Krvava sjene tišine – Genocid kršćana i muslimana alavita o kojem nitko ne govori

U vrijeme kada su svjetski mediji fokusirani na druge sukobe, u Siriji se odvija humanitarna katastrofa gotovo nezabilježena u međunarodnom tisku. Majka Agnes Mariam de la Croix, predstojnica samostana sv. Jakova Raskomadanog u Qarah u Siriji, svjedoči o sustavnom istrebljenju alavitske manjine i progonu kršćana pod novom sirijskom vladom, koju je Zapad predstavio kao “umjerenu alternativu” Assadovom režimu.

Nevidljivi genocid

“Dok govorimo, svakodnevno se ubijaju nevini civili samo zbog svoje vjerske pripadnosti,” svjedoči majka Agnes Mariam u emotivnom intervjuu. “Ovo nije sporadično nasilje niti posljedica ratnih operacija. Ovo je metodično istrebljenje alavitskog stanovništva, a kršćani su sljedeći na redu.”

Alaviti, muslimanska šijitska manjina kojoj pripada i obitelj Assad, postali su meta sustavnih napada nakon što je teroristička skupina Jabhat al-Nosra, preimenovana u Hayat Tahrir al-Sham (HTS), preuzela vlast u Siriji. Njihov vođa al-Julani, kojeg su zapadne zemlje donedavno smatrale teroristom povezanim s Al-Qaedom, danas je predstavljen kao “pragmatični radikal” i prima se u europskim ministarstvima vanjskih poslova.

Prema podacima koje je majka Agnes prikupila u suradnji s humanitarnim organizacijama i Sirijskim opservatorijom za ljudska prava, najmanje 8.000, a vjerojatno i do 16.000 alavita ubijeno je od 7. ožujka 2025. godine. Istovremeno, 32 koptska kršćanina bila su zaklana u odvojenim incidentima, što je navelo koptskog papu u Aleksandriji da proglasi “stanje katastrofe” u Siriji.

Anatomija genocida

Metode koje koriste ekstremističke skupine zastrašujuće su sustavne. “Oni idu od kuće do kuće, označavaju domove križem ili drugom oznakom, a zatim ulaze i ubijaju cijele obitelji,” opisuje majka Agnes. “Nije riječ o borbenim operacijama – ovo su čisti masakri civila u njihovim domovima.”

Posebno uznemirujući aspekt ovih zločina jest zabrana dostojnog pokopa žrtava. Svjedoci govore o majci koja je tri dana bez hrane i vode čekala dopuštenje da pokopa svoja četiri zaklana djeteta prema muslimanskim običajima. Na kraju je i sama ubijena. Tijela žrtava često se buldožerima guraju u masovne grobnice, bez mogućnosti da obitelji provedu vjerske rituale.

“Bila sam svjedokom toga kako šest tijela leži na otvorenom, bez mogućnosti da budu dostojanstveno pokopana,” svjedoči majka Agnes. “S Crvenim polumjesecom i drugim humanitarcima uspjela sam pomoći u pokopu nekih žrtava, dok su muslimani oko mene tiho izgovarali svoje molitve, a ja kršćanske.”

Posebno zabrinjavajuća je sistematičnost napada. Prema majci Agnes, nakon petka 7. ožujka, kad je al-Julani održao “ujedinjujući” govor, u džamijama u Idlibu uslijedili su pozivi na rat protiv “nevjernika” – što je uključivalo sve koji nisu sljedbenici radikalne vahabističke interpretacije islama.

Proizvedena šutnja

Ono što dodatno uznemiruje jest međunarodna šutnja o ovim događajima. “Svi govore o ekologiji, o klimi, o održivom razvoju – ali što je sa svetošću ljudskog života?” pita majka Agnes. “Kako je moguće da nakon 14 godina zagovaranja demokracije, ljudskih prava i vjerskih sloboda, Zapad prihvaća kao legitimnog vođu osobu koja vodi terorističku skupinu?”

Majka Agnes, koja je i sama bila meta dezinformacijskih kampanja zbog svojih svjedočanstava, upozorava na dvostruke standarde zapadnih medija: “Nevjerojatna je sposobnost međunarodnih medija da zatvore oči pred najvećim zločinima, a istovremeno uveličavaju manje incidente kad im to odgovara.”

Unatoč optužbama da je “pro-Assadovska”, majka Agnes je surađivala s Opservatorijem za ljudska prava u Siriji, organizacijom koja je bila oštra kritičarka Assadovog režima. Njezina humanitarna organizacija pomaže svim žrtvama, bez obzira na vjersku pripadnost.

Povijesni kontekst i humanitarna kriza

Sirija ima dugu povijest suživota različitih vjerskih zajednica. Još 1860. godine, alžirski emir Abd el-Kader zaštitio je sirijske kršćane, za što ga je odlikovao američki predsjednik Abraham Lincoln. Kršćanske zajednice postoje u Siriji od najranijih dana kršćanstva, a alaviti su prisutni još od vremena Saladina.

“Ono što se događa nije sukob civilizacija,” objašnjava majka Agnes, “već nametanje ekstremističke ideologije koja je strana sirijskoj kulturi i povijesti.” Ova ideologija, financirana iz inozemstva, stvorila je okrutnu stvarnost koja podsjeća na najmračnije trenutke ljudske povijesti.

Trenutno, oko 15.000 alavitskih izbjeglica nalazi se u ruskoj vojnoj bazi u Hmeimimu, tražeći zaštitu. Istovremeno, majka Agnes svjedoči o raseljenosti tisuća drugih i apelira na međunarodnu zajednicu da pošalje mirovne snage kako bi se spriječilo daljnje krvoproliće.

Poziv na djelovanje

Majka Agnes trenutno prikuplja dokumentaciju o zločinima za Ujedinjene narode, uključujući video zapise, svjedočanstva i popise žrtava. Svakog dana, njezina humanitarna organizacija osigurava 15 tona brašna za pogođena područja, ali potrebe su daleko veće.

“Ne optužujem nikoga,” kaže ona, “ovo je vapaj za suosjećanjem. Zar svijet nije dovoljno patio od ratova u Iraku, Libiji, Libanonu? Zar nismo zasićeni sukobima?”

Ona poziva međunarodne organizacije, posebno Suvereni viteški malteški red u Mađarskoj, s kojim surađuje, da pomognu u zaustavljanju genocida i pružanju pomoći žrtvama. Njezina organizacija, Association du Fils de l’Homme (AFiDH), aktivno radi na terenu, ali potrebna je hitna međunarodna intervencija.

“Ono što je izgubljeno je nepovratno,” zaključuje ona, “ali nadajmo se da ovo neće potaknuti novu, još krvaviju fazu sirijskog građanskog rata. Nadajmo se da će mudrost prevladati i da će novi dan svanuti za ovu zemlju, kolijevku civilizacije.”

Dok svijet gleda na drugu stranu, tiho se odvija genocid. Pitanje je koliko će dugo međunarodna zajednica ostati nijema pred ovim zločinima i hoće li reagirati prije nego što bude prekasno za tisuće nedužnih života.