U Latinskoj Americi je proteklih godina postalo popularno uklanjati “nepoćudne” predsjednike institucionalnim državnim udarom, što je uspješno provedeno u Paragvaju 2012. godine, kada je svrgnut ljevičarski predsjednik Fernando Lugo. Potom se nešto slično dogodilo u Brazilu, kada je 31. kolovoza 2016. svrgnuta predsjednica Dilma Rousseff, predstavnica ljevice i zagovornica multipolarnog svijeta.
Jučer je također pokrenut opoziv predsjednika Perua, kojim bi 21. prosinca trebao biti smijenjen predsjednik Pedro Pablo Kuczynski.
Naime, Kongres Perua je jučer odobrio nacrt rezolucije o uklanjanju predsjednika Pedra Pabla Kuczynskog s dužnosti.
93 od 111 zastupnika je glasovalo za pokretanje procesa opoziva predsjednika države. Rasprave o opozivu predsjednika su trajale više od pet sati. Očekuje se da će konačno glasovanje o ostavci čelnika Perua biti održano 21. prosinca.
U slučaju opoziva će čelnik države postati prvi potpredsjednik Martín Alberto Vizcarra Cornejo.
Međutim, situacija je prilično neobjašnjiva, obzirom da je Pedro Pablo Kuczynski, peruanski ekonomist, prethodno bio premijer zemlje od 2005. do 2006. godine, a do ulaska u politiku je radio u Sjedinjenim Američkim Državama. Bio je na visokim pozicijama u Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, da bi potom bio imenovan generalnim direktorom Središnje banke Perua.
Najvjerojatniji novi predsjednik, Martín Alberto Vizcarra Cornejo, dolazi iz iste stranke kao i Kuczynski, Peruanos Por el Kambio, ali stranka ima samo 18 od 130 kongresmena, ali vlada uz pomoć neoliberalne stranke Fuerza Popular, koja ima 71 od 130 kongresmena.
Za pretpostaviti je da se u ovom omjeru snaga u Peruu ništa neće promijeniti, ali je ovo prvo svrgavanje jednog latinoameričkog predsjednika koji je u potpunosti bio odan politici Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i Washingtona, što je svojevrsni presedan u provedbi takozvanih “institucionalnih državnih udara”.
Šta će to bit? Nešto je gadno zahebao
Netko će se sjetiti one Električnog orgazma Ooona se budi:) Izgleda da se i peruanska elita budi. Postoje skuplji i jeftiniji načini da se pokori neki narod, jednostavniji i kompliciraniji. Najskuplji je ući u oružani sukob. To zahtijeva ogromnu logistiku, novac, protivljenje javnosti. Najjeftiniji, a ujedno i najučinkovitiji način je zagospodariti umovima ljudi. Otud tolika koncentracija vlasništva nad medijima u samo nekoliko ljudi na svijetu koji nisu kreatori politika svojih medija. Kreiraju ih (financijski) centri moći koji drže na lancu ‘vlasnike’ medija. Zabrljaju li, neće dobiti kredite i bankrotirat će, a njih će zamijeniti novim ‘vlasnicima’ (o ovomu bi nam mogao detaljnije ispričati Ninoslav Pavić, nekadašnji vlasnik EPH Medie, koji je zamijenjen masonom Hanžekovićem). Mediji služe za zaglupljivanje masa i promicanje agendi koje su direktno protiv konzumenata medija, samo im to treba reći nježno, kao da im je na korist. Narod je dakle riješen medijima. Kako riješiti oligarhijske nakupine koje… Čitaj više »
Ništa čudno, pa to se događa gotovo svakodnevno kako kod nižerangiranih tako i kod višerangiranih dužnosnika. I Gaddafi je se školovao po Londonu pa je onda kad je shvatio da zemlja mora brinuti sama o vlastitoj budućnosti i o neposrednom susjedstvu bio ubijen. Ja to gledam na primjeru Hrvatske, nitko nema obrazovaniji kadar od HDZ-a i nitko nema uvid u realno stanje stvari i međunarodne odnose Hrvatske kao HDZ, ali istovremeno nitko nema manje političke volje od HDZ.