Kina je sigurna u “reglobalizaciju” i novi svjetski poredak

U jučerašnjem članku “George Soros je očajan – Projekt otvoreno društvo je u dubokoj krizi” smo prenijeli razmišljanja i dio planova, ostvarenih i neostvarenih, američkog milijardera koji se žali na Trumpa, kojeg vidi kao “diktatora”, ali i na Angelu Merkel, jer je “bezobzirna političarka koja gleda samo njemačke interese”, optužuje pohlepnih 1% svjetske elite da je upropastila projekt globalizacije i, naravno, Vladimira Putina naziva prijetnjom koja će svoje medvjeđe šape staviti na “slobodnu i demokratsku Europu”.

Soros se ovaj put nije dotaknuo Kine, iako najavljena politika novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa u tom smislu otvara brojna pitanja. No, usprkos praksi Pekinga da kratko komentira samo aktualna događanja, ovih se dana oglasio aktualni zamjenik predsjednika Ureda za prekomorske poslove Državnog vijeća NR Kine i bivši zamjenik kineskog ministra vanjskih poslova, He Yafei.

Zbog čega je važan njegov članak, kojeg je prvo objavio specijalizirani portal China US Focus, a kasnije BRICS Post? Naime, u Kini nije praksa da državni dužnosnici komentiraju ono što bi se, hipotetski, tek moglo dogoditi i uglavnom se drže aktualnih događanja. S druge strane, izjave kineskih dužnosnika ili napise u državnim medijima i partijskim glasilima uvijek treba uzimati ozbiljno.

Pažljivi čitatelji će se sjetiti gotovo ”nevažna dva retka” koja je u listopadu 2013. objavila agencija Xinhua, kada je novinar Liu Chang pozvao na ”de-amerikanizaciju svijeta”, nakon čega su uslijedile brojne inicijative Pekinga u tom smislu.

Liu Chang je za kinesku državnu agenciju Xinhua “samo komentirao” tadašnje neizglasavanje proračuna u Sjedinjenim Državama za 2014. godinu, zbog čega je uslijedila financijska blokada američkih saveznih institucija i strahovalo se od početka nove globalne krize. U jedva dvije kartice novinarskog teksta je Liu Chang napisao “kako od Drugog svjetskog rata SAD drže svijet u šaci, te da svojim neodgovornom ponašanjem,  zbog uloge američkog dolara kao međunarodne valute, mogu destabilizirati bilo koju zemlju, regiju, pa i cijeli svijet u bilo kojem trenutku”.

Liu Chang tada nije rekao ništa novo, ali je dodao “kako je došlo vrijeme da se stvari promijene”. Mnogi ga nisu shvatili ozbiljno, ali je Peking od kraja 2013. do kraja 2016. poduzeo ogromne korake i tom smislu, toliko velike da analitičari tek danas shvaćaju ozbiljnost “nekoliko novinarskih redaka” od prije tri godine.

Danas o globalizaciji, odnosno o ”re-globalizaciji”, koja najavljuje novi svjetski poredak, piše visoki dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova NR Kine. Hoće li ga u Sjedinjenim Državama shvatiti ozbiljno ili će se u istinitost njegovih tvrdnji morati uvjeriti tek kada Peking poduzme takve korake da će morati priznati krizu ne samo projekta ”otvoreno društvo”, kako se žali George Soros, nego ukupnog projekta globalizacije s jednim centrom moći? To je pitanje na koje sada nema odgovora, ali poslušajmo što piše He Yafei, koji se, obzirom na njegovu dužnost kao zamjenika predsjednika Ureda za prekomorske poslove Državnog vijeća NR Kine, obraća izravno odlazećoj, ali prije svega novoj američkoj administraciji.

He Yafei: ”Re-globalizacija najavljuje novi svjetski poredak”

Svjetska rasprava o globalizaciji je pala u drugi plan zbog “fenomena Trump” i njegovog širenja na Europi, ali i šire u svijetu. Dva tabora, “de-globalizacijski” protiv “re-globalizacijskog”, se suprotstavljaju, i svaki vuče na svoju stranu, bez jasnog pobjednika.

Iz povijesne perspektive, globalizacija, kao i cjelokupna povijest svijeta, nije bila linearan proces. Bilo je uspona i padova, kao i iznenadnih i nepredvidivih događanja. U desetljeću brzog rasta globalizacije je svijet ostvario neviđene prednosti, ali smo također vidjeli i rastući jaz između bogatih i siromašnih i veću podjelu između kapitala i rada, kao što je bilo predviđeno od strane Karla Marxa. Dakle, zaključak bi trebao biti da će globalizacija teći i dalje, ali s različitim paradigmama i najavljuje se nova era “re-globalizacije” u kojoj će Kina igrati glavnu ulogu, piše He Yafei.

Kineski predsjednik Xi Jinping će biti gost na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu u siječnju 2017. godine, što još jednom pokazuje da Kina pridaje veliki značaj “novoj globalizaciji i globalnom vodstvu”. Budući da je ranije zamišljena globalizacija očigledno propala, hitno joj je potrebna promjena. Svjetski poredak u nastajanju se oblikuje u trenutku promjena u globalizacijskom procesu. Iako je predsjednik Trump najavio neke anti-globalizacijske mjere, još nitko ne zna što će se dogoditi u sljedećih pet godina, posebno u europskoj politici. Za sve nas je to još uvijek velika nepoznanica, iako postoje neki trendovi koji će se bez sumnje i dalje odvijati.

Jedan je trend da se nakon financijske krize neoliberalizma 2008. on ubrzano počeo povlačiti i na svjetskoj razini. Drugi je činjenica da su se, unatoč globalnom gospodarskom usporavanju, gospodarski rast Kine i kineski model pokazali kao posebno važni u globalnom gospodarskom upravljanju. To je model sa svojim elastičnim političkom sustavom i snažnim institucionalnim aranžmanima.

Kontrast između raspada zapadnog neoliberalizma i novog modela kineskog razvoja ne treba zanemariti. Siguran sam da će kineski model imati istaknuto mjesto u nadolazećem godišnjem sastanku u Davosu. Tijekom proteklog desetljeća je Kina zauzela proaktivan pristup u stvaranju zajedničke globalne stvarnosti, posebno u Šangajskoj organizaciji za suradnju i Azijskoj infrastrukturnoj i investicijskoj banci (AIIB). Tu je i novi sporazum o slobodnoj trgovini, ”Regional Comprehensive Economic Partnership” (RCEP), koji je gotovo zaključen, ali i kineska inicijativa “Jedan pojas, jedan put“, koja promovira novi način razmišljanja o zajedničkom razvoju u globalnom upravljanju.

Usred rastuće neizvjesnosti uzrokovane političkim i ekonomskim pomakom u velikim razvijenim zemljama poput SAD-a, Velike Britanije, Italije i Francuske, Kina se ističe kao sidro stabilnosti i kontinuiteta u globalnom upravljanju i međunarodnim naporima u rješavanju globalnih izazova kao što su klimatske promjene. Najveća neizvjesnost je, bez sumnje, buduća ekonomska i monetarna politika gospodina Trumpa. Trgovinski protekcionizam, smanjenje poreza, povećanje ulaganja u infrastrukturu u iznosu od 1 000 milijardi dolara i nastavak politike povećanja kamatne stope FED-a već su na stolu. To je mješavina politika koje će utjecati na globalnu trgovinu i gospodarstvo.

Sada je pitanje je koliko i koliko dugo ekonomije svijeta praktično mogu biti neovisne o globalnoj proizvodnji i financijskim tokovima. Svaki poremećaj aktualnog sustava skupo mogu platiti mnoge zemlje, posebice mala gospodarstva ili pojedinačne robne ekonomije.

Naravno, ne radi se samo o Kini i Sjedinjenim Državama. Riječ je o promjenama u političkom i ekonomskom krajoliku svijeta u kojem živimo, o “rebalansu” ili “konvergenciji” između razvijenih i zemalja u razvoju, na skali koja nije viđena još od industrijske revolucije prije nekoliko stotina godina.

Drugim riječima, globalno upravljanje prolazi kroz povijesni proces i od “zapadne vlasti” se kreće u smjeru “zajedničkog vladanja istoka i zapada”.

Hoćemo li uspjeti u oblikovanju novog svjetskog poretka u nastajanju koji će biti više fer, koji će omogućiti bolje globalne arhitekture upravljanja u zajednici naroda koji su de facto entitet sa zajedničkim interesima s uzajamno korisnim odnosima? To je veliki izazov za sve nas. Bit će tragično ukoliko neka zemlja ili zemlje krenu krivim putem i zbog domaćih politika, ekonomije ili geopolitike postanu zapreke u pomaku ka “re-globalizaciji”. Sada, kada je nova era već na horizontu i brzo mijenja svijet, nema vremena za gubljenje i svakako zahtijeva sastanak umova i usklađeno djelovanje u globalnom upravljanju svih članova međunarodne zajednice.

Posljednje, ali ne manje važno, “re-globalizacija” ne znači i odbacivanje o trenutnog globalnog sustava upravljanja. Kina je više puta izrazila svoj čvrsti stav da želi zaštititi i ojačati postojeći sustav upravljanja. Ono što treba biti učinjeno, nakon pomnih i širokih konzultacija među narodima, jesu reformske mjere. Trebamo razmišljati i poduzeti sve kako bi se poboljšao ovaj sustav s očitim nedostacima.

“Rastući populizam u Sjedinjenim Državama i Europi nije nešto što se događa iz čista mira i ne može se zanemariti. Govoreći općenito, on je posljedica upornog povećanja razlika u raspodjeli dohotka i bogatstva, što stvara jaz između profita kapitala i rada. Populizam je samo njegova etiketa. Uzrok koji progresivno hrani populistički bijes protiv elite u Sjedinjenim Državama i nekim europskim zemljama je sada kristalno jasan. Ako tu tjeskobu ne budemo mogli obuzdati, bilo kakav govor o novom svjetskom poretku će biti uzaludan. Uspjeh Kine u kontinuiranom rastu i njezinim ogromnim naporima da se smanji i iskorijeni siromaštvo može biti dobar primjer i za druge narode,” zaključio je He Yafei.

Kineski zamjenik predsjednika Ureda za prekomorske poslove Državnog vijeća NR Kine ovim člankom zapravo poziva Trumpa da se ne poigrava sa svjetskom ekonomskom i financijskom stabilnošću, jer će Kina sigurno naći odgovor na sve izazove. Nije slučajno spomenuo Šangajsku organizaciju za suradnju, Azijski infrastrukturnu i investicijsku banku i “Novi put svile”, ali i veliko područje slobodnog tržišta RCEP, koje obuhvaća Kinu, Indiju, Australiju, Novi Zeland, skupinu ASEAN, ali i Japan i Južnu Koreju.

Članak visokog kineskog dužnosnika odgovornog za prekomorske poslove je zapravo poziv Trumpu i nekim europskim liderima da dođu u Davos i da tamo pokrenu konstruktivan dijalog na korist svih naroda svijeta. Zanimljivo je da He Yafei za porast populizma u Sjedinjenim Državama i nekih europskih zemalja ne upire prstom u vanjske čimbenike, što je praksa Zapada, nego kao ključni razlog pobune naroda protiv “njihovih” političkih “elita” vidi u nepravednoj preraspodjeli dobiti i davanju prioriteta profitu kapitala, umjesto onome od rada. Osim toga, He Yafei podsjeća kako to nikoga ne treba čuditi, jer je ovakav razvoj događaja predvidio još Karl Marx u svojim radovima iz XIX stoljeća.

Kao što smo na početku rekli, ovakva otvorena obraćanja putem medija u Kini su rijetkost. Od kineskih dužnosnika smo uglavnom navikli na kratka priopćenja glasnogovornika Ministarstva vanjskih poslova ili uopćene izjave predsjednika Xi Jinpinga. U tom smislu, članak kojeg je He Yafei napisao za China US Focus, a prenio ga je i BRICS Post, što je također znakovito, zaslužuje posebnu pozornost.