Libija: SAD dižu optužnice protiv generala Haftara i pripremaju sankcije protiv Rusije

U Libiji se još uvijek vodi rat između islamističkih terorističkih skupina koje formalno podržavaju takozvanu „međunarodno priznatu Vladu nacionalnog sporazuma“ Fayeza Al-Sarraja iz Tripolija i Libijske nacionalne armije iz Bengazija, kojom zapovijeda general Kalifa Haftar. Nakon više od osam godina rata, SAD su konačno rasvijetlile misterij oko generala Haftara, čovjeka čija biografija zaslužuje scenarij za ratno-špijunski triler.

Iako smo u više navrata opširno izvještavali o kampanji generala Kalife Hatara u njegove LNA, koja ima podršku Zastupničkog doma sa sjedištem u Tobruku i istočnog dijela zemlje, posebno ključnih ljudi u Bengaziju, podsjetimo ukratko o kome govorimo i zašto.

Kratka Haftarova biografija, generala koji je surađivao i s Moskvom i Washingtonom

Naime, Kalifa Haftar je pohađao Vojnu školu u Bengaziju, a kao mladi časnik krajem ’60-ih završava prestižnu sovjetsku “Vojnu akademiju M.V. Frunze” u Moskvi. Ubrzo po povratku Libiju 1969. podržava Muammara Gaddafija u udaru kojim je svrgnut kralj Idris. 1980. zapovijeda operacijama libijske vojske u Čadu. Tamo biva zarobljen i odriče se Gaddafija. Bježi u Ameriku i živi u Langleyu, Virginia, upravo u blizini sjedišta CIA-e. Uvijek je negirao suradnju sa Središnjom američkom obavještajnom agencijom, ali je to nemoguće sakriti, jer je upravo CIA podržavala libijsku disidentsku skupinu, “Nacionalni front za spas Libije”, a Haftar je bio na čelu vojnog krila organizacije.

U tom razdoblju se vraća se Afriku gdje stvara takozvanu “Oslobodilačku vojsku Libije” s kojom ipak nije uspio svrgnuti Muammara Gaddafija. Njegovi ljudi, većinom iz plemena Farjani, odakle i sam potječe, kasnije su se za američke interese borili u Demokratskoj Republici Kongo. The New York Times je 1991. objavio izvješće u kojem navodi kako je CIA u glavnom gradu Čada, N’Djameni, izvukla Haftara i one koji se nisu htjeli vratiti u Libiju i preko Zaira i Kenije, te ih prebacila u SAD. Nakon svog dolaska u Ameriku su se članovi skupine naselili u različitim dijelovima zemlje, dobili su politički azil, prošli daljnje usavršavanje i primali medicinsku i financijsku pomoć.

Tijekom takozvanog “Arapskog proljeća” 2011. Haftar se vraća u domovinu i vodi pobunjeničke, pretežno islamističke snage. U zapovjedništvu je bio drugi po rangu, odmah iza libijskog generala Abdela Fataha Al-Younissa, koji je tijekom pobune optužen da je u kontaktu s Gaddafijem. Međutim, istraga nije provedena zato što je Al-Qaeda, koja je također bila dio NATO snaga na terenu, ubila je generala Fataha Al-Younissa prije no što je mogao iznijeti svoju obranu. Nakon toga general Haftar postaje prvi čovjek takozvane „libijske vojske“, ali je na insistiranje Katara smijenjen sa svih dužnosti, a vođe takozvanih “revolucionara” postaje „emir“ Libijske islamističke borbene skupine (LIFG), Abdalhaqima Belhadja. Haftar se tada vraća u SAD, ali se vraća u Libiju i 2014. pokreće vojnu kampanju „Libijska zora“ s ciljem čišćenja zemlje od islamističkih skupina svih boja, od terorista „kalifata“, do Al-Qaede i militanata Muslimanskog bratstva. U kampanji uspijeva očistiti dvije trećine Libije, ali još uvijek ne uspijeva zauzeti glavni grad Tripoli i najveću islamističku utvrdu Misratu.

Rasplet dostojan filmskog scenarija

Zbog ovako „bogatog životopisa, a ovo je skraćena verzija, do prošlog tjedna su se mnogi pitali čiji je Haftar saveznik? Dobiva podršku Francuske, Egipta, UAE i Rusije, ali razgovara i s američkim izaslanstvom i Saudijcima. Na drugoj strani, Washington i Rim podržavaju Vladu nacionalnog sporazuma Fayez Al-Sarraja iz Tripolija i islamističke milicije sa sjedištem u Misrati, koje su jedina oružana sila na koju „premijer“ Sarraj može računati. Konačno dolazi rasplet.

Prošlog tjedna je sud u Sud u Virginiji, gdje je i sjedište CIA-e, izdao je nalog za uhićenje Haftara. Generalu, koji ima dvojno državljanstvo, žele suditi se za „ratne zločine“ tijekom ofenzive koju LNA vodi za osvajanje Tripolija.

Ovo je novi udarac protiv Kalife Haftara iz SAD-a, nakon deklaracije Američko-libijskog sigurnosnog dijaloga, koja ga je pozvala da odmah zaustavi ofenzivu na Tripoli. Sud u Virginiji je izdao nalog za uhićenje nakon tužbe koju su podnijele četiri obitelji koje su ga optužile za „ratni  zločin“. Tužbu su podnijeli Libijci s kojima je Hatar tijekom svog egzila u Sjedinjenim Državama bio u kontaktu i pripadaju takozvanoj „disidentskoj skupini“ iz razdoblja opisanog u Haftarovoj biografiji.

Libijci s prebivalištem u Virginiji, SAD, podigli su tužbu protiv generala zbog činjenice da su neki njihovi rođaci ubijeni ili ranjeni tijekom ofenzive koju LNA vodi protiv „premijera“ Fayeza Al-Sarraja. Posljednjih nekoliko mjeseci je general na meti američkog pravosuđa jer još uvijek uživa dvojno državljanstvo. Na kraju postupka je sudac zadužen za slučaj zatražio njegovo uhićenje. General gotovo sigurno neće odgovoriti na njegov zahtjev, niti će se pojaviti u Sjedinjenim Državama.

General je za Washington „kriv“ jer su u Sjedinjenim Državama zabrinuti da bi Rusija mogla proširiti svoj utjecaj na Sredozemlju, koja je „neizravni akter“ u sukobu i podržava Haftarovu armiju u čišćenju zemlje od islamskih fundamentalista.

Međutim, vjeruje se da bi Haftar bi uskoro mogao biti predmet novih optužbi iz Sjedinjenih Država, koje žele ograničiti njegov utjecaj i, ako bude moguće, ukloniti generala iz procesa odlučivanja o sudbini Libije.

Naime, američki Kongres traži da se generalu sudi zbog ratnih zločina počinjenih od 2014. godine, od prvih dana kampanje „Libijska zora“, opet na temelju dvojnog državljanstva.

Štoviše, nekoliko američkih kongresmena priprema prijedloge za rješavanje krize u Libiji i u njezinoj budućnosti bi Haftar za SAD samo predstavljao probleme. Naglom porastu američke fokusiranosti na situaciji u Libiji je upravo Haftar. Točnije, njegov savez s Rusijom, koja mu službeno pruža diplomatsku i pomoć njegovim ranjenim borcima u ruskim bolnicama. Postoje neprovjerena izvješća o navodnoj „prisutnosti ruskih plaćenika u Libiji“, a govori se o čak „više od tisuću vojnih savjetnika iz privatne vojne tvrtke Wagner“. No ove informacije treba uzeti s rezervom, jer više od medijskih napisa nema nikakvih dokaza za ove tvrdnje.

Ključni dokazi za ovu tvrdnju su fotografije navodnih „ruskih plaćenika“, od kojih su mnoge snimljene u Siriji, te susret Haftara s navodnim čelnikom tvrtke Wagner Jevgenijem Prigožinom koji se dogodio 7. studenog u Moskvi.

FOTO: General Valerij Gerasimov i gen. Haftar sa suradnicima, te Jevgenij Prigožin u pozadini 07. 11. 2018. u Moskvi

„Ruski plaćenici“ su ključni razlog za progon generala Haftara

SAD su ovim otvoreno potvrdili da podržavaju islamističke bande iz Misrate u „premijera“ Sarraja, čiji je mandat „na umoru“. Kongres priprema zakon koji će sankcionirati i Rusiju zbog navodnog slanja plaćenika skupine Wagner da se bore na strani LNA, ali i za dodjelu novih sredstava takozvanoj „Vladi nacionalnog sporazuma“ u Tripoliju.

SAD zauzimaju još jasniji stav o Libiji, nakon izričitog zahtjeva da Haftar odmah prekine ofenzivu u Tripoliju. Američki Senat uskoro će predstaviti zakon koji će „sankcionirati Rusiju zbog aktivnosti njenih plaćenika“. Sankcije bi trebale onemogućiti ulazne vize u SAF i zamrzavanje sve imovine pogođenih osoba, među kojima su navodno oni koji su prodavali oružje vlastima iz Tobruka i LNA, te zbog neovlaštenog iskorištavanja naftnih resursa Libije, te protiv onih koji krše ljudska prava.

Ovdje imamo zanimljiv slučaj nametanja sankcija Libijcima bliskim Haftaru, koji drži većinu naftnih polja zemlje, te njihovim partnerima, među kojima mora biti „Rusa“, dok se za Francuze zna,  „zbog neovlaštenog iskorištavanja naftnih resursa Libije“. Usporedimo ovu situaciju s onom u Siriji i krađom sirijske nafte, nakon čega možemo zaključiti da licemjerje američkih vlasti nema granica.

Akcija američkog Kongresa, koja prati one Trumpove uprave, vrlo je jasan signal o tome kojim putem se Sjedinjene Države kreću u Libiji. Nakon razdoblja u kojem su stajale po strani, ostajući neutralni u odnosu na uključene aktere u sukobu, danas otvoreno podržavaju islamističke milicije i “vladu“ Fayeza Al-Sarraja.

Situaciju treba shvatiti ozbiljno, jer je moguć povratak u Libiju kontingenta AFRICOM, američke vojne komande za operacije u Africi. Za Haftara bi to bio veliki problem, jer bi se prostor za manevar Libijske nacionalne armije drastično smanjio. Štoviše, povijesni partneri generala, čak i američki „prijatelji“, mogli bi smanjiti potporu trupama iz Bengazija, samo kako bi se izbjegli problemi s velikim saveznikom.

Ipak, ova hipoteza je upitna zato što je inicijator svrgavanja Gaddafija bila Francuska za vrijeme Sarkozya. No Pariz i danas pomaže LNA i Haftara, računajući na unosne ugovore za kompaniju Total u poslijeratnoj Libiji. U ovom okviru bi mogao buknuti novi sukob između Trumpa i Macrona, obzirom da se francuski predsjednik otvoreno distancira od NATO pakta ovakav kakav je i zagovara vojnu integraciju Europske unije, uz mogući dogovor s Rusijom o sigurnosti istočnih granica europskog bloka. Sada bi se taj sukob mogao preseliti i na teritorij Afrike.

Ruski stav

Rusija nikada nije rekla da podržava ikoga u libijskom sukobu, iako je jasno da je ruski favorit LNA i vlada koju bi činili političari iz Cyrenaice i Bengazija, možda i s Haftarom kao predsjednikom.

U Rimu, koji ima velike interese u Libiji, se nadaju da bi Moskva mogla “uvjeriti” generala da postigne sporazum sa Sarrajom, a idealna prilika za to, ako se održi, bit će Berlinska konferencija.

Za Rusiju se scenarij u Libiji također mijenja, uvjereni su u Rimu i Washingtonu, koji insistiraju na prisutnosti „ruskih plaćenika“ u afričkoj zemlji. Talijanski portal „Difesa e Sicurezza“ piše „kako su do sada ruski plaćenici slobodno djelovali u Libiji, a jedini prigovor Moskvi je uputila vlada iz Tripolija i UN, koji nisu proveli nikakve postupke kažnjavanja Rusije“.

„Umjesto njih, sada se u igru uključuje njihov glavni rival kojeg Moskva ne može ignorirati, pogotovo zbog nagle promjene stava u Washingtonu o situaciji u Libiji. SAD će vršiti pritisak na Moskvu kako bi eliminirao nastojanja Ruske Federacije da iskorištava energetske resurse i stvori drugu bazu na Mediteranu, poput one u Siriji. Zbog toga bi Rusija mogla pritisnuti Haftara da brzo postigne sporazum sa Sarrajom, kako bi spasila ono što je do sada stekla. To će se dogoditi na Berlinskoj konferenciji u prosincu, ako se održi. Osim toga, prvi znakovi takvog raspleta su viđeni na nedavnom sastanku predsjednika Vladimira Putina i kancelarke Angele Merkel“, uvjeren je talijanski vojno-obavještajni stručnjak Francesco Bussoletti.

Ali stav službene Moskve je da Rusija tamo nema nikakve plaćenike, kao i da takva skupina u Rusiji ne postoji, jer je to zabranjeno zakonom.

Paćeništvo je u Rusiji zabranjeno i za sudjelovanje u oružanim sukobima na teritoriju druge zemlje zakon predviđa do sedam godina zatvora, a za regrutiranje, obuku i financiranje plaćenika do 15 godina. U zemlji je provedeno više istraga o mogućim aktivnostima takvih osoba i „tvrtki“, a 2018. se ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov zalagao se za usvajanje zakona koji bi omogućio  borcima privatnih sigurnosnih tvrtki da sudjeluju u protuterorističkim operacijama u inozemstvu i zaštititi raznih objekata poput naftnih i plinskih polja.

U prosincu 2018., tijekom godišnje konferencije za medije, Vladimir Putin rekao je sljedeće: „Sad o Wagneru i onome što ti ljudi rade. Pred zakonom svi trebamo biti isti. Možemo zabraniti privatne sigurnosne aktivnosti općenito, uključujući zaštitarske tvrtke, ali ako to učinimo, mislim da će nam doći veliki broj tužbi i peticija sa zahtjevima da ne diramo ovo tržište rada. Kod nas u zaštitarskom sektoru radi skoro milijun ljudi. Ako je skupina Wagner prekršila neki zakon, tada pravnu ocjenu mora dati državni odvjetnik. Sad o njihovoj prisutnosti negdje u inozemstvu. Ako, ponavljam još jednom, oni ne krše ruske zakone, oni imaju pravo raditi i ostvarivati svoje poslovne interese bilo gdje u svijetu.“

Unatoč tome i što je ta aktivnost puno raširenija u Sjedinjenim Državama, a posebno zato što nema dokaza da je „tvrtka Wagner“ prisutna u Libiji, SAD su već sankcionirale ovu skupinu, postojala ona ili ne, još u lipnju 2017. zbog „aktivnosti u Ukrajini“.

No, vraćajući se na početak. Ovih dana svjedočimo intenziviranju napada na generala Kalifu Haftara iz Sjedinjenih Država, kao i pokušaje da se na Rusiju, kao „aktera u sukobu na strani ilegalnih vojnih formacija“, izvrši dodatni pritisak u libijskom scenariju. Kakav će biti rasplet na ovom novom frontu američko-ruskog sukoba, teško je predvidjeti. Većina vojnih analitičara, neovisno o neuspjehu ofenzive na Tripoli, LNA i generala Haftara vide kao najmoćniju vojnu silu u zemlju, dok su u političkom smislu general i utjecajne osobe iz Bengazija jedina snaga koja može ujediniti zemlju i iskorijeniti islamski fundamentalizam u Libiji.

Libya Observer / Difesa e Sicurezza

Što je tražio libijski general Haftar na ruskom nosaču zrakoplova?

“Dostojanstvo Libije” bivšeg sovjetskog pitomca i bivšeg štićenika CIA-e gen. Haftara