Kurdski separatizam i rasizam

“Častan čovjek je onaj koji mijenja svoje mišljenje kako bi ga uskladio s istinom. Nečastan je onaj koji mijenja istinu kako bi je prilagodio vlastitom mišljenju”. Arapska poslovica

Ova poslovica bi mogla doslovno opisati sinoćnji Dnevnik u kojem je HRT kao glavnu vijest iz Sirije objavio prilog o veličanstvenom oslobođenju Raqqe od strane američke koalicije i  ”Sirijskih demokratskih snaga”, koju se naziva ”arapsko-kurdskom koalicijom”, iako se na snimkama iz Raqqe jasno vide samo zastave kurdskih YPG snaga. Nakon toga, kao usputna vijest, potvrđeno je kako sirijska vojska uz pomoć ruskog zrakoplovstva napreduje u području Deir Ez-Zora i istočne Sirije.

Zbog čega ovaj uvod? Iako je teško utvrditi ”istinu”, jer ponekad svi vjeruju kako su baš oni u pravu, nekada ima znakova koji upućuju kako se što više približiti istini.

Sve do ofenzive sirijskih Kurda protiv vladinih snaga i provladinih milicija u Hasaki u ljeto 2016. se činilo da sirijski Kurdi mogu odigrati konstruktivnu ulogu u sirijskom ratu.

U srpnju 2015. je čelnik Stranke demokratske unije (PYD), najveće stranke sirijskih Kurda, Salih Muslim, najavio kako su se YPG snage spremne pridružiti sirijskoj vojsci, ako se vlada službenu obveže na decentralizaciju ovlasti. 4. kolovoza 2015. YPG postavlja uvjete za suradnju sa sirijskom vladom. Tjedan dana poslije, kao odgovor na tvrdnje o suradnji s vladom, glasnogovornik YPG snaga izjavljuje ”kako će YPG surađivati sa svima tko se bori protiv ekstremista iz sjeveroistočne Sirije”. Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad 16. rujna 2015. objavljuje da je Sirija otvorena za prijedloge o decentralizaciji, ali nakon što se završi sukob između vlade i ”naoružanih oporbenih skupina”.

Nakon toga u igru ulazi Washington, svjestan da će uz pomoć islamističkih terorističkih skupina teško svrgnuti Assada i da je sirijska vojska preokrenula ravnotežu snaga u svoju korist i ima stratešku prednost i nad ”Islamskom državom” i nad različitim islamističkim skupinama, uključujući sirijsku Al-Qaedu. Stratezi u Washingtonu su vidjeli da se sukob pretjerano produžio i da sve manje mogu skrivati tajnu pomoć islamistima i vješto su iskoristili unutarnje podjele među Kurdima.

Odlučuju pomoći nekim frakcijama, ali pod uvjetom da im one pomognu u ostvarivanju imperijalističkog cilja podijele i slabljenja Bliskog istoka.

Kurdski narod je vrlo heterogen i mogu se voditi beskrajne rasprave o aspektima raznih kultura i običaja ovog naroda. Uvijek je nezahvalno govoriti o kolektivnoj krivnji, ali je u ovom slučaju vrlo lako utvrditi kako naoružane frakcije podržavaju odluke svog korumpiranog vodstva, što se bezuvjetno mora osuditi.

Kurdskim separatističkim frakcijama je u interesu da arapsku, asirsku ili armensku povijest prisvoje kao svoju vlastitu, što je daleko od deklarirane ”multikulturalnosti” ili ”progresivnih vrijednosti” u koje se kune kurdsko vodstvo u Siriji. Ako dublje razmotrimo problem, možemo govoriti o nacionalizmu najgore vrste, koji nema nikakve veze s patriotizmom i suživotom s ostalim etničkim i vjerskim skupinama.

Međutim, kada ne uspiju tuđe kulturno nasljeđe prikazati kao svoje, uništavaju sve relevantne znakove tuđe prisutnosti u područjima koja žele prisvojiti. U tom smislu djeluju slično kao ISIL.

Asirske starine uništene u kurdskoj regiji Iraka

Nedavna izvješća pokazuju kurdske zastave oslikane na asirskim reljefima u Dohuqu, ne jednom, nego na više mjesta. Postoje dokazi o udaranju, razaranju i rupama od rafala iz strojnica po ovim vrijednim artefaktima. Regionalna vlada iračkog Kurdistana nikada nije osudila takve radnje, niti se obvezala da će zaštititi asirsku imovinu i kulturno blago. Osim toga, svaki put kada se moraju iz Turske povući u Siriju, traže teritorij gdje će se nastaniti u uspostaviti svoje baze. Nije nikakva tajna da su YPG snage ogranak oružanog krila Kurdistanske radničke stranke (PKK) iz Turske i ime mijenjaju ovisno s koje strane granice se nalaze.

Od početka rata imamo primjer sirijskog grada Ayn Al-Arab, koji je preimenovan u Kobane, što znači ”društvo”. Znakovito je da se tako zvala njemačka željeznička kompanija koje je sagradila željeznicu Konya-Bagdad. Kurdi su također izjavili da je Al-Qamishli, još jedan sirijski grad, njihova prijestolnica, preimenujući ga u ”Qamislo”.

Iako postaje zamorno pojašnjavati, podsjetimo da Kurdi nisu većina na teritoriju u sjeveroistočnoj Siriji. Čak i na području kantona u kojima ih živi najviše, još uvijek čine relativnu većinu.

Na primjer, prisvojili su regiju Hasaka, koja je preimenovana i kanton Cizre, iako tamo čine oko 30 do 40% stanovništva. Taj se broj smanjio nakon izbijanja sukoba, jer su mnogi Kurdi otišli u europske zemlje. Većina ih je pobjegla u Njemačku, gdje ih ima oko 1,2 milijuna, nešto manje od Kurda koji žive u Siriji.

Međutim, čini se da im to ne smeta da traže autonomiju, koju žele u svim zemljama Bliskog istoka, iako su to skrivali sve ove godine. Ako u Turskoj i čine ogromnu etničku manjinu s pravom na autonomiju i samoodređenje, Sirija je posljednja zelja gdje im se to pravo može jamčiti. Štoviše, trebali bi se zahvaliti Damasku na gostoprimstvu i što pokrajina Hasaka u naletu ”Islamske države” u ljeto 2015. nije pala u ruke terorista. Tada je sirijska vojska, iako i sama u okruženju, iz Deir Ez–Zora poslala pojačanja helikopterima u Qamishli, koja  su priskočila u pomoć sirijskim jedinicama i kurdskim snagama u gradu Hasaka, nakon čega je ISIL izbačen iz grada u kojem je već zauzeo južne i istočne četvrti.

Izvješća iz 2015. godine optužuju kurdske milije u Siriji za deportacije nekurdskog stanovništva, rušenje kuća, oduzimanje i uništavanje imovine.

“U nekim su slučajevima srušena sva sela, očito u znak odmazde za navodnu podršku arapskih ili turkomanskih stanovnika Islamskoj državi ili drugim oružanim skupinama”, potvrdila je Lama Faqih u dva retka koja je tada objavio i kontroverzni Amnesty International. Međutim, nakon objave izvješća, mediji su uglavnom citirali navodna kršenja ljudskih prava od strane ”režima” iz Damaska, a kratko poglavlje o Kurdima je zaboravljeno.

Neki Kurdi tvrde da je ”njihov” Kurdistan i multikulturalan i multikonfesionalan, što je uvijek problem za manjine koje žive okružene kurdskom većinom, posebno na teritorijima koje su Kurdi zauzeli silom. Nakon velikog egzodusa kurdskih naseljenika i boraca u Kirkuku, kurdski portali su bili ogorčeni na lokalne Turkomane i Arape koji su slaveći dočekali iračku vojsku. To je više nego dovoljan znak da nešto nije bilo u redu dok su živjeli pod ”progresivnom” kurdskom upravom.

Kurdski rasizam protiv Arapa, posebice Sirijaca

Finski istraživački novinar Bruno Jantti, koji je istraživao ISIL, opisao je svoje iskustvo u iračkom Kurdistanu.

”Kada sam radio u iračkom Kurdistanu, bio sam pogođen prevladavajućim reakcionarnim stavovima, uključujući rasističke i seksističke. Nedavno sam se vratio, a tamo sam proveo nekoliko tjedana proučavajući islamsku terorističku skupinu ISIL. Radio sam uglavnom blizu Sulejmanije i Duhuqa i primijetio mnoge društvene i kulturne karakteristike koje su me iznenadile. S obzirom na ono što se događa u Siriji, iznenadila me razina antisirijskog rasizma”, piše Bruno Jantti.

”Svakog sam dana sam slušao te predrasude. Vozač taksija u Sulejmaniji je pobjesnio. ‘Ovi Sirijci uništavaju našu zemlju’. Drugi taksist je bio prilično uzrujan zbog sirijske djece koja su prala prozore i prodavala na ulici. ‘Prljavci’, rekao je kratko, što uopće nije neobično za izbjeglice. Ne samo taksisti. U zgradi državne uprave Sulejmaniji je časnik smatrao kako nije prikladno raditi intervjue u izbjegličkim logorima na tom području. Rekao mi je da se sirijske izbjeglice ionako žale na sve. U drugom gradu je načelnik policije bio zapanjen i razočaran što smo moje kolege i ja tražili dopuštenje za rad u sirijskom izbjegličkom logoru. Načelnik policije je rekao: “Ali to su sirijske izbjeglice!”, dok se u glasu osjetio očigledni prezir. Bio sam potpuno svjestan da kurdski nacionalizam ima vrlo upitne pejorativne stereotipe o Arapima, Perzijcima i Turcima. Bio sam iznenađen koliko takvi stavovi prevladavaju u iračkom Kurdistanu”, zaključio je Bruno Jantti.