Libanonski predsjednik Michel Aoun i zapovjednik Glavnog stožera su odlučili rasporediti vojne snage na južne granice uz okupirana palestinska područja zbog neposredne izraelske prijetnje i mogućeg napada na zemlju.
“Tražim od vas da u potpunosti budete spremni na južnoj granici za rješavanje prijetnje koja dolazi od strane izraelskog neprijatelja i njegovih neprijateljskih namjera protiv Libanona, našeg naroda i vojske”, naredio utorak zapovjednik libanonske vojske, general Joseph Aoun, pripadnik maronitske kršćanske zajednice kao i predsjednik.
General Joseph Aoun je upozorio da bi izraelski režim mogao pokušati prekršiti rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1701, prema kojoj je 11. kolovoza 2006. stupio na snagu prekid vatre i završio jednomjesečni rat između Izraela i Libanona u kojem su snage Hezbollaha iznenadile izraelskog agresora i protjerale ga iz južnog Libanona.
Zapovjednik libanonske vojske je također spomenuo slučaj odbjeglog libanonskog premijera Saada Haririja i pozvao libanonske oružane snage da budu posebno budne u održavanju stabilnosti i sigurnosti.
General Joseph Aoun je također naredio vojsci da štiti građane i čvrsto odgovori na sve pokušaje onih koji žele iskoristiti sadašnje okolnosti i pitanje Haririja kako bi raspirili pobunu, podijelili narod Libanona i stvorili kaos kojim bi ugrozili nacionalno jedinstvo zemlje.
Upozorenje i zapovijed vojsci dolazi u vrijeme najvećeg političkog previranja u Libanonu, koje je nastalo kada je premijer Hariri iznenadio Libanonce i podnio ostavku.
To je učinio uz ljude iz Saudijske Arabije pod misterioznim okolnostima, dok s druge strane sve jači pritisci iz Rijada i režima iz Tel Aviva na Libanon ukazuju da bi izraelski režim mogao pokrenuti rat protiv libanonskog Hezbollaha, koji je u velikoj mjeri prisutan na jugu zemlje.
Rusija je ranije ovog mjeseca upozorila Izrael da će se suočiti sa “znatnim žrtvama”, ako pokrene novi rat protiv Hezbollaha u Libanonu.
“U slučaju nove vojne akcije protiv Hezbollaha u Libanonu, Izrael će pretrpjeti značajne gubitke”, izjavio je ruski veleposlanik u Libanonu Aleksandar Zasipkin.
Govoreći o ostavci libanonskog premijera Saada Haririja, ruski je diplomat rekao da je siguran kako situacija u Libanonu pod kontrolom i da Moskva ne očekuje vojnu eskalaciju.
Podsjetimo da je Hezbollah tijekom rata protiv terorizma u Siriji od gerilskih snaga postao vojska sposobna za vođenje vojnih operacije većih razmjera. Otvorena podrška regularne vojske Libanona, pod zapovjedništvom predsjednika Michela Aouna i generala Josepha Aouna, koji raspolažu s oko 75 000 vojnika, mornaricom i zrakoplovstvom, trebala bi biti dovoljna da odvrati Izrael od napada na jug Libanona. Ovo je ujedno i poruka Saadu Haririju i Saudijskoj Arabiji da je Hezbollah legitimna politička stranka u zemlji i da njegovo vojno krilo jamči sigurnost zemlji.
Ne mogu Izrael i S. Arabija da se pomire sa porazom u Siriji, a i Jemenu izgleda. Takođe ne mogu da se pomire sa širenjem uticaja Irana sada već na Irak, Siriju, Liban, Jemen i Katar. Ne znam da li bi u ovoj kampanji protiv Libana u slučaju sukoba Izrael dejstvovao sam ili bi pomogli i Saudijci i još koja zemlja iz Arapske lige jer su se masovno odazvale pozivu S. Arabije da Hezbolah označe kao terorističku organizaciju. Mislim da Iran u tom slučaju neće ostati po strani, a možda ni Rusija?
“postao vojska sposobna za vođenje vojnih operacije većih razmjera” – tako je pao ISIL. Kada iz gerile prijeđeš u regularnu vojsku više nema asimetričnog ratovanja i gubiš na sve strane.
prosli put kad je bio rat dok se hezbollah borio libanonska vojska je svirala orgulje pitanje je i sada hoce li ponoviti istu stvar . ako bi podrzali hezbollah onda bi bili optuzeni da podrzavaju navodnu teroristicku organizaciju i dobili bi sankcije a mozda i intervenciju zapada ako izraelcima krene lose a zna se koliko su slabi na izrael americki seratori odnosno senatori
Izrael ne vidi da svaki puta kada počnu rovariti i podupirati ratove ili sami pokretati rat uvijek izgube, ali ih to nije spriječilo da nastave raditi isto što su radili desetljećima. Dobro je da su Rusi stali uz Libanon.
Hariri povukao ostavku.
U svemu ovome, s dolaskom arapskog proljeća, Palestinci su postali sekundarna tema na Bliskom Istoku.
Bilo kakav oblik izravne agresije će naići na žestok otpor. Mislim da je mnogo povoljniji trenutak za izraelsku ofanzivu bio prije nekoliko godina, kada su njihovi partneri (ISIL i društvo) držali pod kontrolom sve kopnene veze između Irana i Libanona, te kada je Hezbollah imao pune ruke posla u borbama protiv tih istih partnera. Mislim da Izrael napada susjedne države samo onda, kada je to u stanju..i to što su izabrali ne napasti tada, pokazuje ili jako loš timing ili njihovu sumnju u borbenu spremnost sopstvene vojske. Isto tako ne vjerujem da će sada napasti, jer traže najpovoljniji trenutak… trenutak koji neće doći. Možda se neko novo izraelsko vodstvo odluči na vojne avanture, koje bi mogle ultimativno zapečatiti njihovu sudbinu.
Komunjaro Bezbožna