Kurdi se igraju s vatrom: Odbaciju dogovor s Assadom i vraćaju se Amerikancima

U jučerašnjem priopćenju su većinski kurdske Sirijske demokratske snage potvrdile da su se s trupama takozvane „međunarodne koalicije za borbu protiv terorizma“, koju predvode SAD, ponovo rasporedile u području gradova Hasaka, Qamishli, Al-Malikiya i Deir Ez-Zor. Razlog ponovnog angažmana kurdskih jedinica na strani američkih trupa u Siriji je „nastavak zaštite naftnih polja i borba protiv spavaćih ćelija takozvane Islamske države“.

Situacija postaje groteskna, barem u dijelu u kojem govorimo o tome što znači vjerovati na riječ Kurdima, koji su prije nešto više od mjesec dana cvileći i takoreći na koljenima došli u rusku bazu Hmeymim u Latakiji, tražeći od Rusije da posreduje u pregovorima s Damaskom i da ih spasi od sigurne pogibelji koja ih čeka u borbi s Turskom i proturskim islamističkim milicijama, koji su tada upravo bili pokrenuli kampanju „Izvor mira“ na sjeveru Sirije. Ostatak priče je poznat, jer su i Rusi i Damask udovoljili njihovim zahtjevima, ne i onim političkim, ali je Moskva svojim autoritetom u dogovoru s Erdoganom ipak uspjela spriječiti najgori scenarij po Kurde.

Je li ovo inicijativa dijela milicija SDF snaga ili glavnog zapovjedništva, tek treba utvrditi. Naime, ovdje govorimo o dijelu kurdskih snaga, dok je zapovjedništvo kurdskih milicija u nedjelju s ruskim vojnicima na sjeveru Sirije postiglo dogovor raspoređivanju ruskih trupa u gradovima Ain Issa i Tel Tamr, gdje proturske islamističke milicije provode kontinuirane napade protiv kurdskih snaga. Ruska vojska će također biti raspoređena u pograničnom gradu Amuda, potvrdio je kurdski zapovjednik Mazloum Abdi.

„Imali smo čast ugostiti zapovjednika ruskih snaga u Siriji, generala Aleksandra Čaika. Bio je to vrlo plodan sastanak i dogovorili smo se da ćemo rasporediti ruske snage u Amudi, Tel Tamru i Ain Issi radi sigurnosti i stabilnosti tih područja”, rekao je kurdski zapovjednik Mazloum Abdi u objavi na svom službenom Twitteru u nedjelju.

„Radujemo se zajedničkim naporima u interesu obje naše zemlje“, dodao je Abdi.

Gradovi Ain Issa i Tel Tamr su bili poprište trajnih sukoba između SDF snaga i proturskih islamističkih frakcija, unatoč dva sporazuma o prekidu vatre.

Turska je 9. listopada započela svoju kampanju „Izvor mira“, upadom na sirijski teritorij pod kurdskom kontrolom na sjeveru zemlje. Cilj Ankare je bio potisnuti SDF snage najmanje 32 kilometara južno od granice, a na sirijskom području od iračke granice do Jarabulusa na Eufratu, takozvanoj „sigurnoj zoni“, turska je uprava namjeravala naseliti do tri milijuna sirijskih izbjeglica koji žive u Turskoj.

Operacija je izložena osudi EU, a Erdogan je s Donaldom Trumpom postigao sporazum kojim je dobio odriješene ruke da provede kampanju do  kraja. No, vojne akcije turske vojske i njihovih islamističkih saveznika je prekinuo rusko-turski sporazum iz Sočija, kada su se Vladimir Putin i turski predsjednik Erdogan dogovorili o obustavi kampanje i mirnom rješenju krize koje je uključivalo povlačenje naoružanih kurdskih odreda 30 kilometara od granice s Turskom, ali i trenutnu obustavu napredovanja Turske.

Iako se operacija uvelike zaustavila, islamističke skupine koje podržava Turska su nastavile napade na Tel Tamr, strateški grad u kojem živi sirijska kršćanska manjina kroz koji prolazi cesta koja povezuje zone pod kurdskom kontrolom i Ain Issu, „glavni grad kurdskih zemalja“ iz kojeg djeluje  takozvana „Autonomna uprava sjevera i istoka Sirije“.

Dogovor u nedjelju dolazi nakon razmjene optužbi između dviju strana. Rusija je tvrdila da se SDF nije pridržavao sporazuma Rusije i Turske, a SDF snage su tvrdile kako Rusija nije postigla nikakve uspjehe u svojoj ulozi jamca sporazuma, usprkos činjenici da su svi Kurdi u pograničnoj zoni ostali u svojim domovima i nisu završili kao njihovi sunarodnjaci u Afrinu i drugdje gdje su slijepo računali na pomoć Washingtona.

Kurdi su upozoreni posljednji put

Iako novo razmještanje kurdskih snaga na samom sjeveroistoku zemlje, na naftnim poljima Rmeilan, komplicira situaciju, sporazum s Rusima više izgleda kao posljedica nedavnih upozorenja Kurdima, a ne kao čin njihove dobre volje.

Podsjetimo da su prošlog tjedna sirijski zrakoplovi bombardirali naftna skladišta južno od Jarabulusa, kojima su se služile proturske milicije i turska okupacijska uprava u sjevernom Aleppu. U početku nije bilo jasno tko je izveo napad, ali je kasnije Damask potvrdio da su napad proveli sirijski zrakoplovi.

U tom kontekstu vrijedi podsjetiti da je osmogodišnja sirijska kriza jednim svojim dijelom počela i zbog iranskog naftovoda koji je trebao prolaziti kroz sirijsko područje do mediteranske luke Tartus. Tako je barem rekao sirijski predsjednik Bashar Al-Assad u intervjuu za kanal RT na ruskom jeziku. Čini se da je danas sukob ušao u novu fazu, ali je razlog je isti, a on je opet sirijska nafta i pokušaji da se ona ukrade i izvozi iz zemlje bez dozvole Damaska.

Oni koji su potrošili milijarde na pripremu i naoružavanje islamističkih militanata kako bi, između ostalog, spriječili izgradnju iranskog naftovoda kroz Siriju, sada žele krasti naftu sa sirijskih polja na istočnoj obali Eufrata i konvojima je prevoziti u Tursku, ali preko iračkog Kurdistana i teritorija kojeg kontrolira Erdoganov prijatelj Massoud Barzani.

Teroristi „Islamske države“ su djelovali na  potpuno isti način, kada su kontrolirali ta polja i transportirali naftu kroz Tursku i irački Kurdistan, zarađujući do 30 milijuna dolara mjesečno, jednako koliko sada zarađuju američki obavještajci i časnici, te razni posrednici na terenu, uključujući predstavnike kurdske „samouprave“.

Hrabra odluka Damaska

Nakon svega su prošlog tjedna sirijske vlasti donijele hrabru odluku da započnu granatiranje brojnih centara za rafiniranje nafte na područjima koja kontroliraju kurdske milicije. Odluka je donesena nakon što su potvrđene informacije o krijumčarenju nafte preko Jarabulusa i Erbila u turske luke i daljnjoj prodaji nepoznatim kupcima.

„Odluka o zračnim udarima sugerira da sirijske vlasti neće dopustiti krađu naftnih resursa koji su vlasništvo sirijskog naroda. Damask očito ne zanima cijena ni posljedice takvih akcija“, piše arapski list Rai Al-Youm.

U međuvremenu je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov oštro kritizirao kurdske snage, koje su, prema njegovim riječima, „prekršile obećanja i odbile dogovor i koordinaciju sa sirijskom državom, nakon odluke Washingtona da povuče svoje trupe sa sjeveroistoka Sirije i ruskog sporazuma  s Ankarom kojim je zaustavljena turska ofenziva na Siriju“.

„Savjetovao bih kurdske političke lidere da se drže svoje riječi“, rekao je Lavrov novinarima u Moskvi u utorak, prenosi državna agencija TASS.

Ruski ministar vanjskih poslova upozorava sirijske Kurde „da se ne oslanjaju na podršku Sjedinjenih Država, jer od nje neće imati nikakve koristi“.

Sergej Lavrov je odbacio kurdske tvrdnje o kršenju primirja od strane Turske. To je točno, iako se ne mogu negirati napadi koje provode islamističke milicije nad kojima Turska ima kontrolu do određene razine, ali ne može kontrolirati svakog zapovjednika i njegove odluke na terenu, kao što je bio nedavni napad na Ain Issu, kada su islamistički militanti pokrenuli napad samo kako bi iz zatočeništva i izbjegličkog kampa u tom gradu oslobodili svoje suborce i članove njihovih obitelji.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je upozorio sirijske Kurde „da im je bolje da se pridržavaju sporazuma između Rusije i Turske o sjeveru Sirije, iako je očito da za njega gube interes nakon što se američka vojska vratila na to područje“.

Lavrov je rekao kako su „kurdski čelnici snažno uvjeravali ruske predstavnike da će surađivati s njima i Damaskom nakon potpisivanja sporazuma 22. listopada“.

„Nakon što su se američke trupe vratile, kurdsko vodstvo je odmah izgubilo početno oduševljenje za ovu suradnju i još jednom se odlučilo osloniti na potporu Sjedinjenih Država”, rekao je Lavrov

General Kenneth McKenzie, zapovjednik američkog Središnjeg zapovjedništva (CentCom), rekao je novinarima u subotu da će doći do povećanja operacija u borbi protiv ISIL-a, dodajući da nije bilo predviđenog konačnog datuma za povlačenje američke vojske iz Sirije.

„Sjedinjene Države nastavile su opsežne vojne operacije na sjeveru Sirije“, izvijestio je u prošli ponedjeljak The New York Times, iako nitko ne zna protiv koga su se to Amerikanci borili i gdje, niti ima ikakvih valjanih dokaza koji će potkrijepiti tvrdnje o tim „operacijama“.

I sada se u tim operacijama pridružuju kurdske milicije na sjeveroistoku Sirije, dan poslije postizanja sporazuma s Rusijom, koje bi ih trebala štititi u Ain Issi i Tel Tamru.

„Kako bi se osigurala njihova prava, Kurdi bi trebali pomoći u održavanju suvereniteta Sirije i izgraditi smisleni dijalog s Damaskom. Stoga bih savjetovao našim kurdskim kolegama da budu dosljedni i da se suzdrže od poduzimanja upitnih radnji dok se situacija mijenja“, rekao je Lavrov.

Lavrov je bio u pravu kada je stav Kurda, odnosno vodstva takozvanih „autonomnih regija“ i Sirijskih demokratskih snaga, ocijenio oportunističkim.

Čini se da je strpljenje ruske vlade isteklo i da su u Moskvu umorni od kurdske igre u sirijskom pitanju. U početku su sirijski Kurdi uživali podršku i zaštitu Amerike, potom su se suprotstavili Washingtonu, žaleći se kako su i trenutku Trumpove odluke da se povuče iz Sirije „ostali bez zaštite i da su izdani“. No, blagi zaokret američke strategije, koja se odlučila na ostanak u Siriji još neko vrijeme, Kurdi su protumačili kao povratak američke ratne mašinerije u igru, iako se radi o jedva 1000 vojnika, koji, čak i uz pomoć kurdskih jedinica na terenu, mogu samo krasti sirijsku naftu. Govoriti o opsežnim operacijama protiv ISIL-a, kako piše NYT, je besmisleno.

U ovom kaosu, bombardiranje naftnih spremnika i rafinerija od strane sirijskog zrakoplovstva odražava želju Sirijaca da zaštite sirijske resurse i spriječe krijumčarenje i prodaju nafte „nepoznatim kupcima“, uključujući Izraelce. Nitko se neće iznenaditi ako bude sukoba s američkim trupama koje su zauzele naftna i plinska polja. Iako se mnogima taj scenarij čini nemoguć, slična stvar se dogodila u Iraku, nakon čega su Amerikanci bili prisiljeni napustiti zemlju.

Ova nafta je vlasništvo sirijske države i njenog naroda sa svom svojom vjerskom i etničkom raznolikosti.

Američke snage se igraju s vatrom, ali ipak paze da ne zapale sebe, nego da spale sve svoje kurdske vazale. Što bi Kurdi mogli učiniti? Jedini im je izlaz da se vrate u naručje sirijske države u skladu sa sporazumima postignutim pod pokroviteljstvom Rusije. Ako ne bude tako, scenarij koji ih čeka je viđen u Afrinu i iračkom Kirkuku, kada su pred turskom vojskom u prvom slučaju, a iračkom u drugom kolone od stotina tisuća civila i boraca bježale na sigurna područja, ostavljajući za sobom sve što su imali, uključujući krhku „autonomnu upravu“ za koju nisu marili ni Amerikanci ni Izrael.

Rai Al-Youm