Sve što naša javnost zna o Sjevernoj Koreji su informacije koje objavljuje južnokorejska agitprop agencija Yonhap, svojevrsni medijski Frankenstein Reutersa, 24Sata, Indexa i Kurira.
Vjerojatno niste ni znali da tamo postoje luksuzni privatni automobili, modne marke i štošta drugo, što razbija mit o Sjevernoj Koreji kao “kraljevstvu štednje”.
Nema sumnje da u toj zemlji postoje “moralno-politički nepodobni pojedinci“, kao u nas sve do ’90-ih, koji se teško mogu probiti ne društvenoj ljestvici.
Međutim, većina ljudi povezuje Sjevernu Koreju s osiromašenim narodom u cjelini, ali svjedočanstva inozemnih stručnjaka i posjetitelja pokazuju kako hermetički zatvorena država u svijetu ima mnogo toga što nas može iznenaditi. Ovdje su neke stvari koje o Sjevernoj Koreji vjerojatno niste znali.
Gospodarski rast
U posljednjih nekoliko godina je sjevernokorejsko gospodarstvo prevladalo stagnaciju i ima skromnu godišnju stopu rasta od oko 1%, i to prema podacima iz 2014. godine Južne Koreje.
Pjongjang je prestao objavljivati ekonomske statistike već desetljećima, a apsolutno sve procjene se temelje na vrlo nepotpunim informacijama, rekao je Andrej Lankov, stručnjak za Sjevernu Koreju i profesor na Sveučilištu Kookmin u Seulu, koji je procjenjuje da je posljednjih pet do sedam godina, ekonomija zemlje rasla između 3% i 4%.
Hrana
Sva se također proizvodi u zemlji. Tim Reutersa, koji je u travnju imao priliku posjetiti dućan s vodičem nametnutim od strane vlasti, rekao je da su police bile pune pića, keksa i ostalih potrepština domaće proizvodnje. Osim toga, ostali posjetitelji kažu kako su, među ostalim lokalnim proizvodima za prodaju u Pjongjangu, vidjeli konzerviranu hranu, kavu, likere, pastu za zube, kozmetiku, sapun, bicikle.
FOTO – Jedna od trgovina u Pjongjangu
Danas je prehrambena industrija u zemlji u razvoju, a Pjongjang problem hrane rješava s puno hrane u trgovinama glavnog grada, dok u udaljenim mjestima situacija nije tako dobra.
Tržišna ekonomija i kapitalizam
Nakon dolaska na vlast prije pet godina, sjevernokorejski vođa Kim Jong-un je gospodarski rast stavio u središte dnevnog reda, zajedno s razvojem nuklearnog oružja.
Rezultat su bile postupne tržišne reforme, koje su dovele do brzog rasta privatnih poduzeća i poboljšanja kvalitete života. Ovime se ruše zapadne predrasude o “staroj staljinističkoj državi”, što je potvrdilo više stručnjaka i obavještajnih izvora, čije je izjave nedavno objavio Financial Times.
“Promjene su očite kada prolazite Pjongjangom. Imate promet vozila u gradu kao nikad prije”, rekao je bivši dužnosnik američke obavještajne službe. Sudeći prema dijelu izjave “kao nikad prije“, vjerojatno je kao operativac boravio u sjevernokorejskom glavnom gradu.
“Sjeverna Koreja je dosegla razinu da je sada vrlo kontrolirano tržišno gospodarstvo sa socijalističkom državnim gospodarstvom”, kaže Sokeel Park iz organizacije “Sloboda u Sjevernoj Koreji“. Po njegovom mišljenju, “oni mogu ići dva koraka naprijed i jedan korak unatrag, ali se čini kako će se dugoročno biti vrlo teško vratiti na gospodarstvo s državom na čelu”.
Reforme koje su dovele do eksplozije de facto privatnih tvrtki su provedene gotovo neformalno, a malo se spominju u državnim medijima. Razlog je taj što Kim Jong-un ne može pokazati da dovodi u pitanje ideološku ostavštinu njegovog oca i djeda, koji su osudili slobodno tržište i uopće nisu htjeli razgovarati o tom pitanju.
Bivši službenik američke obavještajne službe naglašava sve veću uporabu novih uređaja, kao što su solarni paneli i klima uređaj.
Nejednakost i upadljiva potrošnja
Međutim, rast tržišta neminovno dovodi i do povećanja nejednakosti, a Sjeverna Koreja nije iznimka, tvrdi Andrej Lankov u članku za Centar Carnegie iz Moskve.
Stručnjak je podsjetio da je prije ’90-ih, bilo je vrlo malo raslojavanja u Sjevernoj Koreji. Tijekom ’80-ih su glavni pokazatelji ekonomske dobrobiti bile kožne cipele ili čizme, dok je većina stanovništva imala obuću od tkanine i gume, potom crno-bijeli TV, električni ventilator ili WC, dok 99% stanovništva nije mogao ni sanjati o nečem drugom.
Međutim, u posljednjih nekoliko godina se situacija se radikalno promijenila.
Bogati stanovnici Sjeverne Koreje ne samo da se ne skrivaju, nego žele pokazati svoje gospodarske uspjehe. Nekretnine i automobili imaju važnu ulogu u ovoj demonstraciji. Imati dobru kuću i automobil je simbol uspjeha u Sjevernoj Koreji, gdje se privatno stambeno tržište počelo oblikovati u ranim ’90-im, da bi u posljednjem desetljeću znatno evoluiralo.
Isto tako, cijene stanova su se uveliko povećale. Luksuzni stan u Pjongjangu može koštati i do 200 000 dolara, a dobar stan, iako malo skromniji, košta između 70 000 i 90 000 dolara.
S druge strane, možete vidjeti sve više automobila u Sjevernoj Koreji, kako u Pjongjangu, tako i drugim gradovima. Suprotno uvriježenom mišljenju, privatna vozila u zemlji nisu zabranjena, iako su se do nedavno teško mogla kupiti. Danas je kontrola nad trgovinom automobilima oslabila i lakše je zaobići ograničenja.
FOTO – Kineski automobil marke BYD i vlasnik pred hotelom s četiri zvjezdice u Pjongjangu
Međutim, privatni automobil je još uvijek nešto egzotično. Za većinu stanovnika Sjeverne Koreje znak blagostanja nije automobil, nego moped ili motocikl.
Osobno računalo je još jedna statusni simbol u zemlji. Prije nekoliko godina je među zlatnom mladeži Pjongjanga postalo popularno nositi USB memorijski stick, tako da bude vidljiv, što je znak da kući imaju pravo računalo.
U proteklih nekoliko godina je broj računala u Sjevernoj Koreji porastao na nekoliko stotina tisuća, ali posjedovanje računala sada nije znak bogatstva, nego “zajedničkog prosperiteta”.
Restorani i trgovine s modernom odjećom se obično opskrbljuju iz Kine, što je za Sjevernu Koreju također znak uspjeha. U Pjongjangu je lako kupiti odjeću i modne dodatke zapadnih tvrtki. Iako je uvriježeno mišljenje kako ova odjeća “nije originalna”, ona ima svoju funkciju “indikatora statusa“.
S druge strane, posljednjih 5 do 10 godina je u sjevernokorejskom glavnom gradu došlo do prave poplave restorana, koji su obično puni posjetitelja, iako cijena večere po osobi lako može biti 15 ili 20 dolara.
Od kućanskih aparata obožavaju hladnjake, ali su prisutni i drugi, a danas čak i skromne obitelji imaju u DVD ili konvencionalne televizore u boji. LCD je već statusni simbol.
I na kraju hladnjaci. Ovaj uređaj je važan pokazatelj, a kupuje se čak i u malim gradovima gdje je opskrba električnom energijom neredovita i ne može se pravilno koristiti.
“Jedan čovjek iz Sjeverne Koreje na poslu mi je spomenuo da je njegova kuća imala veliki japanski hladnjak, ali ga nije mogao koristiti zbog nestanka struje, ali ga je njegov sin, veliki ljubitelj knjiga, koristio kao police za knjige”, rekao je Andrej Lankov, profesor na Sveučilištu Kookmin u Seulu.
“Zbunjeno sam pitao što mu je bio potreban, ako ga koristi samo kao policu, na što je on odgovorio da danas svaka uspješna osoba mora imati hladnjak”, rekao je Lankov.
U svakom slučaju, strani posjetitelji koji očekuju da u Sjevernoj Koreji vide vladavinu staljinističke štednje, bit će prilično iznenađeni, posebice u Pjongjangu i gužvama u restoranima, s dućanima s odjećom poznatih zapadnih brendova, osobnim automobilima, računalima i drugim”, zaključuje Lankov.
zamlja slobodna od najgoreg diktatora-kapitala.
sta im treba vise?????
“””Vjerojatno niste ni znali da tamo postoje luksuzni privatni automobili, modne marke i štošta drugo, što razbija mit o Sjevernoj Koreji kao “kraljevstvu štednje””””1. Ove stvari samo su za elitu 2.Slika trgovine. I to je trgovina za elitu i partijce. S. Koreja nije Iran, Kuba nego je totalno ispiranje mozga. Nisam za Americku demokratiju a nek ih barem ovog Kima srede Kinezi
North Korea…..place where people lives happy….
Kako se evropski dušebrižnici bave raslojavanjem u Sjevernoj Koreji, a kao, mi smo u Evropi svi jednaki, pa mi raslojeni evropljani ne bi trebali posezati za upotrebom brutalne sile da se izjednačimo po staležu. To jeste ne bi trebali razmišljati o Oktobru, o revolucijama, o pravima… Inače, sva ta “prava” kojima su do sada kupovali budale za glasove su deklarativna i ne provode se jer bi značio da država mora udariti upravo na one budale od čijeg glasa zavisi oligarhija, a to nikad neće, znači moraće muljati i zamajavati i dalje. A što više laži to je nama Tito miliji i draži!
One million dollar Q: Tko smo “mi” da odlucujemo sta treba i kako treba zivjeti u SJ koreji? Tko smo “mi” da kazemo kako Afganistan treba imati demokraciju i ubacivati glasacke listice u sanducice te opustiti loje-zrige? Valjda ako danas covjek nema iPhone, se ne drogira, ne vozi skupi auto treba na ljecenje u bolnicu. ili mu treba americka revolucija sa siromasnim uranijumom…
kaze vic – kakvog ima smisla da ja punim ove police kad on (kupac) dolazi i prazni ih?
tako u sjevernoj koreji. citava trgovina je izlog gdje kupci ne smiju dirati a snabdjevanje se obavlja na zadnim vratima skladista, svakom po 200 grama.
Joj kak je vas jednostavno posvađati..čovjek vam baci kost i odmah rasprava
Sjevernokoreanci se pripremaju za novi nuklearni pokus: Priprema, pozor, SAD!
Hm, promijenili pristup? Do sada je SK bila diktatura, siromašna država u kojoj ljudi nemaju šta da jedu.
Tolike godine sankcija i laži propalo. Hajde sad da probamo sa raslojavanjem, kao nekima je u SK super, divno, žive luksuzno a neki su jako siromašni. Možda se oni “siromašni” pobune.
Ne znam šta je to u ljudima da moraju drugima da govore kako će da žive. Najgori su oni koji se*u kako je njima kao stalo do jadnih Korejanaca, Sirijaca, Afganistanaca i ne mogu da podnesu da oni ne žive dobro. Njihova definicija dobrog života je opet posebna priča, obavezno iPhone, McDonald’s, …….
Kome nije dobro, promijenit će, prije ili kasnije. Problem je što neki ne mogu dočekati njihovo bolje sutra pa će im “pomoći” da se oslobode (Yu, Irak, Libija, Sirija).
Kada napravim neke pare prva mi je destinacija Pjongjang, druga Bajkalsko jezero. Cudo prirode. Sj. Koreja jeste da ima jedno partijski sustav vladanja, ali mi smo uveli mnogopartijski sustav i sta imamo osim dugova i rasprodanih zemalja Balkana? To je problem siromasnih Zemalja kako sto je financijski tako i bogatih po neukosti, a Zapad to koristi li koirsti. Sto vise pricaju kako je u Sj. Koreju lose to mislim da je istina na sasvim drugom kraju! Pa uspjeli su napraviti stosta na vrlo visokom tehnoloskom nivou. Imaju rakete i at. bombe, ako je to nekakvi tehnoloski napradak ili su im to poklonili Rusi ili Kinezi…. pa i to je veliki napredak dobiti tako nesto zabadave!
Jel to Andrija Hebrang posjetio S. Koreju? lol
Sjeverna Koreja ili – Koreja, zemlja koja je u ratu s USA 72 godine, čiji južni dio je okupiran i postoji kao “demokratska” Južna Koreja -američka kolonija. Koja je na vojnu odbranu svog teritorija koncentrirana cijelo ovo vrijeme i koja se uspjela odbraniti i u potpunoj izolaciji (Kina im nikad nije bila prijatelj, Kina ih je napadala i okupirala 2000-3000 godina) opstati s većim ili manjim problemima. Danas se razvijaju, prije su razvijali vojnu tehnologiju dovoljnu da zaustave američku vojsku, danas razvijaju informatičku, raketnu, nuklearnu.
A počinju razvijati i osobni standard ljudi. I to sve u uvjetima potpune izolacije i u potpunom vojnom okruženju, spremni da svakog trenutka dožive novi napad od USA. Pa nisu ni toliko loši kad se malo izračuna.