Kineski proizvođači procesora žele se odmaknuti od američkih tehnologija

Kineski proizvođači procesora žele se osigurati od dodatnih američkih sankcija. SMIC i Yangtze Memory Technologies razmatraju zamjenu američke tehnologije domaćim alternativama i to nakon što su SAD izjavile da ne isključuju nove sankcije protiv SMIC-a, slične onima koje su uvedene protiv Huaweija.

Međunarodna korporacija za proizvodnju poluvodiča (SMIC) vodeći je kineski proizvođač procesora, koji je nedavno skupio rekordnih 7,8 milijardi dolara vrijednih ulaganja u razvoj proizvodnje.

No, SMIC proizvodi i dalje zaostaju za najnaprednijim tehnologijama procesora, pogotovo u pogledu proizvodljivosti: SMIC proizvodi 14-nanometarske čipove, dok vodeći proizvođači TSMC i Samsung proizvode manje; procesore od svega 5 nm.

S obzirom na to, mnogi kineski proizvođači tehnologije koriste SMIC proizvode. A čini se da će se ovaj broj povećati zbog američkih sankcija prema Huaweiju, što je dovelo do toga da je tvrtka kupila značajan dio svojih procesora od SMIC-a, do 20 posto narudžbi tvrtke, kako govore izvještaji proizvođača procesora.

Problem je u tome što čak i u 14-nanometarskom proizvodnom procesu SMIC, kao i drugi proizvođači procesora u cijelom svijetu, ovise o američkoj tehnologiji. Na primjer, cijeli softver potreban za dizajn čipova je američki: Cadence Design Systems, Synopsys, Ansys. Tvrtke koje isporučuju opremu potrebnu za proizvodnju čipova također su američke: Applied Materials, KLA, ASML.

To čini SMIC osjetljivim na sekundarne američke sankcije nametnute Huaweiju, koje zabranjuj američkim tvrtkama opskrbu svojih čipova prema kineskim firmama i telekomunikacijskim kompanijama, pod uvjetom da njihove tehnologije koriste bilo kakvu američku tehnologiju. Štoviše, američke su vlasti nedavno najavile mogućnost stavljanja SMIC-a na crnu listu i na izricanje sličnih sankcija, motivirane činjenicom da SMIC navodno surađuje s kineskim vojno-industrijskim kompleksom. To šteti cijeni dionica SMIC-a, a kako su izvješća o mogućim sankcijama postala javna, kapitalizacija tvrtke pala je za oko 20 posto.

S obzirom na sve ovo, kineski proizvođači čipova pokušavaju smanjiti svoju ovisnost o uvozu. Kineske su vlasti u više navrata govorile o potrebi razvoja vlastitih temeljnih tehnologija, a Kina je postavila cilj da do 2025. zadovolji 70 posto svojih potreba za čipovima i poluvodičima te da do 2030. postigne potpunu zamjenu za uvoz. Kako bi u tome uspjela Kina je osnovala svoj fond pod nazivom „Veliki fond“ (kineski investicijski fond za industriju integriranih krugova), koji je stvoren 2014. godine i već je stvorio zaradu veću od 30 milijardi dolara. Ovim se financira razvoj lokalnih proizvođača opreme: Naura, Advanced Micro-FabricationEquipment, Hwatsing, ACM Research, Mattson Technology i Shanghai Micro Electronics Equipment. Potonji, prema kineskim medijima, obećava da će instalirati vlastitu opremu za proizvodnju čipova od 28 nm do 2022. godine.

Xu Canhao, profesor na Fakultetu računalnih znanosti i tehnologije na Sveučilištu u Suzhouu, smatra ovaj cilj preambicioznim, rekavši da je gotovo nemoguće uspostaviti domaću proizvodnu bazu u samo nekoliko godina.

„Ako govorimo o proizvodnom procesu od 40 nm, ili čak starijim tehnologijama, naravno, kineske tvrtke to mogu učiniti. Ali ako govorimo o 5-nanometarskom proizvodnom procesu, gotovo je nemoguće prestati ovisiti o američkim tehnologijama. Kina je uvijek zaostajala na polju poluvodiča. Konačno, to je proces koji uključuje puno karika proizvodnog lanca”.

Do sada, za proizvodnju čipova od najmanje 28 nm, SMIC je u stanju osigurati samo 20 posto potrebne opreme i tehnologija, dok ostatak mora uvesti, ako ne iz SAD-a, onda iz Japana, Južne Koreje ili EU. Ali čak i oprema izvan SAD-a još uvijek na neki način koristi američke tehnologije. Stoga Kina mora od samog početka razvijati vlastitu industrijsku bazu. Ali ovo je dug proces, istaknuo je stručnjak.

„Na primjer, nizozemski ASML proizvodi fotolitografske sustave. Ali izvor laserskog zračenja koji ovi sustavi koriste je američki. Ovo je vrlo dug proizvodni lanac i ne postoji tvrtka koja može sama proizvoditi proizvode svjetske klase. Glavni problem nam je što nemamo napredne tehnologije poluvodiča. Stvorili smo poseban fond za poticanje industrije poluvodiča. Tvrtke uključene u ovo područje podliježu poreznim olakšicama. Ali treba nam puno godina za dosezanje proboja na međunarodnoj razini. SAD-u, EU-u i Japanu trebalo je 40-50 godina da razviju ove tehnologije. Jednostavno nećemo moći doseći tako visoku razinu za dvije ili tri godine”.

Čak i oni kineski proizvođači koji proizvode inovativne proizvode na globalnoj razini i dalje ovise o stranim komponentama. Još u proljeće Yangtze Memory Technologies stvorili su prototip 128-slojnog 3D NAND flash memorijskog čipa, koji još nije masovno proizvela nijedna tvrtka na svijetu. Međutim, tvrtka ovisi o inozemnim zalihama i bojeći se daljnjeg pogoršanja odnosa sa Sjedinjenim Državama, kao i Huawei, započela je s gomilanjem zaliha komponenata kako bi one mogle trajati najmanje godinu dana.

Kineski proizvođači visoke tehnologije sada pokušavaju riješiti goruće probleme diverzifikacijom svojih dobavljača. Međutim, pod pretpostavkom da je tehnološko i ideološko sučeljavanje sa Sjedinjenim Državama ozbiljno i dugotrajno, Kina mora smisliti kako osigurati svoju neovisnost i ekonomsku i tehnološku sigurnost u budućnosti.

Kina ne štedi novac za tehnološki razvoj, planirajući za to izdvojiti još 1.4 bilijuna dolara do 2025. Prije nekoliko desetljeća Kina je proizvodila samo jeftinu robu široke potrošnje, ali danas se prebacila na proizvodnju automobila, telekomunikacijske opreme i računala, koja su već konkurentna za japanske, europske i američke proizvode. Teško je procijeniti koliko će Kini trebati da razvije vlastite kompetencije u poluvodičima. Kineske vlasti oslobodile su tvrtke koje se bave proizvodnjom poluvodiča na 10 godina od poreza na dohodak. A može biti i slučaj da im toliko vremena treba kako bi postali konkurentni igrači na svjetskom tržištu.