Licemjerje demokrata – ”Rat protiv Konfederacije” i privatni zatvori u Americi

U Americi je sve moguće privatizirati, pa i zatvorski sustav. No, zahtjev jednog od privatnih zatvora, koji hitno traži 300 zatvorenika, dobar je argument da raspravimo je li bolje ”javno” ili ”privatno”, budući da ovo pitanje zadire i u ideološku bitku između ”bijelih supremacionista” i navodnih ”humanista” koja trenutno potresa Ameriku. No krenimo redom.

Prirodno je da treba preventivno djelovati da sve “funkcionira bolje” u bilo kojem sektoru proizvodnje, ali zatvor nije industrija. Ili barem to ne bi trebao biti.

Portal Alternet objašnjava svo ludilo privatizacije u Americi. Jedna korporacija koja se bavi pružanjem usluga zatvorskom sustavu, koja  upravlja privatnim zatvorima, traži od savezne i federalne uprave da joj što prije pronađe 300 zatvorenika za kompleks u gradu Estancia, jer će u suprotnom slučaju otpustiti 200 djelatnika.

Ovdje ne govorimo o načinu kako ostali privatni zatvori u Americi dolaze do živog ljudskog mesa koje im osigurava profit, nego samo o jednom zatvoru.

Naravno, za ovu ”kompaniju” kao da nema razlike između ljudi ili keramičkih pločica. Zatvorenici su stvari koje treba držati iza brave. Dakle, običan ”proizvod” na kojem treba zaraditi novac i zatvoru treba ”300 komada” tog proizvoda.

Drugi problem je što je Obama jednostavno smanjio broj državnih  zatvora i dao ih na raspolaganje privatnim korisnicima. Dalje, kako bi sustav funkcionirao američko pravosuđe ima stroge zakone, tako da nema potreba mijenjati zakonodavstvo i  bez potrebe smanjivati broj kaznenih djela.

Nije uopće važno jesu li ti ljudi nevini ili su zaista počinili “kazneno djelo”, jer je nužno strpati ih iza rešetaka, jer privatnici upravljaju “brojem ležajeva”, baš kao hotelijeri.

Funkcija same kazne, kao procesa edukacije i resocijalizacije, potpuno se gubi iz vida, jer nije ni potrebno gubiti vrijeme s osobama koje treba uništiti.

Naime, ako se stvori osoba koja će se svako malo vraćati u zatvor, tim bolje. Ima više posla, zar ne? No, američke vlasti sebi svejedno uzimaju za pravo da cijelom svijetu drže lekcije o ”ljudskim pravima”.

”Šaljite nam 300 zatvorenika, inače zatvaramo”

Tako dolazimo do ove apsurdne situacije u kojoj privatni zatvor u New Mexicu traže 300 zatvorenika u 60 dana. Ako ne,  onda će zatvoriti poput bilo koje druge tvrtke, za Alternet piše Steven Rosenfeld.

Druga najveća privatna nacionalna korporacija drži kao taoce političare New Mexica, prijeteći da će zatvoriti, osim ako država ili federalne vlasti ne nađu više od 300 zatvorenika koji će tamo biti zatvoreni.

”Tvrtka koja upravlja privatnim zatvorom u gradu Estancia već gotovo tri desetljeća objavila je da će zatvoriti Okružni zatvor Torrance i otpustiti više od 200 zaposlenika, osim ako im se ne pošalje 300 državnih ili federalnih zatvorenika za popunjavanje praznih kreveta u narednih 60 dana”, vijest je koju su ranije ovog mjeseca objavili lokalni mediji u New Mexicu.

Navodi se kako su lokalni dužnosnici  priopćili da su svi političari u regiji, od lokalnih do državnih i saveznih dužnosnika zabrinuti i da radije žele ”spasiti radna mjesta” nego zatvoriti privatizirani zatvor, čiji je vlasnik više puta tužen za seksualno uznemiravanje, seksualno zlostavljanje, ubojstva, zloupotrebe sile, fizičke napade, nezakonite medicinske tretmane i kršenja prava zatvorenih građana.

”Ovo je veliki problem za nas”, kaže čelnica okruga Torrance, Belinda Garland.

Za lokalni list grada Santa Fe je Jonathan Burns, glasnogovornik privatne zatvorske kompanije, rekao: ”Grad Estancia i okolne zajednica su bili naši veliki partneri u proteklih 27 godina. Sada je zatvorska populacija iscrpljena. Sve u svemu, prisiljeni smo donositi teške odluke kako bi povećali korištenje naših resursa.”

Ovo je savršen primjer onoga što je događa kada privatizacija degenerira do te mjere da je sve profit, čak i živo ljudsko biće iza rešetaka, često osuđeno kako bi se popunili ”slobodni kreveti, bez obzira na dokaze i stvarnu ili potencijalnu krivnju.

Međutim, ekonomska kriza i političke prilike na prvo mjesto stavljaju radna mjesta, bez obzira na posljedice, čime se snage sigurnosti prisiljavaju da u radu čine prljavštine u provode uhićenja na temelju ”uvjerenja”, a ne dokaza, samo kako bi se privatnim kompanijama i njihovim dioničarima omogućilo da zarade više novca.

Službena izjava okružnih dužnosnika je da većinu od 700 kreveta koriste savezni zatvorenici i stalno su na sastancima s dužnosnicima zatvorske kompanije. Lokalni političari se žale da su savezne kaznene reforme dovele do smanjenja zatvorske populacije.

”Okrug ima manje saveznih zatvorenika zbog imigracijskih prekršaja i zakona. Mi smo u kontaktu s nekim tko nam može pomoći, jer mrzim gledati kako se zatvara ova konstrukcija”, rekao je Garland.

Godišnje izvješće kompanije CoreCivic za 2016. navodi da su njezini prihodi neznatno smanjeni u posljednjih nekoliko godina Obamine administracije.

”Prihodi od ugovora s državom u pravnim centrima, pritvorima i zatvorima poluotvorenog tipa su se u našim ukupni prihodi od 2014. smanjili za 2% i od 725 milijuna dolara u 2015. pali na 710 milijuna dolara u 2016. Mi držimo oko 58% svih privatnih mjesta za američke zatvorenike i trenutno smo drugi najveći privatni vlasnik i pružatelj ”usluga u zajednici za korekciju” u zemlji”, stoji u priopćenju kompanije CoreCivic, nekada ”Corrections Corporation of America”, iako bi prikladno ime bilo ”Amercian Gulag”.

Izabrani dužnosnici koje se potiče da pronađu nove zatvorenike su demokrati u New Mexicu, kao što je američki senator Tom Udall, ali i republikanka Michelle Lujan-Grisham. Udall i Grisham su rekli da će, ako zatvor bude zatvoren krajem rujna, grad Estancia izgubiti 700 000 dolara godišnje u trgovini, a okrug će izgubiti 300 000 dolara od poreznih prihoda.

”Američki Gulag” demokrata je gori od robovlasničkog sustava iz 19. stoljeća

Zahvaljujući podacima koje je 2014. prikupila kolegica V. Premzl saznajemo da su Sjedinjene Američke Države ukupno činile 5% svjetskog stanovništva, dok je u njihovim zatvorima bilo 25 % svjetske zatvorske populacije. Dakle, SAD su bili apsolutni rekorder po broju zatvorenika, čak pola milijuna više nego u Kini, koja je na drugom mjestu po broju zatvorenika, ali ima stanovništvo četiri puta veće od američkog.

U vrijeme kada u Americi traju sukobi i prijepori oko spomenika zapovjednicima i vojnicima Konfederacije iz Američkog građanskog rata, koje žele ukloniti prerušeni ”antifašisti” i ”antirasisti” iz Demokratske stranke i demokratima bliske nevladine udruge u mediji, podsjetimo da je SAD trenutno ima više osuđenih kriminalaca nego robova prije pola stoljeća.

Isti ti demokrati skrivaju činjenicu da je jedan od pedeset Amerikanaca uključen u rad u zatvorskom sustavu, jer se za više od dva milijuna zatvorenika mora priskrbiti odjeća, hrana i ostalo što potroše. Ukupan godišnji promet u zatvorskoj industriji premašuje je 70 milijardi dolara.

“Ogroman broj zatvorenika je temeljna činjenica američke državne strukture, kao i ropstvo sredinom 19. stoljeća”, rekao je američki pisac Adam Gopnik.

“Teško je povjerovati, ali broj crnaca koji danas služe stvarnu ili uvjetnu kaznu, premašuje broj robova iz 1850. I još gore, postoji sedam milijuna ljudi pod nadzorom američkog popravnog sustava. Sjedinjene Američke Države  imaju više ljudi u zatvoru danas, nego Staljinovi Gulazi za svo vrijeme postojanja”, napisao je Gopnik.

Međutim, kao i u vrijeme Gulaga, postoji jedna ”pozitivna” stvar. Naime, zatvorenici se mogu koristiti kao jeftina ili čak besplatna radna snaga. Uostalom, 13. amandman američkog Ustava, koji zabranjuje ropstvo i prisilni rad, sadrži posebnu klauzulu “…osim kao kaznu za zločin”.

“Većina ljudi je vidjela zatvor samo u filmovima i vjeruje da zatvorenici provode dane šećući se po dvorištu ili igraju košarku. U stvari, većina osuđenika konstantno mora raditi, a rad se plaća ispod donje granice od 10 do 40 centi na sat“, kaže John Hudson koji je služio sedam godina zatvora u New Yorku.

”Takve razine plaća postoje samo u zatvorima, nigdje drugdje, a s novcem imate pravo na kupnju hrane u zatvorskoj prodavaonici. Ako ne ispunite normu, postoji opasnost da budete pretučeni i poslani u samicu”, dodao je John Hudson.

Naravno, velike kompanije imaju ugovore sa zatvorima, ali ih ne dijele u javnosti. Ipak, tijekom godina zbog zloupotrebe zatvorskog rada su prokazane kompanije i institucije kao što su Chevron, Bank of America, AT&T, Starbucks, Walmart, IBM, Boeing, Motorola, Microsoft, Dell, Hewlett&Packard, Nike, Intela i drugi. Ovdje govorimo samo o onim razotkrivenim.

Međutim, globalni proizvođači nisu glavni akteri u ovom nakaradnom Zatvorsko-industrijskom kompleksu, nego zatvorske korporacije koje posjeduju ili upravljaju  zatvorima i kontroliraju sve u njima. Nevjerojatno, ali ogroman broj američkih zatvora su komercijalne tvrtke kojima je cilj stvaranje profita. Štoviše , gotovo svi zatvori otvoreni od 2000. su u privatnom vlasništvu.

”Sve je počelo, kao i obično, s najboljim namjerama”, kaže Richard Smith , direktor centra o privatizaciji i odgovornog ugovaranja.

Prije trideset godina je netko odredio da državni stroj nije učinkovit u upravljanju zatvorima i tada tu funkciju preuzimaju privatne tvrtke, tvrdeći da one mogu uštedjeti novac i uspostaviti kontrolu kao u naprednim korporacijama.

Vlasnici privatnih zatvora se oslanjaju na ekonomske teorije smanjivanja troškova i maksimalizaciju profita. Naravno, ne brinu za pravu funkciju kazne, odnosno resocijalizaciju zatvorenika, što bi trebala biti glavna funkcija u popravnim ustanovama.

Ipak, prvi dio plana privatizacije zatvora daje vidljiv učinak. Smanjenje troškova je dovelo do drastičnog smanjenja zatvorskog osoblja, prije svega zatvorskih stražara. Nakon toga se dogodilo da su zatvorenici počeli živjeti u  u neredu u vlastitoj organizaciji. Studija o građanskim pravima je pokazala kako je razina nasilja u privatnim zatvorima 65% viša nego u državnim. Osim toga, stražari trpe upola manje napada .

“Državni zatvor Rikers Island ima lošu reputaciju. I to je istina. Svatko je doživio udarac od strane stražara ili može biti smješten samicu za najbeznačajnije djelo. Upravi je izuzetno teško držati situaciju pod kontrolom. No, tamo je još uvijek bolje nego u privatnim zatvorima, gdje stražari namjerno izazivaju sukobe između zatvorenika. Oni vjeruju kako je bolje da se zatvorenici tuku međusobno, nego da napadaju stražare. Prvo razdoblje sam služio u kaznionici ”Arizona – Florence West”, koju kontrolira GEO Gropa. Ubojstva noževima su u našem bloku bila dio svakodnevice”, kaže  bivši zatvorenik John Hudson.

Mnogi incidenti se događaju upravo u privatnim zatvorima, uključujući trgovinu drogom, ubojstva, silovanja u kojima su stražari često i svodnici, sve vrste zla , nereda. Kasnije se otkrilo da je zatvor u Idahou zapravo kontrolirala zatvorska banda. Stražari se nisu mogli nositi s dužnostima i radije su sklopili prešutni savez s najbrutalnijim bandama osuđenika.

2010. godine je udruga ”American Civil Liberties Union” u ime zatvorenika u zatvoru Idaho podnijela tužbu protiv kompanije CCA, danas CoreCivic, iste koja sada traži 300 zatvorenika da ne zatvori kaznionicu u New Mexicu.

Naime, razina nasilja je bila toliko visoka da su zatvorenici kaznionicu nazivali ”školom za gladijatore”. 2012. se ponovo podnosi tužba u ime zatvorenika koji tvrde kako uprava zatvora štedi na plaćama stražara i zatvorskim bandama prepušta kontrolu nad zatvorskim kompleksom, što rezultira teškim okršajima među zatvorenicima.

FBI pokreće istragu i otkriva se kako je samo 2012. zatvor zabilježio manjak u radnim satima osoblja od 26 000 sati, jer je današnji CoreCivic falsificirao dokumentaciju o radnim satima, kako bi prikrio manjak osoblja.

Glasnogovornik tada CCA kompanije, Steve Owen, prvo izjavljuje kako će kompanija surađivati s istražiteljima, ali tvrdi: ”Naša interna istraga pokazuje kako nije bilo kriminalnih radnji i mi ostajemo pri tim tvrdnjama.”

Kasnije izjavljuje kako je revizija kadrovskih pitanja precijenjena barem za trećinu, čime praktično priznaje manjak osoblja.

CCA, danas CoreCivic, imao je ugovor sa saveznom državom Idaho težak 29 milijuna dolara i na kraju kompanija pristaje platiti državi milijun dolara odštete, samo kako bi smirila uzavrele strasti.

”Privatne zatvorske korporacije ne sankcioniraju nasilničko ponašanje ni stražara, niti zatvorenika. Zašto i bi, ako im to odgovara? Za svaki zločin se zatvoreniku kazna produljuje”, objašnjava Richard Smith i dodaje kako ”takvom politikom privatni zatvori ostvaruju veći profit”.

Cinizam suvremenog zatvorskog sustava u Americi je u njemu samom. Država zatvorske korporacije plaća za svaki dan kojeg zatvorenik provede iza rešetaka. Što je više osuđenika s duljim zatvorskim kaznama, veće su i zarade zatvorskih kompanija. Prema tome, američki popravni sustav postaje unosan kazneni sustav. Kao što je uobičajeno u kapitalističkom sustavu , sva sredstva su dobra, samo ako povećavaju profit.

Na primjer, Ameriku potresa skandal. Ispostavilo se da je vlasnik dječjeg privatnog zatvora u Pennsylvaniji podmićivao suce, koji su potom adolescentima izricali drastične kazne. Maloljetnici su dobivali prave zatvorske kazne za djela poput ”izrugivanja ravnatelju škole na društvenim mrežama” ili krađu DVD-a iz supermarketa. Za osude te vrste nad dvije tisuće tinejdžera je sudac dobio mito u iznosu od 2,6 milijuna dolara.

Kad bi ovakvi incidenti bili tek izolirani slučajevi, situacija ne bi bila toliko ozbiljna. No, obzirom na američku tradiciju spajanja državnog i krupnog privatnog biznisa, profiti ostvareni na izrabljivanju zatvorenika imaju punu zakonodavnu podršku na saveznoj razini.

Je li slučajno da je najveća zatvorska korporacija, bivša CCA, danas CoreCivic, osnovana još 1983. godine, nakon čega se bilježi ogroman porast broja zatvorenika u Sjedinjenim Američkim Državama. Tijekom proteklih 30 godina je njihov broj povećan za 500%.  Druga po veličini američka zatvorska korporacija je industrijski kompleks GEO Grupa.

”Zatvorske korporacije troše desetke milijuna dolara na lobiranje kod zakonodavaca na federalnoj i državnoj razini”, dodaje Richard Smith.

Lobisti se aktivno koriste za promicanje rješenja u korist privatnih zatvora i utječu na donošenje zakona o pooštravanju kazni za zločine .

Pod pritiskom zatvorskih korporacija je donesen i takozvani zakon ”Treći udar”, koji je doveo to tisuće uništenih života, jer se njime državnim sudovima nalaže nametanje strožih kazni za višestruke počinitelje kaznenih djela. Reklo bi se samo za počinitelje teških kaznenih djela, ali u ovom slučaju ne. Ovisno o ozbiljnosti sadašnjeg i prethodnog zločina počinitelja kazna može biti u rasponu od minimalno 25 godina do kazne doživotnog zatvora .

Zatvaranje zbog recidiva je bilo samo formalno opravdanje da se usvoji ovaj zakon. Popunjenost privatnih zatvora je bio praktični učinak.

Dakle, ako uzmemo najnoviju vijest iz zatvore iz New Mexica i usporedimo je s urlanjem demokrata i nevladinih udruga zbog namjerno izazvanog društvenog sukoba zbog pokušaja uklanjanja spomenika vojnicima i generalima Konfederacije, onda primjećujemo da su američki demokrati i nevladine udruge uvijek šutljive kada je u pitanju profit.

Naime, Amerika je postala ruglo od zemlje u kojoj zatvorske korporacije procjenjuju situaciju sa stajališta tržišnog kapitalizma. Tu nema mjesta za emocije i sve je ”samo posao”.

Sada dolazimo do jedne važne povijesne činjenice. Naime, masovna upotreba rada u zatvorima je u  Americi započela 1860. godine, nakon pobjede ”sjevernjaka” u Građanskom ratu. Polja pamuka u južnim državama su s ukidanjem ropstva izgubile radnu snagu, a ukidanje ropstva je bio jedini pozitivan ishod tog krvavog sukoba. Međutim, lokalne vlasti uhićuju dojučerašnje robove zbog nedostatka dokumentacije ili drugih manjih prekršaja, te ih dovode na plantaže kao zatvorenike. Tako se nadoknadio gubitak radne snage.

Iako je teško naći točne procjene, Afroamerikanci čine oko 14% američke populacije i gotovo 44% populacije u američkim zatvorima. Međutim, ta je brojka znatno varira u različitim državama. U Idahu i Montani imaju najmanji broj crnih zatvorenika, dok District of Columbia ima najveći broj crnih zatvorenika, čak preko 90%.

Toga, ako se netko želi boriti za prava Afroamerikanaca ili jednaka prava za sve i ukloniti sve što podsjeća na ropstvo, neka prvo organizira prosvjed ispred Capitol Hilla i Bijele kuće i traži da se ukinu privatni zatvori i revidiraju tisuće presuda za gotovo prekršajna djela potomaka američkih robova, a ne to činiti uklanjanjem spomenika generalu Konfederacije, koji nakon 1865. mnogim Amerikancima vjerojatno ništa ne predstavlja.

Naravno, oni to neće učiniti, jer sve veći broj zatvorenika, posebice ”crnih” nesumnjivo donose profit kompanijama i političku moć onima koji su ih stavili iza rešetaka.