Kraj „europske solidarnosti“ i humanizam „totalitarnih režima“

S epidemijom koronavirusa su se dugogodišnje priče o „slobodnom čovječanstvu liberalnih demokracija“ i „europskoj solidarnosti“ raspršile poput dima, dok su u pomoć “ujedinjenoj” Europi prikočile kineska, kubanska i ruska tiranija.

Tijekom velikih kataklizmi ne umiru samo ljudi, već i institucije, a koronavirus je već uspio dokazati da je sposoban uputiti najozbiljnije i najteže izazove. I nećemo pretjeratI ako kažemo da je s koronavirusnom infekcijom zaraženo i od nje teško pati ne samo stanovništvo Europske unije, već i ona sama, kao organizacija, kao birokratska vertikala, kao vrijednosni sustav. EU sada leži u groznici i diše s velikim poteškoćama, a mnogi tvrde kako joj hitno treba „respirator“ ili će se suočiti s kliničkom smrću.

Koronavirus je, očekivano, napao tamo gdje je imunitet bio najslabiji i inficirao “zajedničke europske vrijednosti”. Odjednom se pokazalo da je desetljetna  retorika o međusobnim jamstvima bratstva i jedinstva obična propaganda i da nitko ne treba nikoga. EU se potpuno neočekivano, bez ikakvog otpora ili rasprave, ponovno podijelila u odvojene zemlje, od kojih je svaka počela odlučivati kako se nositi s epidemijom, koju treba suzbiti, usprkos svim “neograničenim” europskim načelima. Međutim, iako se prikriva u medijima, Talijani nisu mogli šutjeti na  veliki skandal.

Italija ima više od pedeset tisuća zaraženih, a epidemija još nije ni dosegla vrhunac i zemlja je gotovo u kolapsu. U Češkoj ih je manje od tisuću. Kina šalje humanitarnu pomoć u Italiju. Radi se o 680 tisuća maski i respiratorima potrebnih Talijanima kao zrak ili kruh. Teret prolazi kroz Češku i što se događa? Besramno je oduzet. Trebaju i Česi. Ili će ih trebati.

Talijanski list La Republica je bespomoćno navodio kako je ovo „vrlo ozbiljan slučaj nedostatka solidarnosti u europskoj politici”. Ali da budemo iskreno, to je obična pljačka. Kao šakali.

Možda bi sve prošlo ispod radara, da „pljačku“ nije potvrdio Lukas Lev Cervinko, član opozicijske Piratske stranke, ali na vlasti u vijećnici glavnog grada Praga. Ali se navodi kako su lokalne vlasti samovoljno zaplijenile ogroman teret od 110 tisuća maski, dok Talijani govore o 680 tisuća, te tisuće respiratora koje je Kina poslala kao pomoć Italiji. Navodno se češka obvezala vratiti 110 tisuća maski, kako prenosi talijanski list. A još pola milijuna i respiratori? Kako god bilo, ovo je skandal bez presedana.

Gdje ste sada nebrojeni europski birokrati iz svih vaših „komisija“ i „vijeća“? Zašto nisu sve slobodne snage i resursi preostali za borbu protiv epidemije, uključujući proizvodnju maski, mehaničkih respiratora, slanja liječnika i volontera osigurani za u žarište pandemije? Tišina i muk.

I vidimo kako ne samo da je duh “ujedinjene Europe” prošlost, već se i cijeli sustav upravljanja EU pokazao kao potpuna fikcija. Da, nacionalne vlade su brzo su reagirale, ali se Bruxelles pokazao kao neka vrsta analoga Lige naroda prije Drugog svjetskog rata. Gomila nemoćnih i nepotrebnih ljudi, kojima je glavna briga kako se što udobnije osjećati u Bruxellesu.

Lažem. Ima i onih kao što je naša Biljana Borzan, koja je dokazala da Nutella na zapadu i istoku EU nije ista, da bi poznati brend na kraju „izjednačio kvalitetu“ tako što je zapadna Nutella nešto lošija i ista je kao ona za bivše zemlje „socijalističkog lagera“. Godine borbe za Nutellu. Komplimenti. A maske i respiratori u Češkoj ili pozivanje na članak 222 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji kao obvezu nameće duh solidarnosti? Ništa. Ni riječi.

Ni Sjedinjene Države nisu pokazale solidarnost između NATO partnera. Štoviše, nisu postupile ništa bolje od Češke. U jeku epidemije, kada su tijela već odvožena kamionima iz Bergama i drugih gradova, Italija je lišena 500 000 testova na virus.

Odneseni su zrakoplovom, uz obrazloženje kako „trebaju Amerikancima“. A Talijani? Neka umru.

Ova vijest u početku nije smatrana vjerodostojnom, ali je na kraju potvrdio pouzdanost tih informacija potvrdio glasnogovornik Pentagona Jonathan Hoffman.

A gdje je dolazak medicinskog osoblja, jer talijanski sustav puca pod zarazom koronavirusa? Da je svaka zemlja poslala barem 50 ljudi, studenata medicine, aktivnih i umirovljenih liječnika, mogli bi spasiti tisuće života u Italiji. Napokon, virus nije istovremeno i jednakom silom pogodio sve zemlje svijeta i Europe, a Italija je u neravnopravnoj borbi i sa stotinama žrtava dnevno već iscrpljena.

I onda, tko bi pomislio, kubanski liječnici lete u Italiju. I kineski i ruski. Ministarstvo obrane Rusije šalje skupinu stručnjaka iz područja epidemiologije i virologije u Italiju koja broji oko 100 ljudi s bogatim praktičnim iskustvom u borbi protiv širenja virusnih infekcija, suzbijanju teške epidemiološke situacije i organiziranju dezinfekcije zgrada, građevina i sustava za isporuke pitke vode. Podsjetimo da je general Šojgu, do 2012. i dolaska na čelo vojske, bio ministar za izvanredne situacije još od 1991. i prošao je sve, od ratova u Čečeniji, do talačke krize u Beslanu i prirodnih katastrofa. Preko dva desetljeća je vodio odjel kojeg je sada zadužio da s vojskom pomogne Talijanima.

Većina ruskog osoblja su vodeći stručnjaci u svom području. Izravno su bili uključeni u uklanjanju epidemije afričke svinjske groznice, antraksa, na razvoju cjepiva protiv ebole i protiv kuge. Ruski su donijeli potrebnu modernu i specijalnu opremu i medicinske pripravke.

I Ukrajina je bila „posebno iznenađena“ kad je otkrila što znače “europska solidarnost” i “podrška” i sada bi se mogli sjetiti 2014. godine, kada je ukrajinska vojska “štitila Europu”, a sve što joj je Europa dala kao pomoć su bili par stotina beskorisnih oklopnih vozila iz Velike Britanije.

Ali sada je sve mnogo zanimljivije. Europljani, točnije mlada generacija  koja je već odrasla već u EU, tek će vidjeti „koliko divnih otkrića“ priprema ova epidemija.

Hoće li projekt nadnacionalnog „paneuropskog“ identiteta izdržati ovaj test? Gotovo sigurno neće. Vidimo nevjerojatan egoizam u onom dijelu svijeta koji cijeli svijet voli poučavati što su to ljudske prava i moral. Odjednom je nestala EU i svi Europljani su pobjegli pod zaštitu svojih granica. Kako će, nakon svega ovoga, jedni drugima gledati u oči?

“Neću sada donositi političke zaključke, ali shvatili smo da ne postoji međunarodna ili europska solidarnost. Sve su to bile bajke na papiru”, rekao je Aleksandar Vučić, šokiran nemogućnošću da na popisu relevantnih medicinskih proizvoda od EU kupi barem nešto.

U Italiji to također savršeno razumiju. Ostale zemlje, uglavnom siromašne, u kojima nema dovoljno respiratora, niti imaju razvijenu mrežu bolnica, poput Rumunjske ili Bugarske, to također trebaju razumjeti.

Ali što će se dogoditi nakon pandemije? Hoće li se europski birokrati izvući iz svojih udobnih rupa i ponovo sjesti za kormilo kako bi vodili one koje su prepustili  sudbini? Ili će ih sve europske zemlje zbaciti s grbače i pokrenuti s entuzijazmom novi kurs, čak i pod krovom koji se može zvati EU, ali nikad više u ovakvoj kakva je danas?

La Repubblica / Defense One