Evangelizam je posljednjih nekoliko godina religija s najvećom stopom rasta u svijetu, ne zato što svjedočimo jednostavnom duhovnom buđenju protestantizma, nego je riječ o geopolitičkom projektu dizajniranom i razvijenom u Sjedinjenim Američkim Državama.
1969. godine je ambiciozni američki plan gospodarskog preporoda Latinske Amerike, odnosno “Saveza za napredak”, službeno proglašen neuspjehom od novoizabranog predsjednika Richarda Nixona i Nelsona Aldricha Rockefellera, zaduženog za važne uloge u američkoj politici još od vremena Rooseveltove administracije. Nelson Rockefeller je bio poslan u Latinsku Ameriku da prouči uzroke i napiše izvješće koje bi Sjedinjenim AmeričkimDržavama da ne izgube kontrolu nad “svojim dvorištem”.
Analiza Rockefellera je bila vrlo lucidna i on je došao do zaključka da su povijesna dugogodišnja uplitanja Washingtona u unutarnje poslove zemalja Latinske Amerike zaustavila rast proameričkih osjećaja među stanovništvom, koje je na kraju postalo uvjereno da bi katoličanstvo i komunizam napokon mogli nadjačati američki imperijalizam.
Latinska Amerika je bila u kaosu. Kuba 1959. godine, koja je od 1902. bila američka ispostava na Karibima, ruši vladajući režim i uspostavlja komunističku vlast.
Argentinska vojna hunta je bila uzdrmana političkim ratom s Montonerosima, a Čile je postao utvrda ljevičarskog fronta kojeg je predvodio marksist Salvador Allende.
Teologija oslobođenja
Na Biskupskoj konferenciji Latinske Amerike 1968. u Medellinu, Kolumbija, izdano je odobrenje za širenje teologije oslobođenja, političko-vjerske doktrine koja ujedinjuje aspekte militantnog katolicizma i komunizma, a cilj ove odluke je bio aktivno mobiliziranje stanovništava u borbi, čak i oružanoj, protiv društvenih i gospodarskih nepravdi u zemljama Latinske Amerike.
Protiv teologije oslobođenja su se borili svi pontifikati, posebno onaj Ivana Pavla II, jer je oda doktrina optužena za otvaranje vrata prihvaćanju komunizma, da opravdava političko nasilje i da više naglašava materijalnu dimenziju oslobođenja od duhovne.
Borba protiv katolika koji su odlučili stati rame uz rame s komunističkim gerilcima je dovela do izopćenja i protjerivanja nekoliko kardinala, koje su zamijenili konzervativci iz Rima.
Tijekom godina vojnih diktatura je revolucionarno ljevičarsko katoličanstvo izgubilo snagu i privlačnost, ali i potporu crkvenog vrha i postaje jedno od nesretnih manifestacija narodnih pobuna u Latinskoj Americi protiv američkog imperijalizma.
Nelson Rockefeller shvaća razmjere opasnosti latinoameričkog katolicizma
U izvješću Nelsona Rockefellera o Latinskoj Americi se naglašava kako katoličanstvo ispovijeda 92% latinoameričkog stanovništva, što je nevjerojatno visoka brojka, a ima veze sa stoljetnom španjolskom dominacijom kontinenta. Primijetio je i raširenu strukturu društvene pomoći katoličkog svijeta, koji pruža pomoć najugroženijim slojevima latinoameričkih naroda.
Odlučeno je da ovu brojku treba smanjiti. Razlog za to je što je katoličanstvo u Sjedinjenim Američkim Državama uvijek gledano kao neprirodno protestantskoj prirodi zemlje i zato što su katolici vjerni papi.
Prema State Departmentu, komunističke snage, stoga i antiameričke, su se infiltrirale u Vatikan još od Drugog vatikanskog koncila kojeg je 1962. sazvao Papa Ivan XXIII.
Prijedlozi iz izvješća govore o potrebi za smanjenjem napadnog američkog uplitanja u Latinskoj Americi i počevši od Nixonove administracije su pokrenuti programi financiranja evangelističkih crkava na kontinentu. One su bile idealan trojanski konj za slabljenje “opasnog” katoličkog sentimenta među stanovništvom.
Roger Fontaine i Lewis Tambs, dvije osobe specijalizirane za latinoameričke poslove u Reaganovoj upravi, 1980. su izdali dokument “Santa Fe”, ideološki manifest u američkom ratu protiv katoličanstva.
Strategija je bila dvosmjerna. SAD će raditi s Ivanom Pavlom II i progoniti zagovornike teologije oslobođenja, a istovremeno će se financirati operacije evangelističkog prozelitizma, koji se smatrao pouzdanim saveznikom Vatikana oko razine komunističke infiltracije u njegovim redovima. Tako bi se u religijskom smislu amerikanizirao latinoamerički kontinent. Četiri godine kasnije, isti stratezi su dodali novi cilj strategije i novi emisari, evangelici, postaju glasnogovornik američkih interesa u Latinskoj Americi.
U skladu s dokumentom “Santa Fe”, 1981. godine je osnovan Institut za religiju i demokraciju, koji je financirao širenje evangelističkih crkava u svijetu, posebice u Americi. Rad instituta su čak kritizirali i neki protestantski krugovi, poput Ujedinjene crkve Kristove, koja ga optužuje za širenje ultrakonzervativnih tendencija koje nemaju veze s religijom, kao što su vojni intervencionizam i poricanje klimatskih promjena, što su teme među evangelicima uključenim u američku politiku.
Zasigurno će se neoprezan čitatelj začuditi zašto se tolika važnost daje religiji u svijetu u kojem se čini da nikada ranije nije bila manje važna, posebno na Zapadu. Ali odgovor je jednostavan, religija ima kontrolu nad ljudskim umovima i sposobnost da utječe na ideje, misli i ponašanja, čak i na radikalan način.
Afganistanski mudžahedini nisu pobijedili u ratu jer su bili antisovjeti ili antikomunisti, već zato što su kao militanti bili motivirani ideologijom mnogo moćnijom od politike – vjerom.
Sjedinjene Američke Države su vidjele potencijal u evangelizmu, duhovnoj ruci američkog imperijalizma. Zbog toga je omogućeno stvaranje vrlo učinkovite međunarodne mreže poluhorizontalne prirode, koja se okreće oko Svjetskog evanđeoskog saveza (World Evangelic Alliance), koji iz New Yorka prati napredak i širenje evangelizma u 129 zemalja i gdje se stvaraju međunarodne publikacije i programi djelovanja.
Mnoge evangelističke vođe s globalnog Juga su stručno, doktrinarno i ideološki osposobljene u Sjedinjenim Američkim Državama.
Na primjer, Edir Macedo, osnivač moćne Univerzalne crkve Kraljevstva Božjeg, pomogao je u početnom širenju crkava, postajući promicatelj teologije prosperiteta, koja se radikalno razlikovala od omrznute teologije oslobođenja.
Prema ovom teologiji, prema kojoj će dosljednost u očitovanju vjere biti nagrađena od Boga kroz bogatstvo, kontroverzni akteri kao što je Cash Luna, osnivač Doma Božjega u Gvatemali, ili Macedo, uspjeli su pridobiti sve one katolike, posebno siromašne, koji su se osjećali izdanima u ratu kojeg je Vatikan vodio protiv teologa-revolucionara i latinoameričkih svećenika-gerilaca u Hladnom ratu. Oni su masovno pobjegli iz Katoličke crkve i pridružili se evangelistima.
Globalna ekspanzija evangelizma se ne može u potpunosti pripisati utjecaju Sjedinjenih Država, nego i greškama počinjenim od strane Katoličke crkve, prije svega financijskim i seksualnim skandalima, podršci diktaturama u borbi protiv ljevičara i katolika koji su slijedili revolucionarnu teologiju oslobođenja.
Kriza katoličanstva i vanjski utjecaj su dali nevjerojatne rezultate. 2014. godine Pew Research Center navodi kako je u Latinskoj Americi stanovništvo katoličke vjeroispovijesti palo na 69%, što je 23% vjernika u manje u odnosu na 1970. godinu, dok su evanđelisti i protestanti s 9% narasli na 19% ukupnog stanovništva.
U isto vrijeme su na globalnoj razini evanđelisti zabilježili stope rasta dva puta veće od islama i njihov se broj u svijetu utrostručio, dosegavši 285 milijuna vjernika.
U Brazilu je američka geopolitika vjere bila uspješnija nego igdje drugdje. Institut Datafolha procjenjuje da se u razdoblju od 1970. do 2016. broj katolika smanjio za 40%. Evangelici čine 29%stanovništva, a polovica njih se izjašnjavaju kao bivši katolici.
Nije slučajno da je ovaj proces posebno usmjeren na Brazil, prvu političku i ekonomsku silu u Latinskoj Americi, najveću katoličku zemlju na svijetu, koja je potencijalna prepreke američkim interesima na kontinentu, posebno nakon dvije bivše vlade Lule i bivše predsjednice Dilme Rousseff.
Uspon evangelističkih pokreta u Brazilu se nije samo odrazio na društvenoj i vjerskoj razini, već prije svega na političkoj. 2016. godine, za vrijeme glasanja opoziva Dilme Rousseff , blok parlamentaraca povezanih s evangelistima, na čelu s Eduardom Cunhom, članom evangelističke crkve Assembleia de Deus, odigrao je važnu ulogu u njenom svrgavanju i postavljanju Michela Temera.
Nakon što se preselio u predsjednički ured, Temer je vladu povezao s evangelističkim i lobijima bogatih zemljoposjednika. Jedna od najznačajnijih gesta je bila imenovanje Marcosa Pereire, biskupa Univerzalne crkve Kraljevstva Božjega, za ministra razvoja, industrije i trgovine.
Univerzalna crkva Kraljevstva Božjeg se iz malog simbola pretvorila u najutjecajniju skupinu političkog pritiska i najveću evangelističku crkvu u zemlji, s podružnicama u više od 170 zemalja.
Ona simbolizira poraz katoličanstva u Latinskoj Americi. Osnovana je 1977. godine u Rio de Janeiru, a samo 20 godina kasnije je imala 8 milijuna vjernika. Nad ranim godinama crkve i o podrijetlu kapitala lebdi misterij, ali se neke stvari ipak znaju.
Macedo je 1980. imao nekoliko izleta u SAD i dobio potporu za istraživanja mogućnosti širenja evangelizma u Brazilu. Školovao se o najboljim tehnikama evangelizacije i crkve se strogim antikatoličkim stavovima. Čak je završio u središtu nekoliko skandala, od spaljivanja svetih slika ili kipova, do uvreda Bogorodice, što je često činio u televizijskim emisijama uživo.
Danas je Macedo jedan od najbogatijih ljudi na planeti i jedan od najutjecajnijih u političkom i nacionalnom medijskom prostoru, vladar carstva koje uključuje radio i televizijske postaje, novine i izdavačke kuće.
Moć medija kojima raspolaže Macedo je toliko velika da je korištena tijekom općih izbora 2010. godine od strane Radničke stranke, koja je dobila više prostora u televizijskim mrežama. Strategija bila uspješna i s inauguracijom Dilme Rousseff za predsjednicu. U São Paolu je Univerzalna crkva Kraljevstva Božjeg izgradila ogromnu kopiju Salomonovog hrama, gdje se udobno moglo smjestiti 10 000 ljudi, na čijem su otvorenju 2014. godine nazočili brojni dužnosnici, uključujući Dilme Rousseff i Michela Temera, simbole moći u zemlji u kojoj treba potpuno iskorijeniti katoličanstvo i pretvoriti Brazil u neku vrstu teokracije koja se temelji na učenjima evanđelja, kao što je Macedo objašnjava u knjizi “Plano de poder”, objavljenoj 2008. godine. No, čini se da je Dilma Rousseff, koja je i sama pripadala ljevičarskoj gerili bila “odabrana” samo kako bi se kasnije pokrenuo proces opoziva i ustoličio pravi vođa, Michel Temer.
Na uspon širenja evangelizma, a posebno njihova raspoloživog dohotka i utjecaja na politiku, pokušao je djelovati i pontifikat, ali prekasno.
WikiLeaks je objavio neke dokumente iz vremena vladavine Lule, kada je Vatikan htio otvoriti kanal dijaloga s brazilskim predsjednikom i raspravljati o rastu napetosti između katolika i evangelista, tražeći da vlast veću pozornost usmjeri na rastući bijes među katolicima.
Kako je tajni pakt potpisan između dviju zemalja održavan u razdoblju nakon Lule i Benedikta XVI nije poznato, ali je utjecaj evanđelista u brazilskoj političkoj sceni rastao dalje. Navodno Brazil nije od iznimne geopolitičke važnosti za aktualnog papu Maria Bergoglia i Republikanska stranka, političko krilo Univerzalne crkve Kraljevstva Božjeg, dobiva glasove iz sve šire evangelističke zajednice, koja je udvostručila broj gradonačelnika i na lokalnim i nacionalnim razinama u roku od nekoliko godina postala druga politička snaga u zemlji.
Postoje mnogi evangelisti koji su napravili karijeru u stranci. Važna politička pobjeda je posljednji put bio izbor Marceloa Crivelle, unuka Maceda, za gradonačelnika Rio de Janeira 2017.
Povećanje postotka evanđelika u stanovništvu prati i povećanje njihovih predstavnika parlamentu, što je dovelo do vala društvenog konzervativizma u Brazilu, baš kao što je predvidio Nelson Rockefeller i dokument “Santa Fe”. Uvelike se smanjio utjecaj katolika i ljevice u politici i idejama, a isti se proces odvija na ostatku kontinenta.
Meksiko, Peru, Nikaragva, Gvatemala i druge zemlje su dokaz uspjeha projekta Rockefellera, jer se u tim zemljama bilježi uspon evangelizma i pad katoličanstva. U Gvatemali su se katolici od 1980. do 2010. godine prepolovili, dok su u istom vremenskom razdoblju evanđelisti preuzeli vlast u brojnim zemljama.
Prvi slučajevi takve vrste u Latinskoj Americi su bili Ríos Montt, Jorge Serrano Elìas i Jimmy Morales.
Iskorjenjivanje katoličanstva u Latinskoj Americi potvrđuje važnost religije u geopolitici i kako se uspostavlja novi odnos snaga povoljan za SAD. Washington se ponovno natječe za uspostavu hegemonije nad kontinentom, nakon desetljeća krize i prijetnji karizmatičnih lidera i anti-imperijalista kao što su bili Allende, Castro, Perón i Chavez.
Oslobođenje kontinenta je sve teže, jer su SAD opet sa smrću komunizma, nova ljevica ne predstavlja ništa, a Katolička crkve je ipak ostala jedini igrač koji je u stanju preokrenuti novi odnos snaga.
Sve do dolaska pape Bergoglia se činilo da je Katolička crkva izgubila dalekovidnu viziju koja joj je omogućila da preživi stoljeća progona i revolucija. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da polako Latinsku Ameriku prepušta sudbini, zbog čega će kontinent ponovo postati “američko dvorište”.
Papa Bergoglio, Vatikan i Sjedinjene Američke Države
Čitamo li biografiju pape Franje I, posebice onaj dio koji se odnosi na njegov kontroverzni odnos s vojnom huntom u Argentini, prva misao koja nam padne na pamet jest kako bi on u Latinskoj Americi trebao biti ono što je svojevremeno u Istočnoj Europi bio papa Ivan Pavao II. Svi su spontano pomislili i posumnjali kako će u tadašnjoj Latinskoj Americi Huga Chaveza, Moralesa, Correa, Ortege, Mujice, Cristine Kirchner i drugih papa Bergoglio biti trojanski konj Washingtona, kojim će se poslužili da iznova od Latinske Amerike naprave svoje “dvorište”. Međutim, upravo gore navedeno sugerira kako postoji velika vjerojatnost kako, bez obzira na sramnu ulogu jednog dijela klera u mučnim vremenima za Latinsku Ameriku, ne postoji razlog za ovu vrstu zabrinutosti.
Prioritet Katoličke crkve Latinskoj Americi nije suprotstavljanje komunističkom ateizmu ili “herezama” kao što je teologija oslobođenja, kako su je nazvali Wojtyła i Ratzinger, nego proces osmišljen od Nelsona Rockefellera na kojeg Katolička crkva više nije mogla pasivno promatrati.
Zbog izuzetno jakog aktivizma raznih sekti, evangelista, te sjevernoameričkih protestantskih, baptističkih, anabaptističkih i adventističkih crkvi, Katolička crkva ostaje bez vjernika.
Sve ove crkve i sekte primaju izdašnu novčanu pomoć iz Sjedinjenih Američkih Država, pa i od samog State Departmenta, a najviše za vrijeme vladavine Georga Busha. Slanje pomoći nije prestalo ni izborom predsjednika Baracka Obame. Za SAD, kao što smo naveli, to je snažan geopolitički instrument u Latinskoj Americi.
Katolička crkva, koja je ranije surađivala s Washingtonom, otkrila je da mora voditi novu politiku u Latinskoj Americi, što je u suprotnosti sa strategijom Sjedinjenih Američkih Država. Iako su pape ranije mislile da se s Washingtonom može postići dogovor i iskorijeniti heretike s “komunističkim idejama” iz svojih redova, to se pokazalo pogubnim za katoličku crkvu, koja gleda masovno obraćanje katolika u Latinskoj Americi, čime se direktno ugrožavaju interesi Vatikana.
Odabir Maria Bergoglia za papu je bio i odgovor Sjedinjenim Američkim Državama i snažna poruka vjernicima u Latinskoj Americi, kojima je Vatikan želio poručiti kako će se Katolička crkva, isto kao i sjevernoameričke crkve, znati brinuti o siromašnima, obespravljenima, te kako će razumjeti njihove probleme.
Da bi uspješno proveo “novu evangelizaciju” Latinske Amerike, papa Franjo zna da mora biti u dobrim odnosima s lokalnim vladama. Čak i uz veliki rast evangelista među državnim dužnosnicima, ne treba zaboraviti kako su svi latinoamerički lideri deklarativno katolici i da crkva u tome vidi svoju veliku šansu.
Stvaranje napetosti s latinoameričkim liderima , kao sukob tada kardinala Bergoglia s argentinskom predsjednicom Kirchner, može više štetiti Vatikanu, nego političarima. Za Katoličku crkvu njihov politički stav ne predstavlja nikakvu opasnost, stoga je dogovor moguć oko svih pitanja u kojima je moguće postići konsenzus. Naravno da postoje pitanja u kojima crkva ne može promijeniti svoj stav, ali ona ne trebaju biti predmet pregovora.
Dogovorom s pobornicima teologije oslobođenja bi Katolička crkva dobila prostor djelovanja u kojem bi s više uspjeha štitila svoje interese i spriječila najveći odljev vjernika u druge crkve. Primjer uspješnosti takve kohabitacije je dogovor kojeg je Katolička crkva potpisala s Kubom 1998. godine.
Naravno, Katolička crkva će i dalje kritizirati neke od odluka socijalističkih lidera, ali one neće biti toliko oštre. Vatikan je tek sad svjestan da je počinio grešku kada se okomio na teologiju oslobođenja, popularnu u Latinskoj Americi kao ogranak kršćanskog socijalizma. Upravo je to bio razlog prelaska velikog broja vjernika u crkve poslane iz Sjedinjenih Američkih Država u pohod na Latinsku Ameriku, gdje su njihovi emisari obilazili najsiromašnije slojeve stanovništva i, pomažući im u rješavanju njihovih svakodnevnih problema, pridobili njihovu naklonost. Teško je za povjerovati da će Vatikan istu grešku počiniti i drugi put.
Papa Bergoglio mora ojačati politiku dogovora i kompromisa s liderima Latinske Amerike, jer mu samo takav pristup može omogućiti uspjeh i samo tako može uništiti projekt Nelsona Aldricha Rockefellera.
Vatikan u Kubi, Venezueli, Boliviji Ekvadoru ne vidi prijetnju svojim interesima. Naprotiv, te zemlje mogu pomoći Katoličkoj crkvi, pod uvjetom da se izbjegavaju teme oko kojih se ne mogu složiti.
Treba reći istinu kako biskupi nisu nimalo blagi u kritikama prema socijalističkim vladama. U Venezueli su je, na primjer, 2002. aktivno sudjelovali u pokušaju državnog udara protiv pokojnog predsjednika Chaveza. Bergoglio je poznat po prijeporima s bivšom predsjednicom Kirchner. Međutim, danas prioritet Katoličke crkve u Latinskoj Americi nije boja vlade, nego da spriječi odljev vjernika.
U crkvama koje kroz projekt američke vlade u Latinsku Ameriku dolaze sa sjevera Vatikan danas vidi najveću prijetnju, a to je glavni razlog zbog kojega su Vatikan i Washington danas udaljeniji više no ikad. Hoće li papa Franjo uspjeti vratiti Latinsku Ameriku na stari put i ujediniti istinsku ljevicu s katolicima koji nisu zaboravili teologiju oslobođenja, teško je reći. Ako se to dogodi, to će označiti propast “križarskog rata” Nelsona Rockefellera.
Odlična analiza. Zvrka u tekstu nama ništa sporno osim u tvojoj glavi.
Neka taj roko-feler ode u grad Colon u dio grada koji se zove Rainbow Citiy , pa nek vidi svojih ,i svojih istomišljenika ruku djelo-jedan od najrazrušenijih i najopljačkanijih gradova u zapadnoj hemisferi, inače grad Colon je u Panami,posljedice američke intervencije vidljive su i danas…..
Stvari su dobro posložene za dramu. Imamo s jedne strane Rockefellera i SAD. To su negativci. Imamo predstavnike tih negativaca u Južnoj Americi. To su evanđečisti. I imamo kontra stranu koja mora biti pozitivna. To je Papa i Katolička crkva.
Pa priča ide kako je lozama koje upravljaju sa SAD-om do.izdilo da ih ovi s jednog od rimskih brežuljaka stalno nadigravaju pa su odlučili stvoriti i financirati cijeli jedan pokret koji će oteti zapovjedništvo nad kršćanskim postrojbama Papi. Onda će preko tih postrojbi upravljati Južnom Amerikom.
Ali Papa ne sjedi skrštenih ruku, vidi da je Rockefeller odnio šalu i da mora djelovati.
Ponovo preuzeti zapovjedništvo nad postrojbama ili ih po američkom poučku naoružati super oružjima kojima će nadoknaditi brojčani zaostatak.
Sve štima.
Osim jedne stvari. Papa je na hijerarhijskoj ljestvici iznad Rockefellera i njegovih konstrukcija. Jezuitski generali su stvarni zapovjednici američke vojske.
Dakle, prvi komentar je lukava digresija da se izbjegne prava tema, kako su Reagan i Rockefeller počeli financirati evanglelističke crkve s ciljem uništenja latinoameričke verzije katoličanstva. U razdoblju od 20-30 godina su uspjeli obratiti dobar dio stanovništva i političkog vrha. Je li aktualni papa taj koji će vratiti u Latinsku Ameriku katoličanstvo koje ima primjese “komunizma” ili kršćanskog socijalizma i antikolonijalizma? Ne znam. Svakako bi bilo dobro pozorno pročitati i zanemariti komentare koji skreću pozornost s pravih zlikovaca i vode i smjeru o snazi vjere u Afganistanu. Potpuno nevažan pasus u općem kontekstu.
Iz teksta se vidi kakva se borba bije za “konzumenta religije” i izgleda kao da Pepsi-cola pokušava ubediti potrošače, da je bolja, “više seksi” no što Coca-cola. Jer kad ti uspeva dobiti svoje stalne “potrošače” možeš im sve vreme prodavati svoj produkt (koji može i štetiti njihovom životu) i tvoj prosperitet je osiguran. A ljudi ko ljudi, malo njih zna i vidi, da je 10 puta bolji i zdraviji sok ot domaćeg voča ili voda iz izvira.
Ako mi je dozvoljeno ukazati na drugu stranu “sukoba” katolika i protestanata, reći ću da sam rođen, kršten i školovan u protestantizmu. S toga imam nešto drugačiji pogled na gornji tekst. On, naravno nipošto ne mora biti ispravan, niti je uperen protiv druge strane (Katoličke crkve) koju iskreno smatram starijim bratom protestanata. Protestanti su se uvijek zalagali za sekularnu državu, oni su ju i izmislili, te mi nije jasno zašto bi sad, 500 godina poslije, željeli nekakvu “Civitate dei”, pa makar ona bila i u Južnoj americi. Osim toga nije mi poznato, a zvuči mi nevjerojatno, da bi bilo koja protestantska zajednica primala financijska sredstva od države (SAD) ili vlade za svoj misijski rad, tj evangelizaciju. Kojiko znam, a znam, protestantske crkve su u odnosu na broj vjernika neuporedivo bogatije od obje tradicionalne kršćanske crkve. Same se izdržavaju od priloga vjernika i prilično se dosljedno drže preporuke iz Malahije 3,8-10.… Čitaj više »
Vrlo bitna tema. Pogotovo za ovdašnje katolike koji ne shvaćaju procese iza kulisa pada Berlinskog zida i koji nisu dovoljno temeljiti u traženju istina o drugom vatikanskom koncilu te američkom utjecaju na isti. Smatram da je Bergoglio svjestan izazova te da je svakako uz zajednički brak s amerikancima protiv komunizma u katoličku crkvu ušlo nešto što je danas potpuno ne-samokritično i nemalo bezazleno a to je izostanak svake kritike i proturječja za NATO ratove i općenito postojanje NATO-a kao takvog, jer ima već 27 godina otkako se u Ruskim katedralama ispovijeda i katoličanstvo. Postoji i jedna interesantna knjiga/studija broji čak 990 stranica koja se zove John Courtney Murray/How the CIAs doctrinal warfare program changed the Catholic church.
Piretis, jel ti sada jasnije zašto je Putin potjerao mormone i scientoloze iz Rusije?
Dakle, konkurencija u biznisu spašavanja duša je žestoka. U ovom slučaju nebitno je koja strana pobjeđuje, jer su sve na strani vladajućih. Ni jedna crkva neće propovijedati otpor prema vladajućima i preraspodjelu bogatstva, toliko ludi nisu, bili bi zabranjeni isto popodne. O.K. bilo je izuzetaka – katolička crkva je propovijedala te dvije stvari u ex-Jugi, i uspjeli su. Vlast je srušena i bogatstvo uspješno preraspodijeljeno izabranima. Uključivši tu prvenstveno samu crkvu. Koruptivnost je neodoljiva, i sve crkve su joj podložne.
treba ponovo citati max webera, njegovu proestantsku etiku.
ucenja katolicke crkve kao i njene sestre pravoslavne crkve te islama su izravni uzrok patnji, socioekonomskog zaostajanja, sukoba i diktatura u drustvima.
kaolicka crkva slavi siromasvo pa ljudi odlucuju ostati siromasni. uci pasivnosi pa nece nista poduzeti, uci ocekivanju intervencije odozgo pa su skloni prihvacanju i zeljni diktatorske vlasti. uzrok fasisickih diktaura i marskistickih pokreta je izravno povezan sa ucenjem katolicke crkve. vidimo da se dogadjaju upravo u kaolickim zemljama. marsisticki i fasisticki pokreti su najsnazniji u katolickim zemljama zbog kaosa, neefikasnosti, pasivnosti i korupcije stvorene kao direktni ili sporedni rezutat katolickog nauka.
sa druge strane protestantizam uci inicijativi, bogacenju pa pomaganju, odgovornosti, disciplini slobodnoga.
Sto nedostaje u analizi,a bitno je i bez toga je analiza sasvim manjkava i promasena Rockfelleri su porjeklom Askhenazi Kazari i po majcinoj strani u jakom su krvnom srodstvu sa Rotschildima.Oni su i jedna od inicijalnih osam kazarskih obitelji ,vlasnika FED-a.Rockfelleri su sluzbeno presli na baptisam,a stvarno su sljedbenici Kabale i Talmuda,sto su njihove klasicne tehnike obmane i prijevare gojima.Zapravo su se infiltrirali medju protestante da bi ratovali i unistili katolike,kao najjacu i najvecu krscansku konfesiju.Istovremeno i RKC ima nekoliko struja,a jednu od najjacih cini masonerija u Vatikanu,koja je povezana sa novcarskim transakcijama i pranjem love.Onaj zdravi dio RKC iza kojeg stoje mase je nazalost inferioran u srazu sa kardinalskom masonerijom.Papa Franjo Bergoglio takodjer pripada toj masonskoj struji koja je na kraju dovela do ostavke pape Ratzingera.Generalno su stvari puno slozenije,nego sto je pokriveno analizom.A glede Rockfellera,velikih filantropa iza kojih se krije stvarna mizantropija,dovoljno je spomenuti I. G.Farben ( Zyklon… Čitaj više »
Teško mi je vjerovati da se ovaj papa suprotstavlja rokfelerima. On je jedan od vođa NWO zajedno sa njima, rotšildima, Bilderberzima i ostalom ekipom. Uostalom ima slika (i snimka) na kojoj Francisko ljubi ruku David Rockfeller-u.
Mi na balkanu ne trebamo otkrivati toplu vodu u vezi religija , drug Tito je pokazao gdje je mjesto crkvi u odnosu na drzavu i zakone . Kao prvo i osnovno odvojio je kirurskom preciznoscu drzavu od crkve a vjerske organizacije i vjeru ostavio potpuno privatnim pitanjem svakog pojedinca. Na tom filozofskom principu “BRAVAR” 🙂 je oslobodio drzavu od crkve u svakom pogledu. Dozvoljavao je svakome potpunu vjersku slobodu, ukoliko se to ne protivi drzavnim zakonima i interesima. Crkvene organizacije smatrao je drzavnim kao i sva ostala privatno-pravna udruzenja, osnovana na tada postojecim zakonskim propisima o pravu koalicije, te dosljedno tome, drzava se uopce nije mijesala u unutarnja crkvena i vjerska pitanja. Isto tako tadasnja drzava nije imala nikakvog udjela u financiranju izdataka za vjerske funkcije. Kler je sam odlucivao o svojoj unutrasnjoj hijerarhiji i izvorima financiranja ,osim u slucajevima poput stepinca , kada se ukljucila drzava sa svojim zakonima… Čitaj više »
Invazija muslimana na krscansku EU je do kraja razoblicila ulogu pape Franje u tom dogadjanju.Njegove izjave su medju katolickim vjernicima stvarale konfuziju.Stalno se pozivao na milosrdje i otvaranje granica,ali niti jednom rijecju o zlocinackoj agendi koja se krije iza toga i klanja koje se odvije.Meni je posebno bio mucan njegov stav do rata u Siriji i sudbine krscana.Uzalud vapaji glavnog sirijskog biskupa,Franjo se uopce nije oglasava.On se ponasao kao Sorosev agent.Da ne spominjem njegovu medijsku promociju tijekom gostovanja po drzavama,kao da je estradna zvijezda.
Varnice izmedju Vatikana i Latinske Amerike prelaze i u sferu dogmatike.
Trenutno, u opoziciji je Vatikan!?
..iščašena analiza s gomilom krivih navođenja i zaključaka
Teza ove analize je da su evanđelikalne crkve u Latinskoj Americi samo produžena ruka SAD-a i Rockefellera, a da je Katolička crkva, i to onaj liberalni dio KC kobajagi borac protiv te korporativne američke rokefelerovske elite, a vrhunac teze, je da je Bergoljo borac protiv te elite i tako faktički borac protiv Novog svjetskog poretka: Ispričavam se, ali to je vic. Jer su Vatikan i Bergoljo na strani globalističke elite i bore se za NWO. I od drugih nekih ljevičara, u svijetu, čuo sam te neke romantične predodžbe o teologiji oslobođenja, koje su debelo pretjerano romantične. U Katoličkoj Crkvi odvijek, od samog postanka, postoji ta socijalna komponenta, zalagnje za siromašne i nemoćne. Dalje ne bi ulazio u tu temu, jer nisam stručnjak, ali samo ovo iz mog pogleda: pokušaj spajanja ideologije marksizma, koji je od svog postanka negirao Boga, religiju i crkvu, (a pripadnici prve socijalističke revolucije u SSSR-u su… Čitaj više »
Babić se trudi da prikaže Bergolja kao borca protiv novog svjetskog poretka, ni manje ni više. Iako je spomenuo, to da je Bergoljo imao spornu ulogu za vrijeme režima vojne hunte u Argentini. Ali da ja kažem o čemu se radilo. Bergoljo je kasnih 70-ih godina, u vrijeme kada je u Argentini vladala vojna hunta i diktatura, bio nadbiskup Buenos Airesa. I baš argentinski ljevičari i do danas optužuju Bergolja da je, faktički isporučio režimu dvojicu svećenika, koji su baš bili pristalice teologije oslobođenja. Dakle, vojni režim je tada uhapsio dvojicu svećenika, i držao ih u zatvoru pola godine, a Bergoljo, iako je mogao, nije se htio založiti za njih. O svemu tome, i još više, o Bergoljovoj sumnjivoj ulozi u to vrijeme, u Argentini je napisao knjigu argentinski novinar Horacio Verbinsky. Bergoljo, je zapravo trebao biti izabran za papu još 2005. nakon smrti Ivana Pavla II. Tada je ekipa… Čitaj više »
Bergoljo je preklani dobio takozvanu Karlovu nagradu “za zasluge u jedinstvu Europe”. Ta nagrada nazvana po Karlu Velikom je nagrada globalističke elite, utemeljena je 1950. Prvi dobitnik te nagrade 1950. bio je glavom i bradom, čuveni grof Coudenhove-Kalergi, masončina i globalist, otac ideje o “paneuropskoj uniji”, još 1923. godine, koji je bio umrežen sa Rotschildom i FED-om, i koji je bio jedan od onih koji su nakon 2. sv. rata, po nalogu Rockefellera, kasnih 40-ih i ranih 50-godina, vukli konce u stvarnaju Europske Ekonomske Zajednice, odnosno Euroske Unije. Dobitnici Karlove nagrade, bili su između ostalih i, Kissinger, Bill Clinton, Tony Blair, Merkelica… a ove godine dobitnik je bio Macron. Bergoljo je njihov čovjek, čovjek globalističke korporativne elite, jezuitski mutikaša, premazan svim mastima, Sorosev, Rockefellerov i Rotschildov čovjek. Jezuiti su unutar KC i Vatikana, oduvijek bili mafija. Pa pogledajte ovog hrvatskog jezuita, kojega je prije 3 dana hvalio Jutarnji i sa… Čitaj više »
Prije 4-5 dana, u Vatikanu su službeno bile isložene Božićne jaslice, u kojima je umjesto lutke malog djeteta, koje predstavlja dijete Isusa, stavljena lutka golog odraslog muškarca. To je šokiralo mnoge vjernike u cijeloj Europu, čak i one, koji su inače naklonjeni Bergolju. Uvjeren sam da je nakon slike tih jaslica, koja je obišla svijet, u Latinskoj Americi i Africi, još jedno najmanje 300.000 katolika u jednom danu, odmah napustilo KC i prešlo u evanđelikalne crkve. Dakle, kada imaš ovakav Vatikan i ovakvog papu, ne treba ti neprijateljh i SAD..
http://www.blu.fm/downloads/46491/download/IMG_20171225_075058.jpg?cb=8627b6f41c679a20fa17871996f0debb&w=640
ovo je Bergoglio,koji se bori protiv Rockefellera,sa pederizmom,Rockefeller ce se smijati
@Alan Ford – kad si shvatio da je RKC dio NWO ?
Papa je vise u Bozicnoj cestitci govorio o emigrantima nego o Isusu. Ja sam musliman, boli me neka stvar, ali stvari tako stoje
Ovom su papi dani odbrojani i sve vise ljudi nema dvojbe da se radi o heretiku i podaniku NWO,kao o nijednom dosada.
+++++++++++++++++Ljudi koji služe u vatikanskoj birokraciji moraju biti odani papi i izbjegavati urote i “male klike”, istaknuo je papa Franjo u predbožićnom obraćanju u Rimskoj kuriji.Franjo se suočava sa snažnim otporom svojim administrativnim i pastoralnim reformama, a prethodne godišnje govore koristio je za osuđivanje korupcije i zloupotreba unutar vatikanskih zidina. Vatikanski dužnosnici moraju “nadići taj suludi i degenerirani mentalitet zavjera i malenih klika koji u stvari predstavlja, usprkos opravdanjima i dobrim namjerama, rak koji vodi do sebičnosti”, upozorio je Papa. Službenici moraju biti “antene” koje “vjerno emitiraju volju pape i svojih nadređenih”, dodao je.