Iran i Kina su prvi put ažurirali 25-godišnji sporazum koji je potpisan 2016. godine, a koji predviđa kineska ulaganja u Islamsku Republiku u iznosu od 400 milijardi dolara.
Vijest je objavio časopis Petroleum Economist, a dokument je nadopunjen tijekom posjeta iranskog ministra vanjskih poslova Mohamada Javada Zarifa Pekingu, tijekom kojeg je njegov kineski kolega Wang Yi dvije zemlje nazvao “globalnim strateškim partnerima”.
Prema časopisu, sporazum predstavlja “potencijalno važnu promjenu u globalnoj bilanci sektora nafte i plina” i mogao bi označiti “seizmičke promjene u globalnom sektoru ugljikovodika”. Značajno je da u plaćanju koja se budu provodila prema ovom sporazumu neće biti američkih dolara.
Ulaganja u naftni, plinski i petrokemijski sektor
“Središnja točka novog sporazuma je da će Kina uložiti 280 milijardi dolara za razvoj iranskog sektora nafte, plina i petrokemije”, piše časopis čiji su novinari razgovarali s “glavnim izvorom usko povezanim s ministarstvom nafte”.
Taj se iznos može unaprijed uložiti već tijekom prvog petogodišnjeg razdoblja sporazuma, ali dogovor je da će u svakom sljedećem petogodišnjem razdoblju biti dostupni dodatni iznosi, ovisno o dogovoru obje strane.
“Bit će drugih ulaganja u iznosu od 120 milijardi dolara za poboljšanje iranske transportne i proizvodne infrastrukture, koja se mogu primijeniti i u prvom petogodišnjem razdoblju, a drugi se iznosi mogu dodati u svako naredno razdoblje, ako se obje strane slože “, dodaje se.
Petroleum Economist je desetljećima cijenjena publikacija iz područja energetske industrije i poznat je po svojim analizama.
Njegovo izvješće slijedi još jedno od prošlog mjeseca u kojem se navodi da se Kina ponovo “obvezala” na tri ključna energetska projekta u Iranu, naime Fazu 11 plinskog polja Južni Pars, zapadna naftna polja Karun i Jaskov terminal za izvoz nafte.
Kineska bliska uključenost u izgradnju iranske proizvodne infrastrukture u potpunosti je u skladu s gigantskom inicijativom Novog puta svile, navodi iranski izvor.
Azijski div namjerava iskoristiti jeftinu radnu snagu dostupnu u Iranu za izgradnju tvornica, koje su projektirale i nadzirale velike kineske tvrtke, sa specifikacijama i operacijama identičnim onima u Kini.
Ideja je poslati kineske proizvode na zapadna tržišta koristeći iransku prometnu infrastrukturu.
Najveći kineski projekt u Iranu vrijedan je 1,5 milijardi dolara i želi elektrificirati željezničku prugu Teheran-Mašhad, dugu 926 kilometara.
Također se planira izgraditi željeznička pruga velike brzine Teheran-Qom-Isfahan i proširiti ovu mrežu sjeverozapadno preko Tabriza.
Željeznica je dio Novog puta svile
Linija dužine 2300 kilometara spojit će Urumqi u kineskoj provinciji Xinjiang, bogatoj resursima, s Teheranom, odakle će dalje povezati Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan i Turkmenistan i protezati se kroz Tursku do Europe.
Tabriz, dom mnogih ključnih industrijskih lokacija za naftu, plin i petrokemijske proizvode, ali i polazna točka za plinovod Tabriz-Ankara, bit će ključna točka na tom putu.
Kineske tvrtke imat će pravo sudjelovati u svim petrokemijskim projektima u Iranu, uključujući pružanje tehnologije, sustava i osoblja potrebnog za dovršavanje tih projekata.
Jamstva za rusko sudjelovanje
Sporazum uključuje klauzulu koja barem jednoj ruskoj kompaniji omogućava da može sudjelovati u projektima zajedno s kineskim operaterima, navodi se u izvješću.
Rusija, tangencijalno uključena u sporazum, razmatra sličan neovisni sporazum koji pokriva sve njene ekonomske odnose s Iranom. U lipnju su dvije zemlje potpisale desetak sporazuma o suradnji koji pokrivaju područja poput energetike, željeznice, poljoprivrede, farmacije i turizma.
Ugovori su potpisani kada je ruski ministar energetike Aleksandar Novak posjetio Iran s delegacijom od 120 gospodarstvenika, uključujući predstavnike privatnih i javnih poduzeća.
Izazov SAD-u
Prema časopisu, ključna prednost sporazuma leži u činjenici da Kina i Rusija imaju stalna mjesta u Vijeću sigurnosti UN-a, što sprečava SAD ili bilo kojeg drugog protivnika da sankcionira Iran na multilateralnoj razini, stoga Washingtonu ostaju samo jednostrane sankcije.
Peking je te stavove odbacio, navodeći da je kineska suradnja s Iranom prema međunarodnom pravu legitimna i da se “mora poštivati”.
Kina je uvezla iz Irana preko 900 000 tona sirove nafte u srpnju, 8% više u odnosu na prethodni mjesec, prema podacima koje je prošlog tjedna objavila Opće carinska uprava Kine (GAC).
Uvoz najvećeg kupca nafte na svijetu dogodio se unatoč prijetnji Washingtona da će kazniti kompanije koje uvoze naftu iz Irana, nakon što su SAD ukinule izuzeća za jednostrane sankcije protiv iranske nafte.
Peking se pripremio za bilo kakve posljedice zbog sudjelovanja u iranskim razvojnim projektima i mogućeg sukoba sa Sjedinjenim Državama, piše međunarodna energetska internetska stranica Oil Price.
Ako Sjedinjene Države pokušaju opstruirati samo jedan od kineskih projekata u Iranu, tada bi Peking mogao upotrijebiti “nuklearnu opciju” i prodati značajan dio američkih državnih obveznica kojim ima u vrijednosti preko 1200 milijardi dolara. Većina tih obveznica može se početi prodavati već u ovom mjesecu, iako se Peking, barem za sada, drži politike prema kojoj prodaje američke obveznice s manjim prinosom i kupuje one s većim, ali ne smanjuje količinu američkog duga u državnoj riznici. Naravno da bi bilo kakav pokušaj napada na kineske interese u Iranu utjecao na kineske vlasti i vrlo lako bi mogao natjerati Peking da posegne za “nuklearnu opciju”, potpuno nevažno kojeg opsega. Svaka promjena na tržištu duga bi uzrokovala zabrinutost, ako ne i paniku među ostalim ulagačima i Washington bi se suočio s velikim poteškoćama u pokušaju da ih uvjeri kako je sve u najboljem redu.
Prvo trebaju napraviti par tvorinca zrakoplova i svog oružja u Iranu da zaštite tih 400 milijardi jer će ih stvorova djeca zbombati sa svojim vazalima.
Kina ima toliko novca da ga mora ulagati, što treba iskoristiti, jer daju povoljne kredite za projekte koji će sami sebe isplatiti. Mislim da je BG osigurao 8 mlrd infrastrukturnih kredita. Mi smo za sada samo Pelješki most, ali ne po shemi da ga kreditira Kina, već su samo pobijedili na natječaju kao izvođač. Šteta. Ima potencijala, a naši klinac. Ništa. Za Iran nema brige. To je bilo očekivano
Pozdrav Ivi i Alenu.
Ulaganje u razvoj azijskih zemalja, ne samo Irana, je politika koju Kina već godinama provodi kako bi se smanjija američki udio, a poveća azijski kupovine kineskih roba. Osim toga Kina ima i veliki iznos američkih obveznica koje triba oprezno upotrebljavat.
Na unutrašnjem planu kineska ekonomija se usporava i PBOC je upravo smanjila obavezni omjer rezervi koje banke moraju imat kako bi povećala likvidnost i kreditiranje proizvodnje roba, a smanjila ulaganja u nekretninskome i ostalim imovinskim sektorima.
Posljedica svega toga je i određeno jačanje yuana u odnosu na američki dolar.
Što će izuzetni na ovo? Lupiti Iranu sankcije? Lupiti carine Kini? Hegemon pada brže nego što se mislilo. Najjače je što svojim postupcima on to još ubrzava.
Nije slučajno..
Sve se čeka da i EU opali koji šamar Amerima. Jedan veliki gospodarski deal sa Rusima bio bi idealan za početak.
Kina je vec poodavno i uvelike prisutna u Iranu, bilo to Zapadu poznato i pravo ili ne, zvanicno ili ne – ali, to je tako.
Kolikogod juesej sankcijama nastoji to sto nastoji, vec i jedan posjet Teheranu i Iranu dokazuje jalovost silnih nastojanja.
Zapad uopce nije svjestan/ne razumije da Iranci unatoc i uprkos sankcijama zive – dostojanstveno.
Zapravo…geopoliticki Zapad ne razumije dostojanstvo uopce. Sto dokazuje medijskim nametanjem iskrivljene slike Irana…u iskrivljenom zrcalu zapadnjackih “vrednota”.
Skepticima od srca preporucam posjet Iranu.
Kina ce uloziti, Ameri razoriti!
A što kaže Macron o plinskom polju Pars ? Zanijemio , zaboravio…
Pa neka sad netko kaže da Iran i Kina nisu strateški saveznici. Da ne daj Bože Iran sutra bude napdnut Kineska Narodono islobodilačka Vojska bi bila ondje.