Kampanja sirijske vojske ne staje – SAD i Turska „očajni zbog 700 000 izbjeglica“

Jučer su na zapadnom rubu sirijskog grada Aleppa teroristi pokušali probiti linije sirijske vojske s tri samoubilačka napada koja teroristi pokušali izvesti uporabom automobila punih eksploziva, čime je otvorena nova i krvava fronta u dugom sukobu vladinih snaga i islamističkih terorističkih skupina u Siriji.

Novinar Ibrahim Mohammad iz Aleppa je jučer u 14:00 po srednjoeuropskom vremenu izvijestio o ova tri napada i na svom Facebook profilu objavio fotografije eksplozije sva tri vozila, koja su uništena prije nego su se uspjela približiti vladinim snagama.

Napadi su provedeni na područje Al-Zahraa, a na tom dijelu je Hayat Tahrir Al-Sham rasporedio jedinice među kojima je mnogo lokalnih Turkomana, Ujgura i pripadnika turkomanskih naroda iz Središnje Azije. Njima se pridružio manji broj terorista onoga što je ostalo od bivše skupine Noureddin Al-Zenki, uništene u međusobnom obračunu s milicijama sirijske Al-Qaede početkom 2019.

Agencije su kasnije prenijele vijest da je za ovaj napad odgovorna teroristička koalicija Hayat Tahrir Al-Sham i potvrđeno je da se incident dogodio na području Al-Zahraa.

Državna agencija Sana izvijestila je da su vladine snage uništile četiri automobila s eksplozivom prije nego što su došli do svojih ciljeva. Teroristi govore kako su osvojili nekoliko kuća na brdu iznad Aleppa, dok Hezbollah, koji je aktivan u obrani tog dijela Aleppa, govori o propalom napadu.

Općenito, ako govorimo o kampanji sirijskih snaga u Idlibu, treba reći da je nakon oslobađanja Maarat Al-Numana i južnog dijela autoputa M5, uz naknadno oslobađanje Khan Tumana i područja zapadno od Aleppa, na bojnom polju došlo do zastoja pješačkih snaga, ali su zapadno od Aleppa ruski i sirijski zrakoplovi protekla dana proveli više od dvjesto zračnih napada. Istina, ovo je rekao američki specijalni izaslanik za Siriju James Jeffrey, koji je za udare „na civile“ optužio Damask i Moskvu, ali

Ruska Federacija negirala bilo kakvu umiješanost u udare na civilne ciljeve, ako je takvih udara bilo.

Borbe u pokrajini, posljednjem uporištu terorista u Siriji, nedavno su eskalirale. Damask bi želio vratiti Idlib pod svoju kontrolu, ali cilj treba ostvariti tako da se izbjegnu veliki gubici i masovne migracije stanovništva, koje bi prisilile Tursku da se aktivnije umiješa u sukob. Ankara to neće učiniti izravno, ma koliko Erdogan prijetio intervencijom, ali bi sirijsku Al-Qaedu mogla opskrbiti protuoklopnim sustavima, lakim oružjem i streljivom i granatama za višecijevne raketne bacače. To bi usporilo napredovanje vladinih snaga i uzrokovalo znatne gubitke u redovima SAA.

Međutim, sirijska vojska je oslobodila strateški grad Maarat Al-Numan i nadomak je Saraqiba, logističkim centrom gdje se autoput M5 Damask-Aleppo spaja s autoputom M4 koji spaja zapadnu pokrajinu Latakiju s pokrajinom Aleppo, Raqqa i Hasaka na krajnjem sjeveroistoku zemlje.

Američki i turski izvori govore o 700 000 unutarnjih izbjeglica koji se zbog ofenzive kreću prema turskoj granici, dok su Ujedinjeni narodi izvijestili da je od 1. prosinca svoje domove moralo napustiti 390 000 ljudi, među kojiem je 80 posto žena i djece. Kao što vidimo, Washington i Ankara su skoro udvostručili broj izbjeglica, što je u informacijskom ratu koji je u tijeku bilo očekivano.

Ipak, čini se da je sudbina pokrajine Idlib zapečaćena, jer se teroristi neće moći dugo opirati bez znatne i  kontinuirane inozemne potpore, a ona je izostala. Damask može računati i na superiornost na terenu i želi eliminirati posljednje džepove otpora, kako bi se tada pristupilo konačnom smirivanju zemlje.

Idlib će, po svemu sudeći, postati prava smrtna klopka za militante koji su vjerovali da će tamo učvrstiti svoju vlast.

Ali i nakon njihove kapitulacije u Idlibu, terorističke skupine bi mogle nastaviti stvarati probleme sirijskoj vladi. Iako je logično pretpostaviti da bi uspavane ćelije terorista kasnije mogle provoditi napade na oslobođenom području, iskustva iz Dara’e, Quneitre, Qalamouna, pokrajine Homs i Aleppu govore da sirijske obavještajne i sigurnosne službe odlično odrađuju svoj posao, jer na teritoriju kojeg redovito „češljaju“ ljudi generala Mamluka nisu zabilježeni veći teroristički napadi i slobodni dijelovi Sirije nisu ništa opasniji od Tunisa, Istanbula ili Sinaja u Egiptu. Sirijskim službama treba odati priznanje što zemlja nije postala „drugi Irak“, gdje je u „vrijeme mira“, 2013. na primjer, samo u terorističkim napadima na ulicama iračkih gradova ubijeno oko 10 000 ljudi. Tako da su pesimistične prognoze o „nemogućem brzom smirivanju nacije“ pretjerane.

Ono što je sigurno je da će Rusije i Iran i dalje pružati punu podršku Damasku, koji će njihovu pomoć trebati godinama. Konačno, konsolidacija Damaska može utjecati i na Libanon koji je desetljećima u dobrim odnosima sa Sirijom, stoga će očekivana promjena scenarija na sirijskom teritoriju imati utjecaj i na složene političke ravnoteže u Bejrutu.

Ali to je sekundarni razlog zašto je pokrajina Idlib strateška meta sirijske vlade, koja je želi osloboditi pod svaku cijenu, a borbe koje se sada vode u Aleppu će sigurno utjecati na konačni ishod ili, bolje rečeno, na datum konačnog oslobođenja Idliba, jer je taj scenarij ionako pitanje vremena.

Što se tiče situacije na frontu zapadno od Aleppa, nakon što je oslobođen Khan Tuman, područje Rasheedin 5 i okolna sela, jučer su vladine snage pokrenule napad nešto južnije i napreduju prema autoputu M5 u području velike vojne baze „Icarda“, kojoj su se jučer poslijepodne približili na oko 5 kilometara.

Kao što smo ranije izvijestili, nemoguće je toliko brzo ažurirati karte sjeverozapadne Sirije i ucrtati sva nova oslobođena područja, a posljednja ažurirana karta dostupna na internetu je ona od subote 1. veljače, gdje bi trebalo dodati još nekoliko sela oslobođenih u dolje označenom području.