Kongresni amandman otvara vrata za ratne profitere i veliki kopneni rat protiv Rusije

Ako moćni čelnici senatskog Odbora za oružane snage, senatori Jack Reed (D) i Jim Inhofe (R) postignu svoje, Kongres će se uskoro pozvati na ratne izvanredne ovlasti za izgradnju još većih zaliha Pentagonovog oružja. Amandman je navodno osmišljen kako bi se olakšalo obnavljanje oružja, koje su Sjedinjene Države poslale Ukrajini, ali pogled na popis želja koji se razmatra u ovom amandmanu otkriva drugačiju priču.

Ideja Reeda i Inhofea je ubaciti svoj ratni amandman u Zakon o izdvajanjima za nacionalnu obranu (NDAA) FY2023, koji će biti usvojen tijekom zasjedanja prije kraja godine. Amandman je sredinom listopada prošao kroz Odbor za oružane snage i ako postane zakon, Ministarstvu obrane će biti dopušteno sklapanje višegodišnjih ugovora i dodjeljivanje nekonkurentnih ugovora proizvođačima oružja, koje će se odnositi na Ukrajinu.

Ako je amandman Reed/Inhofe doista usmjeren na obnavljanje zaliha Pentagona, zašto onda količine na popisu želja uvelike premašuju one koje se šalju u Ukrajinu?

Napravimo usporedbu:

• Trenutna zvijezda američke vojne pomoći Ukrajini je Lockheed Martinov raketni sustav HIMARS, isto oružje koje su američki marinci koristili kako bi pretvorili veći dio Mosula, drugog po veličini grada u Iraku, u ruševine 2017. SAD je u Ukrajinu poslao samo 38 sustava HIMARS , no senatori Reed i Inhofe planiraju “preurediti” njih 700, sa 100.000 raketa, što bi moglo koštati do 4 milijarde dolara.
• Drugo topničko oružje isporučeno Ukrajini je haubica M777 155 mm. Kako bi “zamijenili” 142 M777 poslana u Ukrajinu, senatori planiraju naručiti njih 1000, po procijenjenoj cijeni od 3,7 milijardi dolara, od BAE Systemsa.
• Lanseri HIMARS također mogu ispaljivati ​​projektile dugog dometa (do 190 milja) MGM-140 ATACMS tvrtke Lockheed Martin, koje SAD nije poslao u Ukrajinu. Zapravo, SAD ih je ikada ispalio samo 560, uglavnom na Irak 2003. Još većeg dometa “Precision Strike Missile”, ranije zabranjen prema Ugovoru INF kojeg se Trump odrekao, počet će zamjenjivati ​​ATACMS 2023., no Reed -Inhofeov amandman kupio bi 6000 ATACMS-ova, 10 puta više nego što su SAD ikada koristile, po procijenjenoj cijeni od 600 milijuna dolara.
• Reed i Inhofe planiraju od Raytheona kupiti 20.000 protuzračnih projektila Stinger. Ali Kongres je već potrošio 340 milijuna dolara za 2800 Stingera koji su zamijenili 1400 poslanih u Ukrajinu. Amandman Reeda i Inhofea “ponovno će napuniti” Pentagonove zalihe 14 puta, što bi moglo stajati 2,4 milijarde dolara.
• Sjedinjene Države isporučile su Ukrajini samo dva protu-brodska raketna sustava Harpoon, što je već provokativna eskalacija, ali amandman uključuje 1000 raketa Boeing Harpoon (oko 1,4 milijarde dolara) i 800 novijih raketa Kongsberg Naval Strike (oko 1,8 milijardi dolara), Pentagonovih zamjena za Harpoon.

Sustav protuzračne obrane Patriot još je jedno oružje koje SAD nije poslao Ukrajini, jer svaki sustav može stajati milijardu dolara, a osnovni tečaj obuke za tehničare za održavanje i popravak traje više od godinu dana. Ipak, popis želja Inhofe-Reeda uključuje 10.000 projektila Patriot, plus lanseri, što bi moglo dodati do 30 milijardi dolara.

ATACMS, Harpuni i Stingeri su sva oružja koja je Pentagon već postupno ukidao. Zašto sada trošiti milijarde dolara na kupnju tisuća njih? O čemu se tu zapravo radi? Je li ovaj amandman posebno nečuven primjer ratnog profiterstva vojno-industrijskog i kongresnog kompleksa? Ili se Sjedinjene Države doista spremaju voditi veliki kopneni rat protiv Rusije?

Naš najbolji sud je da su obje istinite. Gledajući popis oružja, vojni analitičar i umirovljeni pukovnik marinaca Mark Cancian primijetio je:

”Ovo ne zamjenjuje ono što smo dali Ukrajini. Ovo je izgradnja zaliha za veliki kopneni rat s Rusijom u budućnosti. Ovo nije popis koji biste koristili za Kinu. Za Kinu bismo imali sasvim drugačiji popis”.

Predsjednik Biden kaže da neće slati američke trupe u borbu protiv Rusije, jer bi to bio Treći svjetski rat. Ali što rat dulje traje i što više eskalira, to postaje jasnije da su američke snage izravno uključene u mnoge aspekte rata: pomažu u planiranju ukrajinskih operacija; pružanje satelitskih obavještajnih podataka; vođenje kibernetičkog rata; i tajno djeluju unutar Ukrajine kao snage za specijalne operacije i paravojske CIA-e. Sada je Rusija optužila britanske snage za specijalne operacije za izravnu ulogu u napadu pomorskih bespilotnih letjelica na Sevastopolj i uništavanju plinovoda Sjeverni tok. Budući da je uključenost SAD-a u rat eskalirala unatoč Bidenovim prekršenim obećanjima, Pentagon je sigurno izradio planove za nepredviđene situacije za sveobuhvatni rat između Sjedinjenih Država i Rusije. Ako se ti planovi ikada provedu i ako odmah ne izazovu nuklearni rat, koji će okončati svijet, bit će im potrebne ogromne količine specifičnog oružja, a to je i svrha zaliha Reed-Inhofe-ovog gomilanja.

U isto vrijeme, čini se da amandman odgovara na pritužbe proizvođača oružja da se Pentagon “presporo kreće” u trošenju golemih iznosa namijenjenih Ukrajini. Dok je više od 20 milijardi dolara izdvojeno za oružje, ugovori za stvarnu kupnju oružja za Ukrajinu i zamjenu onog poslanog do sada su iznosili samo 2,7 milijardi dolara do početka studenog. Dakle, očekivana bogata prodaja oružja još se nije ostvarila, a proizvođači oružja postajali su nestrpljivi. Budući da ostatak svijeta sve više poziva na diplomatske pregovore, ako se Kongres ne pokrene, rat bi mogao biti gotov prije nego što proizvođači oružja dobiju toliko očekivani glavni dobitak. Mark Cancian je za DefenseNews objasnio: “Čuli smo od industrije, kada razgovaramo s njima o ovom problemu, da žele vidjeti signal potražnje.”

Kad je sredinom listopada Reed-Inhofeov amandman prošao kroz odbor, očito je bio “signal potražnje” kojeg su ”trgovci smrću” tražili. Cijene dionica Lockheed Martina, Northrop Grummana i General Dynamicsa uzletjele su poput protu-zrakoplovnih projektila, skočivši na najvišu razinu svih vremena do kraja mjeseca.

Julia Gledhill, analitičarka Projekta o vladinom nadzoru, osudila je odredbe o ratnom izvanrednom stanju u amandmanu, rekavši da “dodatno kvari ionako slabe zaštitne ograde koje postoje, kako bi se spriječilo korporativno dizanje cijena vojske”.

Otvaranje vrata višegodišnjim, nekonkurentnim vojnim ugovorima vrijednim više milijardi dolara pokazuje kako je američki narod zarobljen u začaranoj spirali rata i vojne potrošnje. Svaki novi rat postaje izgovor za daljnja povećanja vojne potrošnje, velik dio koji nije povezan s trenutnim ratom koji daje pokriće za povećanje. Analitičar vojnog proračuna Carl Conetta pokazao je 2010. godine, nakon godina rata u Afganistanu i Iraku, da “te operacije čine samo 52 % porasta” američke vojne potrošnje tijekom tog razdoblja.

Andrew Lautz iz Nacionalnog sindikata poreznih obveznika sada izračunava da će osnovni proračun Pentagona premašiti 1 trilijun dolara godišnje do 2027., pet godina ranije nego što je predviđao Ured za proračun Kongresa. Ali ako uračunamo najmanje 230 milijardi dolara godišnje u vojne troškove u proračunima drugih odjela, poput energetike (za nuklearno oružje), veterana, domovinske sigurnosti, pravosuđa (FBI-eva kibernetička sigurnost) i države, potrošnja za nacionalnu nesigurnost je već dostigla granicu bilijuna dolara godišnje, gutajući dvije trećine godišnje diskrecijske potrošnje. Američko pretjerano ulaganje u svaku novu generaciju oružja čini gotovo nemogućim za političare bilo koje stranke da prepoznaju, a kamoli priznaju javnosti, da su američko oružje i ratovi bili uzrok mnogih svjetskih problema, a ne rješenje i da ne mogu riješiti ni najnoviju vanjskopolitičku krizu.

Senatori Reed i Inhofe branit će svoj amandman kao razborit korak za odvraćanje i pripremu ruske eskalacije rata, ali spirala eskalacije u koju smo upali nije jednostrana. To je rezultat eskalacijskih akcija obiju strana, a ogromno gomilanje naoružanja odobreno ovim amandmanom opasno je provokativna eskalacija američke strane, koja će povećati opasnost od svjetskog rata, kojeg je predsjednik Biden obećao izbjeći.

Nakon katastrofalnih ratova i naglo rastućeg američkog vojnog proračuna u proteklih 25 godina, do sada bismo trebali biti mudri u vezi s opasnom spiralom politike eskalacije u koju smo uhvaćeni. I nakon koketiranja s Armagedonom 45 godina u posljednjem Hladnom ratu, također bismo trebali biti mudri, s obzirom na egzistencijalnu opasnost upuštanja u ovu vrstu sukoba s Rusijom, koja je naoružana nuklearnim oružjem. Dakle, ako smo mudri, usprotivit ćemo se Reed/Inhofe amandmanu.