Lov na vještice dosegao vrhunac – Corbyna optužuju da je “suradnik Kremlja”

Proteklih mjeseci u zapadnim liberalnim demokracijama svjedočimo nezamislivom povratku “makartizma”, lovu na vještice koji je počeo nakon Brexita, a kulminirao pobjedom Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Kampanja se nastavlja u Europskoj uniji, najviše u Njemačkoj i Francuskoj, zemljama u kojima se ove godine održavaju izbori i gdje elita strahuje da će biti pometena s vlasti, ali i drugim zemljama iz posve drugih razloga.

Nedostatak mašte je političku elitu i medije prisilio da posegnu za provjerenom metodom  republikanskog senatora Josepha McCarthya, po kojem je “makartizam” i dobio ime.

U najširem smislu “makartizam” označava neopravdano optuživanje nekog pojedinca, organizacije ili društvene skupine za “subverziju” ili “ekstremizam”. U užem smislu se pod time podrazumijeva antikomunistička kampanja koja se u Sjedinjenim Državama u drugoj polovici ’40-ih i ’50-ih vodila protiv ljevičara, optuživanih da sljedbenici komunističke ideologije SAD nastoje podvrgnuti Sovjetskom Savezu. Senator Joseph McCarthy, je početkom ’50-ih stekao veliki ugled i popularnost senzacionalnim, ali nikada dokazanim optužbama, da američka savezna vlada vrvi od “sovjetskih agenata“.

Paranoici u Washingtonu su grmjeli o “crvenoj opasnosti”, a 1947. godine su usvojeni novi, represivni zakoni usmjerene protiv komunističkih i ljevičarskih organizacija. Istovremeno se vodila bjesomučna propagandna kampanja protiv “crvenih subverzivaca”, koji su kroz formalne i  neformalne čistke protjerivani u tijelima državne uprave, ali i u privatnim kompanijama.

Do jenjavanja kampanje, koja se kasnije nazivala “makartističkim progonima”, došlo je u drugoj polovici ’50-ih, kada je u javnosti postepeno počelo prevladavati mišljenje kako se navodno “suzbijanje komunističke subverzije” izrodilo u nepotrebni lov na vještice i opasno potkopavanje ljudskih prava i sloboda.

Podsjeća li vas pojašnjenje “makartizma” na ono što proživljavamo danas? Cenzura društvenih mreža, javno prokazivanje političara da su “ruski špijuni”, “populisti”, “fašisti”, “rasisti” i “ksenofobi”, sastavljanje popisa “nepoželjnih medija”, bjesomučna propaganda i prisilna “politička korektnost” koja se pretvorila u jedini ispravan način razmišljanja su naša svakodnevica. Posljedica ove prakse je svijet kojem svjedočimo, barem na Zapadu, koji se može definirati kao najokrutniji totalitarizam koji dovodi u pitanje stečene slobode, ali i urođenu ljudsku prirodu. Jučer smo ukratko pokušali objasniti kako to izgleda u praksi kada govorimo o takozvanom “populizmu”, ali su mnogi potpuno krivo protumačili tekst, kojeg su površno razumjeli kao “hvalospjev religiji i nacionalizmu”.

Sporni tekst: Populizam je prirodna reakcija društva na neprirodnu ideologiju globalizma

No, danas ne govorimo od društvu i “običnom čovjeku”, nego o predstavnicima političkih stranaka, i to ne onih desničarskih ili konzervativnih.

Ranije je poznat slučaj napada na njemačku ljevičarku i čelnicu stranke Die Linke, Sahru Wagenknecht, koju je u svibnju prošle godine “antifašistički” aktivist napao jer se suprotstavila imigrantskoj politici Angele Merkel.

Prilikom održavanja stranačke konvencije u Magdgeburgu su “antifašistički” aktivisti tvrdili kako Sahra Wagenknecht “namjerno gazi volju naroda po pitanju izbjegličke krize”, umjesto da “ostane vjerna liberalnim idealima“.

Sarah Wagenknecht se tada suočila s brojnim kritikama, jer je izjavila da silovatelji iz Kölna i svi strani kriminalci moraju izgubiti pravo na boravak u zemlji. Bila je kritizirana i od strane vlastite stranke, koja traži neograničenu ilegalnu imigraciju iz svih zemalja i snažno se protivi deportiranju stranaca, čak i ako počine djela ozbiljnog kriminala, kao što su silovanje ili ubojstvo.

Njemačka stranka Die Linke je nasljednik bivše njemačke Komunističke partije i tisućama svjetlosnih godina je udaljena od “ljevičarskih antifašističkih aktivista” okupljenih u udruge koje financiraju bogati sponzori iz inozemstva, ali i njemačka vlada s desecima milijuna eura.

Ovi samozvani “antifašisti” negiraju postojanje njemačkog naroda, a da pojma nemaju što znanstvenici, posebice teoretičari marksisti pišu o nacionalnom pitanju, povijesti porodice, države i svim pitanjima važnima za društvo i njegovu budućnost. Oni su dobili listu zahtjeva o kojima moraju urlati i zahtijevaju potpuno ukidanje svih graničnih kontrola, ali i da država uvodi raznolikosti u područja koja su još uvijek “previše njemačka”.

Oko ovog se događaja u Njemačkoj vodila polemika, jer se politici Angele Merkel nisu usprotivili Alternativa za Njemačku (AfD) ili anti-islamistički pokret Pegida, nego vrh, nazovimo ih tako, njemačkih “komunista”.

Proteklih mjeseci se sve češće koriste difamacijske i klevetničke taktike iz vremena Hladnog rata, koje podsjećaju na mračno doba američkog “makartizma”.

Jeremy Corbyn je “suradnik Kremlja”

Čelnik britanske Laburističke stranke, Jeremy Corbyn, prošli tjedan je pozvao na okončanje eskalacije napetosti između NATO pakta, Rusije i Europske unije.

“Ne želim vidjeti kako se sve više vojnika raspoređuje na granici između NATO-a i Rusije. Želim vidjeti smanjenje napetosti, ukratko, demilitarizaciju i poboljšanje odnosa na obje strane. Ne možemo se vratiti na mentalitet Hladnog rata”, rekao je Corbyn u intervjuu za BBC.

Izjava čelnika laburista dolazi u vrijeme novih napetosti s članovima njegove stranke u vezi kritičkog stava Corbyna prema raspoređivanju NATO snaga na granici s Rusijom. Kao i Sjedinjene Države, Velika Britanija je znatno povećala svoju vojnu nazočnost u baltičkim zemljama. Naime, London će poslati još 800 vojnika u Estoniju u proljeće, od kojih 500 čine dio stalnog rotirajućeg kontingenta Sjevernoatlantskog saveza.

Kao odgovor na raspoređivanje NATO snaga, Rusija je mobilizirala svoje trupe na granici zemlje, čime su u odnosu na prošlu godinu dodatno povećane vojne napetosti. Prije samo tjedan dana su Sjedinjene Američke Države preselila još 4 000 vojnika u Poljsku, što je najveće razmještanje američkih vojnika u Europi od kraja Hladnog rata.

Međutim, na odgovor na poziv Corbyna za poboljšanje odnosa i smanjivanje napetosti s Moskvom nije trebalo dugo čekati, koji je bio potpuno u skladu s metodama američkog senatora Josepha McCarthya.

Ministar britanskih oružanih snaga, Mike Penning, optužio je vođu britanskih laburista da je ništa manje nego “suradnik Kremlja”, prenosi The Intercept.

“Njegovi komentari ukazuju na to da će vođa Laburističke stranke radije surađivati ​​s ruskim agresorom, nego podržati NATO saveznike. Isto se dogodilo s (nuklearnim) programom Trident, što potvrđuje da se u pitanjima britanske nacionalne sigurnosti u Laburističku stranku ne može imati povjerenja”, rekao je Mike Penning.

Difamacijska kampanja

Ovo nije prvi put da se Corbyna javno prokazuje zbog njegovim antimilitarističkih ideala. Prošlog ljeta je  u sklopu inicijative o razoružanju lider laburista, zajedno sa Škotskom nacionalističkom strankom, zatražio poništenje raketnog programa i izgradnje nuklearnih podmornica, te jasno pokazao da se protivi obnovi nuklearnog programa Trident.

Što se tiče Rusije, Jeremy Corbyn je u nekoliko navrata pozvao na poboljšanje odnosa s tom zemljom, a otvoreno je izjavljivao da je NATO kao organizacija “trebao biti raspušten još 1990. godine, zajedno s Varšavskim ugovorom”.

Iako je znao biti vrlo kritičan prema drugim aspektima ruske politike, kao što je ruska intervencija u Siriji, nakon njegovih izjava je redovito bio napadan od strane britanskih konzervativaca.

Novinar Glenn Greenwald u članku za The Intercept kaže da je ovo ista propagandna formula koja se već desetljećima koristi na Zapadu i protivnike militarizma se izjednačava s nekim oblikom nelojalnosti ili izdaje.

“Ako se netko protivi vojnoj konfrontaciji sa stranim protivnikom, ili se zalaže bolje odnose s njim, onda ga se optužuje da gaju tajne simpatije, pa čak i za podršku stranih državnika, a za mene su sumnjali da aktivno surađujem s njima”, napisao je Greenwald.

“Ova difamacijska kampanja se koristi opet, kao u vrijeme Hladnog rata prema onima koji su zagovarali bolje odnose ili smanjenje sukoba s Moskvom”, kaže Greenwald i podsjeća da je isto bilo s onima koji su se protivili invaziji na Irak, Libiju ili takozvanom ratu protiv terorizma, kada su one koji su podržavali Saddama ili Gaddafija optuživali da podržavaju terorizam.

No, je li Jeremy Corbyn u pravu, ako raspoređivanje NATO snaga na granici Rusije pogledamo u brojkama?

Početkom siječnja je u njemačku luku Bremerhaven stiglo 4 000 vojnika i bit će raspoređeni između Poljske, Bugarske, Rumunjske i baltičkih zemalja. Ova implementacija označava novu fazu u kontinuirane američke prisutnosti u Europi, najveće još od vremena Hladnog rata.

SAD u toj operaciji u istočnoj Europi ukupno planira razmjestiti 87 tenkova Abrams M1A1, 20 topničkih sustava Paladin i 136 borbenih vozila Bradley.

Također u istočnu Europu će biti poslana 10. borbena zrakoplovna brigada, s 50 helikoptera Black Hawk, 10 helikoptera CH-47 Chinook i 1 800 vojnika, te bojna koja se sastoji od 400 pilota i 24 helikoptera Apache.

Tisuće vojnika američke vojske, zajedno s prvom brigadom tenkova, stigli su u Poljsku 10. siječnja. Očekuje se da će u Poljskoj biti gotovo 7 000 vojnika NATO pakta, što je potvrdio poljski ministar obrane Antoni Macierewicz.

Nakon što se Jeremy Corbyn usudio primijetiti da sve ovo vodi u nepotrebno podizanje napetosti, što bi moglo dovesti do sukoba s Rusijom, proglašen je “suradnikom Kremlja”.

Dakle, difamacijska kampanja je u punom jeku i svi koji misle i usude se izraziti stav suprotan onome jastrebova Washingtona i Bruxellesa, ili slučajno podsjete da postoje i vrijednosti izvan onih koje promoviraju samozvani gurui liberalizma su “suradnici Kremlja”, “populisti”, “fašisti”, “rasisti”, “nacionalisti” ili “vjerski fanatici” i potpuno je nevažno pripadaju li lijevoj ili desnoj političkoj opciji. Prema mišljenju “progresivne elite”, to su “remetilački faktori”, “nelojalni ideji europskog jedinstva” i “izdajnici” koje treba oklevetati i izopćiti iz društvenog i političkog života.