Mandat za završetak rata u Ukrajini

Mandat za okončanje rata u Ukrajini jasno je i odlučno napisan u našem temeljnom dokumentu, Ustavu Sjedinjenih Država. Članak IV, Odjeljak 4 zahtijeva da “Sjedinjene Države štite svaku od njih, države i narod od invazije.” Poticanje rata u Ukrajini protivno je toj mandatnoj obvezi.

Zapravo, poticanje rata u Ukrajini može dovesti do uništenja u Sjedinjenim Državama zbog velikog broja napada nuklearnim projektilima koji dolaze iz Rusije. Rusija ima ogromne zalihe nuklearnog oružja i projektila dugog dometa. Osim toga, Rusi smatraju da Sjedinjene Države i Zapad predstavljaju egzistencijalnu prijetnju njihovom opstanku.

Oni se živo sjećaju da su Prvi i Drugi svjetski rat rezultirali masovnim napadima zapadnih naroda na njihov teritorij. Doista, desetak zemalja, predvođenih Sjedinjenim Državama nakon Prvog svjetskog rata, borilo se na strani carizma u krvavom petogodišnjem građanskom ratu.

Kasnije su Sjedinjene Države okrutno namamile Sovjete u dugotrajni rat u Afganistanu. Nakon što se Sovjetski Savez raspao 1991., Sjedinjene Države, suprotno obećanjima, okružile su Rusiju državama koje su dobile članstvo u savezu kolektivne sigurnosti poznatom kao Organizacija sjevernoatlantskog saveza (NATO). Nekoliko članica NATO-a i same imaju nuklearno oružje, a članstvo zahtijeva od svih članica da brane svaku članicu koja je napadnuta.

Trenutno Sjedinjene Države potiču i financiraju Ukrajinu u njezinom ratu s Rusijom. Ključni zahtjev Ukrajine je članstvo u NATO-u. Rusija je jasno rekla da će članstvo Ukrajine u NATO-u biti prijetnja njezinom opstanku. To će, kaže rusko vodstvo, biti posljednji korak u potpunom okruživanju svoje nacije vojnim savezom s obvezom zaštite ostalih članova koji koriste nuklearno oružje, ako to žele.

Zapravo, prije Ukrajinskog rata, Rusija nije predstavljala nikakvu prijetnju Sjedinjenim Državama. Nijedan. Tek sada, s tim da se ta nacija osjeća pritisnutom i da razumije dugu sklonost Zapada da je napadne, Rusija je postala prijetnja. Ta prijetnja postoji samo kao rezultat i kao reakcija na korake koji se sada poduzimaju u ime Ukrajine u ukrajinskom ratu s Rusijom.

Iz tog razloga, koraci koje su američki čelnici poduzeli i sada poduzimaju u Ukrajini u suprotnosti su s njihovom obveznom ustavnom obvezom, kako je navedeno u članku IV, odjeljku 4, da nas zaštite od potencijalne invazije.

Pod tim okolnostima, kako bi izgledala ruska invazija na Sjedinjene Države? S poviješću kao vodičem, moramo pretpostaviti da imaju stotine nuklearnih bombi i stotine balističkih projektila dugog dometa koji su već usmjereni prema velikim američkim središtima stanovništva, od New Yorka do Los Angelesa i od Seattlea do Houstona. Te bi rakete vjerojatno bile masovno lansirane odmah nakon prvog udara na bilo koji ruski teritorij iz bilo koje zemlje NATO-a.

Rezultirajuća devastacija unutar Sjedinjenih Država može se nazrijeti samo zamišljanjem bombardiranja Hirošime i Nagasakija. Ali to bi se uništenje višestruko pojačalo jer će oružje protiv nas koju Rusija koristi biti hidrogenske bombe, a ne samo one prve nuklearne bombe korištene protiv dva japanska grada na kraju Drugog svjetskog rata u kolovozu 1945.

Imajući jasno na umu to potencijalno uništenje, koje korake treba poduzeti kako bi se osiguralo da naši čelnici prestanu s nastojanjima da potaknu rat u Ukrajini? Prvo, potreban je obrazovni napor da se građani i studenti na svim razinama pouče o primarnoj dužnosti naših vođa da nas zaštite od invazija. Taj je ustavni mandat jasno izražen i lako razumljiv.

Dalje, političke stranke se moraju prosuđivati prema tome prihvaćaju li ili ne prihvaćaju činjenicu da je prva obveza izabranih vođa zaštititi nas od vojnih invazija, a ne samo koristiti vojne sukobe u nastojanjima da dovedu do promjene režima.

U isto vrijeme, poticao bih hitnu građansku akciju protiv čelnika izvršne i kongresne grane vlasti na saveznom okružnom sudu za Distrikt Kolumbija. Osnova te tužbe bila bi prisiliti članove tih ogranaka da se pridržavaju svoje obvezne obveze zaštite naroda prema članku IV., odjeljak 4. Ustava Sjedinjenih Država.

Savezni su sudovi ravnopravna grana naše vlade budući da su dio “Sjedinjenih Država”, entiteta koji nas je dužan štititi od stranih invazija. Da, u prošlosti su sudovi možda oklijevali miješati se u politička pitanja i stvari koje uključuju vanjsku politiku. Međutim, sada smo očito na destruktivnom putu, suočavajući se s nuklearno sposobnim protivnikom koji je tjeran na radnje koje nas mogu prebrzo zahvatiti. Naša tiha pravosudna prošlost ne smije se koristiti za informiranje sudova o njihovoj sadašnjoj obvezi. Osim toga, nuklearni napad koji pogodi naše veće gradove zapravo bi uništio većinu zgrada saveznih sudova, s velikim brojem sudaca, njihovog pomoćnog osoblja, sudskih službenika i sigurnosnih timova.

Postoji presedan za takvu akciju koju sudovi poduzimaju. Slučaj Marbury protiv Madisona, 5 U.S. 137 (1803.), zalaže se za tvrdnju da savezni sudovi mogu i trebaju zahtijevati poslušnost drugih grana vlasti u pogledu jasnih mandata u zakonu. Naredba da se pokaže razlog bila bi prikladna. Pitao bi one u vodstvu izvršne vlasti i Kongresa kako opravdavaju izlaganje američkih država i stanovništva opasnosti od nuklearnih napada Rusije.

S obzirom na jasnu obvezu Sjedinjenih Država da štite ljude od invazije, kako je navedeno u članku IV., odjeljku 4. našeg Ustava, ne mogu se sjetiti nikakvog opravdanja za način na koji smo podržavali i nastavljamo podržavati rat u Ukrajini, između Ukrajine i Rusije.