„Miroslav Škoro za predsjednika“ i poučak Trump-Zelenski

Jučer je poznati hrvatski glazbenik Miroslav Škoro objavio svoju odluku o kandidaturi za predsjednika republike. Vrlo kvalitetan video o tome, na kojem u prostoriji nema nikakvih simbola i znakovlja, a čak su i naslovi knjiga u pozadini zamagljeni, objavio je na You Tubeu i podijelio na svojoj Facebook stranici.

U općem uvodnom dijelu citira Ustav Republike Hrvatske prema kojem vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, stoga bi ovlasti predsjednika, koji se bira na izravnim izborima, trebale biti veće.

Koje su to ovlasti koje, po njemu, predsjednik Hrvatske treba imati, otkrio je u nastavku. Prvo, to je raspisivanje referenduma na prijedlog predsjednik mora imati bez suglasnosti premijera, Druga točka je zakonodavni referendum, odnosno ako narod na referendumu usvoji zakon kojeg na taj način predloži predsjednik, taj zakon stupa na snagu. Treća ovlast je sazivanje sjednice Vlade na zahtjev predsjednika. Četvrta točka je privremeni veto i pravo da predsjednik ne potpiše zakone do odluke Ustavnog suda. Peta točka je predlaganje kandidata za suce Ustavnog suda.

Kako javljaju mediji, javnost je prilično dobro primila ne baš opširno obrazložen program Miroslava Škore.

Igrajući na široko rasprostranjen osjećaj odbojnosti velikih slojeva društva prema diktatu Bruxellesa, Miroslav Škoro je obećao da će se kao predsjednik Hrvatske “zalagati za razvoj i izgradnju Europske Unije kao zajednice ravnopravnih suverenih nacija, a ne kao federacije ili ne daj Bože, unitarne državne zajednice”.

U ovom trenutku je nemoguće znati tko točno stoji iza ove kandidature, za koju Škoro treba podršku medija, financije, stručni tim za razradu predizbornog programa i sve što je potrebno za uspješnu predizbornu kampanju za izbor za predsjednika zemlje.

Kako u ovom trenutku znamo vrlo malo o tim detaljima, nećemo ništa nagađati. Želimo podsjetiti da ovo nije prvi put da se netko iz show businessa kandidira za predsjednika. Najpoznatiji je primjer ne tako slavnog američkog glumca Ronalda Reagana, koji je ’80-ih godina prošlog stoljeća dva puta bio izabran za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. No, Reagan je prije toga bio guvernera Kalifornije s konzervativnim gospodarskim i socijalnim programom, gdje je uspio pobijediti prelaskom iz Demokratske u Republikansku stranku.

Čak i američki predsjednik Donald Trump, osim poduzetničkog sektora, ima iskustva u show businessu u kojem je s 14 sezona u reality showu Pripravnik bio najbolji i najdugovječniji voditelj.

Ne tako davno je na Haitiju na predsjedničkim izborima pobijedio pjevač Michel Martelly, koji je obnašao dužnost od 2011. do 2016. Njega je na izborima održanim 2016. naslijedio stranački kolega Jovenel Moise, koji je nastavio voditi politiku kao njegov prethodnik, uglavnom u interesu Washingtona.

Možemo kao primjer uzeti i vođu prosvjeda protiv Vučića u Beogradu, među kojima se ističe glumac Sergej Trifunović, čiji Pokret slobodnih građana koordinira sve akcije s predstavnicima američke ambasade u Srbiji. Trifunović i vođe prosvjeda koji su snimljeni tijekom sastanaka s američkim diplomatskim osobljem u jednom luksuznom beogradskom hotelu tvrde kako su sa stranim izaslanstvom razgovarali baš kao što razgovaraju i predstavnici parlamentarne opozicije na službenim susretima. No, činjenica da oni nisu parlamentarna snaga baca sjenu na ovo opravdanje, jer je predsjednicima, premijerima i ministrima dužnost održavati takve kontakte, a nekada ih zbog protokola ne mogu izbjeći. Sastanci na brzinu proglašenog pokreta su ipak nešto sasvim drugo.

Ipak, za Miroslava Škoru bi najbolja opomena mogla biti sudbina novoizabranog predsjednika Ukrajine, glumca Vladimira Zelenskog.

Zelenski je u predizbornoj kampanji zapravo ponovio da će raditi sve što je radio u popularnom serijalu „Sluga naroda“, gdje je glumio učitelja koji je slučajno postao predsjednik i iskorijenio korupciju u zemlji.

Naš „sluga naroda“ Miroslav Škoro je obećao da će dokinuti duopol dvije najveće stranke, Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije, koje vedre i oblače na hrvatskom političkom Olimpu od stjecanja nezavisnosti. Ova zadaća bi se mogla pokazati Sizifov posao, čak i ako poznati hrvatski pjevač i oni koji su došli na ideju da ga promoviraju kao svog kandidata, uspiju dobiti predsjedničke izbore.

Miroslav Škoro je zapravo popunio vakuum kojeg su iznenada raskolom u stranci napravile vođe Živog zida, koji su se jedini uspjeli predstaviti kao antisistemska stranka. Koliko su to zaista bili, sada je već znak pitanja.

No, vratimo se trendu izbora glumaca i pjevača za predsjednike i u kakvoj se situaciji mogu naći kada dirnu u dobro utvrđeni poredak. Za Škoru još ne znamo koga zastupa i kakav će mu biti stvarni program, ako bude izabran, ali će se sustav duopola HDZ/SDP sigurno boriti da ne bude nikakvih promjena.

Primjer je, kao što smo rekli, ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski, koji bi već sad u čast Trumpu mogao promijeniti ime u “Donald”. Zašto? Jer ga političke i oligarhijske elite sabotiraju jednako kao američkog predsjednika nakon njegovog izbora. Na Zelenskom iskušavaju snagu i priređuju mu neugodna iznenađenja. Jednom riječju, sve političke snage, vojska, obavještajne službe, neonacisti Desnog sektora i oligarsi su se mobilizirali da neutraliziraju novog predsjednika.

Događaji koji svjedoče o tome se redaju  takvom učestalošću da jedva imaju vremena za njihovo praćenje. U samo nekoliko dana je toliko izazova palo na glavu jadnog Vove-Donalda da ni on sam vjerojatno ne zna što da radi. Vrlo “duboka država”, koja u Sjedinjenim Državama ima složenu i višeslojnu strukturu “podzemnih etaža”, u Ukrajini djeluje s pejzaža poljoprivrednog zemljišta.

Prvo se 1. lipnja na području brodogradilišta “Lenjinska Kuznja”, sada “Kuznja na Ribalski”, koje je u vlasništvu Petra Porošenka, dogodio incident koji je bio tako sarkastičan da se mora vjerovati u smisao za humor bogova. Tu se zapalio i izgorio novoizgrađeni brod mornaričkih snaga, koji je tek 23. travnja porinut uz zvuke fanfara.

Naravno, kao što je slučaj u Ukrajini u 99% slučajeva, “najnoviji izviđački brod” je zapravo bio stara i zapuštena nedovršena ribarska koćarica tipa “Vasilj Jakovenko”, koji je čudom izbjegao rezanje u staro željezo i postao koristan kao “ratni brod”. Odmah nakon svečanog porinuća brod je poslan na popravke i nije ni stigao napustiti mjesto gradnje. „Popravljen“ je tako da je izgorio, odnijevši sa sobom sve tajne zlouporabe sredstava. Porošenko je poslao oproštajno “za sada” budućim istražiteljima njegovih korumpiranih aktivnosti i Zelenskom osobno.

To također podsjeća na nedavnu krađu tajnih informacija sa servera predsjedničke uprave.

Nije prošlo dugo vremena da bi uživali u ovom fascinantnom vatrometu obrisanih tragova u poduzeću, a već dan poslije, 2. lipnja, vandali su srušili spomenik maršalu Žukovu u Harkovu.

Braća uličnih nacista Desnog sektora su srušili bistu sovjetskog zapovjednika bez ikakvog razloga ili smisla, samo da pokažu “tko je vlast u Harkovu” i bunili su se zbog promjene predsjednika. Točnije, ne toliko oni, koliko njihovi kustosi iz Službe sigurnosti Ukrajine i Ministarstva unutarnjih poslova, kojima račune polaže političko krilo neonacističke bojne Azov, Nacionalni korpus, te drugi koji se ne stide svojih nacističkih korijena.

„Vladimire, što ćeš učiniti? Ovdje imate problem“, rekla je ruska predstavnica ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova, koja je dodala da se nova vlast u Kijevu “ne može se osuditi na šutnju”.

Treće, strast prema Žukovu se nije ni smirila, a izbio je novi informacijski kanal. Ispada da se na Ukrajini ponovno priprema opasan napad, ali ovaj put ne iz Rusije, već iz Rumunjske.

Prema ovim tvrdnjama ukrajinske elite, Rusija uzima grad Odesu, narodne republike Donbasa, Mariupolj i širiti se do granica Donjecke regiji, a Rumunjska vraća Černivci i zapadni komad regije Odesa.

Kijev je histerično odgovorio na anonimni video na objavljen na You Tube kanalu o alternativnoj povijesti i predviđanjima za 2022. godinu. Iako je takvih kanala i uradaka prepun internet, glavni vojni tužitelj Ukrajine, Anatolij Matios, izjavio je kako je zbog videa koji se pojavio i govori o “pripajanju dijela ukrajinskih teritorija Rumunjskoj” održao sastanak vodstva snaga sigurnosti. Sastanku su nazočili šefovi Glavnog stožera, Ministarstvo vanjskih poslova, Glavna obavještajna uprava Ministarstva obrane, te službe SVR i SBU. Strašno je pomisliti što bi se dogodilo ako se pojavi videozapis s planovima napada Kijev od strane Marsovaca. Hoće li odmah eksplodirati brane na Kijevskom moru i razgranati Černobil da bi teritorij postao “spaljena zemlja”?

Šalu na stranu, ali je ovaj prošireni sastanak vojnog i obavještajnog vrha također zahtijevao reakciju predsjednika Zelenskog. Ironičan, neutralan, agresivan, ali barem neki, jer vođe Glavnog stožera, Ministarstvo vanjskih poslova, Glavna obavještajna uprava Ministarstva obrane, SVR i SBU u njega gledaju s predanim očima i čekaju naredbe da odbiju „rumunjsku agresiju“.

Ukratko, „Donaldu“ Zelenskom ne treba zavidjeti. Čini se da su sve „stare“ elite moći odlučile testirati snagu i prikladnost Zelenskog da vrši dužnost predstavnika.

Pa ništa, Trump je nekako uspio i neka mu to bude primjer. Iako još uvijek postoji pitanje gdje je “duboka država” agresivnija, ciničnija i neprincipijelnija, je li to u „Carstvu dobra“ s one strane Atlantika ili u njenim vazalnim bantustanima?

Vraćajući se na početak priče i kandidaturu Miroslava Škore, ako uspije pobijediti na izborima, postoje samo dvije opcije. Ili će ipak pronaći zajednički jezik s duopolom HDZ/SDP, protiv kojeg se navodno bori, ili ga čeka ista sudbina kao Trumpa u Americi i jadnog Vladimira „Vovu“ Zelenskog u Ukrajini. Što će se na kraju dogoditi, ostaje nam da vidimo.