Karantena ovisi o prosječnoj dobi stanovništva i broju kreveta intenzivne njege

Stopa smrtnosti od novog koronavirusa  varira ovisno o zemlji. Službene vlasti Italije navode kako se zemlja mora nositi s najvišom stopom smrtnosti na svijetu, onom koja je 24. ožujka 2020. bila 9,9% . To je previše u usporedbi s 0,5% u Njemačkoj, 4% u Kini, 4,9% u Francuskoj i 7,2% u Nizozemskoj. Ovdje uvijek govorimo o službenim podacima vlada i službi javnog zdravstva.

Samo zbog napravili usporedbe, za vrijeme citiranih istraživanja smrtnost Covida-19 u Španjolskoj dosegla je prag od 7,2%, 5,6% u Nizozemskoj, 5,3% u Velikoj Britaniji, 1,4% u Švicarskoj i 0,5% Južnoj Koreji i u Austriji. Ovo su hladni brojevi.

Prije nego što iznesemo nekoliko pojašnjenja, potrebno je objasniti što je stopa smrtnosti. Ovaj koncept označava postotni udio smrti od određene bolesti od ukupnog broja bolesnih subjekata tijekom određenog vremenskog razdoblja. Očito je ta vrijednost promjenjiva u odnosu na trajanje promatranja i mijenja se od mjesta do mjesta.

U tom smislu treba podsjetiti da je Bjelorusija do sada provela samo 32 000 testiranja, mahom onih koji dolaze iz inozemstva i zemlja tek sada dobiva setove za testiranje iz Kine. No Lukašenko će biti tema drugog članka, posebno posvećenog Bjelorusiji.

Sada dolazimo do pojašnjenja. U međuvremenu, sama smrtnost je upitan  kompas, u smislu da za spoznaju o određenim vrijednostima treba uzeti u obzir sve zaražene ljude, što je nemoguće. Problem u smislu  hipotetskog masovnog pregleda su asimptomatske osobe koje su bile u kontaktu i „na nogama“ su prošli akutnu fazu bolesti i oni koje zdravstvena tijela još nisu registrirala. Oni u konačnom broju nedostaju.

Mnogi od njih pate od simptoma koji su tako blagi da uopće ne primjećuju ili nisu ni primijetili da su bili zaraženi Covidom-19.

Drugi aspekt kojeg treba uzeti u obzir jest da svaka zemlja, sa stajališta registra, ima različito stanovništvo. Samo povežite točke. Što su stariji ljudi, veća je vjerojatnost da će umrijeti ako su zaraženi. Posljedično, u državama gdje postoji starija populacija, trebali bismo imati višu smrtnost i upravo bi se suprotno trebalo dogoditi u zemljama s mlađom populacijom. Je li to uvijek tako?

Moguće je da je jedna vlada bila učinkovitija u pronalaženju više slučajeva nego druga. Drugim riječima, usporedbe stope smrtnosti su od zemlje do zemlje vrlo upitne.

FOTO: Stopa smrtnosti prema izvješćima raznih zemalja

Starost i stroge mjere

Razgovarali smo o dobi onih u statistikama. Zanimljivo je promatrati i odgovor vlada na novi koronavirus u odnosu na sastav njegove populacije. Općenito gledajući, što više država mora razmišljati o skrbi za starije građane, to se više na „željezne mjere“ u pokušaju ograničavanja širenja Covida-19 i smanjenja broja smrtnih slučajeva.

Usporedimo sada zemlje. Italija i Španjolska su pokazale veću skrb o svojim starijima od Velike Britanije i Sjedinjenih Država.

Zapravo, prosječna dob talijanskog naroda jedna je od najviših na svijetu i iznosi 46,5 godina i izvršna vlast je, iako sa zakašnjenjem, nametnula strogu društvenu kontrolu. Sličan argument vrijedi i za Španjolsku koja ima prosječnu dob stanovništva od 43,9 godina, dok Francuska lagano „kaska“, zaustavljajući se na 41,3. Nije slučajno da je Macron, za razliku od Contea, odluke donosio postupno i s manje straha.

U Velikoj Britaniji, gdje je Boris Johnson predložio provedbu strategije „imuniteta krda“, prosječna dob je 40,6 godina, dok je u Sjedinjenim Državama ona relativno niska, čak 38,5 godina. To bi moglo biti objašnjenje zašto su mjere Londona i Washingtona, barem u početku, bile mekše od onih koje su poduzele mnoge druge zemlje. Vođe su se očito vodile logikom „budući da je stanovništvo relativno mlado, vrijedi razmisliti prije nametanja drastičnih zaštitnih mjera“.

U Brazilu se Jair Bolsonaro založio za što brži nastavak normalnog svakodnevnog života, jer je virus, prema brazilskom predsjedniku, „obična gripa“. Korištenjem uobičajenih zaključaka o kojima smo hipotezirali, budući da je Covid-19 smrtonosan posebno za starije ljude, brazilski predsjednik je smatrao da s populacijom prosječne dobi od 33,2 godine nema potrebe za mjerama koje će imati utjecaj na gospodarstvo.

Kina, Njemačka i Japan

Postoje neke iznimke koje zaslužuju zasebnu analizu. Njemačka je pokazala malo brige prije uvođenja hitnih mjera zdravstvene zaštite. Ipak, prema podacima, prosječna dob Nijemaca je oko 47,8 godina, što je više od one u Italiji. U pravilu bi Berlin trebao „blindirati“ svoje gradove. To nije bio slučaj samo zato što njemačka zdravstvena mašinerija može računati na 28 tisuća kreveta intenzivne njege. Računica je jasna, to je 6 kreveta na 1000 stanovnika, a Italija ih ima samo  2,6.

Još jedan izuzetak od ovog pravila je Japan koji se bori s najstarijom populacijom na svijetu s prosječnom dobi od 48,6 godina. Tokio je nametnuo niz „kirurški preciznih“ karantena, na sve škole svih vrsta i razina, ali ljudi i dalje izlaze, rade i primjetne su gužve u parkovima. Kako tumačiti takvo ponašanje?

Postoje dva slučaja. Ili je Covid-19 izoliran prije nekoliko mjeseci, čim su registrirani prvi slučajevi unutar zemlje, ili stvarna infekcija još nije došla u Japan.

U tom bi slučaju Shinzo Abe mogao oponašati Italiju i Španjolsku i zatvoriti sve nepotrebne aktivnosti.

Kina je bila prva zemlja u borbi protiv pošasti novog koronavirusa. Nakon početnog oklijevanja, Peking je uveo „željeznu karantenu“ za čitavu provinciju Hubei, epicentar zaraze. Osim toga, provodio je drakonske ciljane mjere u ostatku zemlje. Ali prosječna dob Kineza je 38,4 godine, dakle ne baš visoka. S ovog stajališta, drastična strategija Xi Jinpinga služila je ograničenju smrti i širenju zaraze, ali nadasve za održavanje društvene harmonije. Sve je u trenutku zamrznuo kako ne bi došlo do kršenja statusa quo i postojećeg poretka.

Sa sociološke točke gledišta je povukao pravi potez i uspio očuvati harmoniju između naroda i vlasti, od lokalne uprave do središnje države. Ovo nas dovodi do zaključka da vođe svjetskih zemalja uzimaju niz faktora pri donošenju teških mjera kao što je karantena, a prosječna starost stanovništva u kombinaciji s brojem kreveta na intenzivnoj skrbi je, kako se čini, jedan od ključnih faktora.