Kolonijalna tempirana bomba: kako Britanski imperij još uvijek progoni Kašmir

Spor oko regije Kašmir ponovno je postavio Indiju i Pakistan na put prema sukobu. Vjerojatno najduži sukob modernog doba između nuklearnih sila odražava gorko nasljeđe britanske vladavine.

Spor oko Kašmira već desetljećima nosi tešku ranu. To je jedan od najdužih sukoba modernog doba, koji vjerojatno prethodi čak i izraelsko-palestinskom sukobu. Nakon što se pridružila Indiji prije više od pola stoljeća, regija s većinskim muslimanskim stanovništvom, kontinuirano osporava Pakistan i svjedok je stalnim pokušajima odcjepljenja praćenim neredima, terorističkim napadima i tri rata.

Iako obje zemlje snose dio odgovornosti za spor koji traje više desetljeća, postoji još jedna strana čija krivnja ne bi smjela proći neopaženo.

Pogreška ili logična posljedica?

Prije više od pola stoljeća, 1947., Britansko je carstvo odlučilo napustiti indijski potkontinent, čime je okončalo vladavinu u regiji koja je trajala gotovo stoljeće. Brzo britansko povlačenje ostavilo je dvije nove zemlje – Indiju i Pakistan – grubo podijeljene na države, ali jedna od njih – Kašmir – ubrzo je postavila temelje za žestok spor koji bi se na kraju mogao uviti u prvi indo-pakistanski rat.

Od neovisnosti do danas, Kašmir je ostao glavni kamen spoticanja u odnosima između suparničkih susjeda.
Podjela britanske kolonije na indijskom potkontinentu na dvije neovisne države postala je tragedija za stotine tisuća ljudi.

Masovne migracije koje su pratile oslobađanje od kolonijalne vladavine bile su narušene smrtonosnim naletima nasilja, koji su oduzeli oko milijun života. Ipak, u nemiru ove užurbane i neskladne tranzicije moći, navodno je vođa Kašmira, druge najveće kneževske države Britanske Indije, Maharaja Hari Singh, prije svega bio zabrinut za očuvanje vlastite moći.

Britansko povlačenje prisililo je stotine lokalnih guvernera da odluče hoće li pristupiti Indiji ili Pakistanu, ali Maharaja Hari Singh uopće nije donio takvu odluku, odlučivši umjesto toga ostati nepristran – i neovisan – u uvjerenju da će mu neutralnost pomoći da zadrži prijestolje.

Ipak je  Singh ubrzo je bio svjedokom silovitog gerilskog rata koji je protekao kroz njegove zemlje, a muslimanske snage podržao je susjedni Pakistan. Tek nakon što je Kašmir izbio u otvoreni rat, Singh je prišao Indiji i pristao potpisati Instrument o pristupanju, čime se odrekao svoje moći nad regijom.

Ali nije bilo dovoljno za zaustavljanje nasilja. Prvi indo-pakistanski rat izbio je ubrzo nakon pristupanja Kašmira, u kojem su se trupe dviju država sukobile i oko sporne zemlje. Sukob je završio uspostavom „linije nadzora“ – de facto granice između Indije i Pakistana koja postoji do danas, ali koju nijedna strana ne prihvaća kao konačnu. Referendum, kojeg je sponzorirao UN, koji bi odlučio sudbinu bivše kneževske države odgođen je na neodređeno vrijeme, jer se ni New Delhi ni Islamabad nisu mogli dogovoriti o tumačenju postupka i razmjera demilitarizacije.

Iako se uloga Hari Singha u sporu o Kašmiru ne bi trebala podcijeniti, korijeni ovog sukoba nadilaze pokušaj održavanja jedne vlasti. Sjeme buduće krize posijano je cijelo stoljeće prije nego što je zapravo izbio.

Recept za katastrofu

Godine 1846., stotinu godina prije nastanka Indije i Pakistana, britanska kruna je porazila Sikhijsko carstvo koje je vladalo Kašmirom u to vrijeme. Kao dio uglavnom kažnjivog Lahore mirovnog ugovora, kolonijalisti su tražili od svojih osvojenih neprijatelja da plate odštetu u iznosu od 15 milijuna rupija – sumu koju si sikhsi jednostavno nisu mogli priuštiti.

Naposljetku su se strane složile da će Siksi ustupiti dio svog teritorija Britancima, uključujući Kašmir, ali kolonijalisti nisu imali planove izravno vladati ogromnom površinom zemlje koju nisu mogli kontrolirati. Umjesto toga, prodali su tek stečenu zemlju, sa svim ljudima koji žive u njoj, vladaru susjedne države Jammu – Maharaja Gulab Singh – Harijevom velikom djedu.

Gulab, koji je stekao kontrolu nad Kašmirom u zamjenu za nekih 7,5 milijuna rupija, u početku se istaknuo u službi Sikhskog carstva, tijekom kojeg se nije ustručavao boriti protiv svog vlastitog roda u njeno ime. Kasnije je, međutim, razvio prilično srdačne odnose s Britancima i na kraju je odbio pružiti podršku svojim bivšim sikhskim suverenima u anglo-sikhskom ratu.

Pa ipak, poklon koji je Gulab dobio od Britanskog carstva u zamjenu za njegovu potporu bio je uprljan. Prepoznat kao vladar države Kašmir pod britanskom nadmoći, bio je zadužen za područje nevjerojatne etničke i vjerske raznolikosti, umjetno spojene.

Poput mnogih kolonijalnih posjeda stvorenih od strane vanjskih sila s malim s obzirom na lokalni sektaški krajolik, Kašmir je postao otkucavajuća bomba koja je spremna eksplodirati. Kneževsku državu sačinjavao je mozaik raznolikih teritorija: na istoku su Ladakh naselili tibetanski budisti, na jugu je bivša država Jammu imala mješovito stanovništvo hindusa, muslimana i sikha, dok je visoko naseljena središnja dolina Kašmira bila naseljena najvećim dijelom muslimanskim stanovništvom, s malom, ali utjecajnom hinduističkom manjinom.

“Spor u Kašmiru bez ikakve je sumnje ostatak procesa dekolonizacije”, rekla je za RT Amalendu Misra, viša predavačica na Sveučilištu Lancaster.

Britanci nisu kolonizirali regiju Kašmir u potpunosti i to je postalo problem u razdoblju nakon neovisnosti. Kvazi neovisna država Kašmir za vrijeme britanskog Raja učinila ga je neugodnim partnerom u podjeli subkontinenta i nakon njega.

Tijekom godina koje su prošle od dekolonizacije, dva susjeda vodila su još dva rata za sporni teritorij, dok je Kina također odlomila komad sporne zemlje kao rezultat rata s Indijom 1962. godine, a London se uglavnom držao dalje od razvoja događaja na potkontinentu Hindustan.

Sada, pola stoljeća kasnije, praktički je malo načina za rješavanje spora. Svaka promjena drhtavog statusa quo, koji ne djeluje dobro s obje strane, riskira otvaranjem stare rane koja  koči i stavlja dva susjeda na rub rata. Posljednja odluka New Delhija da ukine široku autonomiju koju je Kašmir uživao otkako je pristupio Indiji odmah je izazvala opasnu eskalaciju napetosti u regiji.

Britansko carstvo je odavno prošlo i London u velikoj mjeri nema nikakve veze s kašmirskim sukobom koji je od tada postao jedino područje New Delhija i Islamabada. Ipak, pitanje koje još uvijek slijedi odnose između dviju nuklearnih sila, koje potencijalno mogu uništiti njihov dio svijeta, čini se uglavnom problematičnim nasljeđem britanskog kolonijalizma.