Makedonski građani, ali i stanovnici susjednih zemalja imaju tradiciju, posebno u teškim vremenima, vjerovati u razne teorije zavjere, dok nam novija i daleka prošlost daju pravo da se bojimo igara velikih sila, na koje često nemamo ili imamo vrlo malo utjecaja.
Nedavni razvoj događaja u Makedoniji i regiji su dio poznatog obrasca igranja na nepovjerenje i strahove od nepoznatog. Ova specifična psihološka situacija je začinjena zapaljivim izjavama poput one koju je dao bivši američki državni tajnik John Kerry “kako je Makedonija na liniji vatre između Rusije i Sjedinjenih Država”. Kada to izjavi državni tajnik jedne od najmoćnijih zemalja na svijetu, onda ovi strahovi postanu stvarni.
Situaciju je dodatno pogoršala nekažnjena izjava štićenika Zapada, albanskog premijera Edija Rame “kako će se Albanija ujediniti s Kosovom, ako zemlja hitno ne bude primljena u EU”. Ovdje već dolazimo do trenutka kada “teorije zavjere” nisu samo prazne priče.
Sada je trenutak da se zapitamo što je potaknulo EU, SA i NATO da u Makedoniji izravno uruše vladavinu prava i pravne procedure, a Rusiju, koja se nikada prije nije uplitala u unutarnje stvari Makedonije, da sada pokaže poseban interes za tu zemlju i dokaže kako su zbivanja u toj zemlji posljedica zakulisnog i otvorenog uplitanja Bruxelles u Washingtona u politiku Skopja.
Da je interes velikih sila doista bio borba protiv korupcije i demokracija, EU i SAD su mogli pričekati nekoliko mjeseci da završe ustavni, zakonski i proceduralni postupci u makedonskom parlamentu, te da na miru priznaju Talata Xhaferija za predsjednika parlamenta, a Zorana Zaeva za premijera.
Naravno, upad desetine ljudi i nekoliko huligana u Sobranje, koji je imao krvav završetak, bit će kažnjen u skladu sa zakonom, ali to svejedno nije dovoljan razlog da bi se opravdalo kršenje zakona od strane bilo koje političke stranke.
Prihvaćanje neustavnog postupka prilikom izglasavanja Talata Xhaferija za predsjednika parlamenta, što je kasnije objavljeno u Službenom glasniku, pored svih drugih anomalija, znači da se u globalnoj kuhinji s Makedonijom kuha nešto veliko, a da Makedonci na sve ničim ne mogu utjecati.
Na temelju informacija svjetskih i regionalnim medija, iako uvijek s rezervom treba uzeti sve što se piše o Makedoniji, prvi zaključak je da je zemlja uključena u globalnu “vatrenu liniju” i da će ta “vatra” morati dati ozbiljne žrtve.
Naravno, Makedonija ne treba očekivati stvarnosti iz scenarija američkog filma u kojem vatrogasci daju život da spase ljude, nego će vatrogasci s udaljenosti upravljati lokalnim resursima i lokalnim žrtvama ugasiti vatru koju je rasplamsao John Kerry.
Naime, upornost kojom SAD u svakom smislu želi protjerati Rusiju iz regije je nedavno pokosila jedinstvo Crne Gore, a sada su kao žrtve pali i makedonski zakon, parlamentarni poslovnik i ustavne procedure. Koji je sljedeći korak, to nitko ne zna.
Vraćajući se na Makedoniju, čak i ako uzmemo u obzir činjenicu da je način vladanja VMRO-DPMNE u posljednjem desetljeću bio pun optužbi, propusta i pogrešaka, to ne može biti dovoljan razlog za gotovo nasilno rušenje ustavnog poretka i političkog sustava od strane makedonskih “strateških partnera”, Europske unije i NATO pakta.
Ali, ako se ista matrica koristila u Albaniji, Crnoj Gori i Srbiji, onda je valjda jasno da Zapad zna izračunati sve demokratske anomalije na Balkanu i koristiti ih u ostvarenju svojih geopolitičkih interesa. Dakle, ovdje više i nema mnogo prostora za razvijanje bilo kakve “teorije zavjera”.
Ako vidimo da Edi Rama poziva na rat i na promjenu granica, a da nitko u izjavama desetaka europskih i američkih dužnosnika to nije jasno osudio, onda su stvari u najmanju ruku “čudne”.
Glavni strah svakog normalnog građanina Makedonije je da je njihova zemlja postala područje u kojem će se rješavati globalna pitanja utjecaja velikih sila.
“Vatrena linija” Johna Kerrya i odgovori Moskve su za Makedonce više nego dovoljan razlog za strah, pogotovo u situaciji u kojoj su SAD i Rusija u “vruće – hladnim” odnosima i kada se još ne zna hoće li Trump ispuniti predizborna obećanja ili će pod pritiskom neokonzervativaca Rusiji pokazivati mišiće, puno više nego se to usudio činiti Obama.
Američki neokonzervativci imaju svoje “razloge” za sukob s Rusijom, posebice nakon njene intervencije u Siriji, a taj sukob ne mora nužno biti diplomatski.
Za razliku od Washingtona, Rusija za Balkan ima spremnu samo vruću verbalnu kampanju, kombinirajući medije i društvene mreže s emocionalnom podrškom ljudi koji u Moskvu vjeruju iz vjerskih i etničkih ili ideoloških razloga, jedni zbog pravoslavlja i panslavizma, a drugi zbog sjećanja na Crvenu armiju i oslobođenje od nacifašizma.
Međutim, ako dođe do rasplamsavanja “vatrene linije”, Washington je u puno boljoj poziciji. SAD u regiji imaju partnera koji su spremni na sve, a to su, prije svega, Albanija, Kosovo i albanska manjina u Makedoniji. Možda čak i nema neke velike ljubavi između Albanaca i Washingtona, ali albanski lideri znaju da im je suradnja s Bijelom kućom do sada uvijek donosila velike prednosti.
Ovdje čak i nije važno članstvo Albanije u NATO paktu, niti stvaranje druge albanske “države” na Kosovu ili davanje Albancima statusa konstitutivnog naroda u Makedoniji, gdje čine između 17 i 25 posto stanovništva. Važnije je što su Albanci iz matične domovine, te kosovski i makedonski Albanci spremni učiniti sve što je potrebno da ispune svoje nacionalne ciljeve. Konačno, to su i sami priznali istu večer kada je makedonski predsjednik Ivanov Zoranu Zaevu dao mandat za sastavljanje vlade.
Planovi Albanaca i Sjedinjenih Država se u ovom trenutku poklapaju, kao što se dogodilo mnogo puta i ranije. Odvajanje juga Srbije i stvaranje Kosova, a kasnije Velike Albanije, za koju se zalaže Edi Rama, u skladu je s američkim interesima. Ulaskom Preševa, Bujanovca i Medveđe u Veliku Albaniju bi se zadovoljile težnje etničkih Albanaca koje su prezentirane u Prizrenskoj ligi.
Međutim, to je istovremeno jedini način da se Rusiji preko Srbije spriječi izlazak na toplo more. Ulaskom Crne Gore u NATO i otklanjanjem ogromnog ruskog utjecaja u zemlji se mora priznati da su SAD ostvarile jednu pobjedu u nastavku Hladnog rata. Ako se spriječi scenarij za novi balkanski rat, kojem je cilj Preševsku dolinu službeno pripojiti albanskim područjima, onda se možda može pronaći dio odgovora i za krizu u Makedoniji.
U širem kontekstu je jasno da u globalnom sukobu između Sjedinjenih Država i Rusije, Moskva preko Beograda nikad neće dopustiti drugi poraz u tako kratkom vremenu u dijelu velike igre u ovako “maloj” regiji.
Nakon gubitka Crne Gore iz zone utjecaja, Rusija neće dozvoliti da se isto dogodi sa Srbijom, ali u pitanju nije samo “imidž”, koji nema toliko veliku ulogu u vanjskoj politici Moskve koliko mu se pridaje.
Naime, za Rusiju i Kinu su posebno važni međunarodni koridori, odnosno autocesta koja povezuje Mađarsku i luku u Solunu, kao i mogućnost da uskoro s kineskim novcem dobije koridore s modernim i superbrzim vlakovima, koji će se prvenstveno koristiti za prijevoz kineske robe u Europu.
Onima koji su kao i Trumpova administracija ljuti na Njemačku zbog vanjske trgovine, treba biti jasno zašto će EU i SAD učiniti sve kako bi se zatvorio drugi put kroz kojeg bi Kina kao veliki trgovački suparnik Zapada ugrozila europske i američke proizvođače.
Makedonija može samo čekati i nadati se
Nažalost, Makedonija trenutačno nema snage utjecati na ove procese i voditi politiku neke neutralnosti po uzoru na Austriju i Švicarsku. Trenutno je jedina nada za Makedoniju je da SAD odustane od svojih maksimalističkih planova i da s Rusijom postane dogovor o nenapadanju, čime će Skopje zaraditi nekoliko godina ili desetljeća mira i stabilnosti u kojima će zemlju iz gotovo dvonacionalne pokušati pretvoriti u normalnu građansku državu svih njenih stanovnika.
Naravno, ovaj scenarij ne daje stopostotnu sigurnosti, jer nitko ne isključuje mogućnost da Albanci neće odlučiti djelovati sami, neovisno o željama i ciljevima jastrebova u Washingtonu, što je već bio slučaj s afganistanskim mudžahedinima, kasnije s “Islamskom državom Iraka” koja je postala ISIL i mnogim drugim etničkim ili vjerskim skupinama i terorističkim organizacijama koji su došli do točke na kojoj su bili uvjereni da svoje ciljeve mogu ostvariti bez podrške Zapada, Washingtona u prvom redu.
Što Albanci budu više išli ka stvaranju Velike Albanije, to su veće šanse da izgube i Albaniju. NATO može bombardirati jednu zemlju ali ako u priču oko Velike Albanije osim dijelova Srbije i Makedonije uđu i dijelovi Crne Gore i Grčke, onda je poraz Albanaca neminovan bez obzira na NATO podršku jer u sukob ulazi i Rusija kojoj je to jedinstvena šansa da u te 4 države koje zajedno predstavljaju za nju dubok i širok prodor ka toplim morima osigura trajan uticaj i da iz američke sfere uticaja izbaci i te 4 države i njihove vojske a i Albaniju od koje bi na kraju priče ostalo vrlo malo jer bi se išlo na totalni poraz pravog američkog saveznika a to je u tom dijelu Europe samo i isključivo Albanija.
Pusicku vec sigurno svrbe prsti da ekstremistima opet salje oruzje preko zagrebacke zracne luke
Sve sto se napise je povezano s Rusijom.
Bloomberg je objavio jednu reportazu o Rusu koji je krenuo u otvaranju prodavaonica cipela sirom Rusije.
Ovo je prica o ruskom komercijalnom uspjehu i patriotizmu.
Covjek dovlaci cipele iz Sirije i Krima i prodaje po svojim ducanima uz i druge marke.
Rusi postaju sve vise nacionalno svjesni i vise vole kupiti sirijske ili krimske cipele nego neke druge, normalno pod uvjetom da je cijena i kvaliteta ista.
I ja bi radje kupio rusku robu pod tim uvjetima usprkos svim americkim i njenih satelita odvracanju u obliku anti ruske propagande.
The “Made in Syria” and “Made in Crimea” shelves in most of Andrey Pavlov’s 350 Zenden stores have created a buzz on social media, luring customers and lifting revenue at the tail end of a recession that’s bankrupted two rivals.
“Makedonija trenutačno nema snage utjecati na ove procese i voditi politiku” – to je tacno napisano. Ali nema snage zato sto su Makedonci podeljeni – na sto je SAD silno radio.
I nasa nada nije da SAD odustane od namere, nego da se narod osvesti i da politicku raznolikost ne postavlja kao problem kad je u pitanju opstanak zemje.
Inace, mislim da je pogresan stav da je moguce da Albanci deluju sami. Nikad oni nisu u istoriju delovali sami. Znaju da ce pretrpeti poraz, jer su se okomili i na Makedonce i na Srbe i na Grnogorce i na Grke. Njihova je sreca sto SAD je sve ove narode posvadzao ili razedinio. Dali ce to dugo trajati? Mozda ce nam Albanci pomoci da shvatimo da se netrebamo svadzati.
Inace, dolazi na red i Srbija. Vasington ne spava.
makedonija i srbija su u nezavidnom polozaju realno okupirane i samo na papiru neovisne drzave predodredjene od zapada za potpuno unistenje njihovih naroda i drzava sto nece zaustaviti podanicko suradnickom politikom koju vode njihove elie
Dok Vučić izađe iz Angelinog šu*ka da uhvati svježeg vazduha od njegove Srbije ostat će mu * Beograd na vodi*..
Albanci ništa ne rade protiv srba i makedonaca mimo volje tame niti će raditi, tako isto kontra hazburgovaca i otomana srbi nisu ništa radili mimo volje tame. Nije da vrijeđam srbe to su gole ćinjenice, oni koji vjeruju u službenu, friziranu, glorificiranu vlastitu povjest su naivni, sve je to kontrolirani proces. Makedonija je čvorište za plin i robu rusa i kineza i ona će biti kontrolirana milom ili silom. Rusija i Kina malo mogu pomoći narodima koji su u toru tame. Što o albancima misli službena srpska politika dovoljno je pročitati napis Ive Andrića Milanu Stojadinoviću kad je Ivo radio u ministarstvu vanjskih poslova. Što albanci misle o srbima ne treba ni pričati. Dakle ako odluče da ratom ponovo mjenjaju granice na Balkanu krojači će isti i započeti, ekipu na terenu za boj imaju.
Kad bi barem narod u bilo kojoj zemljici na balkanu bio slozan kao sta je slozna mafija na tom istom balkanu…nikad mu nitko sa strane ne bi mogao znatno nastetiti jer da bi osvojio neku zemlju moras imati unutarnjeg izdajicu!
Koji su to samo eufemizmi koji autori u svijetu upotrebljavaju: “washingtonski jastrebovi”, “međunarodna zajednica”, “deep state”… dok se mi, žena mi, i društvo iz CFR-a, ne bojimo glasno & jasno reći ko mi zapravo jesmo i ko je glavni autor svih naših udžbenika…
Šira slika svega je stvaranje nove geopolitičke cjeline zv. Euroazija. Najplastičniji opis bi bio pogled na kartu Rimskog carstva u njegovom naponu snage, proširenog prema Krimu, Kavkazu i Crvenom moru. Sva ova događanja od ”arapskih proljeća”, Iraka. Libije, Sirije,Jemena su dio toga. I pokretanje mase izbjeglica prema Europi, kao detonatora budućih događaja. Samo da navedem da je Mogherini o tome govorila u posjeti Saudijskoj Arabiji, a može se toga još naći.. Ovo ne treba brkati sa Velikom euroazijskom zajednicom koju guraju Rusija i Kina kao temelj svjetskog poretka u 21. stoljeću. Već iz ovoga se vidi da dva velika bloka guraju svaki svoju koncepciju na gotovo istom prostoru. EU ili preciznije rečeno Njemačka, teži ovladati panonskom nizinom, Dunavom, moravsko – vardarskim pravcem, prema Turskoj i tu leži razlog iznenadne ”ljubavi” Merkel prema Vučiću i ”tepanje” Srbiji da je faktor stabilnosti na ovom prostoru. Ako se osvrnemo u bližu prošlost, hrvatski… Čitaj više »
Sintagma “izlazak na toplo more” je ništa drugo mit u koji vjeruju balkanski kockoglavci da su bitni za ruse. Ne bi da je crno more prenaročito hladno ili da nemaju bazu na mediteranu. Čak i priča o toplom moru ne drži priču. Zašto ne bi radili izlazak preko disfunkcionalne zemlje u žarkom pojasu?