Mornaričke snage Libijske nacionalne armije generala Kalife Haftara su u subotu kasno zadržale brod s turskom posadom. Brod su zarobili u libijskim teritorijalnim vodama.
Kako prenose mediji, Haftarova mornarica je presrela i zadržala trgovački brod s turskom posadom koji je plovio pod zastavom Grenade. Nakon presretanja i zarobljavanja plovila, brod je transportiran u luku Ras Al-Hilal na pregled. Libijska nacionalna armija sumnja da je brod bio uključen u transfer oružja iz Turske islamističkim milicijama Muslimanskog bratstva koje čine okosnicu snaga takozvane „Vlade nacionalnog sporazuma“ premijera Fajeza Al-Sarraja u Tripoliju.
Trenutak presretanja broda s turskom posadom je objavljen na Twitteru mornaričkih snaga LNA.
U sukob u Libiji ulazi novi akter, Grčka, čiji je ministar vanjskih poslova Nikos Dendias jučer posjetio Bengazi, gdje se sastao s političkim vodstvom LNA i generalom Haftarom.
Tijekom pregovora je Grčka ponudila pomoć Haftaru u „osiguranju zone zabrane leta iznad Tripolija“, što je odgovor na sporazum turskog predsjednika Erdogana i Fayeza Al-Sarraja o „razgraničenju istočnog Mediterana“, prema kojem su Turska i Libija prisvojile vode sjevernog dijela Cipra, teritorija nepriznate Turske Republike Sjeverni Cipar.
Susret grčkog izaslanstva s predstavnicima libijske paralelne vlade u Bengaziju je LNA na svojim stranicama opisala kao „povijesni trenutak kojeg treba upamtiti“.
FOTO: Grčki ministar Nikos Dendias i general Haftar tijekom jučerašnjeg sastanka u Bengaziju.
Što se tiče sukoba u Tripoliju, ultimatum od 72 sata, kojeg je general Haftar dao islamističkim milicijama da napuste libijsku prijestolnicu, je istekao u ponoć. Stoga se u ponedjeljak može očekivati nastavak aktivnih neprijateljstava, što je izvjestan scenarij, obzirom na velika pojačanja u ljudstvu i vojnoj opremi koju je LNA dopremila pred južna predgrađa libijskog glavnog grada.
Sudbina Libije je u rukama Rusije i Turske
Nakon deset mjeseci neumoljivih borbi, s izuzetkom četiri dana primirja kojeg su Ujedinjeni narodi dogovorili u kolovozu, stanje na terenu u Libiji se ne poboljšava. Iz sukoba slabog intenziteta prešli smo na scenarij krvavog građanskog rata pogoršanog inozemnim intervencijama.
General Kalifa Haftar, zapovjednik snaga koje podržavaju Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, ali prije svega Rusija, najavio je pokretanje još jednog “nultog sata”, što bi trebalo označiti konačnu ofenzivu za osvajanje libijske prijestolnice koja je još uvijek pod kontrolom „Vlade nacionalnog sporazuma“, koju zauzvrat brani Turska.
LNA koristi istu strategiju kao pri čišćenju i oslobađanju Bengazija i Derne, gradova koji su na kraju pali u ruke Libijske nacionalne armije.
Tripoli je, međutim, druga priča. Grad je prevelik za munjevito osvajanje, a milicije iz Misrate su intervenirale kako bi zaustavile napredovanje Haftarovih snaga. Što više vremena prolazi, to je veći rizik da se Libija podijeli na područja utjecaja između Rusije i Turske, na neki način kopirajući sirijski scenarij, tamo na štetu Kurda.
Prije grčkog ministra je u Libiju, prije šest dana, doputovao talijanski ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio, koji se sastao s Haftarom, iako Rim službeno podržava vladu Fayeza Al-Sarraja u Tripoliju. Čini se da EU u Libiji želi zbiti front na štetu Rusije i Turske i “uzeti lopte u ruke”, ali se stječe dojam da je za to prekasno. Sudbina Libije će se vjerojatno odlučiti dijelom na bojnom polju, ali najviše tijekom izravnih pregovora Vladimira Putina s turskim predsjednikom Erdoganom.
Prošlog tjedna je Dmitrij Peskov novinarima rekao kako ne postoje posebni planovi za održavanje rusko-turskog summita o sirijskom pitanju u veljači, ali postoji sastanak zakazan s predsjednikom Erdoganom u siječnju. Jedna od tema će, naravno, biti i situacija u Libiji.
„Za sada nije predviđena druga posjeta, ali se može zakazati“, izjavio je glasnogovornik predsjednika Rusije Dmitrij Peskov, prenose RIA Novosti.
Prije toga, tijekom konferencije u Kataru, turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu je izjavio da Turska namjerava održati odvojeni summit s Rusijom u veljači u Istanbulu.
Dok se Europa se bavi utrkom tko će zgrabiti što je više moguće fotelja koje napuštaju britanski predstavnici nakon Brexita, a Sjedinjene Američke Države su upale u institucionalni sukob s opozivom Donalda Trumpa, na južnoj obali Mediterana drugi međunarodni akteri popunjavaju prazninu od Alžira, do Tunisa, Libije, Libanona, Iraka, čak i Izraela.
Svima zemljama je zajednički nazivnik da njima upravljaju privremeni rukovoditelji, koji imaju ovlasti samo za obavljanje nužnih tekućih poslova. Sve navedene zemlje su iz jednog ili drugog razloga uključene u osjetljivu tranzicijsku fazu s neizvjesnim ishodima. U tom kontekstu treba promatrati i Libiju, gdje se vodi ne samo bitka za Tripoli, već puno veći geopolitički i geostrateški sukob koji će odrediti aktera koji će imati kontrolu nad južnim Mediteranom.
Turska, Srbija i Arapska liga
Turska se samo sramoti ima velike ambicije ali nema realnu snagu za to Haftar im je zarobio brod i naredio potapanje Turske mornarice ako prodju Libijskim vodama. Brod im je zarobio general koji nema cestitu ni vojsku nego miliciju tako nešto se Amerikancima ili Rusima nemoze dogoditi jer bi ovi bili sprzeni. Realna Turska snaga je limitirana vojna operacija u granicnim područjima susjednih država. Sto se tiče Grka i oni su izgleda umislili da ih vodi Aleksandar Veliki zauzeli ljudi pola sredozemnog mora kao svoje teritorijalne vode.
Ako ima mjesta za dvije NATO vojske, naci ce se za jos nekoliko. Libija bi mogla zamijeniti balkan u ulozi inicijalne kapsule, a burad se kotrlja po dvoristima.
Super Grci će izgleda pomoći da se Libija oslobodi od terorista.
vidim da je pisano jučer pa nema ažuriranja.
nova vijest je da je produžen rok na još 72 sata zbog pregovaranja sa militantima u misrati.
Treba te americke sluge potjerati u more onako kako su oni sa amerikancima ootjerali libijski narod
“prema kojem su Turska i Libija prisvojile vode sjevernog dijela Cipra, teritorija nepriznate Turske Republike Sjeverni Cipar.”
Pa zar većina stanovnika sjevernog Cipra nisu Turci? I zar Turska nema pravo da to radi?
Svi su pohrllili na Libijsko bogatsvo a žele i bolji položaj za eksploataciju Ciparskog plina.