Maarat Al-Numan je slobodan – Planovi sirijske vojske su sve jasniji

Sirijska arapska vojska, odnosno njena 25. divizija, ranije poznata kao „Tigar“ snage generala Suheila Al-Hassana, te dijelovi Republikanske garde jučer poslijepodne su oslobodili Maarat Al-Numan, drugi najveći grad u provinciji Idlib.

Teroristi Hayat Tahrir Al-Shama i militanti proturskih islamističkih milicija, blokirani s tri strane, odlučili su napustiti grad u kojem su navođenim projektilima ruski i sirijski zrakoplovi uništavali njihovu tehniku i ljudstvo, a topništvo je razaralo linije obrane na ulazu u grad. Nakon ulaska u grad, kako bi se proširilo područje kontrole, vladine snage su uspostavile nadzor u nad naseljen Kafrumah i Hantutin sjeverno od Maarat Al-Numana.

Sljedeća meta sirijske vojske će vjerojatno biti grad Saraqib, dok se  snage 4. oklopno-mehanizirane divizije, probijaju se prema Khanu Tumanu, zapadno od grada Aleppa. Na tom sektoru je došlo do prvog proboja i oslobođeno je nekoliko lokacija, uključujući područje Rasheedin5, brdo Afgan i farme Khan Tumana, na koje se sada vrši pritisak s istoka i sjevera iz smjera Aleppa.

Očekuje se da će sirijska vojska u narednih nekoliko dana preuzeti cijelu autocestu M5, koja povezuje Damask, Homs, Hamu i Aleppo.

Sporno bi bilo tursko promatračko mjesto južno od grada, ali tamo više nema terorističkih milicija, tako da bi ovo bilo treće po redu koje se našlo duboko u pozadini linija vladinih snaga.

Kao što vidimo, ovaj put su jedinice sirijske vojske i njihovi saveznici, osim što su nastavili  napredovati u južnom Idlibu, krenuli u  probijanje obrane u zapadnom Aleppu.

Čini se da su, nakon nedavnih poraza u „Velikom Idlibu“, snage Hayat Tahir al-Shama i saveznici sirijske Al-Qaede koje podržavaju Turci u potpunom kaosu. Zapovjedništvo sirijske vojske pokrenulo je ofenzivu u Idlibu 19. prosinca 2019. Vladine trupe su od tada oslobodile oko 50 naselja na jugu i istoku provincije, te nekoliko u jučerašnjem proboju zapadno od Aleppa, gdje je logičan smjer napada autocesta M5 i velika vojna baza „Icarda“, nakon čega bi nadzor nad ovom prometnicom bio potpun i moglo bi se reći da su ostvareni ciljevi druge faze operacije „Zora Idliba“.

Sada se svi pitaju što dalje? Na ovo pitanje je teško dati precizan odgovor, ali pokušajmo napraviti najbližu prognozu onoga što  će se događati sljedećih dana i tjedana.

Jučer je konvoj turske vojske prešao je granicu sa Sirijom preko kontrolne točke Kafr Lusein na sjeveru provincije Idlib i kreće se prema jugu pokrajine. Konvoj se navodno sastoji od 30 vozila, uključujući 12 oklopnih vozila koja nose opremu.

Konvoj je krenuo prema jugu kada su sirijske vladine snage opkolile tursko promatračko mjesto u Maar Hattatu, selu u provinciji Idlib označeno na prvoj karti. Ovo je treće tursko promatračko mjesto koje je posljednjih mjeseci praktički živi u uvjetima opsade sirijske vojske. Sva tri su bila smještena u blizini položaja militanata povezanih s Al-Qaedom. Cilj ovog konvoja bi mogao biti uspostava novog promatračkog mjesta na mjestu gdje bi Turska htjela da se zaustave vladine snage, dok se terorističke skupine nadaju da će Turci ući u Saraqib i tako osujetiti glavni cilj ofenzive, odnosno uspostavu kontrole nad autocestom M5. No kako je cijela operacija dogovorena na razini odnosa Ankare i Moskve, malo je vjerojatno da će Turci spašavati terorističke skupine i izlagati se izravnoj vatri u području Saraqiba, koje je pod stalnim udarima ruskog i sirijskog zrakoplovstva. Vjerojatnije je da će turska vojska uspostaviti punkt u Idlibu kako bi spriječila da se veliki konvoj izbjeglica, koji se kreće prema sjeveru, probije do granice s Turskom i pokuša ući na turski teritorij.

Sirijska vojska je spremna za ovakve zadaće

Kada govorimo o borbama SAA u Idlibu, moramo reći da je ovo potpuno druga vojska od one koja se u ožujku 2015. u panici povlačila iz jednog grada u drugi, sve dok teroristička koalicija nije uspostavila nadzor nad cijelom pokrajinom.

Sada se u pokrajini, posljednjoj utvrdi terorista u Siriji,vodi pravi rat, iako je napredovanje vladinih snaga stalno prekidano raznim primirjima. Damask je izrazio volju da želi vratiti nadzor nad cijelim Idlibom i ostatkom okupirane Sirije, a za to ima podršku Rusije, iako je Moskva uvijek težila da izbjegne veliko krvoproliće. Ono ne bi bilo od koristi ni Assadu, jer bi se teroristi u borbama u kojima su stjerani u kut branili očajnički i do posljednjeg čovjek, a ti bi sirijska vojska, bez obzira na sigurnu pobjedu pretrpjela velike gubitke.

To bi imalo loše posljedice kako na moral vojske koja je iscrpljena u devet godina rata, tako i na stanovništvo umorno od sukoba. Stoga se koristi taktika otkidanja dijelova teritorija u vremenskim intervalima, kako bi se korak po korak vratio čitav izgubljeni teritorij.

Tko se dobro sjeća, prvi korak  prema oslobođenju pokrajine Idlib je napravljen 26. siječnja 2018. godine, kada je sirijska vojska povratila kontrolu nad gradom i vojnom bazom Abu Duhur. To je bio strateški napredak, jer su vladina snage dobile zrakoplovnu bazu iz koje sada provode napade jurišnim helikopterima i češkim „školskim“ avionima L-39, naoružanim teškim strojnicama, kojima u brišućem letu gađaju pješaštvo terorista, kao prekjučer na cesti južno od Saraqiba. Ali osim strateškog, oslobađanje Abu Duhura prije dvije godine je bio važan simboličan proboj, jer se SAA po prvi put vratila u provinciju Idlib.

Podsjetimo, baza Abu Duhur predstavljala je od rujna 2015. nadalje jedan od najstrašnijih vojnih poraza u napredovanju terorističkih snaga, koje su barbarski ubijale zarobljene vojnike.

Sljedeće godine, točno u kolovozu 2019., oslobođen je strateški grad Khan Shaykhun, lokacija koja je poznata zbog insceniranog kemijskog napada koji je Siriju koštao kaznenih udara američke vojske u travnju 2017. Dodajmo ovome, da su jučer vladini izvori naveli kako su u području Maarat Al-Numana sirijski vojnici zarobili jednog od arhitekata lažnog kemijskog napada i bit će zanimljivo ako se ova vijest potvrdi kao vjerodostojna.

Sada je red došao Maraat Al-Numan, drugi najveći grad u provinciji, ali prije svega je mjesto s pogledom na autocestu M5, prometnu arteriju koja je u mirnodopsko vrijeme u kratkom vremenu povezivala Damask s Aleppom, prolazeći kroz Homs i Hamu. Za vladu Bashara Al Assada, kontrolirati taj put je od vitalne važnosti. S autocestom M5 u vladinim rukama ne samo da bi će se zakomplicirati  život terorističkih skupina na području Idliba, već bi moglo započeti i oživljavanje sirijske ekonomije, barem u zapadnom dijelu zemlje, onom u kojem su smješteni svi glavni gradovi.

Sirijsko i rusko zrakoplovi su danima provodili udare protiv položaja terorističkih i islamističkih skupina prisutnih na tom području, ali i nešto sjevernije zapadno od Aleppa. Sada kada je Maarat Al-Numan slobodan, te osiguran sjeveroistočno i jugoistočno, zauzimanje dva veća naselja koja će biti utvrde na prilazu gradu do sljedeće ofenzive, SAA se može fokusirati na Saraqib i dio ceste do Aleppa. Konačno, dogovor Rusije s Turskom u rujnu 2018. iz Sočija je bio da će sirijska vojska obustaviti sve operacije, a militanti će otvoriti ovu autocestu za prolazak civila i roba.

Sirijska vojska je Maraat Al-Numan oslobodila bez krvavih uličnih borbi, što znači da su, osim vojnih, svoj posao odlično odrađivali i obavještajni sektori sirijske vojske.

Daljnji napredak prema Idlibu

Iako bi mnogi u slavljeničkoj euforiji željeli da se „ide na Idlib“, to nije tako jednostavno kao što se čini na prvi pogled. Uvjeti za opću ofenzivu u pokrajini Idlib postoje, ali samo u smislu ljudstva i tehnike, uz gubitke koji bi se mogli procijeniti na najmanje 10% od ukupno raspoređenih snaga u cijelom području. To bi bilo previše i stvorio bi se rizik slabljenja drugih područja, jer ne zaboravimo da u području Afrina, Azaza i Jarabulusa na sjeveru postoje jake proturske milicije, koje zbog zaustavljanja kampanje protiv Kurda sjede besposleni. Ako bi vladine snage pretrpjele prevelike gubitke u Idlibu, ove islamističke milicije bi, pod izgovorom da „oslobađaju prostor za izbjeglice iz tog područja“, mogle napasti vladine snage o zauzeti dio teritorija na sjeveru.

Ali osim vojnih razloga, postoje i oni politički. Razboritost Damaska se vidi u tome da obraća pozornost na ono što su i ciljevi Rusije, jer je jasno da će Idlib biti oslobođen prije ili kasnije, a Moskva je ta koja je stalno uključena u razgovor s Turskom i Erdoganom, koji je uvijek pokazivao zabrinutost zbog moguće eskalacije u Idlibu.

Ankara se posebno boji novog velikog protoka sirijskih i izbjeglica stranih boraca, Čečena, Ujgura i drugih koje je teško kontrolirati. To bi bila situacija koju bi, prema turskoj vladi, bilo teško riješiti. Dakle, kako bi izbjegao egzodus i osiguralo da Turska ne nađe izgovor da ometa operacije sirijske vojske u Idlibu, Rusija je s Assadom koordinirala planove za „spor napredak“, komad po komad, ali je konačni cilj puna uspostava kontrole nad Idlibom. Jedina nepoznanica u ovom trenutku je točan datum kada će to biti ostvareno.