Libija – Haftar nema drugog izbora osim vojne pobjede i protjerivanja premijera Sarraja

Događaji u Libiji se i dalje brzo razvijaju. Jučer poslijepodne su snage generala Haftara u koloni borbenih vozila zaobišle grad Sirte s juga i izbile na obalu zapadno od grada, odvajajući tamošnje snage od ostatka islamističkih frakcija i od pojačanja iz Misrate. Glavne snage Libijske narodne armije su napredovale iz Benghazija i dalje se približavaju gradu.

Zbog rastuće operativne krize u regiji Sirte, zrakoplovi iz Misrate su navodno napali kolone Haftarovih snaga u području rodnog grada Muammara Gaddafija. Udari su provedeni na tri lokacije zapadno od Sirte, izravno na obalnu cestu, što potvrđuje da je Sirte blokiran. Brojni izvori navode da Libijska narodna armija danas planira pokrenuti kampanju oslobađanja Sirte, ali borbe još nisu počele.

VIDEO – Kampanja Haftara i bombardiranje obalnog područja zapadno od Sirte

Snage Vlade nacionalnog sporazuma premijera iz Tripolija Fayeza Al-Sarraja  izvještavaju o pokretanju operacije “Vulkan gnjeva”, čiji je cilj spriječiti ofenzivu LNA. Zapadna vlada Tripolija tvrdi da je uspjela uništiti jedan tenk Haftarove vojske i da su njihove snage ubile i zarobile 34 borca Libijske narode armije. Međutim, zapovjedništvo Haftarovih snaga je izvijestilo da je operacija “Vulkan gnjeva” propala u samom početku, a jutros je potvrđeno da su Haftarovi zrakoplovi bombardirali zrakoplovnu bazu Mitiga zapadno od Tripolija, koja je sada neupotrebljiva za pokretanje zračnih napada, a nekoliko zrakoplova koji su mogli letjeti su uništeni.

Snage Tripolija su u nedjelju napale međunarodnu zračnu luku Tripoli, gdje se nalaze Haftarove snage, nakon čega se Haftar odlučio na povećani broj zračnih udara. Podsjetimo, 4. travnja je Haftar naredio napad na Tripoli, a 5. travnja je preuzeo kontrolu nad međunarodnom zračnom lukom južno od glavnog rada.

VIDEO: MiG-21 iznad zrakoplovne baze Mitiga 

Iako je jučer bilo informacija da su islamističke milicije i snage Fayeza Al-Sarraja povratile kontrolu nad međunarodnom zračnom lukom, Libijska narodna armija tvrdi da još uvijek kontrolira međunarodni aerodrom u Tripoliju i nije da napustila, izjavio je glasnogovornik LNA, brigadni general Ahmed Al-Mismari.

Jučer je LNA priopćila kako uspostavlja kontrolu nad većinom prigradskih područja u Tripoliju, a Fayez Al-Sarraj je naredio protunapad.

Kao što smo rekli, situacija se mijenja iz sata u sat, a mediji i portali su puni propagande. Ono što se sa sigurnošću može tvrditi je da borbe i dalje traju i da se Libijska narodna armija ne namjerava zaustaviti. Situacija na terenu im ide u prilog, kao i vrlo mal otpor na putu do glavnog libijskog grada, gdje bi se tek u urbanim područjima očekuju prave borbe.

Haftar je poručio da će objaviti uvjete primirja i njegovi uvjeti će biti ponuđeni na temelju procjena zapovjednika na terenu.

Haftar je već pobjednik, ali mora ući u Tripoli

Protivnici kampanje tvrde da su aktivna neprijateljstva opasna, jer bi mogle pokopati ideju o obnovi libijske državnosti. Naime, umjesto jedne države bi se mogle pojaviti enklave koje će podržavati različite strane države, prije svega Francuska i Italija. Ali da do toga ne dođe, islamističke milicije moraju biti vojno poražene.

Ako pogledate ravnotežu snaga na bojnom polju, uz potporu arapskog svijeta Haftar ima više šansi za pobjedu nego Sarraj, koji se oslanja na rasute skupine islamskih fundamentalista koji su koncentrirani u Misrati, ali uživa podršku Zapada.

Međutim, Haftar je u četvrtak naredio ofenzivu na Tripoli i sutra je već bio na 20 kilometara od grada. Ranije je oslobodio grad Garyan, stotinjak kilometara južno od glavnog grada gdje mu pristižu nove snage i vojna tehnika. Ubrzo je preuzeo kontrolu nad međunarodnom zračnom lukom i došao pred južna predgrađa Tripolija. Zapadno od prijestolnice je ušao u dva veća grada, dok je u dvije priobalne enklave okružio lokalne islamističke milicije i spriječio ih da pošalju pojačanja u Tripoli.

Haftar se oslanja na aktivnu potporu zemalja Perzijskog zaljeva,  s izuzetkom Katara, te i Egipta i prešutnu diplomatsku podršku Rusije. Uostalom, on je ovu ofenzivu pokrenuo nakon sastanka sa saudijskim kraljem Salmanom. Strateški gledano, njegova stražnja područja su u potpunosti osigurana, dok njegovi protivnici iza leđa imaju samo more.

S političke točke gledišta, Haftar je mnogo jači. Ima više legitimiteta, jer se oslanja na potporu parlamenta, jedine institucije koja ima legitimni status i koju je izabrao narod.

Glavni nedostatak takozvanog premijera Fayeza Al-Sarraja je nedostatak legitimnosti. On je tri puta parlamentu na odobrenje podnio popis vlade, a parlament ga je tri puta odbacio. Sarraj nema nikakve veze s parlamentom, a sastav vlade koju je pokušao nametnuti je izazvao kategorične prigovore Zastupničkog doma sa sjedištem u Tobruku.

Fayez Al-Saraj je pokušao formirati vladu s islamističkim skupinama koje su povezane s Al-Qaedom, Islamskom državom i Muslimanskim bratstvom i ljudima koje su mu predložili ekstremisti. Naravno, takav kabinet je odbijen i UN je namjeravao sredinom ovog mjeseca održati nacionalnu konferenciju na kojoj bi se dvije strane dogovorile o nečemu o čemu se nikada neće moći dogovoriti, jer je Haftar, kada je 2014. pokrenuo antiterorističku “Operaciju dostojanstvo”, rekao “kako u novoj Libiji neće biti mjesta naoružanim islamističkim skupinama ni njihovim političkim predstavnicima”.

U vojnom smislu, problem sa zrakoplovstvom nije tako težak. Uništene su sve piste, a malo zrakoplova može letjeti. Zrakoplovstvo čine pokoji prastari sovjetski MiG, stari jugoslavenski “Galebovi” G2 i češki L-39 ZO.

Oružane snage na terenu morat će riješiti problem, a Haftarova pješadija osvaja teritorije.

Zapad, ako želi nešto učiniti, morat će poslati svoje trupe, a to znači da mora biti spreman na bitke i gubitke u ljudstvu. Da bi se to učinilo, ako govorimo o Sjedinjenim Državama, kampanju mora odobriti američki Kongresa, a ne predsjednik.

Nema nikakve mogućnosti za izravno sudjelovanje NATO pakta, jer europske zemlje nemaju jedinstven stav o Libiji. Italija i Francuska imaju potpuno suprotna gledišta. Francuski surađuju s Haftarom, a Talijani i Britanci s Fayezom Al-Sarrajem u Tripoliju. Dakle, konsenzusa u NATO paktu nema i ne može biti zajedničke operacije.

“S obzirom na sve veću krizu u Libiji, Velika Britanija i NATO trebaju poduzeti akcije, budući da je njihova vojska sudjelovala u operacijama svrgavanja Muammara Gadafija, što je dovelo do kaosa u zemlji. Osim toga, nestabilna Libija su otvorena vrata kroz koja migranti mogu prodrijeti u Europu”, piše Sky News.

“Ali bi bilo ludilo s gledišta bilo koje vojske da dovede vlastite trupe u tako problematičnu regiju, gdje je ogromna količina oružja u rukama stanovništva i naoružanih skupina. Stoga će se europske kancelarije i Washington  oslanjati na lokalne resurse, lokalne skupine. To može biti opasno, jer ideja o obnovi libijske državnosti može biti uništena. Umjesto jedne države, mogu se pojaviti enklave koje sponzoriraju pojedine zapadne zemlje”, rekao je izvor za Sky News, ali isključuje da bi se upravo pobjedom haftara Libija opet mogla ujediniti i riješiti se ekstremizma i radikalizma.

Na internetu su već objavljeni videozapisi o “privremenom povlačenju” američkog vojnog osoblja iz Libije, a američke vlasti su odluku donijele zbog “sigurnosnih razloga”. Snimke koje su objavili libijski mediji prikazuju brodove pod američkom zastavom koji se nalaze u libijskim obalama.

VIDEO: američke snage napuštaju Tripoli sa hovercraftom (lebdjelicom) LCAC

Zapad je htio nametnuti svoje vođe nezavisnoj državi. To bi se moglo postići da nije pokušao, zajedno s Fayeza Al-Sarrajom kao premijerom, kojeg neće prihvatiti ni parlament ni general Haftar, jer skupine koje ga podržavaju smatraju svojim krvnim neprijateljima i obećali su im da će biti poražene još 2014. Sada svjedočimo epilogu ove priče.

Rusija je u ovom trenutku deklarativno neutralna, iako je jasno da je opcija s Haftarom i novim vodstvom koje će biti izabrano na općim izborima za Moskvu povoljnija.

Međutim, sama mogućnost ruskog prodora u Libiju uzrokuje histeriju na Zapadu. Najviše buke pravi London. Prošle jeseni su britanski mediji prenijeli da će njihove obavještajne agencije zaprijetile da će “ugasiti  svjetlo u Kremlju”, koristeći internetske operacije, ako Rusija “napadne Libiju kako bi stekla kontrolu nad rezervama nafte i izazvala novu migracijsku krizu u Europi”.

Poruka Vladimira Putina sinu ubijenog Libijskog vođe, Saifu Al-Islamu Gaddafiju, ni manje ni više da podržava njegovu kandidaturu na predsjedničkim izborima, dodatno je rasplamsao ovu histeriju. Ali ako pogledate izvana, pravi vladar zemlje se čini Haftar, koji je zainteresiran za kupnju ruskog oružja.

Činjenica je da LNA kontrolira 90 posto libijskog teritorija, ali je moguće  da je uspjeh vojnika generala pretjeran. Na primjer, Haftar je rekao da je Bengazi bio potpuno slobodan 2017., iako je grad bio očišćen i miran tek godinu poslije.

Ipak, glavna borbena snaga Haftara je novac. On jednostavno s novcem UAE kupuje sve snage koje su bile odane Sarraju. Ako novca nestane, počet će problemi i zato mora dovršiti kampanju što prije. Tripoli je pun stranih plaćenika, što je također problem, jer njih nije briga za lokalno stanovništvo.

Ipak, prema razvoju ofenzive se vidi da je dobro pripremljena. Haftar želi pokazati svoju snagu i okružiti Tripoli. Na jugu se nalaze islamistički militanti iz Misrate, koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Njih će Haftar teško zaobići i morat će ih uništiti. O pomirenju se uopće ne može govoriti, jer je mržnja obostrana.

Haftar, Tripoli ima na dlanu i želi biti predsjednik Libije i biti novi Gaddafi. General želi pokazati da je on gospodar situacije, a ne Fayez Al-Sarraj.

Predsjednik ruskog Društva za prijateljstvo i poslovnu suradnju s arapskim zemljama, Vjačeslav Matuzov, osobni poznanik Haftara, nije isključio da je odluka o ulasku u Tripoli bila “sporazum”.

“Naime, Haftar bi mogao izdati naređenje o obustavi kampanje nakon nekog dogovora sa Sarrajom. Premijer Sarraj nema vlast i oslanja se samo na međunarodnu potporu, a Haftar na vojnu silu i političku moć. Francuska, Italija i Sjedinjene Države, koje, prema mišljenju promatrača i kontroliraju stvarnu ravnotežu snaga u Libiji, neće se protiviti ako napad na Tripoli ne bude “pretjerano krvav”, a ako bude neuspješan, onda će Haftar biti kriv”, primijetio je Matuzov.

No, ovo su samo pretpostavke i Libija bez uspostave kontrole Libijske narodne armije nad cijelim teritorijem, što se može postići samo vojnim poraz militanata iz Tripolija i Misrate, nikada neće biti ujedinjena zemlja niti država u pravom smislu te riječi. Haftar trenutno drži konce u svojim rukama i ima podršku arapskih zemalja, prije svega Egipta i UAE, kao i prešutnu podršku Francuske i Rusije. Pravi je trenutak da je i iskoristi na bojnom polju.