Libanon zbog izraelskih napada zatražio pomoć Rusije

Libanon ne želi eskalaciju poput one iz 2006. godine, kada su sredinom ljeta jug zemlje i područja uporišta Hezbollaha  nekoliko dana bili meta neuspjelog napada vojske cionističkog entiteta. Sukob s Izraelom je službeno bio reakcija židovske države na napade duž granice južne od strane šiitskog libanonskog pokreta otpora. Izrael je de facto izgubio taj rat, iako se službeno navodi kako je sukob završio „bez pobjednika“.

Od tada je na jugu Libanona na snazi  primirje pod nadzorom misije UNFIL.

Posljednjih dana su bombe ponovo pogodile libanonsku prijestolnicu. Dva neuspjela napada dronovima samoubojicama su odjeknula Bejrutom, a reakcije čelnika Libanona su bile takve da su mnogi od njih govorili o stvarnoj “objavi rata”. Kako bi spriječio nove napetosti, prvi čovjek libanonske vlade, sunit Saad Hariri, sada traži pomoć Moskve. Ovo je posebno važno u kontekstu jačanja pozicija Rusije na Bliskom istoku i zbog činjenice da se Haririja smatra saudijskim čovjekom u strukturama vlasti Libanona.

Novi rat na horizontu?

Kao što smo rekli, dva izraelska drona su padala u šiitsku četvrt Bejruta. Libanonska protuzračna obrana je bila prisiljena na akciju i scenarija u glavnom gradu zemlje podsjeća na onaj iz vremena zadnjeg rata protiv izraelskog režima.

Bejrut je jasno poručio da ne želi eskalaciju, ali je zatražio od međunarodne zajednice da poduzme korake i urazumi Izrael kako bi se suzdržao od ovih i drugih napada. Apel je bio uzaludan, što je s obzirom na američku podršku Izraelu u Vijeću sigurnosti i drugim međunarodnim tijelima bilo očekivano.

Sjećanje na 2006. godinu je u Libanonu još uvijek vrlo svježe i budi zabrinutost od poremećaja u krhkoj ravnoteži između zajednica koje žive u zemlji.

Izraelski napad dogodio se, kao što je spomenuto, u južnim područjima Bejruta, prema tome u četvrtima sa šiitskom većinom. Jasno je kako je stvarna meta bio Hezbollah, milicijska koju podržava Iran, koje izraelski premijer Netanyahu vidi kao glavnu prijetnju sigurnosti židovske države.

Stoga ovo i nije rat protiv Libanona, već jedan od mnogih napada u kojima je glavni cilj Iran. Od Hezbolaha u Libanonu do šiitskih milicija u Iraku, pa sve do ciljeva Teherana u Siriji, Izrael trenutno vodi sukob slabog intenziteta protiv iranskih interesa u regiji. Ali čak i ako Bejrut nije bio glavni cilj posljednjih izraelskih akcija, u Libanonu nitko ne može mirno spavati.

Ipak, treba uzeti u obzir da se u rujnu u Izraelu održavaju izbori. Netanyahu će sigurno imati poteškoća na biralištima, stoga će u narednim tjednima još jednom pokušati pokazati svoje mišiće, zbog čega u Bejrutu vjeruju u novu eskalaciju, pa čak i novi scenarij, dramatično sličan onome iz 2006. godine.

Pomoć Moskve koju je zatražio Hariri

Predsjednik Michel Aoun je govorio o stvarnoj objavi rata protiv Libanona, ali ni premijer Saad Hariri nije bio nježan prema izraelskoj vladi.

Prema sporazumima sklopljenim između različitih komponenata i libanonskih političkih snaga, šef vlade mora biti sunit i izabran je Hariri. Iako se zna da Saad Hariri nije bio meta napada, on je u svakom slučaju govorio o “izraelskoj agresiji” i “napadu na libanonski suverenitet”. Ali prije svega, premijer zemlje cedra se izravno obratio Rusiji.

“Kako bi izbjegao eskalaciju, Libanon računa na odlučujuću ulogu Moskve”, izjavio je Hariri u telefonskom razgovoru s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim .

Izravni zahtjev Rusiji zasigurno predstavlja novost za Libanon. Ovo je prvi put i novijoj povijesti Libanona da Bejrut zove Moskvu da spriječi nove moguće ratove na njegovom teritoriju. Bez sumnje svjedočimo vjetrovima promjena u ovoj izmučenoj regiji.

Otkad je Rusija zakoračila u Siriju, određujući Assadovu pobjedu, Kremlj u postaje glavna zemlja koja upravlja ravnotežom na Bliskom istoku. Saad Hariri dobro zna da Rusija, koja je u bliskim vezama s Iranom i podržava Assada, istovremeno ima bliske diplomatske odnose s Izraelom i da je ruska diplomacija jedina koja može igrati odlučujuću ulogu u zaustavljanju ovog rata slabog intenziteta. koji svakim danom prijeti da postane sve intenzivniji.

Za sada je Moskva jednostavno potvrdila telefonski razgovor Haririja i Lavrova, naglašavajući odlične odnose dviju vlada. No jasno je da, dok su ratni bubnjevi na Bliskom istoku sve glasniji, Kremlj priprema diplomatsku ofenzivu kako bi se spriječile daljnje napetosti.