivajuće; Bez stvarnog sadržaja sakriveno iza pseudonima;“ samo su neki od budućih komentara na članak u nastavku. I to je sasvim korektno, u skladu s današnjom konstelacijom snaga podijeljenom između istine, poluistine i neistine. Ipak, autor nema baš nikakvih sukoba interesa, skrivenih namjera niti mu je u konačnici namjera ulaziti u detaljno demistificiranje raznoraznih interesnih skupina ili pojedinaca koji svojim svjesnim ili nesvjesnim djelovanjem opstruiraju otpor teroru kojem smo svi izloženi. To da smo izloženi teroru i da tamo netko doista želi onesposobiti konkretan otpor koristeći ove ili one metode, jasno je svakom slobodno mislećem čovjeku.

Pažnju je poželjno usmjeriti na očigledne posljedice takvog djelovanja. Naglašavam da organizirani građanski otpor svakim danom sve više slabi, a istovremeno broj raznih inicijativa raste stvarajući pritom demotivirajuću kakofoniju. Dovoljno je zaviriti u neku od grupa rasutih po društvenim mrežama ili među komentare ispod članaka na ovom portalu. Gotovo kao prema špranci nakon velikog 20. studenog na plodnom tlu zajedništva počeo je klijati i puštati korijenje defetizam prerušen u međusobne napade. Na kraju dana u ustima i srcima ostaje onaj gorak okus tisućama puta isprobane i efikasne taktike „podijeli pa vladaj“ čija je žrtva zajedništvo, a rezultat slabljenje otpora koji NE SMIJE slabiti. Želimo li ga održati i ojačati, jasno je da otpor mora proći svojevrsnu katarzu jer ovako disperziran nema naročitog efekta.

Vrući krumpir pao je u ruke pojedinca i novi val zajedništva mora izrasti iz individualnog djelovanja, koje će posljedično i zasigurno stvoriti zajedništvo na jednom višem nivou. Uvjet za podizanje na višu razinu je naravno odbacivanje balasta zabluda. Budemo li se pritom pazili niskosti i inzistirali na zajedništvu i slobodi, koja bi nam u protivnom lako mogla poput pijeska iscuriti kroz prste, nema takve brane izidane od interesnih skupina, lobija, Judinih rođaka i Trojanaca koja neće popustiti pred valom koherentnog otpora.

U nastavku su iznesene neke od ključnih premisa i konkluzija, plastično da plastičnije ne može biti. One iziskuju izlazak iz zone komfora i odustajanje od indoktriniranih dogmi koje su rezultat nevještog promatranja stvarnosti, ali obzirom da su logički neoborive, mada na prvu bombastične i neprihvatljive, predstavljaju kamen temeljac za izgradnju nepokolebljive obrane i budućeg hrama slobode.

Što znamo?

• Temeljem nebrojenih upita slijedom zakona o pravu na pristup informacijama upućenih vladama, institutima i autoritetima na polju epidemiologije i virologije diljem svijeta, bez ikakve sumnje i pozivanja na pseudoznanost znamo da virus SARS-CoV-2 nije izoliran. Nažalost ta činjenica nimalo ne smeta virolozima koji i dalje tvrde da je COVID-19 uzrokovan virusom. Ono što točno uzrokuje bolest je u tekstu odvojena tema. Isti postoji isključivo „in silico“ – znači kao hipotetski kompjuterski model prema kojem je skoro pa preko noći dizajniran RT-PCR test u režiji dvojca Drosten-Corman iz njemačke bolnice Charité Mitte, test koji je logički i znanstveno osporen. Obzirom da su kompleksnost i iluzornost virologije u strogoj korelaciji, za bolje razumijevanje činjenice nepostojanja virusa potrebno je istražiti ljude poput Torstena Engelbrechta, Stefana Lanke ili Thomasa Cowana. Na tragu činjenice o njegovom nepostojanju, svi koji tvrde da je virus ubojica nalik su onima koji optužuju nekog za ubojstvo vatrenim oružjem bez da je oružje ikada pronađeno. Time je ustanovljen osnovni kriterij za odvajanje žita od kukolja. Svi znanstvenici, doktori, političari, aktivisti itd. čije riječi opravdavaju bilo kakve aktivnosti ili čija retorika zagovara bilo kakve postupke i mjere temeljene na premisi virusa svjesno ili nesvjesno rade u skladu s neznanstvenom dogmom i guraju vodu na mlin interesnim skupinama koje stoje iza najvećeg zločina protiv čovječanstva.
• Takozvana cjepiva nisu niti mogu biti antivirusna jer virus nikada nije pronađen u svojoj navodnoj ukupnosti. Drugim riječima, iluzorno je govori o stavljanju pancirne košulje kada u navodnom pištolju uperenom prema čovjeku nema metaka od kojih ga takva košulja štiti. Osim što je činjenica da inokulant ne štiti od zaraze niti širenja zaraze, stotine znanstvenika i znanstvenih istraživanja jednosmisleno ukazuju na mnogobrojne neželjene posljedice od kojih je najgora smrt. Do 5. studenog 2021. EduraVigilance (pandan HALMED-u na razini EU) bilježi 29.934 ljudi pokopanih zbog inokulacije protiv bolesti COVID-19 i 2.804.900 neželjenih posljedica od kojih je 50% težih. Do prikrivanja ovih posljedica doći će uz pomoć navodnih mutacija virusa ili neke nove bolesti koja će po diktatu SZO-e preko noći poprimiti pandemijski karakter ili nekom čak destruktivnijom vrstom diverzije. Glavni uzrok nuspojava nije mRNK već vrlo vjerojatno ostali sadržaji inokulanta poput PEG stabilizatora (Polyethylene glycol) ili čvrstih lipidnih nanočestica (SLNPs), sasvim sigurno supstance naziva ALC-0315, ALC-0159 i DSPC koje su po prvi puta na globalnoj skali putem igle ušle u ljudsko tijelo. Tri navedene supstance prema službenim opisima proizvođača „nisu namijenjene za ljudske i životinjske terapeutske svrhe“ i imaju rok trajanja od 10 tjedana zbog čega propagandni stampedo i pozivi na primanje inokulanta postaju jasniji. Što je sve još umiješano u pripravak ne zna nitko i sve što se može reći na tu temu će biti ili ismijano ili etiketirano, a kako bi tome ostalo tako ide i činjenica da korporativni proizvođači inokulanta žele zaštiti rezultate kliničkih istraživanja od zahtjeva za pristup informacijama do 2076. godine, ostavljajući si dostatan vremenski okvir do slijeganja prašine nad pokopanim ljesovima. Po prvi puta u povijesti čovječanstva, čovjek je postao zamorac nad kojim se provodi eksperimentalno kliničko istraživanje. Iz navedenog se kristalizira drugi kriterij koji jasno baca svjetlo na sve one koji ucjenjuju, nagovaraju, zagovaraju ili ostavljaju na izbor inokulaciju pripravkom koji je dokazano opasan po život. Ili su gore navedeni podatci EduraVigilance lažni ili svi ti koji na ovaj ili onaj način promiču igle pozivaju ljude na partiju ruskog ruleta i pritom svjedoče o nepostojanju morala ili o vlastitom stupnju slijeposti na činjenice. Moralna individua nikada ne bi mogla odbaciti sve moguće konvencije, kodekse, deklaracije, čineći ih ništetnim na račun nepostojećeg virusa i/ili bolesti protiv koje ponuđeni inokulant ima isti efekt kao i pancirna košulja u pokušaju ubojstva utapanjem.
• PCR test nije dijagnostički test bez obzira što će netko reći da je od trenutka njegovog pronalaska tehnologija napredovala. Kada bi to i bio, u nekom hipotetskom svijetu prije nego bi mogao postati validan, kada bi se mogao nazvati zlatnim standardom, postojanje virusa morala bi biti činjenica. Bez činjenice virusa, niti jedan test ne može biti validan jer takva pretpostavka prkosi logici i zdravom razumu na što je ukazao i njegov izumitelj, nobelovac Kary Mullis koji je ujedno tvrdio i da virus nije uzrok AIDS-a. Temeljem ovog kriterija, svi oni koji zastupaju bilo koji vid testiranja, bez obzira je li to PCR, antigenski test ili nešto treće, zasnivaju svoje mišljenje na fantomskom virusu pa je tako i njihovo ponuđeno mišljenje ništavno, a praksa pogubna za narod. Uz dužno poštovanje ako su medicinske struke time istovremeno za sebe jednoznačno govore da ili nisu upoznati s logikom ili to rade namjerno. Govore li političari na tragu toga potvrđuju isto takvo nerazumijevanje uzroka i posljedica ili gore, poziraju kao opozicija pritom stvarajući privid demokracije, na primjer tražeći referendum gdje bi se demokratskim putem trebali izjasniti želimo li ili ne prihvatiti privid po cijeni neotuđivih sloboda.
• COVID potvrde su alat kontrole nad svim aspektima života. S takvom definicijom nema potrebe za daljnjim argumentiranjem ovog kriterija za razdvajanje vjerodostojnih od nevjerodostojnih individua jer alat takve snage može beskompromisno oduzeti svaku slobodu po želji nalogodavca pri čemu je jasno da narod nije za upravljačem takvog mehanizma. O takvim sredstvima se ne raspravlja, njih treba beskompromisno odbaciti te istovremeno shvatiti da agitatori i promotori služe svrsi čiji cilj nije blagostanje, poštivanje prava i sloboda, već tehnokratska diktatura.

Što bi trebali znati?

• Onog trena kada su organi vlasti krenuli s kršenjem zakona i ograničavanjem ljudskih sloboda temeljem dokazano lažnih projekcija Imperial Collegea poradi bolesti čije su posljedice zanemarive ako ih se statistički dosljedno usporedi s glavnim uzrocima smrti na svijetu, označen je početak glavne dionice implementacije novog globalnog tehnokratskog društva i možda zadnja velika prilika za konkretan otpor. Otpor je očekivan i simuliran na mnogim vježbama poput Eventa 201, a trojanski konji postavljeni su na strateške pozicije kako bi lažno podizali moral, a zapravo stvorili konfuziju i rastvaranje otpora. Prepoznavanje laži i zabluda stoga postaje dužnost i sredstvo u borbi protiv rata objavljenog cijelome čovječanstvu.
• Inspiracija za djelovanje državnika i političara dolazi iz ekonomske sfere koja je doslovno preuzela državu, našu i njihovu, pa tako pokušaji rješavanja problema kroz državne aparate sami po sebi ne mogu rezultirati nikakvim rješenjem jer su ključne pozicije, primjerice pravosudnog aparata, kupljene. Kada to ne bi bilo tako, naš Ustavni sud bi prelomio tekuću agendu već na pitanju maski.
• Plan realizacije novog svjetskog poretka preimenovanog u „Veliki reset“ izvor je i sastavni dio programa svih globalnih institucija koje su ga malo-pomalo spuštale kroz državne mreže sve do lokalne zajednice podmazujući ga novcem putem fondova i novčanih poticaja te ogromnom količinom naive jer ideja jest bila omogućiti ljudima da si iskopaju vlastiti grob. Novca imaju u izobilju jer ga sami stvaraju i usmjeravaju prema ostvarenju njihovih ciljeva. Kada bi raspodjela novca bila moralna, i iznos potrošen samo u prvih 12 mjeseci u SAD-u na „rat protiv virusa“ bio iskorišten za rješavanje globalnog pitanja gladi, niti jedan jedini čovjek u svijetu ne bi umro od gladi narednih 585 godina. Baš je glad taj posljednja poluga s kojom će sistem ucijeniti sve nas koji još imamo kruh na stolu. Agenda za 21. stoljeće, održivi razvoj, zelena revolucija, pametni gradovi i sela itd. pripremali su teren za prelazak na novi tip društva, ovog puta kontroliranog putem digitalnih valuta, potvrda tj. certifikata, pretvarajući čovjeka u hodajuću dionicu bez prava glasa. Time postaje jasno da se od globalnih institucija koje su velikim dijelom formirane od nedemokratski izabranih pojedinaca ne može tražiti kompromisno rješenje, niti njih zanimaju pregovori o ljudskim pravima i slobodama naprosto jer im to nije dio plana za čiju su implementaciju plaćeni.
• Pročelnici ili gradonačelnici koji prihvaćaju bilo koju neznanstvenu tezu u podlozi juriša na ljudska prava time zapravo govore jedino da su spremni na kompromis koristeći naše slobode i živote kao žetone. Isto vrijedi i za saborske zastupnike koji više vole svoje samodopadne retoričke igrokaze nego njihov stvarni sadržaj i posljedice za narod kojeg navodno zastupaju. Unutar naših državnih institucija trenutno postoji samo jedna jedina pozicija s koje je moguće promptno i adekvatno odgovoriti na vapaje iz svih slojeva društva, a to je pozicija predsjednika države. Nažalost, izgleda da čovjek na toj poziciji igra istu zavodljivu ulogu kakvu je tijekom svog petogodišnjeg mandata odigrao bivši američki predsjednik Trump. Slučajno, čak se i retorički približio zapadnjačkom stilu, dok se Hrvatima umjesto psihološke operacije kodnog naziva „Q“ (inače nastalog prema izvornom predlošku boljševičke „Operacije Povjerenje“) koja umrtvljuje aktivizam, nude njene hrvatske referendumske izvedenice. „Operacija Povjerenje“ nije spasila ruski narod, niti je „Q“ spasio američki narod, pa tako niti referendum neće spasiti Hrvate. Takva je hrvatska politička realnost.
• Političkog otpora zločinu protiv čovječanstva dakle NEMA jer se svakom državniku koji predstavlja realnu prijetnju agendi prvo nudi mito, ako odbije mito biva ucijenjen, ako ne poklekne sustiže ga neočekivani zastoj srca. U prilog takvom modusu operandi protiv individualnog i konkretnog političkog otpora kakvog su primjerice pokazali predsjednici afričkih država (Burundi, Tanzanija…) jesu njihove iznenadne smrti. Iz navedenog bi trebalo biti jasno da nikakav otpor baziran na vertikalnom, teokratskom modelu neće polučiti rezultat, bez obzira je li formiran na strani pozicije, opozicije ili civilnog društva.
• Prihvativši globalističku ideologiju, sfera institucionalne religije kompromitirana je do nezamislive razine. Prihvativši maske koje nemaju nikakvo znanstveno uporište, prihvativši i promovirajući inokulaciju koja za sobom ostavlja trag smrti, pristajući na cijeli niz neznanstvenih i nelogičnih postupaka, institucionalna religija zapravo je stvorila veliku priliku vjernicima pogledati u pravo lice današnjih duhovno-moralnih vertikala, pri čemu se komentar ne ograničava na neku konkretnu religiju jer je trend prihvaćen na najvišoj razini kod svih.
• Tijekom hospitalizacija u posljednje nepune dvije godine velika većina smrtnih slučajeva ljudi koji su od ranije imali barem jedan ili više komorbiditeta, rezultat su globalno nametnutih protokola liječenja, a kako bi rezultati istog bili sakriveni, autopsije se ne provode. Medicinski radnici su prema naputku postali legalni provoditelji nasilne eutanazije bez informiranog pristanka za kojeg su uskraćeni tijekom školovanja koje ih je pretvorilo u automate i zamračilo njihovu svijest i savjest lažnim dogmama poput teorije klica. Nije realno očekivati da će doktori u većini priznati što rade niti da će istupiti iz kulta, tako nešto značilo bi totalni raspad njihove ličnosti, stoga scijentistički fanatizam neće biti zaustavljen u bolničkim hodnicima i ordinacijama, baš kao što neće biti zaustavljen niti u saborskim klupama, referendumima ili u banci.

Što bismo trebali raditi?

• Prvo bismo trebali sami sa sobom riješiti glavnu kognitivnu disonancu koja glasi: „Kako je moguće da moja država, moja crkva, moj učitelj, moja policija, moji liječnici itd. rade protiv mene, a trebali mi me štiti i paziti na moja prava, fizičko i duševno zdravlje?“ Kada odgovor bude jasan kao dan dovoljnom broju ljudi, možemo krenuti u svijet bez okova i balasta. Tek tada možemo formirati manje grupe prijatelja koji još uvijek imaju mentalni kapacitet za prerađivanje niza premisa u konkluzije, a to je preduvjet za multidisciplinarnu sintezu, za stvaranje realnih i konstruktivnih rješenja. Iz manjih grupa će se formirati sve veće i veće sinkrono djelujuće grupe koje se neće raspadati jer u svojim temeljima neće imati šupljikavost laži.
• Trebali bi prihvatiti činjenicu da postoje interesne grupe čiji je moralni sustav kompromitiran do najviše mjere zbog čega provode nečovječnu agendu. Imenovani ili bezimeni pojedinci iza globalno sinkroniziranog korona plana i pokušaja prelaska na novi društveni ustroj s totalnom kontrolom nad svim aspektima života čovječanstva, su pokeraškim rječnikom „all in“. Kada bi barem ovo do sada izneseno postalo jasno većem broju ljudi, bilo bi lako prokazati blef i srušiti cijelu agendu. Tada bismo i znali s kime popuniti ministarstva i ostale državne organe koji su u svakom slučaju potrebni za održavanje reda jer stvaranja nekog novog na moralu utemeljenog društva nije moguće preko noći.
• Trebali bi se educirati i shvatiti da fantomski virus ne može biti uzrok bolesti, da testiranje bilo koje vrste nema nikakvog znanstvenog uporišta te da je u konačnici cijela virologija zapravo lažna, a služi kao temelj za rušenje civilizacije. Čak i bez ijednog znanstvenog objašnjenja, puko čitanje novinskih naslova uz korištenje zdravog razuma i logike dovodi do iste spoznaje. Niti bolest nastaje kako virolozi misle, niti se šire kako epidemiolozi tvrde, a posebice se ne tretira kako to mehanički rade medicinari. Da su svi oni u pravu, u posljednjih 100-ak godina ne bismo imali streloviti porast broja bolesti od kojih ljudi umiru, unatoč navodno sve modernijem i produktivnijem zdravstvenom sustavu. Kada današnja virologija i epidemiologija i dobar dio medicine potone u parafin, imat ćemo priliku prodrijeti dublje u uzroke i smisao bolesti te omogućiti prikladno liječenje prirodnim pripravcima kao što su to uspješni radili naši preci tisućama godina prije pojave alopatske medicine.
• Trebali bi shvatiti da je današnje društvo izgrađeno na temeljima i vrijednostima koje razne interesne skupine pokušavaju srušiti kroz infiltraciju i izvrtanje sustava vrijednosti ne bi li postavili temelje novog društva koje će izgraditi prema njihovim poimanjima sloboda i biti čovjeka, a protivnom svemu što smo do sada živjeli i baštinili, protivno svemu što mi kao ljudi osjećamo da bismo trebali biti. Na staro normalno povratka nema, a novo bi trebalo biti izgrađeno u skladu s našim elementarnim vrijednostima, a ne nekim kompjuterskim modelom.
• Trebali bi svima koje poznajemo neumoljivo objašnjavati da se u svijetu vodi rat protiv čovjeka na svim razinama te da je izlaz u demistificiranju laži i dogmu jer je samo pitanje vremena kada će nametnute mjere i tehno-zakoni pokucati na svačija vrata. Ukoliko će netko moći probiti do potrebnog razumijevanja realnosti i prihvatiti dužnost koja prirodno slijedi, stvorit će se dodatni prostor za djelovanje koje neće biti iz nužnosti već iz svjesnog razumijevanja.
• Trebali bi odustati od traženja vođa i spasitelja i povezati se na elementarnoj ljudskoj razini putem vrijednosti koje svaki od nas ima. Okosnica povezivanja mora biti sloboda u svakom pogledu. Kada to doista napravimo, kada sloboda zaživi u našim srcima i kada shvatimo proporcije laži koje su nas cijelo vrijeme držale pod vodom, bit će dovoljno napisati objavu ili poruku prijateljima „Nađemo se sutra u podne pod satom“ koja će se „viralno“ proširiti svim mrežama, kanalima i grupama, a centre gradova će ispuniti stotine tisuće ljudi, bez vođe ili poglavnika, bez mesija i lažnih proroka, bez glazbe i mažoretkinja, bez kruha i igara. Tada to NEĆE biti prosvjed već okupljanje svjesnih i u slobodi povezanih pojedinaca, s moralnom i mentalnom snagom potrebnom za izgradnju novog društva po mjeri razuma. Kada se to dogodi, možete biti sigurni da su stvoreni preduvjeti da se napravi nešto doista konkretno, bez agresije i bez nasilja.

Umjesto zaključka, trebamo biti svjesni da ukoliko propustimo vremenski okvir za miran otpor, agresija će biti sve veća i veća, a to će izazivati i sve agresivnije odgovore čovječanstva suočenog s bezizlaznom situacijom. Takav scenarij treba izbjeći pod svaku cijenu, a najbolji početak je u riječima RAZUMIJEM što se događa i NE PRISTAJEM.