Washington je najavio kako planira uvesti embargo na izvoz venezuelanske nafte, što je glavni cilj latinoameričke turneje američkog državnog tajnika Rexa Tillersona.
Embargo na naftu, kao dio hibridnog rata kojeg Washington vodi protiv Venezuele, jedan od ciljeva turneje američkog državnog tajnika Rexa Tillersona, koji u ostvarenju ovog cilja želi podršku Argentine, Kolumbije, Meksika i Perua. Tillerson želi potvrdu da će ove četiri zemlje, koje će posjetiti u sklopu svog proputovanja Latinskom Amerikom, podržati bojkot i sankcije a protiv Venezuele. No, već u prvoj zemlji koju je posjetio je prijedlog odbijen.
Meksički ministar za energetiku, Pedro Joaquín Coldwell, priopćio je u četvrtak kako se njegova zemlja neće pridružiti mogućim naftnim sankcijama Sjedinjenih Država protiv Venezuele i izrazio je zabrinutost zbog posljedica koje bi takva mjera mogla uzrokovati.
“Na pitanje o mogućem uvođenju sankcija na naftu Venezuele, mogu potvrditi ono što je rekao naš ministar vanjskih poslova i da Meksiko neće nametati naftne sankcije bilo kojoj zemlji”, rekao je Coldwell na konferenciji za novinare u predsjedničkoj rezidenciji u Mexico Cityu.
Meksički ministar za energetiku je izrazio zabrinutost zbog utjecaja takvih kazni na narod Venezuele, ali i druge zemlje, uglavnom one u Karibima koje imaju koristi od sporazuma s Venezuelom o dugoročnim subvencioniranim isporukama nafte.
Iako je objasnio da Ministarstvo vanjskih poslova Meksika istražuje slučaj, potvrdio je i kako je za analizu situacije stvoren tehnička radna skupina koju čine Meksiko, Kanada i Sjedinjene Američke Države.
Istaknuo je kako će Ministarstvo vanjskih poslova Meksika biti zaduženo za iznošenje konačnog stava Meksika o ovom pitanju.
U srijedu je američki državni tajnik Rex Tillerson na Jamajci, što je bilo konačno odredište njegove turneje po Latinskoj Americi, izjavio kako je Washington blizu odluke o nametanju sankcija naftom sektoru Caracasa i nije htio priznati da bi takav korak najviše pogodio narod u Venezueli i zemljama skupine “Petrocaribe”.
“Petrocaribe” je koncept energetskog sporazuma između Venezuele i Kariba i zemalja Srednje Amerike koji je osmišljen od pokojnog predsjednika Huga Cháveza u listopadu 2000. godine i potpisivanjem Sporazuma o energiji u Caracasu iste godine. Ovaj sporazum je omogućio niske kamatne stope za izvoz venezuelanske nafte u Belize, Kostariku, Dominikansku Republiku, El Salvador, Gvatemalu, Honduras, Haiti, Jamajku, Nikaragvu i Panamu.
U srpnju 2005. Hugo Chávez saziva prvi summit “Petrocaribe”, kada je 14 zemalja, uključujući Venezuelu, potpisalo sporazum o formiranju skupine. Zemlje članice su mogle pregovarati o naftnim ugovorima s niskim kamatama s Venezuelom, a zauzvrat nuditi svoje proizvode i usluge Venezueli. Sporazum su potpisali Antigva i Barbuda, Bahami, Belize, Kuba, Dominika, Dominikanska Republika, Grenada, Gvajana, Jamajka, Saint Kitts i Nevis, Sveti Vincent i Grenadini, Surinam i Venezuela.
Haiti i Nikaragva su postali članovi skupine u kolovozu 2007. godine, a Gvatemala i Honduras 2008. Međutim, potonje dvije zemlje su samo službeno članovi skupine. Na summitu 4. svibnja 2013. Gvatemala nije potpisala sporazum s Venezuelom, a koncept se i dalje suočava s kritikama u Gvatemali. Honduras je u međuvremenu ponovno postao član, ali je zemlja u lipnju 2009. suspendirana, kada je svrgnut predsjednik Manuel Zelaya.
Skupina “Petrocaribe” sada ima 18 članova, a to su Antigva i Barbuda, Bahami, Belize, Kuba, Dominika, Dominikanska Republika, Granada, Gvatemala, Gvajana, Haiti, Honduras, Jamajka, Nikaragva, Sveti Kristofor i Nevis, Sveti Vincent i Grenadini, Saint Lucia, Surinam i Venezuela.
Jasno je da bi bilo kakva akcija Washingtona u naftom sektoru protiv Caracasa bi imala nesagledive posljedice za navedene zemlje koje od Venezuele naftu kupuju po subvencioniranim cijenama, ali i na rafinerije nafte na američkoj obali Meksičkog zaljeva koje posluju s venezuelanskom državnom kompanijom PDVSA.
Od početka turneje 1. veljače, američki državni tajnik Tillerson upućuje prijetnje protiv Venezuele i vlade predsjednika Nicolasa Madura, a prije početka turneje je predložio da se u zemlji provede vojni udar, jer je to jedini način da se riješi venezuelanska kriza.
S druge strane, predsjednik Venezuele je u ponedjeljak jasno rekao kako njegova zemlja neće dopustiti prijetnje ili blokade.
“Nitko neće prijetiti Venezueli, ni Rex Tillersonu, niti tisuću Rexa. Ako želi uvesti embargo na naftu, mi ćemo prevladati svaku prijetnju”, rekao je Maduro.
Koji konj taj Tillerson,to je isto da gladnom kaze da ne jede kruh.
Rex je deo administracije koja razmatra ukidanje sporazuma NAFTA koji je od životne važnosti za Meksiko. Sada traži od tog istog Meksika da se odrekne jeftine venecuelanske nafte (koja će biti još jeftinija kako kriza raste) – verovatno Rex “hrabri” Meksiko da ne moraju brinuti o stabilnosti snabdevanja jer im SAD to garantuje svojom (skupljom) naftom.
Ali iza straha od nebuloza vašingtonske administracije stoji mnogo dublji i ništa manje realan strah od njihovih kolonijalnih pretenzija. Možda ovo još uvek zvuči kao politička fantastika ali već vidimo spremnost Vašingtona da “skine rukavice” i odbaci svu političku korektnost koja iako do sada korisna poluga pritiska polako već postaje obesmišljena, postaje smetnja koje se treba rešiti – po mogućstvu da neko drugi “bude kriv za to”.
USA nikada ne vodi briga o interesu drugih ili zajednice u cijelini vec iskljucivo se vodi svojim imperijalistickim interseima. No na srecu raste svuda pos svijetu otpor prislimama i ucijenam USA, ali hocemo lid ozivjeti dan kada ce sira zajednica sinhronizirano namertnuti sankcije USA.
Pretpostavljam da će Kanada, kao bivša engleska kolonija, uvjek biti uz Amere, bez obzira što navodno vodi neku svoju nezavisnu politiku.Međutim mišljenja sam da uspavani Latinoamerički Meksiko bi jednog dana mogao biti veliko iznenađenje za Ameriku ukoliko ova počne istim metodama kao nekad tlačiti male Latinskoameričke zemlje.Prisjetimose samo nedavnog Trumpovog cinizma prema tim susjedima.I na kraju prisjetimo se da je prva Socijalistička revolucija bila u Meksiku pod Emilijanom Zapatom i Pančom Vilom, te da je upravo velikim dijelom ugušena zahvaljujuči Amerima.Iznenađenja su uvjek moguća.