Mike Pompeo je jako ljut jer iranski tanker ipak istovara naftu u Siriju

Iranski naftni tanker „Adrian Darya 1“, koji je prošlog ljeta bio u središtu međunarodnog spora nakon otmice u Gibraltaru, Siriji je predao 2,1 milijuna barela sirove nafte. Izvijestio je to američki državni tajnik Mike Pompeo na svom Twitteru, gdje je prikazao satelitske snimke tankera usidrenog nedaleko od sirijske rafinerije Baniyas, na čijem je boku bio mali tanker Jasmine, koji uvijek plovi pod zastavom Teherana.

“Unatoč obećanju iranskog ministra vanjskih poslova Mohammeda Zarifa Velikoj Britaniji da „Adrian Darya 1“ neće isporučiti naftu Siriji, ona sada prebacuje sirovu naftu na sirijske obale. Hoće li svijet priznati odgovornost Irana za isporuku ove nafte Siriji?”, rekao je Pompeo, govoreći o kršenju sankcija koje su Siriji jednostrano nametnuli SAD i Europska unija, koje predviđaju naftni embargo.

Čini se da je priča o tankeru „Adrian Darya 1“ privedena kraju, uz potvrdu prethodnih sumnji o krajnjem odredištu tereta sirove nafte. Međutim, Pompeove izjave su uokvirene su u širi kontekst odnosa između Sjedinjenih Država i Irana, koji su posljednjih mjeseci obilježeni trendom koji oscilira između otvorenosti za dijalog i intenziviranja diplomatskih tonova, što se savršeno uklapa u strategiju Bijele kuće pokušaja ponovnog dovođenja ajatolaha za pregovarački stol i postizanje sporazuma o denuklearizaciji s istim modusom operandi kao sa Sjevernom Korejom.

No, SAD od Irana traže i da obustavi svoj raketni program, da prestane surađivati sa savezničkim skupinama u regiji i još mnogo toga, što je za Islamsku Republiku apsolutno neprihvatljivo.

Ipak, Donald Trump i Hassan Rohani su se dogovorili o dokumentu u četiri točke kojeg je prošlog tjedna u New Yorku posredovao Emmanuel Macron. Taj dokument bi bio temelj za sastanak i ponovno pokretanje pregovora. Vijest je prenio Politico, koji izvještava da je sastanak na kraju završio tako što je iranski predsjednik želio da Trump prvo izjavi svoju namjeru o ukidanju sankcija.

Sporazum je bio rezultat Macronove “posredničke politike” između Trumpa i Rohanija i predviđao je da Iran neće nabavljati bilo kakvo nuklearnu oružje i da će u potpunosti ispuniti svoje nuklearne obveze, a Iran će prihvatiti dugoročne pregovore o kapacitetima u području atomske energije.

Iran bi također jamčio da će se suzdržati od bilo kakve agresije i pristao bi putem “pregovora” krenuti prema “istinskoj politici mira i poštovanja u regiji”.

S američke strane bi postojala obveza da će se „ukinuti sve sankcije od 2017. godine naovamo“, a Iran bi dobio „puni kapacitet za izvoz svoje nafte i slobodno korištenje svojih prihoda“.

Do sastanka nije došlo jer su iranske vlasti inzistirale na tome da Trump izjavi da će ukloniti sankcije koje je nametnuo iranskoj ekonomiji. Macronov naknadni pokušaj organiziranja telefonskog razgovora između Trumpa i Rohanija, kako bi pokušao spasiti sporazum, također nije bio od koristi, jer je iranski predsjednik odbacio ovu alternativu, izvijestili su francuski izvori.

Težak, ali ne i nemoguć put

Pompeova poruka, koja u određenom smislu stavlja Iran leđima uza zid, kojom  demonstrira kršenje embarga protiv Sirije, posljedica je niza događaja koji su se iznenada dogodili posljednjih dana i koji naglašavaju poteškoće američke diplomacije da s Irancima postignu dogovor o osjetljivom pitanju nuklearne energije.

Ne znamo kada je točno snimljena satelitska fotografija, ali znamo samo da je objavljena 2. listopada, pa ne možemo reći je li odluka o isporuci nafte Siriji donesena kasnije ili ranije nakon neuspjeha sporazuma Trumpa i Rohanija. Ako je to bilo kasnije, time se objašnjava iranska odluka da ne prihvati ni telefonski razgovor, ako je bilo prije, objašnjavalo bi zašto Sjedinjene Države nisu htjele odustati od pitanja sankcija i embarga.

FOTO: Najnovija snimka tankera „Adrian Darya 1“ u blizini sirijskog grada Baniyasa

Put postizanja sporazuma između dviju strana koji bi doveo do ponovnog ugovora o iranskom nuklearnom pitanju, nakon što je prethodni sporazum Washington raskinuo, pun je poteškoća koje, međutim, ne izgledaju nepremostive. Jasno je da SAD nisu izgubile volju za sučeljavanje s Iranom, ali dio uprave ipak želi dati prostora diplomaciji, zadržavajući pri tom neke od teških stavova, kao što su teme koje nemaju veze s nuklearnim programom Islamske Republike.

Zapravo, Washington je ponovio spremnost da ne želi svrgnuti vladu u Iranu, baš kao što je učinio sa Sjevernom Korejom, također zbog pitanja denuklearizacije. Međutim, Iran u trenutku kada bi trebao pristati na pregovore s Washingtonom mora računati da bi “paralelno” pregovarao s američkom upravom, iako na šahovskoj ploči nije samo embargo i prodaja njegovih energenata, već i vrlo osjetljiva bliskoistočna geopolitička šahovnica na kojoj postoje regionalne sile, Izrael i Saudijska Arabija, koje se boje Irana i njegovog sve očiglednijeg širenja utjecaja na tom području poznatom i kao “šiitski polumjesec”. Izrael i Saudijska Arabija to doživljavaju kao egzistencijalnu prijetnju i otvara pitanje vjerodostojnosti pregovarača, posebno sada, kada je Iran s pobjedom Hutija u Jemenu još više ojačao svoj položaj u regiji.

U ovoj šahovskoj igri između Irana i Sjedinjenih Država rizik je upravo da Tel Aviv i Rijad razbiju šahovsku ploču koja se naporno sastavlja, ali je vehabijsko-cionistička osovina uvijek uspije razbiti kada se pojavi mogućnost da dvije strane postignu obostrano povoljan sporazum.

Kao što ste primijetili, posredovanje Macrona se dotaknulo isključivo nuklearnog programa Irana i nije bilo govora o iranskom raketnom programu i aktivnostima saveznika Islamske Republike u regiji. Vidjevši to, Izrael i Saudijska Arabija su hitno djelovali i nije isključeno da su optužbe Mikea Pompea, kako je Iran prevario Veliku Britaniju s obećanjem da nafta s tankera „Adrian Darya 1“ neće završiti u Siriji, dane u dogovoru s izraelskim i saudijskim vođama.