Moguća posjeta Pelosijeve Tajvanu još uvijek neće dovesti do rata

Čini se da je predsjednica Predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi  na rubu putovanja na Tajvan, događaja na koji je Kina obećala da će odgovoriti “snažnim mjerama”.

Posjeta je ponavljanje one koju je prvobitno namjeravala obaviti u aprilu, ali je u tome spriječena kada je bila pozitivna na Covid-19. Ako se to nastavi, to bi predstavljalo prvu posjetu jednog govornika američkog doma ostrvu u 25 godina. Posljednji je bio republikanac Newt Gingrich, ali kritična razlika je bila u tome što je to učinio kao opozicioni političar tadašnjem predsjedniku Billu Clintonu, demokratu.

Ovog puta, Pelosi, kao dio većinske stranke, navodno predvodi delegaciju na azijskoj turneji u vrijeme neviđenih tenzija. Putovanje se takođe poklapa sa godišnjicom osnivanja kineske Narodne oslobodilačke armije (PLA), koja pada 1. avgusta. Iako su predsednik Džo Bajden, kao i američka vojska, izrazili primedbe na taj poduhvat, čini se da to nije bilo do sada je odvraćala Pelosi, a republikanski tvrdolinijaši je sada bodre i govore da će SAD izgledati slabe ako odustane.

Ovo stvara izuzetno nesretnu dilemu, posebno imajući u vidu telefonski razgovor u četvrtak između Bidena i kineskog predsjednika Xi Jinpinga, u kojem je Xi upozorio Washington da se ne “igra vatrom” u vezi s Tajvanom. Ali u stvarnosti, takav razgovor rijetko je značio išta s obzirom da SAD, kada je riječ o ozbiljnim akcijama, nikada nisu bile istinski spremne da deeskaliraju tenzije s Kinom, djeluju pragmatično ili zdravorazumno. Iako je istina da Pelosi tehnički nije administracija i da ne bi išla tamo u njihovo ime, ipak, činjenica da se ovaj događaj dešava ukazuje na to koliko je širi spektar američke vanjske politike postao nepovezan. Ne postoji nikakva suzdržanost ili poštovanje crvenih linija drugih zemalja, samo guranje maksimalističkim ciljevima po svaku cijenu.

Mnogi ljudi su mislili da je bivši predsjednik Donald Trump lud i haotičan, ali neizgovorena istina je da je američka vanjska politika zapravo dodatno nazadovala pod Bajdenom. Dok je Trump slijedio uske osobne interese u ime ”Amerika na prvom mjestu”, što je uvrijedilo i prijatelje i neprijatelje, Bajdenova administracija ne samo da je prihvatila ovu doktrinu, već ju je i rafinirala u ideološki križarski rat koji nastoji prisiliti američku hegemoniju na svim frontovima na način koji je istovremeno revan i beskompromisan.

Ne treba odbaciti Trampove opaske da se, da je on na mjestu predsednika, sukob u Ukrajini ne bi dešavao upravo sada, i da bi vjerovatno sklopio dogovor da ga spriječi.Kao rezultat toga, SAD su nastavile da se rugaju i pritiskaju kinesku crvenu liniju o pitanju Tajvana, dok u isto vrijeme službeno tvrde na predsjedničkom nivou da njihova politika ostaje ista kako bi uvjerila Kinu.

Ovo je strategija koja je opisanakao ”Salami Slicing” od Pekinga, koji nastoji da postepeno pomjeri status quo prema nezavisnosti Tajvana, dok tvrdi da to ne čini kako bi izbjegao strateške poremećaje koji mogu stvoriti sukob. Provokativno je, ali suptilno. Međutim, ono što Bajden nije uzeo u obzir je činjenica da je Kongres još manje uzdržan od njega. Navala propagande u vezi sa podrškom SAD Ukrajini mnoge je učinila previše samouvjerenima u uvjerenju da je Kina natjerana da ”dvaput razmisli” o Tajvanu, i kao rezultat toga, ultra-jastrebovi, posebno u Kongresu, sada rado pritiskaju ovo dugme dalje u uvjerenju da mogu nazvati Peking blefom.

Ali ako se ova posjeta dogodi, hoće li to dovesti do rata? Ovo može biti pretjerana reakcija iz mnogo očiglednih razloga. Kina neće napasti Tajvan ako ga posjeti Nancy Pelosi. Međutim, takva situacija ipak primorava Peking u ćošak da uzvrati na način koji ponovo legitimiše svoje pravo na ostrvo i sprečava političko poniženje. Ako se njihov blef pozove, njihova crvena linija gubi kredibilitet, a logika odvraćanja znači da se nešto mora učiniti da se ponovo uspostavi ravnoteža. Stoga, kada obećava kontramjere, Kina misli ono što kaže. Međutim, ostaje nejasno u kojoj meri će Peking tačno da se bavi ovim pitanjem.

Jedna stvar koja je očigledna, gledajući krize u Tajvanskom moreuzu u prošlosti, jeste da će Kina vjerovatno nastaviti neke vrste vojnih vježbi velikih razmjera. SAD već reaguju na ovo premještanjem vojne imovine u to područje. Međutim, postoje i spekulacije da bi Peking mogao ići dalje tako što će proglasiti “zonu zabranjenog leta” iznad ostrva ili napraviti sličan potez koji dramatično povećava rizik od sukoba.

Sjetite se, kada je Mike Pompeo poslao ambasadoricu UN-a Kelly Craft u posjetu Tajvanu posljednje sedmice njihovog mandata, let je otkazanu posljednjem trenutku nakon upozorenja iz Pekinga. Ovog puta, Kina će nesumnjivo nekako reagovati, ali Pelosi i njene pristalice izgleda misle da to mogu ismijati, baš kao što se vjerovalo da bi ruska crvena linija oko Ukrajine mogla biti zanemarena.

U konačnici, ovo samo pokazuje da se američka vanjska politika degenerirala u oblik strateškog ludila. U strahu od gubitka statusa nad suparničkim državama, politička klasa u zemlji postaje sve bezobzirnija i destruktivnija u potezima koje je spremna poduzeti da zadrži svoju hegemoniju. Čak i ako ova posjeta Pelosi ne rezultira otvorenim sukobom, što vjerovatno neće, šteta koju će nanijeti strateškom povjerenju u cjelini vjerovatno će biti trajna i mogla bi postaviti pozornicu za sukob dalje na liniji, nešto što mnogi glasovi u Washingtonu se čini da uživa.