Lingvistika kao odraz stanja društvene svijesti i oružje u službi covid propagande

„Demokracija dozvoljava da se glas ljudi čuje, a zadatak je intelektualaca da osiguraju da taj glas ima pečat ispravnog kursa. Propaganda je demokraciji isto što i nasilje totalitarizmu. Tehnike su izbrušene u visoku umjetnost, daleko iznad bilo čega o čemu je Orwell sanjao. Aparat zamišljene različitosti u mišljenju, koji inkorporira doktrine Državne religije i eliminira racionalnu kritičku diskusiju, jedna je od profinjenijih metoda, premda su i sirovije tehnike u uporabi, i također nas efektivno sprečavaju da vidimo ono što gledamo, da naučimo i razumijemo svijet u kojem živimo.“ – Noam Chomsky

Neslobodan jezik – neslobodno društvo

Jezik koji nije slobodan ukazuje na neslobodno društvo. Jezikom se može umrtviti kritika i bunt, njime se može podijeliti narod i ljudi, jezik je poput vatre. Vatra nas može zagrijati i utopliti – kao i riječi. Ali ona može izazvati požar, uništenje i kaos – kao i riječi. Kao i vatrom, jezikom se može stvoriti dobro i zlo. On nije niti jedno od toga, on je samo jezik. Na koji način ćemo ga koristiti i što će od njega biti ovisi samo o nama. Jezik je sustav komunikacije, ali u modernom svijetu i oružje dominacije. On može biti bezazlen, topao, ali i opasno oružje. Način na koji čovjek upotrebljava jezik govori o njemu kakva je osoba. Način na koji se upotrebljava jezik u društvu govori o kulturi i svijesti te zajednice.

Lingvista (hrv. jezikoslovlje) je društvena grana znanosti koje ne mora biti dosadna, dapače, može biti vrlo zanimljiva jer može ukazati na stanje kolektivne svijesti, društvene procese ali i o stanju individue (npr. kognitivno i emocionalno stanje). Struktura rečenice može ukazati na svjesne i nesvjesne procese pojedinca i mase ali i namjeru individue ili narativa koji „stoji“ iza nje. Nadalje, jezik može biti jedan od objektivnih indikatora koji nam može ukazati je li društvo zdravo ili bolesno (objektivan u tom smislu jer većina ljudi nije svjesna viših sila koje utječu na njihovo ponašanje i odraz tih sila kroz pismo i govor; dakle riječ je u pravilu o nesvjesnom procesu). Zdravo društvo posebna je tema stoga ćemo ovdje ukazati na mogućnost jezika kao indikatora zdravlja ili bolesti društva. Ukratko možemo reći da jezik koji aktivira negativne procese u nama (npr. stres, strah, ljutnju…) ukazuje na bolest društva što je slučaj s današnjim. U pravilu ljudi nisu svjesni tih procesa koji upravljaju njihovim ponašanjem. Samo rijetki koji teže introspekciji mogu biti svjesni „viših“ sila koje utječu na ponašanje i izražavanje kroz govor i pismo. Sile koje upravljaju nama možemo podijeliti na vanjske u unutarnje. Samo neke od unutarnjih sila su: karakter, emocije, vjerovanje, pohlepa, ego, (ne)inteligencija, nedostatak emocionalne inteligencije itd. Samo neke od vanjskih sila su: propaganda, pojava autoriteta, tehnologija, masa, politika, korupcija itd.

Dio tih sila se manifestira, a tako ih se može i detektirati kroz – jezik. Upravo nam u jeziku leže odgovori na neka od pitanja o ljudskoj vrsti i njihovom ponašanju jer sam jezik postaje indikator procesa koji se odvijaju u društvu i kod individue.

Jezika kao filtar svijesti

Tijekom covid krize došlo je do izraženog i eksplicitnog iskorištavanja jezika u svrhu propagande jer manjina zna da bez propagande (pisanjem, govorom ali i vizualno slikama i filmom; odnosno simbolički) ne bi uspjeli ostvariti svoj naum. Nadalje, kroz jezik smo mogli doznati tko je kakva osoba jer tijekom krize ljudi su dobili slobodu da izraze svoje mišljenje i pokažu svoj karakter koji je bio potisnut tijekom tzv. mirnog razdoblja. U zadnje vrijeme svjedočimo velikom valu stigmatiziranja i optuživanja bez iznošenja činjenica ili dokaza za iznesene tvrdnje.

Neki od primjera korištenja jezika u svrhu propagande su: bioterorist, antivakser, nasilnik, kukavice koje se boje vatice, igle, okrivljavanje necijepljenih ili u zadnje vrijeme popularno je nekoga optužiti za smrt (u zadnje vrijeme optužuje se Gordana Lauca). Na ovim i na žalost svakodnevnim primjerima analiza jezika ukazuje na nekoliko stvari. Krenimo redom.

Osvijesti svoj jezik, osvijestit ćeš sebe

Jezik je jedan od filtra koji može ograničiti ljudske spoznaje i obratno; može mu omogućiti uvide u stvarnost (zato je informiranje bitno). Naravno, prava spoznaja odvija se izvan lingvističkih i kognitivnih procesa ali to je druga priča. Jezik nam može omogućiti određene uvide, tako Erich Fromm o jeziku kaže; „Taj sustav djeluje, da tako kažemo, kao društveno uvjetovani filtar: Iskustvo ne može ući u svijest ako se ne može probiti kroz taj filtar.“ I dalje kaže: „Jezik svojim riječima, gramatikom, sintaksom i cijelim svojim duhom koji je u njemu zamrznut određuje koja će iskustva prodrijeti do naše svijesti.“ („S one strane okova iluzije“).

Uz vid i sluh, jezik ima najznačajniji utjecaj na našu svijest. Jezik svojom konstrukcijom, sintaksom i semantikom može utjecati na svijest i spoznaju o svijetu i procesima koji se odvijaju oko nas i u nama. Stoga proučavanje jezika u kontekstu društvene krize vodi nas do psihoanalize. Unatrag dvije godine svjedočimo da je dijalog nestao iz javnog prostora i zamijenjen je u pravilu stigmatizacijom i optuživanjem.

Ovdje se postavljaju pitanja; Zašto su pojedinci zamijenili dijalog optuživanjem i stigmatizacijom i što je zajedničko navedenim? Njihovo izražavanje, odnosno jezik daje nam odgovore.

Konstrukcija rečenica koje u sebi sadrže riječi koje prepoznajemo kao stigmatizaciju i vrijeđanje ukazuju na sljedeće činjenice o pojedincu, a to nam ujedno daje i odgovore na postavljena pitanja.

Stigmatizacija je istisnula dijalog zbog:

• Nedostatak činjenica i dokaza
• Nedostatak argumenata
• Emocionalna privrženost određenom narativu ili skupini (pojedincu) koji propagiraju određenu tezu
• Vjerovanje u određeni narativ
• Nedostatak emocionalne inteligencije ili tzv. defekt emocionalne inteligencije
• Slab karakter odnosno kukavičluk
• Informatička nepismenost

Dakle, stigmatizacija poprima trend u jeziku u onom trenutku kada ponestane argumenata i činjenica. Ukoliko je osoba emocionalno i vjerski vezana za određenu tezu ona vjerojatno nikada ili gotovo nikada neće priznati grešku. Ali to je samo jedan dio priče. Drugi dio je politika koja ima veliki utjecaj na ponašanje, razmišljanje, a time i jezik individue odnosno mase. Stoga ostali faktori koji su dio slagalice, a utječu na ljudsku svijest i možemo ih detektirati kroz jezik su:

• Politika
• Korupcija
• Propaganda
• Psihopatologija

Ukoliko vlada korupcija, posljedično tome je da će manjkati dokaza da određena teorija u praksi funkcionira što će tražiti dodatne snage u propagandi. Primjer su covid potvrde.

„Promjene u jeziku su paralelne s promjenama u političkom ponašanju. Tendencija političkog jezika da postane jezik komercijalne propagande, tj. premošćivanje rascjepa između ranije dva različita područja društva, pokazuje u kojoj su mjeri dominacija i upravljanje prestali biti neovisne funkcije tehnološkog društva.“

Herbert Marcuse

Svi navedeni faktori zbog kojih je istisnut dijalog, ukazuju na defekte koji nedostaju ljudima koji upotrebljavaju stigmatizaciju. Rezimirajmo još jednom. U trenutku kada osobi ponestanu činjenice, dokazi i razumni argumenti, a vjerski i emocionalno je privržen za određeni narativ njemu jedino preostaje stigmatiziranje. Dakle, ljudi koji stigmatiziraju to čine jer (da rezimiramo):

• Nemaju dokaze i činjenice – konkretni podaci
• Nemaju argumente – argumenti zahtijevaju logiku i razum kao i povezivanje činjenica (npr. covid potvrdama se omogućuje potencijalno zaraženim ljudima ulazak u bolnice bez kontrole što osoba bez razuma i logike to ne može shvatiti)
• Emocionalno su vezani za određeni narativ, stranku, vođu… – emocije su jače od podataka i činjenica
• Slijepo vjeruju u određeni narativ – dogma
• Nedostatak emocionalne inteligencije ili tzv. defekt emocionalne inteligencije – emocionalna inteligencija je nužna za svjesno življenje i prihvaćanje vlastitih grešaka
• Slab karakter odnosno kukavičluk – boje se suočiti sa činjenicama da nemaju dokaze pa se orijentiraju na jedino što imaju (stigmatizacija)
• Neukost i nenačitanost – ne čitaju znanstvene studije
• Informatička nepismenost – stariji ljudi koji ne znaju koristiti internet

Naravno tu isto tako treba nadodati korupciju koja je poticaj nekim ljudima da guraju pseudoznanstvene teze i rade propagandu.

Prije nego razložimo naveden faktore treba reći ukazati da činjenicu da je riječ isključivo i jedino i emocionalnim ucjenama.

„Funkcionalno komuniciranje je samo izvanjski sloj jednodimenzionalnog totaliteta u kome je čovjek podučavan da zaboravi — da prevodi negativno u pozitivno tako da može i nadalje funkcionirati, reduciran, no prilagođen i prilično zadovoljan. Institucije slobode govora i misli ne zaprečuju mentalnu koordinaciju s postojećim realitetom. Odigrava se zamašno redefiniranje same misli, njene funkcije i sadržaja. Koordinacija pojedinca s društvom seže do u sfere svijesti u kojima se zgotovljuju pojmovi kojima se smjera razumjeti postojeća stvarnost. Ti pojmovi su preuzeti iz intelektualne tradicije i prevedeni u operacionalne termine. Ovo prevođenje rezultira reduciranjem napetosti između misli i zbilje putem slabljenja negativne moći misli.“

Herbert Marcuse

Emocionalne ucjene i eliminacija moć misli

Svi navedeni nedostaci koje „posjeduju“ ucjenjivači čine cjelinu i karakteriziraju pojavu koja se zove emocionalna ucjena. Navedeni društveni fenomen javlja se kada osoba ostane bez argumenata temeljenim na dokazima i činjenicama, a emocionalno je vezan uz određeni narativ ili djela u koja vjeruje. Osim navedenog emocionalne ucjene koriste ljudi koji nemaju emocionalnu inteligenciju i nismo sposobni trezveno i razumno sagledati situaciju i prihvatiti da je njihova teza (i djelo) pogrešno.

Konstrukcija rečenice koja sadrži riječi koje prepoznajemo kao stigmatizaciju (npr. antivakser) nedvojbeno se identificira kao emocionalna ucjena. Zašto se one koriste sada znamo, ali koji je njihov cilj? Glavni cilj su emocije jer one su jače od razuma i logike. Otac psihologije masa Gustave Le Bon opisao je karakter masa kao: „Već smo predočili kako su gomile nepristupačne razmišljanju i da shvaćaju samo grube asocijacije ideja. Zato se govornici koji je umiju impresionirati pozivaju na njihove osjećaje, a nikada na njihov razum. Zakoni logike nemaju na njih djelovanja.“ („Psihologija naroda, gomila revolucija“).

Ali ciljanje na emocije ima još jedan efekt koji je suptilan i manje vidljiv, a to je – slabljenje moći misli. Jezik dominacije slabi um i misli jer emocije preuzimaju primat nad ponašanjem. Propitkivanje i razmišljanje nestaju pred navalom oluje emocija i bijesa. Jer ako se nekog označi kao „protivnika znanosti“, ili „ubojicom“, kod osoba slabog karaktera i uma nestaje razum i prevladaju emocije. Zbog takvih manipulacija jezik doslovno postaje oružje u rukama (ili govoru – praktičnom dijelu jezika) psihopata.

Svatko tko želi upravljati masom uvijek će ciljati na emocije zato je bitno da rečenice imaju takvu konstrukciju kojima će se ciljati na „srce“. Važno je napomenuti da ucjena ne mora biti u negativnom kontekstu nego dapače i u pozitivnom, detaljnije u idućem odlomku.

Obrat strukture rečenice s negativnog u pozitivni kontekst

Emocionalna ucjena ne mora biti samo u negativnom kontekstu. Primjeri manipulacije jezikom jest opet u konstrukciji rečenice kada se riječ negativnog konteksta zamjeni riječju koja stvara obrat i dobiva se pozitivni kontekst. Primjer su „znanost“, „za znanost“, „za život“, „znanost kaže…“, „oni su protiv znanosti…“. Prepoznati ovakve manipulacije je vrlo lako jer ucjenjivači nikada ne navode npr. znanstvene studije ili konkretne podatke jer ih naravno niti nemaju ili ne idu njima u korist. Nesvjesni ljudi (lakovjerni) lako će pasti ona ove manipulacije kada čuju riječ „znanost“, pogotovo ako ih izgovara liječnik, imunolog, epidemiolog i sl. Budući da dio ljudi nije sposoban propitkivati takve izjave i službeni narativ, oni se emocionalno vežu (pogotovo ako čuju riječ život, ili oni su protiv života, ili dođite posjetiti bolesnike…) za izjave i riječi, a sve što je tome suprotno počinju mrziti što dovodi do društvenih podjela.

Totalitarni jezik i dominacija

„Zatvoren jezik ne demonstrira i ne objašnjava — on saopćava odluku, dictum, zapovijed.“

Herbert Marcuse

Konstrukcije rečenica u kojima se nalaze izjave poput „necijepljeni su krivi“, „Osoba cijepljena protiv Covida-19 ima 20 puta manju šansu nekoga zaraziti“ ili optuživanje za smrt drugih ljudi ukazuje da je riječ o totalitarnom jeziku. Takav jezik ne objašnjava niti ne daje priliku za dijalog. Totalitarni jezik je onaj koji iznosi informaciju koja bi trebala biti apsolutna, istinita i nepogrešiva. U totalitarnom jeziku ne postoj mogućnost propitkivanja jer iznesene informacije iznesene od strane stručnjaka smatraju se istinite i u njih se mora vjerovati. Na taj način se i iznose – na naivne ljude djeluju uvjerljivo i hipnotizirajuće, a informatori se drže samouvjereno i dostojno iznoseći netočne ili neprovjerene informacije. Novinari kao vjernici bez propitkivanja prenose navedene informacije aktivno sudjelujući u propagandi državne religije. Totalitarni jezik je konkretan jer iznosi konkretne ali netočne podatke i konkretne optužbe. On može biti i apstraktan zamagljujući ili zagušujući određene činjenice (npr. sastav cjepiva ili studije).

Totalitarni jezik karakterizira tautologija, odnosno ponavljaju se tvrdnje u drugačijim formama usput ciljajući na emocije (npr. posjetite bolnice, necijepljeni su krivi).

„Ovaj jezik upravlja putem reduciranja lingvističkih formi i simbola refleksija, apstrakcije, razvoja, kontradikcije; nadalje, putem supstituiranja odraza za pojmove. On odriče ili apsorbira transcendentni vokabular; on ne traga za istinom, već uvodi i nameće istinu i lažnost. No, ovakvo komuniciranje nije terorističko. Ono je, izgleda, neovlašteno da pretpostavi da primaoci vjeruju, i ti su prisiljeni da vjeruju ono što im se kaže. Svojstvo novog magično ritualnog jezika jest da ljudi ne vjeruju, ili im nije stalo, a ipak djeluju u skladu s danim trendom.“

Herbert Marcuse

U klasičnom obratu i orwellovskom novogovoru jezik koji služi kao instrument dominacije koristi se  u svrhu opravdavanja diktature. Racionalizacija totalitarnog sistema moguća je jedino pod uvjetom izvrtanja konstrukcije rečenice u kojoj će se spojiti nespojivo: – ropstvo i sloboda. Primjer je „covid potvrde će donijeti više slobode“. Iracionalnost i apsurdnost karakteristika je totalitarnog jezika.

Karakteristika totalitarnog jezika jest potreba za dominacijom. Onaj koji ga upotrebljava ukazuje nam da ima potrebu za kontrolom, a dijalog postaje uljez koji se eliminira na nekoliko način:

• Prešućivanjem činjenica
• Cenzura
• Izbjegavanje dijaloga i rasprave
• Stigmatizacija pojedinaca koji propitkuju službeni narativ

Jezik koji dominira izbacuje činjenice, riječi se izvrću (covid potvrde –sloboda), cilja se na emocije, optužuju se i stigmatiziraju protivnici… sve su to osobine jezika dominacije koji je u današnje vrijeme jasan, eksplicitan, konkretan, razumljiv i u širokoj upotrebi.

Kada vlast počne upotrebljavati totalitarni jezik ona ga upotrebljava protiv svojeg naroda i time šalje jasnu poruku da traži da se on pokori. Jezikom dominacije vlast šalje jasnu poruku da želi biti totalitarna, a jezik koji propitkuje mora se eliminirati i šikanirati iz upotrebe.

Eliminacija jezika koji propitkuje vrši se emocionalnim ucjenama. Kada se aktiviraju emocije teško je uspostaviti normalni dijalog.  

„Jezik ne samo da odražava te kontrole već i sam postaje njihov instrument, čak i tamo gdje ne prenosi zapovijedi, već informacije, kad ne zahtijeva kontrolu i podređivanje, već izbor i slobodu.“

Herbert Marcuse

Jezik koji uskraćuje iskustvo

Kao što smo naveli jezik je filtar koji može kočiti prodor svijesti. Ukoliko se jezikom izvrću činjenice (covid potvrde – sloboda), osoba slabog karaktera lako pada pod manipulaciju i gubi svijest o vrijednosti slobode. Kada se u jeziku koristi stigmatizacija osoba slabog karaktera gubi mogućnost iskustva činjenica i dokaza jer pod utjecajem emocija postaje slijepa za njih. Totalitarni jezik dominacije ne dopušta ljudima da imaju široki spektar iskustva. On suzuje percepciju stvarnosti na uski dio dominantnog i subjektivnog lingvističkog preokreta. Totalitarni jezik je surogat pravom jeziku koji je širok, slobodan i dostupan svima. Jezik dominacije ciljano manipulira semantikom u svrhu manipulacije. Jezik koji oslobađa postaje državni neprijatelj, on je prost, nepoželjan i treba ga se eliminirati pod svaku cijenu što se čini cenzurom, prešućivanjem činjenica, stigmatizacijom i ostali mehanizmima za održavanje državne religije. Kada osvijestimo vlastiti jezik ali i jezik sveprisutan oko nas imamo mogućnost da se uzdignemo iznad pokušaja ograničenja svijesti i našeg života. Naravno, osvijestiti jezik je samo jedan od koraka na putu prema razvijanju našeg bića u punom potencijalu. Jedan, ali korak koji je vrijedan da krenemo na taj put prema onome što zovemo – ljudsko biće.

„Svima im je zajedničko zatvaranje i skraćenje sintakse što odsijeca razvoj značenja, a stvara fiksirana obličja koja se nameću premoćnom i krutom konkretnošću…. Dobro je to poznata tehnika industrijske propagande, gdje se takav jezik metodički upotrebljava za »udomaćenje određenih slika« koje se usijecaju u svijet i u proizvod i pomažu da se prodaju ljudi i robe… čitalac, odnosno slušalac, treba da asocira (i on zaista asocira) fiksiranu strukturu institucija, stavova, aspiracija, a, isto tako, treba i da reagira na specifičan, utvrđen način… Tako je određenjem tih pojmova, zatvorenim terminima onih moći koje oblikuju odnosni univerzum rasuđivanja, zaprečeno izražavanje činjenice da je predominantan mod slobode sužanjstvo i da je predominantan mod jednakosti nametnuta nejednakost. Rezultat je poznati orwellianski jezik (»mir je rat« i »rat je mir« itd.).“

Herbert Marcuse