Koliko američkih vojnika umire na Bliskom istoku i zbog čega?

Američka vlada i vojni vođe očajnički su skrivali i još uvijek kriju broj žrtava američke vojske na bojnom polju, a sve čine skrivajući se iza američke zastave.

Mnogo je razloga za takvu tajnost. Jedan od glavnih uzroka je nespremnost Sjedinjenih Država da priznaju svoje gubitke zbog provokativne i agresivne politike na Bliskom istoku i drugdje u svijetu, prije svega kako se ne bi izazvao val protesta među američkim građanima.

Uz to, stvarni broj žrtava bio bi dokaz kvalitete i spremnosti američke vojske i učinkovitosti njezinog oružja, što bi moglo poljuljati povjerenje u moć i uvjerenje u navodnu nepobjedivost američke ratne mašinerije koju promiče američka vlada. Osim toga, takvi se brojevi uvijek koriste u informacijskom ratovanju. Priznavanje vojnih gubitaka američke vojske utjecalo bi ne samo na samu vojsku, već i na uvriježena mišljenja o vanjskoj politici zemlje.

Međutim, pozornost koju političari i međunarodna zajednica posvećuju tom pitanju je više nego opravdana. Dovoljno je podsjetiti na prošle informativne ratove u američkim i arapskim medijima potaknute brojem američkih i savezničkih vojnika u vojnim operacijama protiv Iraka.

Operacije koje su stavljene pod znak  pitanja bile su „Pustinjska oluja“ koja je započela u siječnju 1991. i „Pustinjska lisica“ koja se odvijala od 17. do 20. prosinca 1998. godine. Potonja se razvila u kombiniranu operaciju Sjedinjenih Država i članova antiiračke koalicije, koja je nazvana “Šok i strahopoštovanje”, a kasnije “Iračka sloboda”.

U to vrijeme su SAD rekle da se broj vojnih žrtava kretao od 5000 do 6000, dok su američke i međunarodne nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava navele brojke od oko 10 000 ubijenih američkih i savezničkih vojnika. S druge strane, pripadnici „Iračkog otpora“ su da su eliminirali otprilike 30 do 40 tisuća američkih okupatora.

No, vojni sukob u Iraku nije završen do danas. U kolovozu 2014. su američke oružane snage i njihovi saveznici pokrenuli novu vojnu operaciju u regiji nazvanu „Inherent Resolve“, navodno  usmjerenu protiv međunarodne terorističke organizacije ISIL.

U siječnju 2013. je američko Ministarstvo veterana objavilo podatke o gubicima koalicije u Zaljevskim ratovima i tada je prijavilo 73 000 žrtava. Dakle, već imamo priznate gubitke veće nego u Vijetnamu.

Gubici u Afganistanu su jš veća nepoznanica. SAD priznaju 3562 ubijena vojnika koalicije, od kojih 2420 američkih, te 3937 ubijene osobe  koje su „radile pod ugovorom“. Ukupno ranjenih je bilo 37 700. Naravno da ovo nisu točne brojke američkih gubitaka u Afganistanu, a prave brojke iz službenih izvora nećemo saznati još dugo godina.

Možda kao referenca može poslužiti izvješće Ministarstva veterana koje je navelo brojku od milijun teže i lakše ranjenih u Iraku I Afganistanu.

Kada bi se iračkim žrtvama pribrojile one stvarne u Afganistanu, potom one u ratovima u Africi i drugim žarištima, uključujući Siriju, to bi u Sjedinjenim Državama moglo potaknuti ljude na masovne demonstracije sa zahtjevom da se istog trenutka svi američki vojnici vrate u domovinu, a takvo što si u godini predsjedničkih izbora ne mogu priuštiti ni demokrati ni republikanci.

Contra Magazin