Kijev prijeti Budimpešti – ”Zakarpatje se mora dovesti u red”

Kijev i dalje insistira na novom zakonu o obrazovanju, ali ova agresivna politika dovela do radikalnih promjena u odnosima zemlje s Europom. Umjesto tradicionalne “bezuvjetne podrške”, ovaj put je Ukrajina našila na bezuvjetnu osudu. Mađarska nastupa najoštrije protiv Kijeva, a kijevske vlasti prijete Mađarskoj novom “protuterorističkom operacijom” u Zakarpatju, gdje živi mađarska manjina. Izjava ukrajinskih vlasti je odgovor na akciju održanu u Budimpešti u kojoj se podržalo samoodređenje Zakarpatja.

Posebnu uznemirenost je uzrokovala izjava čelnika pogranične službe Ukrajine Anatolija Matiosa, koji je rekao da njegova agencija ne može preuzeti potpunu kontrolu nad granicom zbog djelovanja lokalnog stanovništva.

Stanovnici Zakarpatja, prema njegovim riječima, navodno “žive od krijumčarenja i ne dopuštaju ulazak graničara na njihov teritorij”.

Osim toga, Matios je rekao ”kako lokalno stanovništvo de facto podržava mađarsko vodstvo”.

Politolog Bogdan Bezpalko takve izjave tumači kao poruku Kijeva Budimpešti i Mađarima da im bude jasno kako je u regiji moguć vojni scenarij. Stručnjak vjeruje da ukrajinske vlasti ”protuterorističku operaciju” mogu početi od granice, a onda je proširiti na cijelu regiju i na zapad ukrajinskog teritorija.

Ranije je ukrajinski politolog Mihail Pogrebinski, voditelj Centar za politička studije iz Kijeva, objasnio zašto je Ukrajina vrlo slaba da bi se oduprla Mađarskoj duže  vremena.

”Zakarpatje se sve više smatra dijelom Mađarske, a ne Ukrajine. Vlast Kijeva u Zakarpatju je iznimno slaba. U gradu Berehovu, gdje su Mađari većina, to je posebno vidljivo”, kaže Pogrebinski.

“Ljudi u Zakarpatju ne poznaju dobro ukrajinski jezik ili ga uopće ne znaju. Mađarske zastave su obješene svugdje u Berehovu. Možda je to loše, ali treba shvatiti da će ljudi težiti da ostvari ostanu kakve jesu. Ljudi tamo žele da njihova djeca cijelu srednju školu studiraju na mađarskom, a ne na ukrajinskom. To je tako zato što ih podržava Mađarska, a ne Kijev. Njihova djeca, nakon što završe školu, odlaze na sveučilišta u Mađarskoj, a ne u Kijev. To potvrđuju mnogi podaci i pokazatelji”, rekao je Mihail Pogrebinski.

Nedavno usvojeni ukrajinski zakon o obrazovanju, koji sprečava nastavu na jezicima nacionalnih manjina, samo je pojačao centrifugalne sile u Zakarpatju, a sve je kulminiralo separatističkom akcijom “Samoodređenje za Zakarpatje” i potpori neovisnosti regije koja se održala u mađarskom glavnom gradu Budimpešti.

“U mađarskoj političkoj eliti vlada gotovo potpuni politički konsenzus glede ukrajinskog zakona o obrazovanju i kršenju prava mađarske manjine u Zakarpatju. Mađarski političari su obećali da će praviti probleme Ukrajini u EU. Mislim da će učiniti nešto slično, jer su to tvrdoglavi ljudi. Toliko su konsolidirani i tvrdoglavi da se gotovo prkosno ukrajinskim Ministarstvu vanjskih poslova rekli da uopće nisu bili iznenađeni kada je ispred ukrajinskog veleposlanstva u Budimpešti mađarska desnica tražila pravo na samoodređenje za regiju Zakarpatje”, nastavio je Pogrebinski.

S druge strane, politolog tvrdi da je malo vjerojatno da će Mađarska ikada zahtijevati od Ukrajine teritorij Zakarpatja. Politička situacija u EU jednostavno to neće dopustiti i stoga je histerija ukrajinskih diplomata i političara pretjerana.

”Ukrajinski diplomati nisu jako pametni, jer su odmah reagirali kao da je mađarska vlada službeno organizirala ovu akciju. Jasno je da mađarska vlada javno i službeno neće podržati separatističke težnje Zakarpatja. Do sada, iako vrlo slaba, ukrajinska država postoji u priznatim granicama Europe, a Europska unija ne može dopustiti da jedna od njezinih članica, Mađarska,  službeno objavi svoje teritorijalne pretenzije. Ovo je činjenica da su ukrajinski diplomati, koje i dalje ne razumijem, ljudi na krivom mjestu, obični laici”, dodao je voditelj Centra za političke studije iz Kijeva.

S druge strane, Ukrajina želi zaustaviti centrifugalne procese u Zakarpatju i ne vidi drugi način nego da se ljudi tamo nauče ukrajinski jezik.

“Možda postoji nekakav razlog u akcijama ukrajinskih vlasti. Ipak, bez znanja ukrajinskog jezika se ljudi iz Zakarpatja ne mogu upisati na ukrajinska sveučilišta. Ali Kijev mora doći do kompromisa s Budimpeštom i mađarskom manjinom u Zakarpatju. Ukrajina je jednostavno previše slaba da bi se dugo suprotstavljala Mađarskoj. Ukrajina je slaba država i u Zakarpatju gotovo da nije prisutna”, zaključuje Mihail Pogrebinski.

Podsjetimo da su se u srpnju 2015. naoružane jedinice ”Desnog sektora” oružano sukobile s pripadnicima ukrajinske policije i Službe sigurnosti (SBU) u gradu Mukačevu u regiji Zakarpatje. Prema nekim izvorima su ranjena četiri civila i tri ukrajinska policajca. Drugi izvori opet govore da ima i mrtvih i ranjenih, što je potvrdio i glasnogovornik “Desnog sektora”. Svrha napada je bila “uklanjanje lidera u regiji i naknadno preuzimanje vlasti”, kao što se dogodilo u Donbasu.

Napadači su pucali na pripadnike snaga sigurnosti u Mukačevu, zapalili benzinske postaje i otvorili vatru iz ručnih bacača granata. Štoviše, ured za odnose s javnošću ukrajinskih neonacista je tada priopćio ”kako su svi pripadnici vojno-političkog pokreta Desnog sektora u zemlji podigli razinu borbene pripravnosti”. U međuvremenu su vlasti u Kijevu u planine Mukačeva, kamo su se militanti Desnog sektora povukli nakon sukoba poslale Nacionalnu gardu i specijalne snage. Bilo je izvješća kako je incident, koji se na prvi pogled činio “političko-vojni”, na kraju navodno bio “kriminalno-trgovinski”, odnosno sukob između dva suparnička kriminalna klana u regiji. No, ova interpretacija se pokazala lažnom i njome se htio umanjiti značaj oružanog sukoba.

Istovremeno su i predstavnici zakarpatskih Rusina tražili od Kijeva da se priznaju rezultati referenduma iz 1991. i da se Zakarpatju da poseban status.

Predstavnik rusinskog pokreta  Andrej Jurik je rekao kako postoje svi potrebni i opravdani razlozi koji se temelje na ishodu referenduma održanog u Zakarpatju 1991. godine, gdje je 78% stanovnika tada glasovalo u korist posebnog statusa regije. On je podsjetio da je mađarski političar Gabor Vona, čelnik mađarske stranke Jobbik, rekao da Europska unija treba podržati zahtjeve Rusina i Mađara za autonomijom Zakarpatja u Ukrajini.

Naime, 14. ožujka 2015. je Kongres Rusina Zakarpatja usvojio izjavu o namjeri da zatraži priznanje od ukrajinskih vlasti Rusina kao autohtone nacije i kroz dijalog s Kijevom dodjelu autonomije Zakarpatju.

Nacionalni sastav Zakarpatja je uvijek bio izuzetno šarolik, iako su prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. Ukrajinci činili 79% stanovništva. Tu je i velika mađarska dijaspora (12%), potom Slovaci, te Rusini koji moraju pristati na službenu brojku od 0,8% od ukupnog stanovništva regije, iako je ta brojka netočna, jer su se mnogi morali izjasniti kao Ukrajinci.

Sa stajališta službenog Kijeva te “centrifugalne sile” krše ukrajinski pravni poredak i riječ je o čistom separatizmu. S točke gledišta etničkih manjina, njihovi zahtjevi su legitimni, pošteni i povijesno utemeljeni.