Kurdi optužuju Rusiju za izdaju, ali kriju zašto ih Moskva nije mogla zaštititi?

Turska je u području Afrina pokrenula vojnu kampanju protiv sirijskih YPG snaga. Za to se područje smatralo da je u dobrim vezama s Moskvom, kako pregovara s Damaskom i da neće biti metom turskih napada. No, Erdogan je prošlog četvrtka u Moskvu poslao svog načelnika Glavnog stožera i prvog čovjeka obavještajnih službi, koji su tamo razgovarali s ruskim kolegama. Nakon toga Ankara kreće u ofenzivu, a YPG snage za sve optužuju Rusiju.

“Rusija je sada u savezu s turskim okupatorom”

Zapovjednik kurdskih YPG snaga na sjeveru Sirije Sipan Hemo je danas priopćio “kako je Rusija izdala Kurde u Afrinu i prekršila dogovore koje je sklopila s Kurdima”.

“Rusija je sada u savezu s državnim okupatorom – Turskom – i na rubu rata protiv nas. Dvije su godine ruske snage bile u Afrinu, imali smo i sporazume s Rusijom, ali ona nas je izdala i te sporazume zanemarila”, napisao je Sipan Hemo na službenoj stranici internetskoj stranici YPG snaga.

“Stav prema okupaciji Afrina je pokazao da je Rusija neprincipijelna”, rekao je Hemo.

Kurdi su od Moskve trežili zaštitu od “fašističkog turskog režima”, ali pod nemogućim uvjetima

Istina je da su Kurdi u Afrinu puno umjereniji od svojih sunarodnjaka s istočnih područja u Siriji i ugostili su ruske promatrače i vojnu policiju, od kojih su tražili zaštitu od “fašističkog turskog režima”. Sklopljeni su i neki sporazumi, kako tvrdi Hemo, a pod pokroviteljstvom Moskve su pokrenuti i pregovori sa službenim Damaskom. Situacija je općenito bila obećavajuća za Kurde i lokalne milicije.

Međutim, ono što Sipan Hemo ne želi reći je jedna od ključnih odluka čelnika i YPG snaga u takozvanom kantonu Afrin, zbog koje su se ruski promatrači i vojna policija morali povući. Rusko zapovjedništvo je ovu odluku donijelo kako bi zaštitilo živote svog vojnog osoblja, koje se mjesecima trudilo da Kurdi iz Afrina postignu dogovor s Assadom i sirijskom vojskom.

Apsurd je da ovo nije priopćilo rusko ili sirijsko zapovjedništvo ili politički vrh, nego takozvani kurdski oporbeni  kanal na Telegramu “Directorate 4”, koji navodi “kako će vojne akcije u regiji i početak turske kampanje u Afrinu imati negativne posljedice za rusku politiku”.

“Dugo vremena o sudbinu Sirije odlučuju Rusija, Turska i Iran. U ovom slučaju, mišljenje sirijskih vlasti se uopće ne pita ili se potpuno ignorira. Tako je bilo i tijekom uspostave zona za de-eskalaciju sukoba, kada su ove tri zemlje podijelile Siriju na njihove interesne zone. Ranije je Damask pokušao je pregovarati s Kurdima u Afrinu. Stanovnici Afrina su pristali priznati sirijske vlasti, ali su odbili ulazak sirijske vojske u kanton. Ali bez Sirijske Arapske Vojske, za koju je Turska odlučila da joj neće biti izravni neprijatelj na terenu, obraniti kanton je nemoguće. Zato je Ministarstvo obrane Rusije moglo zaštititi Kurde od invazije Turske. No, umjesto toga, dogovorilo se s turskim kolegama o predaji kantona”, piše “Directorate 4”, koji otkriva važan detalj o priznavanju sirijskih vlasti od strane Kurda iz kantona Afrin, ali uz zabranu da se sirijska vojska rasporedi na tom području.

Kako su Kurdi u Afrinu mislili da će to izgledati u praksi, nije jasno, ali se iz objave kanala “Directorate 4” vidi da su svjesni kako su im vladine snage mogle pružiti sigurnu zaštitu od turskih napada, iako kasno.

“Razlike u stavovima između ruske vojske i Kurda u Afrinu pokazuju da se Kurdi ne mogu osloniti na Rusiju u rješavanju važnih problema, što znači da u budućnosti ne može biti sporazuma s ruskom stranom. To će dovesti do toga da će ostali sudionici u sirijskom sukobu tražiti zaštitu od Irana i Sjedinjenih Država. Zbog američke potpore će Erdogan vjerojatno pokrenuti i vojnu kampanju protiv Sirijskih demokratskih snaga u Manbiju. Daljnje aktivnosti u tom smislu će neizbježno dovesti do toga da će Rusija naoružati Siriju, a borba protiv terorizma izdaleka će samo hraniti isti taj terorizam”, stoji na kraju objave kanala “Directorate 4” na Telegramu.

Dakle, po ovoj uvrnutoj logici, ruska vojska je trebala ostati u kantonu Afrin, možda poslati dodatno osoblje, jer su “gospoda” iz YPG snaga jasno zabranili ulazak sirijske vojske na područje samoproglašenog kantona na sjeveru Sirije. Kako sirijska vojska nije smjela ući, po ovoj logici je usija trebala biti ta koja će Turskoj zabraniti planiranu vojnu kampanju. Sve to je Moskva trebala učiniti u trenutku kada je Washington najavio stvaranje nove vojne sile koja će čuvati granice “Sirijske Federacije”, uključujući i područje Afrina.

Dakle, Rusija je trebala jamčiti sigurnost kantonu Afrin, koji je dio “Demokratske Federacije Sjeverne Sirije” (DFNS), koju Kurdi svojataju pod imenom Rojava, zabraniti Erdoganu bilo kakve aktivnosti u zapadnom dijelu DFNS, ako treba i zaratiti s Turskom, a kada Pentagon na istoku stvori svoje snage za čuvanje “Sirijske Federacije” dati područje Afrina na poklon Washingtonu.

Čini se da sirijskim Kurdima hitno treba nekoliko političara, diplomata i stratega koji će im pojasniti da su krenuli stranputicom koja ih je dovela da se sada sami moraju braniti od invazije turske vojske i proturskih islamističkih skupina u Siriji, koje se bore na strani Ankare. Sada je lako optuživati druge za izdaju, a ranije su tražili sve, dok zauzvrat nisu nudili ništa, osim formalno priznanja Damaska kao središnje vlade, što je bila odluka koja se mogla povući u bilo kojem trenutku.