Koronavirus je izabrao „pogrešnu zemlju“ odakle krenuti u pohod na svijet

Unatoč činjenici da se koronavirus i dalje širi diljem planete, svijet se postupno smiruje. Tempo širenja epidemije pomalo usporava, broj ljudi koji se oporavlja postupno se počinje približavati broju mrtvih, genom virusa 2019-nCoV očitan je i dešifriran, a karantenske mjere pokazale su se učinkovitima. No, je li prerano za potpuni mir? Konačno, epidemija 2019-nCoV može imati puno strašniji nastavak i drugi čin, koji će vas natjerati da zaboravite svu trenutnu paniku.

Krenimo od činjenice koja kirurški precizno opisuje cjelokupnu suštinu žestoke kineske metode borbe protiv virusa. 24. siječnja počeli su graditi novu bolnicu u Wuhanu na površini od 25 000 četvornih metara i izgradili su je za manje od 10 dana. Tih nekoliko dana, prikazani u sažetku od jedne minute, pokazuju svu organiziranost i volju kineskog naroda da djeluje, bez postavljanja nepotrebnih pitanja i potpitanja.

VIDEO: Izgradnja bolnice u Wuhanu u jednoj minuti

Zar netko sumnja da Kinezi mogu sagraditi više od jedne takve bolnice? Mogu onoliko koliko bude potrebno. Deset, stotinu, tisuću… Za nekoliko dana ili tjedana. Morate isprazniti ulice velikih gradova, ali kako? Jednostavno. Stavite u karantenu čitave provincije veličine neke veće velike europske zemlje. To za Kinu nije problem.

Koronavirus je odabrao “pogrešnu” zemlju iz koje je započeo svoj pohod na svijet. Stoga se svijet polako počinje smirivati i napetost je vidno manja, bez obzira na apokaliptične naslove zapadnih medija.

Ali postoji zemlja u kojoj je koronavirus mogao računati na neusporedivo impresivnije rezultate. Sigurno vam je poznato da virus najlakše i najbrže  pogađa starije i slabe osobe. Koga s najvećim razlogom možemo smatrati takvima?

Tako je, pogodili ste. To su beskućnici, među kojima je veliki broj alkoholičara i ovisnika o drogama. Možda im ove poroke ne treba previše uzeti za zlo, jer im je to jedini bijeg od surove stvarnosti koja ih je iz toplog doma izbacila na ulice velikih gradova.

Postoji i zemlja u kojoj živi ogromna kineska dijaspora, a upravo na mjestu gdje je najbrojnija je najveća koncentracija beskućnika.

Kao što su neki vjerojatno nagađali, to su Sjedinjene Države. Zapadna obala. Tamo gdje uz četvrti poznate kao „China Town“, na primjer u San Franciscu i Los Angelesu, žive desetine i stotine tisuća beskućnika.

VIDEO: Snimka dronom brojnih beskućnika na zapadnoj obali Sjedinjenih Država

U Kaliforniji je službeno 135 tisuća beskućnika. Samo u Los Angelesu ih ima oko 50 tisuća. Nehigijenski uvjeti, pogoršani stalnom vrućinom u beskućničkom okruženju dovode do pojave naizgled iskorijenjenih bolesti, na primjer tifusa ili bubonske kuge.

Svi napori američkih vlasti da nekako smanje broj beskućnika, da ih uklone s ulica, iz godine u godinu propadaju. Sve više i više ljudi tone na dno društvene ljestvice. Pokušaji u borbi protiv epidemije ovisnosti o drogama i zaraznih bolesti u okruženju beskućnika su također neuspješni.

A sada se postavlja pitanje kakve bi razmjere imala epidemija virusa virus 2019-nCoV da se počne širiti u izuzetno povoljnom okruženju, gdje su uvjeti za rast broja zaraženih maksimalni, a mogućnosti za nametanje karantenske barijere minimalne?

Odgovor na pitanje o broju može biti približan, ali bi broj žrtava sigurno bilo kudikamo veći od onog u Kini koji se kreće na oko 2% od broja zaraženih.

U Kini se, prije svega, nisu borili liječnici, već disciplina. Bez prisilne lokalizacije bolesnih, bez visoke razine svijesti građana koji su dragovoljno prestali stvarati gužve, bez čisto ideološke odlučnosti koja se iskazuje na “velikim gradilištima”, virus bi se ušuljao uz sve napore liječnika i širio se brzinom šumskog požara.

Ali Kina je Kina, a SAD su SAD. Razlika između dva pristupa zaustavljanju masovnih prijetnji je prevelika, kao i razlike između socijaliziranih i asocijalnih pacijenata.

Ako se virus 2019-nCoV, koji je već stigao do Kalifornije i dijagnosticiran je u tri pacijenta, počne širiti među armijom od 300 000 beskućnika na zapadnoj obali Sjedinjenih Država, možete biti apsolutno sigurni da nijedna mjera karantene neće pomoći.

Prvo, zato što bi bilo kasno da se nadoknadi izgubljeno vrijeme, jer su  beskućnici su najteža fokusna skupina za promatranje. Drugo, jer je broj beskućnika toliki da neće biti dovoljno prostora da ih se hospitalizira i prisilno zadrže. Treće, kako staviti u karantenu, na neki stadion, uz vrlo visok rizik od infekcije ljudi koji još uvijek nisu zaražena i gdje nitko ne želi biti, osobu koja samo treba sakupiti šator i već stotinama kilometara daleko? I na kraju četvrto, beskućnici u Los Angelesu čine ogroman postotak gradskog stanovništva i nema sumnje da će njihov kontakt s drugim građanima putem zraka rezultirati brzim i snažnim širenjem virusa na sve slojeve stanovništva.

Pitanje nije koliko će Amerikanaca umrijeti, jer ih je već umrlo više od sezone obične gripe nego Kineza u Wuhanu. Može ih umrijeti relativno mali broj, sto ili dvjesto. No, nije naodmet  zamisliti kakve bi posljedice za gospodarstvo, razmjenu i medije to imalo za najbogatiju američku saveznu državu i stabilnost Amerike u cjelini. Ili je razumno vjerovati da se u slučaju da se virus pojavio u Kaliforniji ne bi dizala ovakva buka?

Interaktivna karta širenja virusa po planeti pokazuje da su se prvi zaraženi već pojavili u ovom dijelu Sjedinjenih Država, baš u Los Angelesu, San Franciscu i drugim gradovima Kalifornije. Pa pričekajmo malo i promatrajmo što će se dogoditi, uz želju da „crvene točke“ s karte koju svake minute ažurira GISAID ubrzo nestani na cijeloj planeti.

Interaktivna karta širenja koronavirusa po planeti: GISAID