Krenule polemike i unutar crkve – Bože, hvala ti! – 2. dio

Konačno se nešto kreće i u crkvi! Na naše veliko oduševljenje ali i prije svega iznenađenje. Odavno je trebalo, vjernici nikako nisu smjeli ostati na milost i nemilost politici.

Župa sv. Antuna Padovanskog u Šibeniku u četvrtak, 2. Rujna 2021. organizirala je tribinu

Covid-19: otvoreno i argumentirano

• stvarna opasnost ili velika obmana
• „novo normalno“ ili novo jednoumlje
• zarobljeno čovječanstvo

Predavači na tribini bili su prof. dr. sc. Stipe Kutleša, odvjetnik Mate Knezović, mr. sc. Josipa Juričev Sudac i dr. sc. Ružica Razum.

Mr. sc. Josipa Juričev Sudac

Istina je vrijedna truda

Kamo je otišao tehnološki razvoj u biotehnologiji?

Suvremeni tehnološki svijet dosegnuo je u biotehnologiji i njezinoj medicinskoj primjeni, trenutak u kojem se konačno valja odlučiti: Ili nastaviti bez ograničenja čineći sve što je moguće ili s ograničenjem čineći samo ono što je dobro.

Samo, ako se izabere sve što je moguće, širom se otvaraju vrata novog totalitarizma.

Nema dileme, zdravlje je u tom tehnološkom svijetu igralište na kojem igraju velike sile. Očito je, gledajući sadašnji trenutak, da se unaprijed računalo na zaključak. „ Tko bude vladao novom medicinom, vladat će svijetom. Nalazimo se u trenutku očigledne zloupotrebe biotehnologije u medicinske svrhe pod krinkom brige za ljudsko zdravlje. Kreatori suvremene zdravstvene politike itekako su svjesni činjenice da im zdravstvene tehnologije omogućuju rast moći do neslućenih razmjera svemoći nad prirodom i čovjekom.

Neminovno, raste tjeskoba pred činjenicom da smo izručeni na milost i nemilost tehnološkim postupcima koji izmiču kontroli ne samo običnog čovjeka nego i vrsnim stručnjacima.

Jesmo li sigurni pod okriljem znanosti?

Znanstvena spoznaja je uvijek djelomična, te svojim napretkom dovodi do sužavanja okvira specijalnosti pri čemu i sami znanstvenici često postaju laici za sve što nadilazi uske okvire njihovog područja bavljenja, što ukazuje na nikad veću potrebu za interdisciplinarnosti i uvažavanjem javnog mišljenja.

Iskustvo je pokazalo da nikakve naknadne isprike ili zabrane ne mogu izbrisati štetne posljedice krivih političkih i znanstvenih odluka koje su bile presudne za dopuštanje uporabe potencijalno opasnih kemikalija ili postupaka.

Slučaj s insekticidom DDT je jedan od prvih primjera nekritičnog odnosa prema korištenju novih i nedovoljno ispitanih kemikalija. Drugi primjer je skandal s lijekom talidomidom  koji je davan 60-ih godina trudnicama, a rađana su djeca bez ekstremiteta i s brojnim oštećenjima. Skandal s talidomidom dogodio se u mnogim zemljama, ponajviše u Europi, ali ne i u SAD-u gdje lijek nije odobren od strane FDA za stavljanje na tržište zbog nedovoljnih dokaza o sigurnosti lijeka. Farmakologinja Kelsey je svojom sumnjom i  oprezom spriječila talidomidsku tragediju na području SAD-a.

Ako se uzme u obzir činjenica da znanost kao takva nije nepogrješiva, već često unutar sebe ima oprečna stajališta, te je podložna daljnjim korekcijama i da u načinu provedbe znanstvenih istraživanja i donošenju zaključaka postoji mogućnost manipulacije, kao i činjenica da mnoge znanstvene studije financira zainteresirana industrija, postaje jasno da je neophodno jače sudjelovanje  javnosti o svim pitanjima koja utječu na ljudsko zdravlje ili okoliš.

Gdje je nestalo načelo opreznosti?

Načelo opreznosti se primjenjuje u situacijama kada je znanstveni uvid u potencijalnu opasnost nekog proizvoda ili tehnologije nepotpun i nedorečen, a mogući učinak istraživanja i proizvodnje, koji bi se manifestirao tek u budućnosti, potencijalno štetan. Ovo načelo predstavlja odnos odgovorne znanosti prema riziku pa mu je uvjet za primjenu sumnja, nedostatak dokaza, znanstvena neslaganja i reakcije javnosti. U korona krizi se trenutno, a i već odavno zanemaruje načelo opreznosti.

Opreznost podrazumijeva i očituje mudrost, zdrav razum, opravdanu sumnju i iskustvo te osjećaj odgovornosti za buduće naraštaje i njihov opstanak na zemlji.

Možemo li se osloniti na informacije koje plasiraju mainstream i javni mediji?

Očigledno je – u mainstream i javnim medijima nema transparentnog, objektivnog i nepristranog medijskog informiranja. Nema javnog sučeljavanja mišljenja ni argumentirane rasprave koja bi omogućila javnosti da stekne što bolji uvid u aktualnu problematiku korona krize.

Do objektivnih stručnih informacija se može doći samo alternativnim putovima prateći vrhunske znanstvenike,  stručnjake i liječnike koji su ne samo cenzurirani u mainstream medijima nego ih se na sve moguće načine pokušava diskreditirati.

RT-PCR-test – nepouzdan za dijagnostičku svrhu

Sva trenutna propaganda o pandemiji COVIDA-19 se temelji na krivoj pretpostavci da je pozitivan RT-PCR- test potvrda da je osoba bolesna i zarazna. Zdrave ljude se radi pozitivnog testa šalje u izolaciju, kao i sve osobe koje su bile s njima u kontaktu, za što nema nikakvog razumskog opravdanja, tim više što je znanstveno dokazano da je PCR-test sasvim neupotrebljiv za dijagnostičku svrhu.

Tim od 22 ugledna znanstvenika Life Science, među kojima je i dr. Mike Yeadon, nakon pažljivog razmatranja, otkrio je da je Corman-Drostenov rad za RT-PCR test ozbiljno manjkav s  obzirom  na njegov biomolekularni i  metodološki dizajn     te traže njegovo povlačenje, 26. studenoga 2020. https://cormandrostenreview.com/retraction-request-letter-to-eurosurveillance-editorial- board/

Prema Pieteru Borgeru, Bobbyju Rajeshu Malhotri, Michaelu Yeadonu, Clare Craig i dr.: „Ako se osoba testira s PCR testom kod praga pojačanja od 35 (Ct) ciklusa ili većim, (kao što je slučaj u većini laboratorija u Europi i SAD-u), vjerojatnost da je navedena osoba stvarno zaražena manja je od 3%, a vjerojatnost da je navedeni rezultat lažno pozitivan iznosi 97%. (2)

Stručnjaci kažu da je ova preosjetljivost RT-PCR testa štetna i obmanjujuća! To nas odvaja od medicinske stvarnosti koja mora ostati utemeljena na stvarnom kliničkom stanju osobe: je li osoba bolesna, ima li simptome?

Medicinski gledano, “slučaj” se odnosi na bolesnu osobu. Nikad se nije odnosilo na nekoga tko nije imao simptome bolesti. Ne možete zaraziti drugu osobu ako ne nosite živi virus i obično nećete razviti simptome ako vaše virusno opterećenje nije dovoljno veliko.

WHO priznao da PCR-test daje nepouzdane rezultate

WHO je 23. siječnja 2020. usvojio RT-PCR test nezapamćenom brzinom, u roku od 24 sata, Znakovito, Drostenov PCR-protokol je i prije proglašenja pandemije 11. ožujka najavljen kao test za korištenje otkrivanja koronavirusa-2019 širom svijeta. Naručila ga je i financirala Zaklada Billa Gatesa. Drostenova studija preporučila je maksimalni prag ciklusa pojačanja od 45 , što su naširoko primjenjivale nacionalne zdravstvene vlasti.

Nakon znanstvenih dokaza o lažno pozitivnim rezultatima RT- PCR-testa, 20. siječnja 2021., WHO je izašao s priznanjem da će PCR testovi dati pristrane rezultate ako se provode iznad određenog praga ciklusa koji se koristi za pojačanje.

Međutim, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nije povukla taj test, niti se ispričala što smo čitav protekli period od godine dana imali mjere uvedene na temelju korištenja manjkavog testa kojim su se dobivali u ogromnom postotku lažno pozitivni rezultati, na temelju čega su se donosile, manje ili više drastične, mjere u cijelome svijetu.

Problematičan postupak uzimanja brisa za PCR test!

Uzimanje   brisa   za   PCR-test   dugim   štapićem   i   guranjem   duboko   prema   osjetljivim strukturama glave je invazivna metoda za koju ne postoji razumsko opravdanje. Mnogi ljudi imaju nakon toga izražene razne simptome – dugotrajno kihanje, jake glavobolje, krvarenja iz nosa, a službeno je registrirana pojava meningitisa i curenje cerebrospinalne tekućine. (3)

Posebno su ugrožena djeca koja moraju imati testove radi pohađanja škole, u nekim zemljama čak svaki tjedan. Radi se o velikom apsurdu – uzimanju briseva vrlo invazivnim postupkom radi testiranja testom koji daje u velikom postotku lažno pozitivne rezultate.

Nepouzdani PCR-test je poslužio za “Igru brojeva“ na temelju koje se provode sve mjere od izolacije do cjepiva i COVID putovnica.

Što se događalo s korisnim lijekovima za liječenje COVIDA-19?

U Lancetu objavljena lažna studija na temelju lažnih podataka o štetnosti hidroksiklorokina.

U Lancetu, jednom od najprestižnijih znanstvenih časopisa, je 22. svibnja 2020. objavljena studija privatne firme Surgisphere Corporation o štetnosti hidroksiklorokina nakon koje je po naputku WHO-Svjetske zdravstvene organizcije taj lijek povučen iz upotrebe iako se radi o lijeku koji je korišten u milijardama puta od 1955. godine kada je odobren od strane FDA. HCQ se pokazao kao dobar antimalarik, antivirusni i antiinflamatorni lijek s vrlo slabim nuspojavama u primjerenoj terapijskoj dozi 200-400 mg dnevno. (4)

Liječnici koji su u ranoj fazi COVIDA-19 koristili HCQ i imali dobre rezultate zahtijevali su detaljne dokaze zbog čega je HQC proglašen opasnim lijekom. Nakon što se  nije moglo dokazati da je studija vjerodostojna ona je i povučena s Lanceta, ali nitko nije odgovarao za takav skandal. Štoviše WHO koja je hitro naredila povlačenje HQC iz upotrebe nije istom hitrošću vratila lijek u upotrebu sve do siječnja 2021. Javnost uopće nije obaviještena o skandalu na najvišoj znanstvenoj razini. (5)

Zanimljivo je vidjeti kako se kretala smrtnost u Švicarskoj nakon što su švicarski medicinski autoriteti zabranili HCQ na 13 dana zbog lažnog znanstvenog rada objavljenog u Lancetu, a čim je rad povučen, ponovo su dopustili njegovu upotrebu. U periodu kada je bio zabranjen smrtnost COVID pacijenata skočila je za 4.7 puta! (6)

Iako je Lancetovo izvješće koje je koordinirao Harvardov dr. Mehra povučeno, ono je ipak poslužilo interesima Gilead Sciences Inc. i  forsiranju skupog i  nekvalitetnog novog lijeka remdesivira. HCQ nije samo učinkovit, već je i “jeftin” u usporedbi s remdesivirom.

Ivermektin

Skupina liječnika (FLCCC) je  otkrila da ivermektin, antiparazitski  lijek, ima  vrlo moćna  stvarna, antivirusna i protuupalna svojstva protiv SARS-CoV-2 i COVIDA-19 i da je jedan od najsigurnijih lijekova na svijetu. Ovaj se zaključak temelji na sve većem broju rezultata studija, koji izvještavaju o učinkovitosti, ne samo unutar in vitro i životinjskih modela, već i u brojnim randomiziranim i promatranim kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Ponovljeno, do sada su zabilježena velika poboljšanja kliničkih ishoda kada se ivermektin koristi ne samo kao profilaktičko sredstvo, već i u blagim, umjerenim, pa čak i teškim bolesnim stanjima. (7)

Unatoč navedenim činjenicama ovaj jeftini lijek nije dostupan u mnogim zemljama svijeta.

 Je li je – mRNA “cjepivo“ – cjepivo ili nešto drugo?

Mnogi stručnjaci kažu da mRNA “cjepiva“ nisu cjepiva, niti odgovaraju medicinskoj definiciji cjepiva, nego eksperimentalni genski pripravak. Treba spomenuti barem neke od njih, kao što su:  prof. dr. Dolores Cahill, Prof.dr.sc. Christian Perronne , nobelovac Luc Montagnier,  dr. Didier Raoult ili naš prof. dr. sc. Krešimir Pavelić koji je rekao: „Neće biti dovoljno više kazati ‘radim samo ono što mi nalože’ jer su posljedice dalekosežne i vrlo ozbiljne.”

Dana 1. prosinca 2020. dr.sc. Michael Yeadon, bivši direktor istraživanja respiratornih bolesti u tvrtci Pfizer, i dr. Wolfgang Wodarg, liječnik pulmolog i bivši direktor Službe za javno zdravstvo, predali su Europskoj agenciji za lijekove (EMA) – nadležnoj za odobravanje lijekova na području EU – zahtjev za trenutačnim prekidom svih studija vezanih uz cjepivo za SARS-coV-2.

• Može doći  do pretjerane imunološke  reakcije,  osobito  kada  se  testirana  osoba  nakon  cijepljenja  suoči  s  pravim, „divljim“ virusom. Ova tzv. amplifikacija ovisna o antitijelima, ADE, odavno je poznata iz pokusa s cjepivima protiv korone na mačkama, na primjer. Tijekom tih pokusa sve mačke koje su u početku dobro podnosile cjepivo i razvile antitjela, uginule su nakon dolaska u kontakt s divljim virusom.
• Očekuje se da će cijepljenje proizvesti antitijela protiv tzv. spike proteina (proteina vrška) SARS-CoV-2. Međutim, spike proteini sadrže i sincitin-homologne proteine, koji su neophodni za stvaranje posteljice kod sisavaca, dakle i ljudi. Apsolutno se mora isključiti mogućnost da cjepivo protiv SARS-CoV-2 pokrene imunološku reakciju protiv sincitina-1, jer bi u protivnom u cijepljenih žena ona mogla izazvati neplodnost neodređenog trajanja.
• Cjepiva s mRNA proizvedena od strane kompanija BioNTech / Pfizer sadrže polietilenglikol (PEG). 70% ljudi razvija antitijela protiv ove tvari – to znači da mnogi ljudi mogu razviti alergijske, potencijalno kobne reakcije na cijepljenje.
• Prekratko trajanje studije ne omogućava realnu procjenu kasnih učinaka. Ako se za ovo cjepivo primijeni postupak  hitnog odobravanja, milijuni zdravih ljudi bit  će izloženi neprihvatljivom riziku, kao što se dogodilo s narkolepsijom u slučaju cjepiva protiv svinjske gripe.

 Mogu li mRNA “cjepiva“ trajno izmijeniti DNA?

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i nekim znastvenicima postoji tvrdnja da  mRNA cjepiva ni na koji način ne utječu na našu DNA jer mRNA ne može ući u staničnu jezgru gdje se nalazi i DNA, te da se mRNA nakon date upute za sintezu    proteina u  stanici brzo razgrađuje.

Međutim, više znanstvenika, među njima, biokemičar i molekularni biolog dr. sc. Doug Corrigan još prošle godine su iznijeli moguće mehanizme nekoliko molekularnih putova koji bi potencijalno omogućili kopiranje i trajno integriranje RNA iz mRNA “cjepiva“ u našu DNA.

Grupa znanstvenika s Harvarda i MIT-a pokazali su u svojem nedavnom radu da postoji održiv stanični put kojim bi se isječci virusne RNA SARS-CoV-2 mogli integrirati u našu genomsku DNA. Citat iz njihovog rada:“ Da bismo eksperimentalno potkrijepili mogućnost virusne retro-integracije, opisujemo dokaze da se SARS-CoV-2 RNA mogu reverzno transkribirati u ljudskim stanicama reverznom transkriptazom (RT) iz LINE-1 elemenata ili HIV-1 RT .“ https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33330870/

Dr. sc. Sucharit Bhakdi, specijalist mikrobiologije te jedan od najcitiranijih znanstvenika u njemačkoj povijesti: „Ovo je genski utemeljeno cjepivo i njegov učinak potencijalno je iznimno rizičan. Ovo nije  uobičajeno, konvencionalno cjepivo i  nije  poput cjepiva  protiv gripe.“

Poseban zdravstveni rizik za mRNA “cjepiva“ predstavljaju nano-lipidne čestice (NLP) koje zbog svoje izuzetno male  veličine  do 100 nm mogu ulaziti  kroz  membrane  svih stanica ljudskog organizma, prolazeći i moždano-krvnu barijeru, ta na taj način mogu dospjeti i u stanice onih tkiva koja nikad ne bi bila izložena kontaktu s divljim virusom. Primjerice, s virusima respiratornih bolesti dolazimo u kontakt na/ ili u stanicama respiratornog sustava, a ne u stanicama mozga, srca ili bubrega. Pojedini stručnjaci smatraju da se radi o velikom zdravstvenom riziku.

Je li je moralno dopušteno primiti “cjepivo“ za SARS-CoV-2 za koja su korištene stanične linije abortiranih fetusa? – Pamela Acker u svojoj knjizi navodi: „ Dok se čini da dokument Papinske akademije za život daje dopuštenje uporabi cjepiva pod određenim okolnostima bez segmenta grijeha, dopuštenje za cijepljenje cjepivima abortiranih fetalnih stanica je u izravnoj suprotnosti s ispravnim moralnim principima, te je teško uvidjeti kako bi ovo dopuštenje bilo opravdano.“ ( Acker, Cijepljenje: Katolički pogled, Split: Kyrios, 2021, str 99.)

Kome vjerovati?

Znanstvenica dr. sc. Tess Lawrie, direktorica neovisne tvrtke za medicinska istraživanja Evidence-Based Medicine Consultancy Ltd koja daju značajan doprinos kvaliteti zdravstvene zaštite na globalnoj razini kroz rigorozna istraživanja i inovativnu metodologiju istraživanja zdravstvene zaštite, te autorica nedavno objavljene recenzirane meta-analize o korisnosti lijeka ivermerktina u liječenju i prevenciji bolesti COVID-19, tvrdi da se nedavno objavljenim znanstvenim saznanjem na najvišoj razini u kojem je potvrđeno da postoji visoko učinkovit i neškodljiv tretman protiv teških oblika bolesti COVID-19 gubi svaki smisao za masovnom primjenom ovih eksperimentalnih visokorizičnih cjepiva za koje dobivamo podatke o velikom broju neželjenih posljedica. (1)

Ona kaže: „Već neko vrijeme to pokušavamo da prenesemo vlastima i autoritetima koji su u svom naumu vrlo jednoumni. Mislim da ima jako puno sila u igri koje mi ne razumijemo u potpunosti. Posebno po pitanju COVID industrije koja zaradi 100 milijuna funti godišnje i koja nije zainteresirana za jeftine lijekove poput ivermektina ili hidroksiklorokina.

Svjetska zdravstvena organizacija WHO,  kao najveća globalna i neprofitna zdravstvena organizacija, donosi odluke koje drugi slijede, vjerujući da je ta organizacija bez komercijalnih interesa. Izvorno financirana u potpunosti od država članica, organizacija sada od njih prima manje od 20% svog proračuna, dok ostatak prima od donatora koji imaju svoje specifične financijske i strateške interese. Margret Chan, bivša generalna direktorica SZO-a, rekla je 2015. godine, “Moram uzeti šešir i ići po cijelom svijetu moliti za novac, a kad nam ga daju, jako je vezan za njihove ciljeve i ono što oni žele. To nisu prioriteti i želje SZO-a, pa ako to ne riješimo, nećemo biti sjajni kao što smo bili ”.

Dr.sc. Pierre Kory : “Problem je sada to da štogod bilo koji znanstvenik ili stručnjak kaže i kakve god podatke da iznese nitko u to više neće vjerovati, povjerenje u znanost je nepovratno izgubljeno. A to je ono što slijedi kada znanost izgubi svoju neovisnost i objektivnost, kupljena od najboljeg ponuđača. I u tome je problem. A prosječan građanin ne zna kome vjerovati. To je šteta. Pokušavam iznijeti što pouzdanije i na podacima utemeljenije argumente I nadam se da će oni dovoljno inteligentni moći sami procijeniti i odlučiti. Mislim da smo na četvrtom ili petom slučaju gdje su odvjetnici tražili od bolnica da prisile liječnike da daju ivermektin. Svi pacijenti do jednog su preživjeli, čak i oni koji su teško bolovali danima ili čak tjednima. Van pameti je da nam treba sud da bi nekome dali jedan od nasigurnijih lijekova poznatih čovjeku. I završio bih s tim da želim pozvati liječnike svijeta morate prekinuti s ovim. Prestanite tražiti institucije javnog zdravstva za smjernice. Smjernice su smjernice. Nisu obvezni propisi. Liječniče, molim te posluži se vlastitom procjenom posluži se svojom logikom.. Pacijenti vas traže pomoć, a ne da slušate institucije javnog zdravstva. Mislim da one ne pružaju stručno vodstvo. Imajte na umu da će dokument s većinom ovoga biti objavljen na našem webu kroz koji dan. Mislim da će to biti važan dokument završavamo ga i namjeravamo proširiti posvuda. I zadnje što bih htio reći je hvala vam na svoj podršci jer toliko ste nam pomogli. Vi nam pomažete da uzvratimo Golijatu. Ovo je kao David i Golijat i David treba vašu pomoć. Treba nam još koji kamen u onome što je koristio protiv Golijata tako da – pomozite nam s još kojim kamenom i mi ćemo nastaviti ovo što radimo, a to je da se borimo za ono što mislimo da je ispravno. Pacijenti su nam iznad svega i opet, neovisni smo, neprofitni, nemamo zarade od ovoga i samo pokušavamo učiniti pravu stvar i pomozite nam i dalje u tome.

Liječnici su pod velikim pritskom smjernica SZO. Unatoč tome u svijetu su se desetci tisuća liječnika suprostavili na razne načine nametnutim smjernicama.

Službeni registar ozljeda i smrti od cjepiva za Europu

U EudraVigilance je do 7. kolovoza 2021. godine prijavljeno 802 786 ozljeđenih ljudi, odnosno prijavljeno je ukupno 2 018 917 slučajeva (štetnih) neželjenih reakcija koje su uslijedile nakon primitka četiri različite marke eksperimentalnih cjepiva protiv C0VIDA-19, od kojih 21 310  sa smrtnim ishodom. Smatra se da se svega 1-10 % neželjenih reakcija i smrti prijavi nadležnim službama, tako da se ta brojka treba povećati barem deset puta da bi dobili realnu brojku.

Dakle, imamo situaciji da znamo za kratkoročne posljedice, ali kakve će biti srednjoročne i dugoročne posljedice  ne znamo, pogotovo ne znamo što će se dogoditi s plodnošću.

Sredinom lipnja ove godine je objavljena studija u New England Journal of Medicine (NEJM) pod nazivom – “Preliminarni rezultati sigurnosti  mRNA Covid-19 cjepiva kod trudnica”,  autora Tom T. Shimabukura i drugih iz stručnog tima Centra za kontrolu bolesti. U studiji je praćeno 827 trudnoća, od kojih je bilo 104 spontana pobačaja, iz čega se jednostavnim izračunom postotka došlo do rezultata od 12,6 % spontanih pobačaja. Trudnice su cijepljene u raznim stadijima trudnoće i upravo su ti podatci zatajeni i preskočeni u samom zaključku studije. Onkologinja dr. dr. Carmen Wheatley je pažljiviim iščitavanjem uočila nelogičnosti i značaj podataka vezano za stadij trudnoće napisanih sitnim slovima ispod jedne tablice, iako je  cilj studije bio otkriti ima li Covid cjepivo bilo kakvih štetnih učinaka u različitim tromjesečjima trudnoće.

Naime, od 827 žena 700 ih je bilo cijepljeno u posljednjem tromjesečju, a 127 u prvoj polovici trudnoće do 20. tjedna. Od tih 127 trudnoća 104 su završile pobačajem, što znači da je 82% trudnoća završilo pobačajem u periodu do 20. tjedna trudnoće.

Dr. sc. Ružica Razum

Budimo odgovorni prema sebi i drugima – probudimo se

Već osamnaest mjeseci živimo s Covidom-19. Mediji nas redovito obavještavaju o broju zaraženih, bolesnih, umrlih. Poduzimaju se mnoge mjere kako bi se suzbila ta opasna bolest. Mjesecima se žarko iščekivalo rješenje – cjepivo. Nakon relativno kratkog vremena na tržištu se pojavilo nekoliko cjepiva. Očekivali bismo da će svi prigrliti taj lijek kako bismo se spasili od ozbiljne bolesti. Međutim, događa se nešto čudno. Mnogi se ljudi ne žele cijepiti. Bune se i protestiraju protiv mjera koje imaju za cilj štiti njihovo zdravlje. Zašto? Radi li se o neodgovornim ljudima? Ili možda sebičnim ljudima koji se ne brinu za zdravlje svojih bližnjih? Ili možda zavedenim koji naivno vjeruju različitim „teorijama zavjere“?

Unatoč činjenici da mi ljudi jesmo sebični, ipak, čini se da se ovdje ne radi o sebičnosti, nego o temeljnom nepovjerenju u službeni covidski narativ. Odakle to nepovjerenje u medicinske, medijske, političke i druge autoritete?

Nedosljednost, neprimjerenost i  neuvjerljivost mjera

Moja temeljna teza jest da borba protiv covida nije primarno usmjerena na suzbijanje virusa i bolesti koje on izaziva, nego je primarni cilj nametanje određenih mjera s ciljem stvaranja nekoga novog društva u kojemu će osobna sloboda i društveni odnosi poprimiti neku novu dimenziju. Primjereniju vrlome novom svijetu. Cilj nije, dakle, borba za zdravlje (što nije isključeno), nego nametanje novoga normalnog. Na čemu temeljim ovu svoju tezu? Previše ima pitanja koja se nameću a odnose se na brojne kontradiktornosti, nedosljednosti koje nam se serviraju, a nitko ih pritom ne objašnjava. Ima uistinu mnogo pokazatelja koji u pozornome promatraču izazivaju niz sumnji. Od samoga početka primjećuje se da su mjere neuvjerljive, neprimjerene, nedosljedne, pretjerane. Izdvojit ću nekoliko primjera, ilustracije radi, koji potvrđuju tu neuvjerljivost, neprimjerenost, nedosljednost i pretjeranost.

1. Čudesan proplamsaj ljubavi suvremenoga društva prema starijim i bolesnim osobama

Nakon pojave virusa, sve je stalo. Gospodarstvo, obrazovanje, zdravstveni sustavi, hobiji, životi mladih. Sve je stalo kako bismo zaštiti, kako je inicijalno bilo isticano, živote naših starih i bolesnih. Uistinu, hvalevrijedna gesta, ako je istinita.

No ne možemo ne izraziti duboku sumnju u tu i takvu ljubav suvremenoga svijeta prema starima i bolesnima. Dosadašnja nebriga iznimno nesolidarnoga zapadnoga društva prema starima i bolesnima toliko je očigledna da nas ovaj iznenadni proplamsaj ljubavi ne može uvjeriti u njegovu autentičnost. Stoga, opravdano je pitati se nije li ovdje prije na djelu instrumentalizacija starijih i bolesnih, kao i instrumentalizacija koronavirusa, kako bi se postigli neki ciljevi koji nemaju puno veze s ljubavlju prema čovjeku, a osobito ne ljubavi prema starima i nemoćnima.

2. Žrtvovanje života djece i mladih

Da bismo „zaštitili stare i nemoćne“ žrtvovali smo djecu i mlade. Od početka se isticalo da djeca i mladi nisu ozbiljnije ugroženi od Covida, ali zbog zaštite svojih starijih, moraju promijeniti svoj životni stil: maske, socijalna distanca, online obrazovanje, prekidanje sportskih aktivnosti, hobija, nemogućnost druženja, neizlasci… Ne samo da ih se prisiljavalo na izoliranost nego im se sustavno nametao osjećaj krivnje za eventualnu bolest ili smrt bližnjih. Odgovornost za bolest u velikoj smo mjeri prebacili sa zdravstvenog sustava na djecu i mlade. Nad djecom i mladima izvršeno je veliko psihološko nasilje, odnosno psihološka manipulacija. S posljedicama toga nasilja tek ćemo se morati suočiti.

3. Nezdravi zdravstveni savjeti

Savjeti koji nam je Stožer od prvoga dana davao bili su već u samome početku sumnjivi. Umjesto svježega proljetnog zraka i ljekovitoga sunca, poticalo nas se, ili prisiljavalo, da ostanemo u zatvorenim sobama (zatvarane šetnice; ograđivani su parkovi kako se djeca s roditeljima ne bi mogla šetati…). Ako znamo da je za borbu protiv virusa važan imunitet, i da se imunitet jača izlaganjem suncu, kretanjem, smanjenjem stresa…, kako to da su savjeti koje smo svakodnevno slušali bili dijametralno oprečni onomu kako bi trebalo jačati zdravlje? Osim nezdravih savjeta, svakodnevno smo bili izloženi medijskim sadržajima koji su nedvojbeno imali za cilj stvaranje straha i stresa. Mediji nas od prvoga dana, bez iznimke, suočavaju s apsurdnošću kovidske statistike, s dramatičnim slikama bolesnika na respiratorima, slikama kamiona koji odvoze mrtve, s pričama o ljudima koji „padaju poput muha“ na ulicama New Yorka i slično. Sve ovo uvelike je pridonijelo i pridonosi strahu i stresa kod ljudi (dvama, dakle, stanjima koja uvelike smanjuju čovjekov imunitet). Teško se oteti dojmu da se kreatori ove pandemije služe diktaturom šoka, dobro poznatoj suvremenoj povijesti, kako bi čovjeka dezorijentirali te njega i svijet preoblikovali u željenomu smjeru – u smjeru novoga normalnog.

4. Nedosljednosti glede obveze nošenja maski

Inicijalno, struka je jednodušno isticala nepotrebnost nošenja maski onih koji nisu imali nikakve simptome. Mnogi su znanstvenici, čak i predstavnici WHO isticali beskorisnost nošenja maski. Budući da se u međuvremenu nisu dogodila nikakva nova istraživanja koja bi opravdala nošenje maski, uslijed kojih je novih spoznaja došlo odjednom do promjene njihova stava i obveze nošenja maski? Očito, drastična promjena stava glede opravdanosti nošenja maski nije objašnjiva medicinskim i znanstvenim razlozima nego isključivo političkim. Politička je, a ne medicinska odluka da je nužno nositi maske. Znamo da maske ne štite. A znamo da i dugotrajno nošenje maski može biti opasno po zdravlje. Uostalom, jesu li prije donošenja odluke o obvezi nošenja maski, učinjene procjene rizika od njihova nošenja? Pitanje nedosljednosti provođenja te mjere osobito je frustrirajuće. Neka bude spomenut samo jedan primjer: zašto je na nekoj svečanosti svim  gostima dopušteno biti bez maske, dok je konobari moraju nositi (na primjer, na nekoj svadbi, ili svečanome političkome ručku, ili proslavi završetka radova na Pelješkome mostu i slično).

5. Epidemiološke metode dostojne najžešćih totalitarizama

Metode kojima se nastoji suzbiti pandemija uistinu su začuđujuće. Policija. U nekim zemljama čak i vojska. Svakodnevno svjedočimo represivnim mjerama nad demokratskim prosvjedima i prosvjednicima. Dosada nezapamćena cenzura nad slobodom govora. Policija, osobito u nekim europskim zemljama, iznimno brutalnim policijskim metodama prisiljava ljude da čuvaju svoje i tuđe zdravlje. Zar nije, najblaže rečeno, čudna ova „javnozdravstvena“ metoda – gotovo u punoj oružanoj spremi napadaju ljude suzavcem, odvode ih u zatvore, a sve radi zdravlja. Uostalom, kako to da nas represijom mora netko prisiljavati da čuvamo svoje i tuđe zdravlje? Zar nije zdravlje svakome od nas najveće dobro? Zašto onda ova prisila? Nadalje, kako to da nas i nakon osamnaest pandemijskih mjeseci političari, usklađeni mediji i Stožer moraju i dalje uvjeravati da se radi o stvarnoj opasnosti? Kako to da do sada ljudi nisu, na temelju posljedica te pandemije, i sami mogli vidjeti i zaključiti da se radi uistinu o opasnoj bolesti?

6. Problem pozitivnih

Sve su se epidemiološke mjere donosile na temelju broja pozitivnih. A broj pozitivnih utvrđuje se na temelju nepouzdanih testova. Od početka mnogi stručnjaci ističu da testovi za otkrivanje koronavirusa nisu pouzdani. Ako su oni nepouzdani, onda su zasigurno i brojevi zaraženih nepouzdani. A brojevi su u ovoj pandemiji osobito važni. Naš  susret s ovom pandemijom uglavnom nije susret s oboljelima od Covida-19, nego susret s brojevima. I upravo ti brojevi koje nam mediji svakodnevno posreduju potaknuli su pojavu i širenje drugoga virusa, virusa straha. Virus straha snažno utječe na smanjenje čovjekove slobodne volje, potiče nekritičku poslušnost i servilnost. Posljedicama toga snažnoga virusa koji je zahvatio cijeli svijet zasada se nitko ne bavi. A njegove žrtve bit će neizmjerno dugovječnije i dramatičnije od žrtava koronavirusa.

Nakon mučnoga višemjesečnog razdoblja u kojem su mnogi proživljavali teške gospodarske, obiteljske, zdravstvene, obrazovne, socijalne nedaće zbog broja pozitivnih, ministar Beroš je prije nekoliko dana hladno izjavio da „broj novozaraženih više nije relevantan“!!! Zar je moguće, nakon svih očitih laži i nedosljednosti, da ima još onih koji ozbiljno doživljavaju ono nam Stožer svakodnevno govori?!

7. Nevjerodostojnost promocije cjepiva

Na temelju kojih dokaza liječnici tvrde da je cjepivo sigurno? Naime, prije godinu dana, na upit novinara kada možemo očekivati cjepivo, dr. Markotić je izjavila da sve što bi bilo prije tri godine bilo bi neozbiljno. Cjepivo se pojavilo puno prije proteka od tri godine. Budući da cjepivo nije prošlo redovitu standardiziranu proceduru ispitivanja, tko može reći da neće biti ozbiljnih posljedica od cjepiva, bilo kojeg (kratkoročnih, a osobito srednjoročnih ili dugoročnih)? Tko i na temelju čega?

Nadalje, poznato nam je da je za pronalazak cjepiva potrebno puno ispitivanja, istraživanja, eksperimenta, a što zahtijeva vrijeme. Kako je moguće da je cjepivo tako brzo stvoreno? Zapravo, kako to da su različite farmaceutske tvrtke gotovo istodobno pronašle djelotvorno cjepivo?

U svijetu ima jako puno liječnika i znanstvenika, međunarodno prepoznatih i priznatih, koji su veoma skeptični prema ovim kovidskim mjerama, osobito, koji su skeptični prema ovom eksperimentalnom „cjepivu“, ili onome što se naziva tim imenom. Kako to da se njihova mišljenja ne mogu čuti u tkz. mainstream medijima? Kako to da naša vlada i naši stožeraši smatraju da su glumci, pjevački, treneri i novinari vjerodostojniji tumači opravdanosti epidemioloških mjera od znanstvenika?

Nuspojave „lijeka“, odnosno nuspojave epidemioloških mjera

U cijelome svijetu poduzimaju se epidemiološke mjere koje iz temelju mijenjaju naše živote. Već sada a osobito u bliskoj budućnosti pojedinac ali i zajednice patit će duboko i dugo od posljedica „lijeka“ koji se primjenjuje u borbi protiv ove pandemije. Na samome početku postavljen je cilj: uspostavljanje novoga normalnog. Od prvoga dana govore nam o tome da više ništa neće biti isto te da se moramo pripremiti za novo normalno. Metode uspostavljanja toga novoga normalnog veoma su rafinirane, dobro promišljene, sustavno, koordinirano i postupno provođene. Na globalnoj razini. (Naš Stožer samo čita scenarij koji je negdje drugdje napisan.)

Budući da nije uvijek lako raspoznati istinu od laži, u prosuđivanju stvarnosti ne smijemo zanemariti detalje koje primjećujemo. Jer i ti naoko najsitniji detalji dovode do važnih uzročno-posljedičnih događaja. Kaže poslovica, zbog izgubljenog čavla izgubljena je potkova, zbog potkove konj, zbog konja jahač, zbog jahača bitka a zbog bitke izgubljeno je kraljevstvo. Ili, drukčije rečeno, prvi korak dovodi do drugog, drugi do trećeg i tako dalje. Dugoročni se planovi ostvaruju na način da se teren priprema dok nitko od uključenih niti ne sluti u kojem smjeru neka ideja ili neka aktivnost vodi. Kad shvatimo u kom se smjeru razvija, uglavnom je već prekasno. Popuštanjem u samome početku, odredili smo smjer daljnjega razvoja. Ključan je stoga prvi korak. On uglavnom određuje daljnji smjer slijeda događaja. Koji je bio naš prvi korak? Prihvatili smo maske kako bismo „zaštitili svoje djedove i bake“, koji su jedini bili ozbiljnije ugroženi od Covida-19. Od te manipulacijsko-sugestivno preporučivane brige za naše najslabije za nekoliko mjeseci došli smo do diktatorske vladavine tzv. „covid putovnice“ pomoću koje nam se oduzimaju naša temeljna prava. Stigli smo, među ostalim, pred sama vrata obveznoga eksperimentalnog višestrukog cijepljenja. I što je najveći apsurd i drama: Stigli smo pred vrata obveznog cijepljenja djece (podsjećam, dok smo još radili prvi korak, upozorenje mnogih da će nam uskoro nametnuti covid putovnice i obvezno cijepljenje kreatori pandemije nazivali su teorijama zavjere).

Osim kratkoročnih i dugoročnih posljedica cjepiva, ono što nas mora ozbiljno zabrinjavati jesu i kratkoročne i dugoročne posljedice nuspojava epidemioloških mjera. Metode i „lijekovi“ koji se koriste u ovoj borbi protiv Covida-19 imaju već sada vidljive nuspojave. Postoji stvarna opasnost da se one dodatno prodube i umnože. Očito je da će se nuspojave „lijeka“ pokazati mnogo opasnijima od same bolesti.

1. Promjena društvene svijesti

Zanimljivo je koliko je bilo potrebno malo vremena da se čovjek duboko promijeni u odnosu na sve ono što mu je donedavno bilo važno. Na primjer, odnos prema drugome. Epidemiološke mjere dovele su nas do toga da drugoga izbjegavamo. Odrekli smo se istinskih ljudskih gesti. U domovima smo u samoći ostavili svoje stare i nemoćne kako ih ne bismo zarazili. Strah od virusa blokirao nas je u našoj čovječnosti, nismo više u stanju pomoći bližnjemu koji je stvarnoj potrebi jer se bojimo zaraze. Prihvatili smo da smo jedni drugima opasnost: oni bez maske neprijatelji su onima s maskom i obrnuto; necijepljeni su opasnost onima koji su cijepljeni i obrnuto. U čovjekovoj svijesti sve se više bližnji doživljava kao ugroza. I nakon prestanka opasnosti pandemije, ako se to ikada dogodi, dio te svijesti zacijelo će i dalje ostati, osobito kod djece. Ovaj socijalni eksperiment, svjetskih razmjera, mijenja čovjeka. Tim eksperimentom u čovjeka se ulijeva strah. Od mnogo čega, a osobito strah od drugog čovjeka. Svim ovim mjerama drže nas u trajnom stanju nesigurnosti, stresa i straha. A ustvari jedino čega se moramo bojati je strah. Ne dopustimo, stoga, da strah prevlada u nama.

2. Pitanje maski

Znak novoga vrloga društva je socijalna distanca, i najočitiji znak te distance – maska. Maska kao znak socijalne distance. Maska kao znak zaštite od bližnjega. Maske su znak novih međuljudskih odnosa koji se pomalo uspostavljaju. Između ljudi treba staviti masku kako bismo se zaštitili jedni od drugih. Maskom držimo distancu i skrivamo svoje lice od drugoga. Maske će sve više postajati vanjski znak čovjekova unutrašnjeg distanciranog stava. Masku stavljamo između sebe i bližnjega. Čak i u najsvetijim trenucima svoga života: tijekom samih sakramenata.

Bitna karakteristika čovjeka je njegov odnos s Drugim. Manifestacija toga Drugoga, događa se u razgovoru, licem u lice. Drugi nam se objavljuje osobito putem svoga lica, a koje je najvažniji sredstvo komunikacije. Sada, epidemiološke nas mjere prisiljavaju da skrivamo svoje lice pred svojim bližnjim. Oduzimajući čovjeku lice drugoga, oduzimajući čovjeku mogućnost dodira, stvara se jedan novi svijet nesigurnosti, depresije,  neempatičnosti, neprivrženosti.  Vodi nas u jedan svijet u kojem će ljudi poput neovisnih jedinki živjeti jedno pokraj drugoga, čuvajući se moguće opasnosti koja nam može doći od drugoga. Vodi nas u jedan svijet u kojemu će se odnosi temeljiti na strahu od drugoga, na izbjegavanju susreta i zajedništva. Osobito nas vodi u svijet u kojemu će biti na djelu jača kontrola i praćenje, ćemo će svakako pomoći i 5G mreža. Radi, jasno, naše sigurnosti!

Stavljajući maske na lice, odrekli smo se svoje individualnosti. Pristali smo da se odreknemo svoje jedinstvenosti. Svoga obraza. Postali smo ljudi bez obraza. Maskom skrivamo svoj obraz, postajemo bez obraza, ili bez-obrazni.  Maska je simbol podčinjenosti, nametnute šutnje. Maske nas drže u pokornosti. Nadajmo se da ćemo se uskoro probuditi te maknuti maske kako bismo povratili svoj obraz. I riječ. I ljudsko dostojanstvo. I rekli „ne“ svemu onomu što porobljava čovjeka u ime borbe protiv pandemije.

Posebnu pozornost zahtijeva pitanje djece i njihova razvoja. Koje će, na primjer, biti posljedice za psihološki i socijalni razvoj djece koja su sada izložena maskama i narativu da se moraju distancirati od svojih bližnjih? Može li netko odgovoriti na to pitanje?  Možemo pretpostaviti da će se neka djeca, navikla na maske, plašiti ljudskoga lica kad se jednog dana maske skinu.

Osobito je zabrinjavajuća  situacija s maskama u školama. Jesmo li mi odrasli svjesni što činimo djeci namećući im obvezu nošenja maski više sati tijekom dana. Antikovidskim mjerama, osobito obveznom nošenja maski, stvorit ćemo generaciju teško istraumatizirane djece. Maske su opasne ne samo za tjelesno zdravlje, nego i za zdravlje na psihološko-emocionalno-socijalnoj razini.

3. Posljedice za zdravlje

Apsurdno je, ali istino: u borbi protiv Covida ozbiljno se ugrožava zdravlje mnogih. Bolest koja ima relativno nisu smrtnost pretpostavljena je svim drugim, često smrtonosnim bolestima. Teško je shvatiti kako to da bolest koja uglavnom za većinu nije ni ozbiljna ni smrtonosna, ima prednost pred mnogim drugim teškim i smrtonosnim bolestima? Budući da je danas u središtu zdravstvene skrbi borba protiv Covida, sve su druge bolesti diskriminirane. Bolesnici, stvarni bolesnici, nemaju mogućnost primiti medicinsku skrb. Ponekad im je čak nemoguće doći do liječnika. S posljedicama nemogućnosti preventivnoga liječenja, nemogućnosti pravodobnoga primanja medicinske skrbi, tek ćemo se suočiti.

Posljedice za psihološko zdravlje su neizmjerne. Pojačana je potrošnja antidepresiva. Stručnjaci su više puta upozorili da bi pandemija, odnosno epidemiološke mjere, mogle dovesti do krize mentalnoga zdravlja, osobito do porasta depresije, suicida. Već sada osiromašenje mnogih, masovna nezaposlenost, socijalna izolacija, strah i tjeskoba uzimaju danak širom svijeta. Broj suicida i onih koji imaju suicidalne misli je u porastu. Broj nasilja, osobito obiteljskog nasilja je u porastu. Sve više je srednjoškolaca koji dižu ruku na sebe. I u Gradu Zagrebu. O tome nas naši mediji ne izvještavaju. O tome nam naši stožeraši ne govore.

4. Posljedice za obrazovanje

Koje će posljedice za obrazovanje naše djece i mladih imati ova godina obrazovanja na daljinu? Unatoč velikome trudu nastavnika na svim razina obrazovanja, nedvojbeno, i velikome trudu učenika i studenata, očito je da su rezultati mnogo slabiji negoli u situaciji „normalne“ nastave. To nam pokazuju i rezultati državne mature. Kako će se te „rupe“ u znanju očitovati u daljnjem obrazovanju ili profesionalnom djelovanju? Nadalje, u situaciji online nastave, samoizolacije i karantene, djeca su prepuštena samoći i virtualnome svijetu. Prelaskom na online nastavu, prekinut je odnos s vršnjacima i s nastavnicima. Kako se nositi s tim nagomilanim emocionalnim poteškoćama?

5. Posljedice za duhovni /vjernički život

Začuđujuća je šutnja mnogih. Začuđujuće je nekritičko prihvaćanje svega onoga što nam pod okriljem pandemije čine. Začuđujuća je osobito šutnja Crkve s obzirom na ovo što nam se događa. Zbog toga se u mnoge vjernike uvukao strah. Frustracija. Nezadovoljstvo. Kritika. Podijeljenost

Poslanje je Crkve biti tamo gdje je čovjek. U ovoj borbi protiv Covida-19 Crkva se udaljila od čovjeka – i fizički, osobito u prvim mjesecima pandemije (zatvaranjem crkvi, uskraćivanjem sakramenata) i simbolički (stavljanjem maski). U ovoj uistinu teškoj situaciji, u kakvoj se pojedinac, društvo i Crkva nikada nisu našli, Crkva mora biti uz konkretnog čovjeka, brinući se za njegovo cjelovito, a ne samo tjelesno zdravlje. I ne dopustiti da ju se ušutka stavljajući joj masku preko usta.

Za kraj

Kako to da je suvremeni čovjek pristao, gotovo bez imalo borbe, na to da mu netko oduzme slobodu i njegova temeljna prava? Je li u pitanju konformizam, strah, nedostatak kritičke misli ili dobrovoljno prihvaćanje vlastitog ropstva misleći da je ono zapravo sloboda? Ili smo toliko ogrezli u blagodati vlastitog komfora da više nemamo snage boriti se za slobodu i svoja prava? I za budućnost naše djece. Iznenađujuće, suvremeni napredni čovjek, bez imalo borbe prihvatio je ulogu žabe.