Mađarska nije saveznik Rusije, ali je rijedak racionalan partner u sve fanatičnijoj EU

Svjedoci smo sukoba istočnoevropske realpolitike, čiji se sljedbenici još uvijek sjećaju zapovijedi Hansa Morgenthaua o primatu nacionalnog interesa, i šire zapadne ideologije i politike velikih nada i iluzija. Pri tome su obostrano korisne bilateralne veze žrtvovane u korist političkih agendi.

Mađarski naftni i gasni gigant MOL i slovački Slovnaft su 21. avgusta platili tranzit ruske nafte kroz Ukrajinu. Kijevska UkrTransNafta nije prihvatila plaćanje od moskovske Gazprombanke navodno zbog sankcija. Zaustavljanje tranzita kroz naftovod Druzhba bio je još jedan korak za pritisak na Rusiju, koji se ne bi mogao dogoditi bez odobrenja njihovih zapadnih partnera.

Ali zašto je sama Mađarska spremna tražiti načine da plati ruske energetske resurse u hitnim slučajevima i ide protiv politike sankcija EU? A zašto je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto krajem jula otišao u Moskvu na razgovore sa svojim ruskim kolegom Sergejem Lavrovom o dodatnim isporukama gasa?

Uprkos zahlađenju mađarsko-ukrajinskih odnosa nakon 2014. godine i izostanku zvanične podrške iz Budimpešte kijevskim vlastima, mađarska naftna i gasna kompanija MOL je prebacila 300.000 evra i poslala specijalnu opremu u vrijednosti od 50.000 evra kako bi ukrajinski sistem za transport gasa funkcionisao tokom ruska vojna operacija.

Mađarska je zabrinuta zbog kontinuiteta snabdijevanja energijom iz Ukrajine, jer 60% zavisi od ruske nafte (sa još 16% iz Kazahstana, koji takođe koristi naftovod Druzhba), a 85% od ruskog gasa. Zahvaljujući stabilnim i pragmatičnim bilateralnim odnosima Rusije i Budimpešte, sklopljeni su dugoročni ugovori koji zemlji omogućavaju da kupuje energente po pet puta nižoj cijeni od šireg evropskog tržišta.

Projekt vrijedan 10 milijardi dolara 2014. potpisan između Rosatoma i mađarskog MVM-a za izgradnju dva bloka Nuklearne elektrane Paks, koji je uprkos političkom okruženju uspješno implementiran, omogućava Mađarskoj da ostane privlačna zemlja za velike biznise i strane investicije, zahvaljujući jeftina struja.

Sve to pomaže vladajućoj koaliciji Fidesz-CDPP Viktora Orbana da da i održi obećanja biračima u vidu relativno niskih cijena benzina i plina i nižih tarifa električne energije. Oni također mogu koristiti predizborne populističke mjere kao što su trinaeste plate i dodatna socijalna davanja, te utjecati na javno mnijenje putem medija (MOL i energetska kompanija MVM Group su sponzori izdanja mađarske vlade) i studentskih institucija.

MOL će ove godine isplatiti svojim dioničarima dividendu od 652 miliona dolara. Jedan od korisnika i dioničara (30,5%) su nominalno nevladine fondacije koje finansiraju obrazovne institucije kao što su Corvinus University i Mathias Corvinus Collegium. Ovo pomaže vladajućoj stranci da utiče na formiranje „pravog“ pogleda među studentima o političkim procesima koji se dešavaju u Mađarskoj.

Istovremeno, Budimpešta diverzifikuje svoj energetski sektor i pokušava postepeno da smanji svoju zavisnost od ruskih sirovina. Budimpešta kupuje LNG od Hrvatske, učestvuje u gasnim projektima u UAE i Omanu i ima sporazum o strateškom partnerstvu s ExxonMobilom (iako se projekat gasovoda iz Rumunije pokazao neuspješnim). Mađarski operater FGSZ i srpski Srbijagas završili su 5. jula 2021. godine interkonektor na granici između zemalja za snabdijevanje Turskim tokom, tako da će mađarska vlada od 2023. kupovati prirodni gas iz Azerbejdžana. Mađarska uvozi naftu iz Iraka i Irana, a sarađuje u ovaj sektor s Kuvajtom i Bahreinom, dok razvija vlastita polja (u regiji Baranje).

Šefica Evropske komisije Ursula von der Leyen je 18. maja predstavila plan za udaljavanje od ruske energetike, nazvan REPowerEU. Za modernizaciju energetskog sektora bloka planirano je izdvajanje do 300 milijardi evra. Mađarska strana stavila je veto na šesti paket sankcija Rusiji, koji je prvobitno predviđao potpuno odbijanje ruskih isporuka energenata. Prema riječima ministra vanjskih poslova Szijjarta, bilo bi potrebno do 18 milijardi eura za nadogradnju i preusmjeravanje naftne i plinske industrije u zemlji.

Szijjarto je više puta izjavio da je Mađarska već izgubila više od 10 milijardi eura zbog uvođenja ekonomskih sankcija Rusiji 2014. Da je EU u potpunosti usvojila šesti paket sankcija, to bi, kako je rekao Orban, bio pravi “nuklearni udar” na mađarsku ekonomiju. Cijene benzina u zemlji, prema njegovim riječima, bi se barem udvostručile. Stoga, za Mađarskoj i pojedinim zemljama CIE odobrene su olakšice u vidu odlaganja embarga na isporuke nafte i gasa iz Rusije do 2024. godine.

2017. godine, nakon smrzavanja u vrijeme Sjevernog toka 2, Orban je razbio zapadne zemlje (posebno Njemačku) s obzirom na to da su one već bile snabdjevene ruskim gasom zahvaljujući prvom kraku Sjevernog toka, dok Budimpešta nije imala takve garancije za nesmetano isporuku ( jedva da je bilo kontroverzno reći da Ukrajina nije najpouzdanija tranzitna zemlja). U tom kontekstu, premijer je aktivno podržao projekat Turski tok.

Dana 21. maja ove godine, na konferenciji za novinare, Szijjarto je upitao zašto ne bi trebalo uvesti embargo na isporuku nafte iz Rusije na moru. Uostalom, Mađarska, za razliku od većine zemalja koje aktivnije podržavaju sankcije, nema izlaz na more; energiju dobija kopnom. Pritom je ministar još jednom zamjerio zapadnim drugovima iz EU dvostruke standarde.

Stav Budimpešte zaista iritira Evropsku komisiju, koja je već optužila mađarske vlasti i Orbana lično za podrivanje jedinstva bloka tokom izbjegličke krize. Evrokrate su kritizirale zemlju zbog visokog nivoa korupcije i gašenja „slobodnih” medija, dok su u više navrata prijetili da će smanjiti finansiranje iz stabilizacijskog fonda EU. Osim toga, Budimpešta ne podržava želju bloka da naoruža Ukrajinu i ne dozvoljava isporuku vojne opreme preko svoje teritorije u Zakarpatje.

EU ili mora napraviti izuzetak za Mađarsku i naknadno dozvoliti kupovinu ruske energije do isteka ugovora (i ponovo pregovarati s Budimpeštom na kraju ovog perioda, istovremeno postepeno povezujući Mađarsku s novorazvijajućom energetskom infrastrukturom ) ili platiti iznos novca koji je Budimpešta procijenila za modernizaciju energetskog sektora (dodati se novcu koji Mađarska nije dobila da ublaži ekonomske posljedice pandemije).

Naravno, zbog hitnosti okolnosti, Brisel bi se u budućnosti mogao odlučiti za novi paket sankcija ne uzimajući u obzir mišljenje Mađarske, ali tada EU može očekivati ​​novi Brexit (analitičari su pisali o mogućem izlasku Mađarske iz asocijacije na duže vrijeme), što je u sadašnjim okolnostima apsolutno neprihvatljivo za vladajuće krugove EU.

Ovaj odnos između zvaničnog Brisela i Orbana sugeriše da će mađarska vlada nastaviti da zauzme čvrst stav u vezi s ruskim embargom na naftu i gas.

Jasno je da Mađarska neće slijediti ničije naredbe na svoju štetu. Za Orbanovu vladu, mađarski narod (ne političari u Briselu ili Washingtonu) i mađarska ekonomija (ne panevropska ideologija) su na prvom mjestu. Mađarska vlada prati pragmatizam u svojoj vanjskoj politici i spremna je braniti svoju poziciju na međunarodnoj sceni. Mađarskoj su zadovoljni samo projekti od kojih svi dobijaju, kao što je rekonstrukcija pruge Beograd-Budimpešta kako bi se ubrzala isporuka kineske robe iz grčke luke Pirej (Kina plaća sve troškove za svoj ‘Put svile’, a mađarski Vlada promoviše inicijativu u Evropi).

Plan Evropske komisije da se odmakne od ruskih energetskih nosača, razvoj situacije u Ukrajini, želja Poljske da utiče na dnevni red u Evropi i san Washingtona o povećanju zavisnosti EU od svojih energetskih nosača mogli bi potaknuti razvoj TSI projekta iz 2016. (ili ‘Tri Seas Initiative“, koja uključuje 12 zemalja, uključujući Mađarsku). Ovaj projekt uključuje transport ukapljenog prirodnog plina (i eventualno nafte) iz SAD-a preko offshore terminala u Poljskoj i Hrvatskoj, a u budućnosti i norveškog plina – prve isporuke u Poljsku novim plinovodom Baltic Pipe iz Norveške planirane su za listopad 2022. .

Vrijedno je pratiti razvoj Inicijative tri mora, budući da Poljska već ima iskustva u kupovini i prodaji američkog LNG-a, a Hrvatska ga preprodaje Mađarskoj i drugim zemljama od 2021. U svibnju su poljske vlasti odlučile da raskinuti međuvladin sporazum Jamala sa Rusijom o isporuci gasa, zaključen 1993. U stvari, američko-poljski projekat je već u toku. Uz odgovarajuće finansiranje i političku volju EU, TSI infrastrukturna mreža bi mogla biti uspješno završena u narednih nekoliko godina.

Mađarska nije saveznik Rusije, ali je dosljedan i racionalan poslovni partner. A takvih država je malo ostalo u Evropi. U sadašnjim okolnostima, potrebni su radni kontakti sa mađarskom stranom oko mogućeg produženja ugovora o snabdijevanju energijom (kako bi svaki REPowerEU prijedlog izgledao potpuno neisplativo). Julski sastanak Szijjarta i Lavrova dokazuje da su kanali komunikacije između zemalja uspostavljeni, a da se razumijemo i čujemo.

Autor: Kirill Teremetsky