Različite zemlje imaju razne fatalne ideje o demonstraciji svoje moći. Njemačka je, na primjer, imala želju da pokori Rusiju, baš kao i Napoleon. Velika Britanija još uvijek živi u uvjerenju da je carstvo, iako su ta vremena stoljeće iza nas i sve što je ostalo su London City i kraljevska obitelj u kojoj će princ uskoro „prodavati hamburgere“ u Kanadi, samo kako bi dokazao da je „običan građanin“.
Sjedinjene Države vjeruju da i bilo kojem trenutku mogu bombardirati bilo koga i „vratiti ga u kameno doba“, iako su se svi ozbiljniji pokušaji ratovanja pokazali katastrofalnima po američku vojsku, od Vijetnama, preko Afganistana do Iraka. Moćna američka ratna mašinerija je pala na tako niske grane da kao kopnene snage mora koristiti ili vehabijske fanatike ili profašističke eskadrone smrti kao u Latinskoj Americi, ali se ni tu može pohvaliti velikim pobjedama, osima ako „pobjeda“ nije stvoreni „kontrolirani kaos“. No, general Sisi u Egiptu, njegov kolega Haftar u Libiji, svi Iračani zajedno i na kraju „primus inter pares“, sirijski predsjednik Bashar Al-Assad, pokazali su da su oni ti koji kontroliraju situaciji, a ne američka uprava.
I tako smo došli do trenutka kada se među zemljama koje su zastranile u fatalnoj ideji demonstracije svoje moći našla i moderna Ukrajina. Ova je zemlja, koja je do 2014. imala ogroman potencijal i gotovo 50 milijuna stanovnika, opsjednuta kobnom idejom da pod svaku cijenu mora blokirati Krim. Ova se opsjednutost ne može izliječiti nikakvim lekcijama, žrtvama i štetom. Krim treba blokirati i nema uzmaka.
Nema potrebe podsjećati koliko su puta pokušali od 2014. Gradili su barijere na granici, isključili vodu stanovnicima Krima, minirali dalekovode i ostavljali poluotok bez električne energije i što sve ne, ali su „zli ruski agresori“ osujetili sve pokušaje i uvijek bi u rekordnom roku stanovnicima Krima s kopna osigurali sve što im je uskraćeno.
Svima je postalo jasno da ako netko želi blokirati poluotok, to ne može učiniti bez nadzora njegove pomorske granice i bez toga su svi pokušaji a priori osuđeni na neuspjeh. I ne samo na neuspjeh, već na sramotu.
Sada je “briljantnim umovima” ukrajinskih stratega na pamet pala „sjajna“ da blokiraju Krim s mora. I što sad? Jesmo li propustili nešto važno?
Gradi li Ukrajina flotu s modernim fregatama s navođenim raketnim oružjem, pedeset brodova i širi mornaricu u smislu osoblja i opreme?
Čini se da ne. Ukrajina i dalje ima sve što je imala, usidrenu „morsku flotu“ s nekoliko zahrđalih borbenih korita čiju smo „borbenu učinkovitost“ vidjeli 2018. godini, kada su pokušali proći kroz Kerčki tjesnac i ruske teritorijalne vode, kada ih je zarobila ruska obalna straža.
I ovdje se na pozornici pojavljuje veliki ukrajinski trik i Krim bi navodno mogao blokirati bez flote. U principu, sve je jednostavno. S gledišta stranih brodova, Krim ostaje ukrajinski teritorij i njegove obalne vode pripadaju Ukrajini, koja je slobodna zabraniti prolazak bilo kojem stranom plovilu, ali ne smije prekršiti međunarodno pomorsko pravo, jer će se suočiti s gomilom optužbi od strane oštećenim kompanija i sve će parnice izgubiti.
Ali ovdje imamo gorku istinu da Ukrajina nema flotu. Odnosno, ima je birokratski, na papiru i zaista postoji nešto što se zove Ukrajinska mornarica, ali ona nema flote.
Hoće li proglasiti takvo „ograničeno pomorsko područje“ oko Krima i kada, to je pitanje apstraktno, obzirom na to da je glavni izvor svega na poluotoku Krimski most, pa stoga aktivna pomorska komunikacija s drugim zemljama nema nikakvu vitalnu važnost za Krim. Stoga bi ovaj tekst trebalo smatrati informativnim dodatkom na stranicama Radio Slobode Europe, kako bi se testirala reakcija Rusije.
Ali postoji nešto vrlo zanimljivo, a to nije nimalo apstraktno, iako za sam Krim ne znači ništa u smislu opskrbe, ali znači za sigurnost poluotoka i Ruske Federacije općenito.
Utvrdili smo da Ukrajina nema flotu, ali to neće biti tako ako se u Crnom moru pojavi ratna mornarica Sjedinjenih Država. To već znatno mijenja čitavu priču i lude vlasti u Kijevu su vjerojatno mislile na to.
Kao što je poznato, stalnu prisutnost američke mornarice, zajedno s nerazdvojnim Korpusom marinaca, ometa Konvencija iz Montreuxa, prema kojoj ratni brodovi s tonažom većom od 45 000 tona, koji su prošli kroz Bospor i Dardanele, ne mogu biti u Crnom moru i dulje od 21 dana. ne mogu proći. Turska, koja kontrolira Bospor, odgovorna je za provedbu odredbi konvencije i do sada je sve bilo u redu. Ali ovdje dolazimo do jednog velikog „ali“. Što ako američki ratni brodovi budu mogli ući u Crno more, ali ne kroz Bospor?
Za sada je to nemoguće, ali će se za pet godina situacija vjerojatno promijeniti. 26. veljače u Ankari će se održati natječaj za izgradnju novog kanala od Mramornog do Crnog mora. Novi „Istanbulski kanal“ bi trebao biti izgrađen zapadno od Bosfora, a njegova dubina bit će 25 metara, što je dvostruko više nego što treba američkom nosaču zrakoplova. I što je najvažnije, kanal poništava cijelu Konvenciju iz Montreuxa, jer brodovi više ne bi prolazili kroz Bospor, kako piše u međunarodnom dokumentu.
Rok za izgradnju „Istanbulskog kanala“ je 2025. godina. Kakva će do tada biti geopolitička situacija, može se samo nagađati. Ali ako se zadrži status quo u Ukrajini, a Turska napravi „lagani zaokret“, tada ukrajinski planovi za morsku blokadu Krima imaju puno više stvarnih šansi, ako ne i potpuno, onda barem za djelomični uspjeh. Američki brodovi mogu preuzeti patrolne funkcije i presretati strane brodove u neutralnim vodama i provjeravati njihovo krajnje odredište. Da ne spominjemo činjenicu da američki krstareći projektili na moru mogu završiti u Odesi i odatle prijetiti Crnomorskoj floti i kopnenim objektima na Krimu. Naravno, Rusija će se, nakon što vidi da je počela izgradnja kanala, pripremiti za ovaj scenarij i američkim ratnim brodovima neće biti ugodno ploviti sa spoznajom da su zatvoreni u Crnom moru i prva su meta u slučaju bilo kakvog incidenta. Ali, budimo iskreni, situacija će se bez Konvencija iz Montreuxa zaoštriti.
Dakle, možda se Moskva treba pripremiti za obje mogućnosti, uključujući scenarij pomorske blokade Krima, mnogo ranije. No, to je posao generala Šojoga i njegovih suradnika, a ne naš i za pretpostaviti je da će do kraja mandata ove vlade napraviti sve što bude potrebno za sigurnost Krima i Rusije.
„Istanbulski kanal“ je Erdoganov san
DW je prije nekoliko dana izvijestio kako turski predsjednik Erdogan želi stvoriti drugi Bospor, ali istanbulski gradonačelnik, koji je prema njemačkom kanalu toliko osjetljiv na troškove i okoliš, pokušava zaustaviti plan.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan poznat je po svojoj sklonosti gigantskim građevinskim projektima u Istanbulu. Bilo da se radi o novoj zračnoj luci, najvećoj turskoj džamiji ili tunelu koji prolazi ispod Bospora i sve ih je sagradio u rekordno kratkom vremenu. Ali ovi prestižni objekti nisu ništa u usporedbi s njegovim posljednjim građevinskim projektom, „Istanbulskim kanalom“, piše DW.
Turska vlada planira stvaranje drugog Bospora, kopije tjesnaca koji prolazi kroz Istanbul, megalopolis od 16 milijuna ljudi. Zapadno od grada treba izgraditi umjetni kanal dužine 45 kilometara, paralelno s Bosporom, koji povezuje Crno i Mramorno more. Prema vladinim izvorima, namjera je ublažiti prevelik pomorski promet kroz Bospor i izbjeći nesreće.
Planiranje projekta započelo je već 2011. godine, ali je onda sve zastalo, da bi turska vlada ponovno oživjela planove i uskoro će bit će održan natječaj za izgradnju kanala.
No, realizaciju Erdoganovog najnovijeg projekta koči nova vlast u Istanbulu, gdje je na izborima mjesto gradonačelnika osvojio Ekrem Imamoglu iz oporbene Republikanske stranke. Ovoje prvi put u
25 godina da gradonačelnik Istanbula nije iz Erdoganove stranke AKP, novi gradonačelnik je izrazio protivljenje planiranoj izgradnji.
Imamoglu projekt naziva “izdajom Istanbula” i “projektom samoubojstva”, te obećava da će se “16 milijuna ljudi oduprijeti radovima”.
Kao razloge navodi štetu po okoliš i velike troškove izgradnje. Službeno se govori o trošku od 11,5 milijardi eura, a najveća oporbena Republikanska stranka je kritizirala projekt kao teret “na leđima poreznih obveznika”.
“Projektu nedostaje bilo kakva ekonomska racionalnost”, kaže ekonomista Mustafa Sönmez, dodajući da Bospor već jamči dobre uvjete za otpremu i omogućuje dovoljan prolaz.
Gradonačelnik Istanbula kritizira i činjenicu da su parcele zemljišta uz kanal već prodane arapskim investitorima, uključujući članove kraljevskih obitelji.
Erdoganov mu je odgovorio u svom stilu: “Je li to zabranjeno? Da su to bili Hans i George, nitko od njih ne bi imao problema s tim, zar ne?”
„Kanal će se graditi“
Čelnici Erdoganove stranke AKP više puta su naglasili kako projekt i izgradnja „Istanbulskog kanala“ nisu u nadležnosti gradonačelnika Imamoglua niti istanbulske gradske uprave, insistirajući da je Istanbulski kanal“ nacionalni projekt, a ne lokalni.
Erdogan je godinama projekt opisivao kao svoj “san” i ne pokazuje znakove popuštanja.
“Sviđalo im se to ili ne, Istanbulski kanal se gradi”, rekao je Erdogan.
“Nećemo dopustiti da nas ljudi bez vizije, koji nemaju ciljeve, nemaju ljubavi i nade za našu zemlju, odvraćaju od toga. Nikada se nećemo baviti zlonamjernim planovima oporbe, jer ne želimo izgubiti nijednu sekundu”, dodao je turski vođa, dok u Kijevu s nestrpljenjem očekuju rezultate natječaja, nadajući se da će Erdogan promijeniti svoj stav prema Rusiji i novi kanal ponuditi kao alternativu vojnim brodovima NATO pakta, što bi zaista sahranilo „Konvenciju iz Montreauxa“. No, kao što smo rekli, vojne i civilne vlasti u Moskvi su već raspravljale o mogućim posljedicama puštanja u promet novog kanala i treba pričekati 2025. za vidjeti kako će se ponašati Ankara. Do tada svi imaju pravo maštati, pa i vlasti u Kijevu.
Novináři zapamtite za sva vremena i Krim je řešena stvar i nikad vise Ukrajinski nece bití.Neznam,kako vám se uopce dadě prevoditi takve dezinformacije od americkih medija,dezinformacija.Pticama na graní je jasno dá je Krim Ruski,své ostali sú bajke za malou djecu.
O novom istambulskom kanalu se priča zadnjih 20 godina i to je dobra alternativa starom Bosporu na kojem se čeka danima za prolaz, ovako će se plovidba ubrzati i ekonomizirati, a stari dogovor iz Montreuxa je pregazilo vrijeme pa je red da se ponovo sagledaju novi događaji i novi odnosi među akterima.
Mogu si načinit maketice Krima za svaki cabinet,pa ih tamo izblokirat…ili već…u slobodno vrijeme,koga,nota bene,imaju na pretek.
Ispustili ste jednu nulu, 14-te je Ukrajina imala 500mil stanovnika, ne 50mil.
Dobro to radi Erdođani sa kanalom a Krim je napravljen tako da bude kapisla za rat kad tama odlući. To se moglo izbjeći da je Nosferatu izbio do Pridnjestovlja, Odese, Dnjepra i Kijeva no problem je što Nosferatu sluša braću iz Dnjepropetrovska i ne smije ni primirisati tamo dok oni ukrima peru zakmo na juriš na Moskvu. Nosferatu je crnu braću pustio što bliže Moskvi da se na restežu ko Šiki sa barbicrvenom, da im je na puškomet, mudro nema šta, virtuoz je samo takav, zbljuv…………..
Kuš sabaka, kuš!
Po meni potpuno promašen članak. Ukrajina ovakva kakva je sad je u procesu potpunog raspada i ukrajinski šovinisti nemaju mogućnosti da rade bilo što bez dozvole gospodara iz Washingtona. U miru američka flota može mirno ući u Crno more, pokazati zastavu i nakon toga vratit se u egejsko more. U ratnim uvjetima njihov ulazak u crno more bio bi samoubilačka akcija dok god rusi kontroliraju svoje obale a naročito Krim. Bilo tog novog kanala ili ne bilo ništa bitno se ne mijenja.
Krim je Ruski i ostat će a Ukrajina ima “ratne” brodove samo nema zahode u njima.
Cenomorska obala toliko je načičkana protivbrodskom tehnikom, da je sve što tamo plovi – samo školska meta.
U slučaju rata, Crno more se pretvara u – jezero. 😊
Nije problem zatvoriti niti drugi kanal.
Drugo, nitko od nas nije čitao tu Konvenciju iz Montreuxa…i može li se za ovaj kanal napraviti nešto slično? Što zapravo tuđi ratni brodovi imaju raditi ispred ruske obale?
U krajnjoj liniji- Rusija može objaviti Deklaraciju tipa ” tko se pojavi tu i tu…” , ” dogodit će mu se to i to”.
Ukrajinom vec dugo ne vladju Slaveni bratski narod sa Rusima inace konflikta nebi ni bilo.. Ukrajinom vladaju ziotajkuni od pada Jankovića.. Al i to ce proci i narod ce vidjeti ko im jamu kopa..