Mediji i elita su svima koji misle svojom glavom namijenili izolaciju u obliku društvene karantene

Zamislite da vjerujete da je zemlja ravna ploča? Imate li pravo javno objaviti svoj stav? Odnosno, bi li facebook, youtube, twitter i ostali tehnološki giganti trebali obrisati vaš korisnički račun, s obrazloženjem da dezinformirate javnost?

Pođimo od pretpostavke da bi trebalo vršiti taj vid cenzure, što to znači? To znači da ako vjerujete suprotno od mainstrema da vas treba izolirati, odnosno staviti u svojevrsnu “društvenu karantenu”. Međutim, pokušajte se sjetiti vremena kada je sav mainstream vjerovao da se sunce okreće oko zemlje.

Tada su ušutkavali sve koji su tvrdili da se zemlja okreće oko sunca, Giordana Bruna su zato čak i spalili na lomači!

Što vam hoću reći? Osoba koja vjeruje u slobodu misli podjednako bi se zalagala za Giordana Bruna u njegovo vrijeme, kao i za pravo ravno-zemljaša da u današnje vrijeme zastupaju takve stavove.

Osobi koja vjeruje u slobodu misli i izražavanja misli nebitno je vjerujete li vi da je zemlja ravna ili okrugla, ona naprosto vjeruje u vašu slobodu da kažete što mislite i pritom ne budete cenzurirani.

Govorim to zato jer je nakon ukidanja youtube i facebook računa Alexa Jonesa bila burna rasprava oko stavova koje Alex Jones zastupa, međutim, na taj način se samo skreće s centralnog pitanja – ima li pojedinac pravo razmišljati drugačije od mase, ili u konkretnom slučaju drugačije od etabliranih medija.

Odgovor koji tehnološki giganti daju na to pitanje je negativan! Međutim, jeste li svjesni da bez slobode misli i izražavanja misli nema demokracije? Naime, društvo u kojem se silom pokušava odrediti što će ljudi misliti na način da se onima koji misle drugačije od mainstrema ograničava komunikacija s javnošću je zapravo neslobodno i nedemokratsko društvo.

Poznati hrvatski filozof i politički teoretičar Anđelko Milardović, svjestan toga napisao je rad pod naslovom “Post demokratsko stanje i simulacija demokracije”.
U njemu objašnjava da nije lako objasniti što je to “post demokracija”, te da to nije stanje “ne demokracije”, već neko novo stanje demokracije s dominacijom moćne manjine (pritom dakako ne misli na nacionalne manjine), u kojoj su politika i demokracija kolonizirani od strane medija i PR industrije. Objašnjava da je to “demokracija bez demosa”, odnosno da državom ne vlada narod, nego ekonomski moćna manjina koja kontrolira medije, te putem propagande zapravo kontrolira i upravlja ostatkom društva.

Svjestan toga da stvarnu vlast u takvom društvu nema narod iako narod izlazi na izbore i bira svoje predstavnike, on takvu vrstu vladavine naziva “simulacijom demokracije”.

To ne čini bez razloga jer je svjestan da golema većina birača ne glasa na način da samostalno zaključuje i odlučuje što je u njihovom najboljem interesu, već pod utjecajem mainstream medija i kojekakvih PR stručnjaka na izborima samo daje pristanak na politiku koja je sugerirana.

Jedini način na koji simulacija demokracije može biti razotkrivena jest da birači odbiju sudjelovati u farsi, odnosno prestanu davati svoj glas za politiku i političare koje im ekonomska elita nameće putem medija i kojekakvih spin doktora.

Drugim riječima, da glasuju “kontra establishmenta”. Na taj način postoji mogućnost da na izborima bude izabran netko tko nije upravljan od strane elite, odnosno tko zaista predstavlja interese birača koji su ga birali.

Upravo iz straha da se to ne dogodi, a ne iz tobožnje želje da ljudi budu ispravno informirani, elita je odlučila pod svaku cijenu suzbiti slobodno izražavanje misli. U uvjetima gdje široke mase na društvenim mrežama samostalno izražavaju i razmijenjuju svoje mišljenje, jako je teško njima upravljati, odnosno određivati što će one misliti.

Do sada je to bilo lako moguće putem mainstream medija, čija je komunikacija u pravilu bila jednostrana – spiker na državnoj televiziji vam govori da je sve super i da se dobro živi, a vi znate da to nije istina, ali ne možete “upasti” u program Dnevnika i reći – zašto lažete narod – zašto samo čitate što su vam napisali na blesimetru?

Ista stvar je i kod radija, oni vam govore informacije koje elita želi da vi čujete, a pritom vam prešućuju one koje su zaista bitne. Vi u sebi možete misliti što hoćete, ali vas nitko ne može čuti. Radio postaja vam to neće dozvoliti. Čak i kad na televiziji ili na radiju postoji neka kontakt emisija, to se uvijek radi na način da se pažljivo biraju i teme i gosti, ali i voditelj.

Rasprava je dakle dopuštena isključivo u strogo kontroliranim uvjetima, odnosno samo u vidu farse. Ista stvar je i s novinama, niti s novinom koju držite u ruci ne možete raspravljati ili izreći svoje mišljenje, a da ga pritom i drugi čitatelji mogu vidjeti.

Kod web portala je to malo drukčije, međutim, čak i tamo se suzbija rasprava na način da se brišu nepoćudni komentari, selektivno (ne)prenose vijesti, ili pak, ako vijest moraju prenijeti, a znaju da bi reakcija javnosti bila u neskladu s napisanim tekstom, jednostavno onemoguće komentiranje na članku. To se dogodilo kada je nedavno umro poznati mason i vlasnik Jutarnjeg lista, na članku na temu Hanžekovićeve smrti nije se mogao ostaviti komentar, također, isti nije niti podijeljen na njihovoj facebook stranici jer su urednici svjesni toga kakve bi komentare ljudi ostavljali, odnosno što misle o hvalospjevima na njegov račun.

Sukladno tome, posljednja oaza slobode misli i izvor opasnost za post demokraciju postale su društvene mreže jer samo na njima svatko može napisati svoje mišljenje i učiniti ga vidljivim javnosti. Problem za elitu dakako nije 99% korisnika jer znaju da golema većina ljudi koristi društvene mreže radi zabave, dopisivanja ili nekog posla koji ne dovodi u pitanje dominaciju vladajuće klase.

Problem je onih 1% korisnika koje bi ja nazvao “alternativnim političkim influencerima”, a koji izražavajući svoje stavove navode preostalih 99% korisnika na razmišljanje i preispitivanje svojih stavova. Naime, golema većina ljudi nema vlastiti pogled na svijet oko sebe, već je on formiran od strane elite koja kontroliranim informacijama zapravo oblikuje njihovu percepciju stvarnosti. To je ono o čemu sam pisao na samom početku i što je u svom radu objasnio prof. Milardović.

Da bi se spriječila promjena u stanju svijesti ili pak političkih preferenci kod birača, te alternativne političke influencere kojih je relativno malo, a prati ih relativno velik broj ljudi, potrebno je “likvidirati” s društvenih mreža i na taj način elita opet može lako kontrolirati cjelokupno društvo.

Upravo je to stvarni razlog zašto društvene mreže ciljano brišu korisničke račune ljudima poput Alexa Jonesa. Postoji ona narodna izreka, ne laje pas radi sela, nego radi sebe. Tako i ja, ne ukazujem na problem likvidacije Alexa Jonesa s društvenih mreža jer mi je stalo do njega i njegovog rada, nego radi sebe samog, jer znam da bi prije ili kasnije i ja mogao biti likvidiran s ciljem da se vama ograniči pristup informacijama koje ne bi smjeli znati, a koje bi mogle utjecati na vaše mišljenje ili izbor u smjeru suprotnom od politike vladajuće elite.

I da, to je ono što Milardović govori, u stanju post demokracije, društvom se upravlja putem medija, kontrolom informacija koje vi smijete čuti ili vidjeti, a ne na način da se političke disidente ubija ili stavlja u zatvor. Dovoljno je cenurirati ih u mainstream medijima i ukinuti im korisničke račune na društvenim mrežama koje koristi 99% internet korisnika. Rezultat će biti očit, njihovu poruku moći će vidjeti 99% manje ljudi i samim time, vladajuća elita opet može bezbrižno i lako upravljati masom kao i prije pojave društvenih mreža.

I samo da se vratim na “ministarstvo istine” koje spominjem u naslovu. U Orwellovoj knjizi 1984. postoji “Thought police” (Thinkpol), odnosno policija koja se bavi kontrolom toga što ljudi misle, kako bi se spriječio “thoughtcrime” – zločin “krivog” razmišljanja, s ciljem zaštite statusa quo, odnosno pozicije vladajuće partije i režima. Kada shvatite koja je uloga “Thinkpola”, bit će vam jasno i zašto društvene mreže suspendiraju račune političkih disidenata i u kakvom zapravo neslobodnom i kontroliranom društvu živimo iako nam se stalno ponavlja da smo slobodni.