“Čuvajte se Rothschilda & Co!”. Ako vam ovo postane opsesija, počet ćete vjerovati da su Rothschildi nepobjedivi, baš kao što oni žele da bude. No, činjenica je da su čak i moćnici poput kuće Rothschild, te njima slični, ipak ranjivi. Razlog zbog kojeg troše toliko sredstava i zbog kojeg se grčevito bore kako bi nas kontrolirali je da njihove goleme povlastice uopće nisu sigurne.
Oni se nas boje, iako mi to ne razumijemo, tvrdi Paolo Barnard, autor brojnih optužbi protiv planetarne oligarhije i proročanskog djela “Najveći zločin“, koje se bavi genezom europske tehnokratske diktature eura, dizajnirane od strane ekonomske “desnice” u savezu s otpadničkom “ljevicom”, koja je potajno regrutirana od strane elite u rušenju demokratskih socijalnih država Zapada.
Barnard danas upozorava:
“U mašti većine stanovništva je često prisutna tragična pogreška koja javno mnijenje lišava realne mogućnosti da poboljša svoje živote. Smatra se, naime, da su aglomerati privatnog bogatstva gospodari svijeta. Rothschildi! Multinacionalne kompanije! Veliki mediji! Gluposti. Oni to uopće nisu.”
Naravno, “veliki moćnici” pokušavaju biti “neprikosnoveni gospodari planeta”. Oni to pokušavaju,… još kako, sa svim vrstama lobija, ucjenama i korupcijom. Ali za novinara je temeljna istina nešto drugo. Naime, sve je moguće jer im vlade to dopuštaju. Međutim, iste te vlade, kada bi htjele, i dalje bi mogle biti gospodari svijeta, što znači da mogu spasiti i nas, “obične” ljude.
Ne vjerujete u tu tvrdnju? Pitajte za GlaxoSmithKline, tiranosaura koji zarađuje 24 milijarde dolara godišnje, sve na lijekovima. Pitanje je zašto je presudno to imati na umu? Zato što vlade sve više ovise o mišljenju javnosti, iako ista ta javnost zbog pukog kukavičluka to često zaboravlja.
To znači da bi vlade, koje bi još uvijek mogle biti gospodari svijeta, odgovorile na mišljenje javnosti, samo kada bi se ono izrazilo. Dakle, istina je da “obični” ljudi, teoretski i tehnički, imaju stvarnu moć, ali se njome ne žele koristiti, jer su uvjereni da je “gospodar svijeta” tamo neki Rothschild, odnosno da je cjelokupna svjetska moć u privatnim rukama.
Barun Jacob Rothschild? On je sigurno “moćan”, ali čak ni on nije mogao zaustaviti političare kada su u nadnacionalnom ugovoru kojeg je stvorila Europska Središnja Banka, odnosno TFEU, napisali prokleti člančić koji blokira ESB u stvaranju mega-banka u Europi. Mali članak u ugovoru koji kontrolira rizike je nazvan “Risk control framework“, a posljedica je da velike banke danas u samim temeljima imaju eksplozivnu napravu, koja po želji političara može biti detonirana u bilo kojem trenutku. U Europi, ali isto tako u Sjedinjenim Državama, ali po drugim zakonima. “Legendarni” Rothschild svakako može utjecati na čelnika Europske Središnje Banke, Marija Draghija, ali ipak ne kontrolira crveni gumb.
Tko bi iznova mogao ispisati ovaj članak? Vlade. Samo one, dok se ne dokaže drugačije, jer su one, još uvijek, od naroda izabrana tijela.
To nam dokazuje i slučaj Glaxo, kaže Barnard, “svemoćna” multinacionalna farmaceutska korporacija, koja je doslovce pometena od strane vlada, počevši s onom iz Pekinga. Ako žele, vlade još uvijek mogu biti glavne u odlučivanju i ne postoji nikakvo nepobjedivo mitsko biće koje im može stati na put.
“Sve počinje od jedne poruke na Twitteru Bernija Sandersa, bivšeg kandidata za Bijelu kuću, koji je ovih dana počeo grmjeti protiv farmaceutskih divova”, kaže Barnard, koji pojašnjava cijeli slučaj.
“Bernie se budi ujutro i napiše poruku na Twitteru u kojoj kritizira multinacionalnu korporaciju Eli Lilly, i njene akcije pretrpe kolaps. Potom je pucao protiv korporacije GlaxoSmithKline, i opet se događa isto – dionice kompanije tonu u crveno“, piše Barnard, ali slučaj Glaxo ima spektakularnu pozadinu.
“Glaxo je div koji oduvijek vrši pritisak na cijeli svijet. Predstavlja se vladama, javnim zdravstvenim službama, liječnicima osobno, koje korumpira, prepisuje im terapije, ako ne i gore, kao i sve druge multinacionalne kompanije. Jedan dan Glaxo stiže u Kinu, gdje, kao i obično, dijeli mito. Ali u Londonu N.1 jedan korporacije Glaxo, Andrew Witty, čini grešku svog života. Naime, njega ne zanima geopolitika i ne shvaća da se Kina drastično mijenja”, pojašnjava dalje Paolo Barnard.
“Da je bilo suprotno, znao bi da se kineski predsjednik Xi Jinping nimalo ne šali, a onda počinju problemi. Sve počinje s dežurnim “zviždačem”, anonimnim hakerom koji vlastima u Pekingu i Andrewu Wittyu u Londonu šalje e-mailove o korupciji korporacije Glaxo u Kini od koje se diže kosa na glavi. Anonimni “zviždač” otkriva najviše menadžere britanskog giganta, koji su u Kini davali mito upraviteljima i liječnicima, a sve se činilo preko marionetskih turističkih agencija, uz zabave s prostitutkama. Kao i obično, sve na štetu oboljelih. Tada su se otvorile antikorupcijske škare kineskog predsjednika”, nastavlja Barnard.
Dok ljudi Xi Jinpinga tiho čitali elektroničku poštu, ona budala Witty i upravni odbor u Londonu su potpuno zanemarili ozbiljnost cijelog slučaja. Glaxo sve pokušava zataškati, unajmljuje privatne istražitelje kako bi uništio dokaze, ali ne prestaje podmićivati Kineze, iako ih ovaj put plaća kako bi šutjeli.
Kardinalna greška. U pet ujutro jednog dana u kolovozu 2013. godine se provaljuju vrata luksuznih apartmana najboljih menadžera korporacije Glaxo u Kini. Britanci su u nekoliko trenutaka na podu, a nedugo poslije u smrdljivim ćelijama kineskih istražnih centara, uključujući zloglasnu zgradu 803 u kojoj se ispituju disidenti.
Andrew Witty je u Londonu vijest primio kao bombu i zavladala je opća panika.
Tek tada Witty shvaća da su Kina i Xi Jinping itekako ozbiljni. Dokazi i opširna priznanja britanskih menadžera istražiteljima se prenose na kineskoj televiziji, uživo. Prava katastrofa. Dokazi su toliko čvrsti da se Witty, moćni upravitelj globalnog diva, na konferenciji za novinare slomio, te i tražio milost i oprost.
Posljedice ovog skandala su bile 500 milijuna dolara kazne za Glaxo, protjerivanje nekih menadžera, doslovno popljuvanih od kineske javnosti, a dio ih je ostao trunuti u kineskim zatvorima.
Glaxo žurno radi kako bi uskladio svoje kodekse ponašanja u Kini, a snižava i cijene svojih lijekova za vlasti u Pekingu. Međutim, ne samo Glaxo, nego i drugi svjetski divovi, poput Pfizera ili Novartisa, odmah čiste svoje poslovanje s Kinom. Ali to nije sve, jer se zabrinuo i Microsoft, koji je također pod istragom Kineza. Drhti i Disney, a Apple je sam protiv sebe u Kini podignuo prijavu zbog utaje poreza.
No, dolazi i gore. U svjetlu željezne šake kineske vlade, čak je i američka administracija našla snage da se suprotstavi farmaceutskim divovima kao što su Pfizer, Eli Lilly i opet Glaxo, koji Washingtonu treba isplatiti 3 milijarde dolara “zbog neprimjerenog ponašanja”.
“Mislim da se Andrew Witty u proteklih nekoliko mjeseci od “Rothschilda farmacije” pretvorio u šepavu ovcu koja se znoji noću. On, ali i svi drugi izvršni direktori poput njega, koji upravljaju najjačim korporacijama u svijetu “, piše Barnard.
Sada bi se moglo reći da je Kina, zajedno sa Sjedinjenim Državama, takvo moćno čudovište čija si vlada može priuštiti da ukroti čak i vladare svemira.
Pogrešno, jer je čak i Švedska mogla učiniti upravo ono što je učinio Peking. Iz dva jasna razloga. Prvo, danas se skoro svi skandali objavljuju u javnosti i događa se da monstruozno utječu na ulagače, koji se neće libiti da na burzi unište divovske korporacije ili banke. Dovoljno je pogledati grafikon burze nakon poruke na Twitteru Bernija Sandersa.
Drugi razlog je monetarni suverenitet Švedske, čije se vlasti, poput Pekinga, ne boje klasičnih ekonomskih ucjena multinacionalnih korporacija: “Ako me takneš, povlačim ulaganja!” Naime, neke vlade su svjesne da u svijetu ne postoji bilo kakva vrsta ekonomske moći koja bi imala neograničenu vlast nad središnjim bankama koje su uskladile svoj rad s ministarstvima financija.
Drugim riječima, ako je jedna zemlja monetarno suverena, središnja banka dobrostojeće zemlje pritiskom na gumb u jedno popodne može uništiti suparništvo Applea, Microsofta, Volkswagena, JP Morgana, Goldman Sachsa i Toyote zajedno.
“Dakle, kada bi htjela, neka vlada može slomiti bilo kojeg Rothschilda i bilo kojeg drugog privatnog moćnika. Zašto to ne čine češće? Premali je pritisak javnog mnijenja. Kad je već tako, zar za sve možemo kriviti četvrtog baruna Jacoba Rothschilda? Nipošto, jer mi smo te plašljive horde glupih budala, koje sjede na rudniku zlata za kojeg mislimo da je bidè”, zaključuje Barnard.
Ovaj osvrt na tezu Paola Barnarda “da je na kraju ipak narod taj koji ima političku moć u rukama, iako toga nije svjestan“, posebno je znakovit danas, u trenutku kada je Europska komisija zatražila od Hrvatske izmjene zakona o privatizaciji Ine, “jer se njime krši sloboda kretanja kapitala i sloboda osnivanja poslovanja, što je obveza koju je Hrvatska preuzela još 2010. godine, tijekom pristupnih pregovora”.
Kao što znamo, Europska komisija je samo jedan od krakova oligarhijske hobotnice, tijelo izabrano gotovo ni od koga, a služi da se vlade zemalja članica EU prisili da donesu zakone koji nisu u skladu s njihovim nacionalnim interesima.
“Komisija je Hrvatskoj poslala obrazloženo mišljenje, što je drugi korak u pokretanju postupka za povredu europskih propisa. Ako Hrvatska u roku od dva mjeseca Zakon o privatizaciji Ine ne uskladi s pravom EU, Komisija može odlučiti uputiti predmet Sudu EU.
Komisija navodi kako je INA najveća hrvatska tvrtka za opskrbu energijom, djelomično u vlasništvu hrvatske Vlade. Prema Zakonu o privatizaciji Ine, državi su dodijeljene posebne ovlasti u tom poduzeću, uključujući pravo na veto u slučaju odluka tvrtke koje se odnose na prodaju dionica ili imovine u vrijednosti koja prelazi određeni prag. To za posljedicu ima da dioničari ne mogu utjecati na važne odluke društva razmjerno njihovim udjelima, što potencijalne investitore može odvratiti od ulaganja u Inu. Komisija smatra kako takve posebne ovlasti predstavljaju ograničavanje slobodnog kretanja kapitala i slobode osnivanja poslovanja, koje se na osnovu Ugovora o funkcioniranju EU ne može opravdati”, vijest je koju su danas u Hrvatskoj prenijele sve agencije.
Ne treba ni sumnjati da će aktualna hrvatska vlast ispuniti obveze gotovo u tajnosti preuzete još 2010. Plenković i njegovi ministri ipak nisu Xi Jinping i kineski “režim”. Istina, nismo ni Amerika da se usudimo ikoga tužiti ili se ikome suprotstaviti, ali nismo ni Švedska ili Ekvador koji je godinama zadavao glavobolje Chevronu, a ove godine nije dobio odštetu od 9 milijardi dolara zbog onečišćenja, jer je tužbu odbacio američki Savezni prizivni sud.
Zaključak je da je Paolo Barnard ipak u pravu i ne postoji privatna moć koja nadilazi moć suverenih naroda, samo ako su ljudi toga svjesni.
Odličan članak!
Odavno komentarišem na ovakvim portalima i od početka tvrdim U NARODU JE MOĆ a ne u pojedincima. – U članku se oseća pitanje “zašto se narod ne probudi?” To je pre svega pitanje za psihologe ali bih ovom prilikom ukazao na film koji možda daje odgovor. Film “Matrix” je po mom mišljenju najbolji SF film ikada. Našalost jer zbog tog kvaliteta nije došao do izražaja revolucionarni momenat – on je i najbolji revolucionarni film ikada. Smela tvrdnja? Možda ali zamenite delovanje mašina delovanjem Establišmenta i dobićete interesantnu sliku. Osnovna ideja filma bi bila “sistem nije nepobediv, samo je potrebno u svojoj glavi to prevazići” i primenljiva je i na današnji sistem i na bilo koji drugi. Kinezi kažu “jedan štapić ćeš lako slomiti ali snop…” Takođe je interesantan detalj kada agent preuzima bilo koje telo što bi se u našem slučaju moglo reći “svi mogu da postanu agenti sistema” –… Čitaj više »
Samo nam je jos trebao malo konkretnije reci a sta to treba da radimo…
Vrlo dobar tekst! Ukazuje šta je zlo u ljudskom svijetu — služi da bi se ljudi osvijestili, probudili se, i počeli mu se aktivno suprotstavljati čineći ono što je ispravno i dobro.
Babiću ponovo ste nadmašili samoga sebe. Odličan članak, naime nakon prestanka sa radom vašeg portala, nastupila je opća dezorijentacija. Sada se lakše diše kada znamo vasu “novu” adresu.
Ugodan dan.
Pozdrav staroj i novoj ekipi, te g. Babiću. I ja odavno tvrdim da je u nama moć, i pozivam Babića da nas pozove na okupljanje, ali ništa još… Da je pozvao, možda bi i kolega Šumadinac došao u Jajce 29.11.;)
Nego, ne treba nam Paolo Bernard da nam kazuje, g. Babić- imate Vi dovoljno i svog znanja i svojih poklonika.. Nadalje, nije dovoljno samo ukazivati na činjenice, treba početi poduzimati nešto konkretno.. Ovako ispada da jedino Oni sami protiv sebe nešto rogobore, kontroliraju opoziciju.. u kom kontekstu bih sagledavao i spomenutog Sandersa
Nada umire posljednja, mi smo svi več živi mrtvaci. Bolumentu koja vedri i oblači planetom ima tome par milenija može doći glae jedino asteroid promjera desetak i više kilometara. Ljudski rod im ne može oduzeti apsolutnu moč koju posjeduju.
Pozdrav ekipi i Mr. Babicu! Clanak je ektra. Interesantno bi bilo, premda vrlo tesko do toga doci, predociti korupcijske metode koje se primjenjuju od strane velikih korporacija. Znam konkretno je i Siemens svojevremeno bio na antikorupcionaskom udaru. Sve se dovede u red kad se PLATI! Zar i to ne govori samo za sebe o teskocama koje su pa i nepremostive! Jednostavno proradi pragmatizam i tesko se dobije odgovor na pitanje: Sta ako korporacija/e propadne toliko da nemoze podmirivati dugove prema sustavima drzava u kojima djeluju!? Imali smo takodjer primjer i JP Morgan i ostalih sustava iz krize 2008, kada je USA uskocila sa 1000 milijardi ada bi spasia bankarske lopove.
Na žalost, siguran sam da ste u pravu g. Babić, o ponašanju Briselkovića i društva oko INE. Nedavno ga je opet pohodio američki pomoćnik pomoćnika zamjenika pomoćnika kućnog majstora za energetiku i donio mu ,,želje,, strateškog partnera oko INE i terminala za ukapljeni plin na Krku. Dosta ljudi ne razumije da je INA ,,majka svih bitaka,, na ovom istoku Zapada i zapadu Istoka i odatle potječe ova nova ,,briga,, tamnice naroda zvane EU.
@PS: moze rijec dvije o zasjedanju avnoja 29. 11. 2016. u jajcu? kakva je bila atmosfera, o delegatima i kakve ste zakljucke donijeli? 😀
Ništa od toga. Ako je Glaxon izgubio, dobio je netko drugi. U ovom slučaju možda neka kineska farmaceutska kuća koja je, kako znamo, u privatnim rukama. Globalno, kapital je na jednoj, a radnici, najamnici na drugoj strani pola. To što neki od onih na strani kapitala u nekom trenutku izgubi, ne prelije se na stranu gdje su radnici, nego se preraspodjeli među prvima. Uglavnom, kapital ostvaruju, kao i dosad, profit na račun rdnika i to se neće promijeniti sve dok postoji privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Čak i kad moraju zbog pritiska javnosti učiniti dodatne troškove zbog strožih ekoloških normativa, koristi od toga ima onaj kapital koji je uložen u djelatnost koje se bave ekologijom.
Kakve veze ima američki Prizivni sud sa tužbom Ekvadora protiv Chevrona. Pa nisu valjda Ekvadorci mislili da će im proći tužba protiv američke naftaške bagru na američkom sudu? I kako to da američke korporacije odbacuju bilo kakve tužbe protiv sebe (kao npr.. Apple u Britaniji), a kada američki sudovi tuže strane korporacije ovi praktično bespogovorno plaćaju kazne (Volkswagen i Samsung).
U Hrvatskoj narod i ne zaslužuje ništa bolju vlast. Čast izuzecima, kao meni npr., hehe!
Pozdrav svim ljubiteljima logike Sve opcije koje su navedene u komentarima stoje pod jednin uvjetom a to je SVIJEST ILI STANJE SVIJESTI
Prvenstveno mislim na pojedinca a onda po automatizmu na kolelektivnu svijest. Onog trena kad “krene” informacija u javnost pocinje proces osvjestavanja, u pocetku ide sporo da bi se kasnije multiciplirala. JACINA informacije ovisi kojom se brzinom i povrsinom siri svijest o necemu. Nogometas cantona je osvijestio jednu cinjenicu o bankovnoj stednji , tako da bi efekt bio vidljiv vrlo brzo. Kad bi obicni ljudi u jednom valu podigli svoje stednje doslo bi do kolapsa banaka i dobrog dijela sistema a onda bi usljedio domino efekt i vrlo brzo bi se uvidio nacin kako je sve povezano. Taj primjer je dovoljan za pocetak procesa MASOVNOG OSVJESTAVANJA obivnih ljudi. To je ujedno i najtezi “POSAO’ za ljudski rod i najpotrebniji jer vodi prema izlazu iz “ZACARANOG KRUGA’
I Rokšildi, Rokveleri i ostali iz grupe Bildenberga su jako mala skupina prema cijelome svijetu od 7 milijardi ljudi, koji žive na ovoj planeti. Znamo za svaki Vaš pokret i ne možete se nigdje sakriti ne samo da vas prate agenti veći satelitska mreže. Zato pamet u glavu i radite u interesu živih ljudi a ne u interesu vas nekolicine koje je vrlo lako staviti pod kontrolu.
Nedugo je Ike posjetio Zagreb i imao vrlo interesantno predavanje. Čovjek me oduševio sa cjelovitim povezivanjem svega što čitam i slušam već 20-tak godina. Jedino mi je bilo iznenađenje podrška Živom zidu. Preslušavam Pernara tri mjeseca i zaključio sam da je i tu u pravu…tako da evo imamo i hrvatskih političara 🙂
Bla bla bla…Decki koji nam kontroliraju zivote imaju bezbroj trikova kako da nas drze porobljene, tako da cisto sumnjam da ce se ikad nesto promjenit. Osim toga ,neki tvrde da upravljaju covjecanstvom oko 5500g. tak da nevjerujem kak se bude nest promenilo za mog malog zivota…