Korporacija RAND i plan u duhu Zbigniewa Brzezinskog: „Ovakva Rusija mora biti uništena“

Američku politiku oblikuju velike institucije i formalno neovisne zaklade. Zato je u stanju odgovoriti na sve svjetske procese mnogo brže od politika drugih zemalja koje se temelje na načelu jasne raspodjele odgovornosti između javnog i privatnog sektora. Jedan od glavnih istraživačkih centara zadužen za američku vanjsku politiku je korporacija RAND.

U kontekstu nedavne svjetske politike, vrijedno je razmotriti ulogu ove strukture sa stajališta europskih zemalja, a posebno Rusije. Bez sumnje, možemo reći da je korporacija RAND jedna od najutjecajnijih institucija koja vodi politiku Washingtona, iako, naravno, ne dijele svi američki političari militantnu retoriku ovog „trusta mozgova ili „think-tanka“, kako se još nazivaju ovakve organizacije.

Ipak, ako želimo analizirati što misle i planiraju transatlantski jastrebovi, svakako se moramo upoznati s njihovim analitičkim radom, koji uvijek sadrži i određene preporuke.

Što je RAND korporacija? Njeni su osnivači 1948. godine bili predstavnici američkoga vojno-industrijskog kompleksa koji su za vrijeme Hladnog rata učinkovito nastojali povećati vojni proračun. Tada je RAND postao formalno neovisna struktura, ali kao analitički centar radio je uglavnom za oružane snage, tajne službe i druge vladine agencije. Njegovi zaposlenici nisu bili samo poznati znanstvenici kao Francis Fukuyama, već i bivši političari poput Condoleezze Rice, Donalda Rumsfelda i drugih.

Gotovo svi su promotori neokonzervativne ideologije i uvjereni su da Sjedinjene Države imaju pravo odlučivati o sudbini cijelog planeta. U Americi se već dugi niz godina, a sve u skladu sa spomenutom ideologijom, nastavlja proces delegiranja državnih ovlasti privatnim strukturama i privatiziraju se državne funkcije.

Dakle, RAND je poput neovisnog centra, ali obavlja funkcije državnih institucija od kojih prima sredstva. U 2018. godini, prema financijskom izvješću organizacije, korporacija je primila bespovratna sredstva u iznosu od 345 milijuna dolara, od čega 282 milijuna dolara bespovratnih sredstava od američkih saveznih agencija.

S takvim proračunom ne iznenađuje da korporacija RAND zapošljava preko 1800 stručnjaka iz različitih područja. Osim sjedišta u Kaliforniji, ima podružnice i u mnogim drugim državama, kao i u Europi, gdje ima ogranke u Bruxellesu i Cambridgeu, te u Australiji.

Korporacija RAND je korisna za ostatak svijeta, jer periodično u izvješćima iznosi istinske ciljeve američke politike, čime se mnogi lišavaju bilo kakvih iluzija u dobre namjere bilo koje američke uprave ili bilo kojeg saziva Kongresa. Čak i ako bude nekih stidljivih pokušaja da se skrene s glavnog kursa, oni se učinkovito neutraliziraju.

RAND je 2019. objavio još jedno istraživanje, zapravo priručnik za obuku kako oslabiti Rusiju, te na kraju, kako u praksi uništiti rusku državnost, barem u ovu u aktualnom formatu. Ovdje nema gotovo ništa novoga, jer su se brojne američke institucije, nadahnute doktrinom Zbigniewa Brzezinskog, objavile slične planove.

Ovo izvješće govori otvoreno kako Rusiju treba uništiti, uključujući i potrebu za unutrašnjom destabilizacijom situacije u zemlji, što se vidi u neredima i pokušajima da se ne priznaju rezultati izbora, a taj posao obavlja liberalna ruska „peta kolona“. RAND potiče stvaranje demografske krize u Rusiji kroz sirenski zov Zapada za odljevom radno sposobnog i visokokvalificiranog stanovništva, ali i ekonomske krize kroz odljev kapitala i sankcije. Poziva da se Rusiju uvuče u utrku oružja i da se zemlju provocira na međunarodnoj razini.

U tom smislu je korporacija odradila odličan posao sa savjetima bivšoj američkoj upravi kako upravljati krizom u Ukrajini, što je dokument čijih se osnovnih smjernica drži i aktualna administracija.

Zanimljivo je da se značajna uloga u novom „priručniku“ pripisuje drugim zemljama, uključujući europske, koje bi, prema autorima korporacije RAND, tiho trebale pridonijeti američkoj strategiji širenja hegemonije do samih zapadnih granica Ruske Federacije. Naravno, među ovim zemljama je i Poljska, koja, po svemu sudeći, prima upute od korporacije RAND.

Kako bi „odvratila“ Rusiju, američka vojska mora biti trajno raspoređena u Poljskoj

„Američka vojska je slabo raspoređena kako bi pomogla NATO-u u odvraćanju od ruske konvencionalne agresije na Sjevernoatlantski savez. Američka vojska se u osnovi nalazi u kontinentalnom dijelu Europe, dok će vjerojatno mjesto sukoba s Rusijom biti na istočnoj granici NATO-a. Svjesna toga, vojska je u posljednjih nekoliko godina povećavala svoju strukturu snaga u Europi.

To je učinila rotacijom pojedinih jedinica, uključujući borbene timove oklopne brigade na europskom kontinentu. Iako je to dobar prvi korak, to možda nije dovoljno da odvrati Rusiju. Umjesto toga, potrebno je trajno postavljanje američkih i NATO snaga, posebno teških oklopnih formacija, u Poljskoj“, komentirajući ranije objavljeno djelomično izvješće u travnju ove godine piše američki stručnjak Dan Goure.

„Ruske konvencionalne snage sposobne su voditi brzu kampanju visokog intenziteta protiv država na njihovoj neposrednoj zapadnoj periferiji. Članice NATO-a Latvija, Litva i Estonija su posebno osjetljive na uobičajeni državni udar ili iznenadni napad. Međutim, ne mogu se isključiti ni akcije protiv Ukrajine, Poljske ili Rumunjske. Korporacija RAND intenzivno je analizirala vojnu ravnotežu u baltičkoj regiji. Zaključak ovog napornog rada je, najblaže rečeno, trijezan: „S trenutnim rasporedom snaga, NATO ne može uspješno obraniti teritorij svojih najeksponiranijih članova”, piše Dan Goure, stručnjak Instituta Lexington i utjecajna osoba u američkoj upravi,  odnedavno član Pentagonove organizacije „Department of Defense Transition Team“.

„Srećom, čak i nakon desetljeća modernizacije, ruske konvencionalne snage su jednonogi poni, sposobne samo za ograničene ofenzivne operacije u područjima neposredno izvan svojih granica. Ruska koncepcija operacija konvencionalnog rata uvelike ovisi o početnom iznenadnom napadu suprotstavljenih snaga na početku neprijateljstava. Napori Kremlja da organizira nacionalnu mobilizacijsku sposobnost, koja bi bila potrebna u slučaju sukoba s NATO savezom, u velikoj su mjeri neuspješni. Stoga je ruska vojska osmišljena da podrži strategiju “razbij i zgrabi”, sličnu onoj koju smo vidjeli na Krimu“, piše samouvjereno Dan Goure.

„Kako bi odvraćanje Rusije djelovalo, kao što je primijetio bivši šef američkih vojnih snaga u Europi, general Hodges, morate imati stvarnu sposobnost prisiljavanja ili poraza. Odlazeći vrhovni zapovjednik saveznika, general Curtis Scaparrotti je izjavio da će raspoređivanje dodatnih američkih trupa i zračnih obavještajnih, izviđačkih i napadačkih platformi u zraku u Europi pomoći u boljem odvraćanju Rusije i postaviti nas na bolje mjesto da razumijemo kako Rusija djeluje”, nastavlja stručnjak.

„Odluka da se američke oklopno-mehanizirane divizije pošalju u Europu u rotacijama dobar je početak. U 2017. godini su dva takva tima istovremeno rotirana u Poljskoj. Jedna od prednosti rotacijskih razmještanja je mogućnost kontinuiranog zapošljavanja ovih jedinica u misijama prisutnosti i obuke. Druga je izbjegavanje neizbježnih troškova raspoređivanja i transporta onih koji su uključeni u izgradnju trajnih objekata za smještaj vojnika i njihovih obitelji“, pojašnjava Dan Goure.

„Međutim, postoje jasne i važne prednosti od uspostave trajne i značajne prisutnosti američke vojske u istočnoj Europi, posebno u Poljskoj.

Prvo, takva bi sila zakomplicirala rusko planiranje agresije, smanjujući šansu za uspješan napad “razbij i zgrabi”.

Drugo, američko raspoređivanje teških trupa u Istočnoj Europi bi omogućilo brzu i učinkovitu reakciju od početka neprijateljstava, dok se snage sa sjedištem u unutrašnjosti Europe pokrenu kao pojačanje. Mobilne formacije koje upotrebljavaju dugotrajnu vatru, naprednu zrakoplovnu i slojevitu protuzračnu i raketnu obranu uništit će rusku kopnenu ofenzivu i dezintegrirati njezin integrirani sustav protuzračne obrane.

Treće, trebat će dugo vremena da se američke ekspedicijske snage presele iz sredine Sjedinjenih Država u Istočnu Europu, ako europske pomorske i zračne luke uopće budu dostupne.

Zato SAD trebaju trajno ostaviti jaku vojsku u Poljskoj. U početku bi imalo smisla osnovati sjedište divizije i pridruženih jedinica, a pritom nastavljati rotirati oklopno-mehanizirane divizije u tom dijelu Europe. Nakon uspostave odgovarajuće zapovjedne i kontrolne strukture, američka bi vlada trebala stvoriti trajnu bazu barem za oklopne divizije u toj zemlji. Ako se uspješno primijeni novi koncept vojske za operacije s više domena, u Europi će biti potrebno cijelo vojno sjedište za koordinaciju kopnenih sa zračnim i pomorskim snagama i usmjeravanje napredne vatre na daljinu, napada elektroničkog ratovanja, kibernetičkih operacija i protuzračne i raketne obrane.

Poljska vlada predložila je da SAD rasporede oklopnu diviziju Poljskoj i ponudila je doprinos do dvije milijarde dolara kako bi se ta formacija održala. Varšava bi također uložila sredstva u infrastrukturu kako bi podržala prisustvo američkih snaga i njihovih obitelji. Prisutnost takvih snaga bi poboljšala i kvalitetu poljskih snaga zajedničkim vježbama i razmjenom osoblja“, piše stručnjak.

„Ono što NATO prije svega treba za odvraćanje od ruske agresije je čvrsta željezna zavjesa koja se sastoji od dovoljno teških kopnenih snaga potpomognutih preciznom vatrom protuzračne i raketne obrane. Trajno raspoređivanje američkih kopnenih snaga u Poljskoj ključ je stvaranja vjerodostojne i sposobne mjere odvraćanja. Nakon što SAD krenu u akciju, vjerojatno će i ostale članice NATO-a rasporediti trupe u Poljskoj. Suočena s ujedinjenim NATO savezom koji pokazuje svoju predanost kolektivnoj obrani, Rusija se može i hoće odvratiti“, siguran je Dan Goure, iako uopće nema naznaka da Moskva namjerava napasti Poljsku ili baltičke zemlje, čak ni Ukrajinu, Rumunjsku ili bilo koga na svom zapadnom krilu.

Opasne fantazije traže odgovor Rusije

Prema američkim neokonzervativcima, jedna od glavnih zadaća politike konfrontacije s Rusijom je provociranje i utjecati na pogoršavanje ekonomske situacije do razine krize. Stoga korporacija RAND ne nudi samo produženje i jačanje sankcija uvedenih od 2014., već kao dodatnu mjeru poziva na pokušaje ograničavanja uvoza ruskih energenata u Europu. I u tom je pogledu značajna uloga službene Varšave.

Poljska bi trebala blokirati sve pokušaje stvaranja nove tranzitne infrastrukture koja vodi iz Rusije na Zapad, prije svega s pokušajima obustave izgradnje „Sjevernog toka 2“. Autori predlažu da ruski plin treba zamijeniti američkim ukapljenim plinom, koji je, naravno, puno skuplji. Poljsko vodstvo već ubrzano provodi ovaj program, iako neće trpjeti gubitke jer će američki LNG na kraju kupovati Ukrajinci.

Sljedeći zadatak Varšava obavlja već dugi niz godina. To je podrška Obojenim revolucijama u cijelom postsovjetskom prostoru, posebno u Ukrajini i Bjelorusiji. Za Bjelorusiju i tamošnju „petu kolonu“ iz Poljske je aktivan televizijski i radio kanal BelSat, nešto poput Radija Slobodna Europa, propagandna mašinerija stvorena samo za destabilizaciju Bjelorusije.

S Ukrajinom je sve jasno. Prisutnost poljskih političara tijekom posljednjeg EuroMaidana i kasnija podrška onima koji su došli na vlast nakon puča govori sve, usprkos činjenici da Poljaci i Ukrajinci još nisu zaboravili zločine iz drugog svjetskog rata i genocidnu kampanju Ukrajinske ustaničke armije nad Poljacima u zapadnoj Ukrajini.

Analitičari korporacije RAND nemaju iluzija o Bjelorusiji. Ta će zemlja pod trenutnim vodstvom ostati strateški partner Moskve. Prema tome, jedino rješenje je pitanje svrgavanja Lukašenka, što bi trebala promicati poljska politika. Nakon prilično kratkog razdoblja pokušaja uspostavljanja odnosa s Minskom, Varšava je opet počela razgovarati o potrebi svrgavanja vlasti u susjednoj državi.

Dalje, stručnjaci korporacije RAND savjetuju američkom vodstvu da izgradi vojnu prisutnost na takozvanom istočnom boku NATO pakta. Svrha je provociranje Rusije i eskalacija situacije. Militarizacija Poljske se razmatra najmanje od 2014. godine, posebno nakon pojave američkih vojnih baza u zemlji.

Ali analitičari iz kalifornijskog centra nude više. U revidiranom dijelu dokumenta razmišljaju o postavljanju nuklearnog oružja u Poljskoj. Sada nije poznato što je točno govorio poljski ministar vanjskih poslova Jacek Czaputowicz  u intervjuu u kojem je nuklearno oružje u Poljskoj nazvao „starom dilemom u novim okolnostima“.

Naravno, Poljska i ostali regionalni “saveznici” obvezni su, prema izvješću korporacije RAND, povećati potrošnju na oružje, po mogućnosti američko.

Optimisti se tješe da je cijela ova kampanja zapravo samo dobar izgovor Trumpu da proda američko oružje preplašenim europskim saveznicima, budući da se cijeli program modernizacije oružanih snaga Poljske temelji na kupnji upravo američkog oružja. No, problem gomilanja trupa i naporednih oružja na sjeveroistoku NATO pakta ostaje i nakon svakog koraka Poljske i Washingtona slijedi ruski odgovor, što stvara situacija u kojoj najmanji incident može biti koban i za Europu i Rusiju, ali i SAD, iako tamo misle da ih „tisuće milja udaljenosti štite od svake prijetnje“. To je pogrešno, jer je u svom govoru Vladimir Putin obećao da će u slučaju napada na Rusiju među prvim metama biti zapovjedni centri, uključujući Pentagon i drugi strateški objekti američke vojske u Sjedinjenim Državama.

Jedini problem za NATO je jačanje vojne moći u Baltičkom moru, tvrdi korporacija RAND. Za sada poljske mornarice praktički nema, ali, naravno, postoje planovi za njenu obnovu, iako za sada za njihovu realizaciju nema dovoljno novca. RAND tvrdi „da će Sjedinjene Države uz pomoć svojih saveznika ipak moći blokirati rusku Baltičku flotu, ali se to neće dogoditi uskoro“.

Čini se da svi razumiju da se vanjska politika Poljske kreira u Washingtonu. Ipak, analiza izvješća korporacije RAND omogućava jasno definiranje planova onog dijela američke uprave koji je spreman eskalirati novi Hladni rat. Čak i ako Donald Trump to ne želi i namjerava se zadržati na osvajanju europskog energetskog tržišta na štetu Rusije, struktura upravljanja u Americi je takva da predsjednik i nema tako velike ovlasti kako se vjeruje, posebice ako je okružen, po vlastitom izboru ili pod prisilom, ljudima poput Mikea Pompea, Gine Haspel, donedavno Johna Boltona i njihovih ideoloških istomišljenika.

Ipak, što god savjetovala korporacija RAND, Sjedinjene Države nisu u mogućnosti provoditi ovu strategiju bez sudjelovanja svojih regionalnih satelita i šire, odnosno svih zemalja NATO pakta koje moraju podići izdvajanja za „obranu“ na 2% BDP-a.

Ali što se može dogoditi onima koji odbiju izvršiti dodijeljenu ulogu? O tome možemo detaljno čitati u onim poglavljima izvješća korporacije RAND koja daju upute za nezakonitu pripremu smjene „nepoželjnih režima“. Dakle, ako vlada stranke Pravo i pravda u Poljskoj „skrene s linije“, suočit će se s masovnim prosvjedima i institucionalnim državnim udarom, odnosno svrgavanjem demokratski izabranih vlada koji je usavršen u Paragvaju, Brazilu i još nekim zemljama Latinske Amerike pri čemu je cijeli proces u skladu s ustavim i zakonima ciljane zemlje. No, Poljaci su ionako poručili kako nemaju namjeru proturječiti Washingtonu i ako se pogleda izvješće korporacije RAND, oni doslovno provode sve savjete „neovisnog“ vojno-obavještajnog američkog thnik-tanka.

RAND

Poljaci Washingtonu dragovoljno daju sve ono što su Hitleru morali davati silom