Kanadska vlada nastoji da ućutka kanadske novinare kod kuće i u inostranstvu prijedlogom zakona o drakonskoj cenzuri

Kao kanadska novinarka, mogla bih podlijegati cenzurnom zakonu koji, ako bude usvojen u Senatu, znači da vlada u Kanadi može efikasno zabraniti i cenzurisati moj glas u zaborav, zajedno sa ostalim glasovima protivnika.

Nakon što sam vidjela njegov tvit o pitanju Zakona C-10, koji je nedavno usvojen u Donjem domu, razgovarala sam sa kanadskim novinarom Danom Dicksom o ovome. Objasnio je da je zakon predstavljen kao da se radi o tome da Kanada dovodi velike kompanije pod regulativu CRTC (Kanadska komisija za radio-televiziju i telekomunikacije), kako bi one prikazivale više kanadskog sadržaja.

„Ali ono što ljudi ne vide“, upozorio je on, „je to da su u ovaj zakon stavljene klauzule, zaštite određenih izdavača i kreatora sadržaja koji bi zaštitili ljude poput mene i vas.“

Te su klauzule, rekao je on, nedavno uklonjene iz zakona, što je navelo mnoge Kanađane koji stvaraju sadržaj i svjesni su zakona da se zabrinu da će prema njima biti postupano kao prema emiteru ili uredniku, u skladu sa propisima CRTC.

Suština je da je ovo, mimo drugih gluposti vlade, posljednji napad na slobodu izražavanja i neslaganje.

„Zaista se čini da ovo zaobilazno daje mogućnost kontrole slobodnog protoka informacija na mreži i početak utišavanja glasova koji se bune protiv statusa quo“, rekao je Dicks, upozorivši da bi mogle uslijediti kazne za prekršioce.

„Ne izgleda dobro za pojedine kreatore sadržaja. Svako ko ima bilo kakav uticaj ili značajnu publiku, gdje ima sposobnost da utiče na umove masa, da dosegne milione ljudi, takvi će biti prvi na udaru.“

Na pamet mi padaju imena poput James Corbett. Iako ima bazu u Japanu, kao Kanađanin podlijegao bi zakonu. I sa svojim vrlo oštrim kritikama mnogih pitanja koja se odnose na kanadsku vladu, on je trn koji bi sigurno rado uklonili pod izgovorom ovog zakona.

Ili Dicks, koji takođe stvara video snimke koji često kritikuju akcije kanadske vlade.

Ili istraživač Cory Morningstar, autori Maximilian Forte, Mark Taliano, Ives Engler ili riječiti fizičar Denis Rancourt, da nabrojim pregršt buntovnih glasova. Slagali se ili ne sa njihovim mišljenjima, oni imaju pravo da ih izraze.

Ili sebe. Bila sam vrlo kritična prema kanadskoj politici Covid i licemjerju, kao i prema kanadskom umanjivanju terorizma u Siriji, podršci neonacistima u Ukrajini i nepokolebljivoj podršci Izraelu koji sistematski ubija, izgladnjuje i zatvara palestinske civile – uključujući i djecu.

Članak na veb stranici Law&Liberty, koji sebe opisuje kao fokusiranje na „klasičnu liberalnu tradiciju prava i na to kako ono oblikuje društvo slobodnih i odgovornih osoba“, napominje da zakon omogućava „dovoljno diskrecije da se filtrira sadržaj Kanađana koji ne nosi poželjno ideološko držanje i da daje prioritet sadržajima koji to čine.“

U članku se naglašava da se tim prijedlogom zakona krši pravo Kanađana na slobodno izražavanje, kao i „pravo da se izraze umjetničkim i političkim kreacijama i pravo da ne budu nepravedno suzbijani maglovitim vladinim algoritmom“.

Primijećeno je da Kanađani sa velikim brojem pratilaca, poput Jordana Petersona, Gada Saada i Stevena Crowdera, „svi uživaju u publici koja daleko premašuje bilo koji program kablovske televizije“.

Kao i gore navedeni primjeri, i ovi istaknuti kanadski glasovi rizikuju zabranu prema ovom zakonu.

Ali, još gore, postoji još jedan zakon, C-36, koji takođe nagovještava tešku cenzuru: zakon o smanjenju štete na mreži. On ne uključuje samo cenzuru, već velike novčane kazne i kućna hapšenja prekršilaca.

Isti članak na Law & Liberty napominje: „Od Kanade se takođe očekuje da slijedi obrazac njemačkog zakona NetzDG, koji nalaže da platforme brišu sadržaje za koje je utvrđeno da predstavljaju govor mržnje – koji ne zahtijeva stvarnu dokazanu diskriminaciju ili potencijalnu štetu, pa je stoga uglavnom subjektivan – u roku od 24 sata ili se suoče sa velikim novčanim kaznama. Ovo će očigledno podstaći platforme da liberalno uklanjaju sadržaj i izbjegavaju kazne.“

Kanadska ustavna fondacija (CCF) s pravom osporava ovaj zakon, napominjući da je „predložena definicija govora mržnje kao govora koji će„ vjerovatno “podstaći mržnju ili ponižavanje nejasna i subjektivna“.

Maxime Bernier, lider Narodne stranke Kanade, takođe je izuzetno kritičan prema zakonima.

Trudeau has made every issue about race, gender and religion since his election.

Now he wants to criminalize everyone who disagrees with his tribalist vision.

C-36 is the worst attack ever against free speech in Canada.https://t.co/6Z5EefmviP

— Maxime Bernier (@MaximeBernier) June 25, 2021

CCF ovim zakonima ukazuje na potencijalni potpuni gubitak osnovnih prava Kanađana.

Trebalo bi biti sasvim jasno da su ovi zakoni izuzetno opasni za Kanađane, iako su maskirani razgovorom o izjednačavanju prava i borbi protiv govora mržnje.

Autor: Eva Bartlett