Mohammad bin Salman: “Vehabizam, što je to? To ne postoji.”

Tijekom posjete Sjedinjenim Državama je saudijski krunski princ Mohammad bin Salman dao opširan intervju za časopis The Atlantic, a sugovornik mu je bio novinar Jeffrey Goldberg.

Cijeli intervju je vrlo zanimljiv propagandni pamflet progresivnog mladog krunskog princa, de facto vladara saudijskog režima. Američki novinar je saudijskom princu postavio zanimljivo pitanje o vehabizmu i dobio još zanimljiviji odgovor. Zašto? Iz razloga  kada je Goldberg pitao Mohammada bin Salmana da kaže nešto o radikalnom islamskom pravcu koji je državna religija u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, saudijski princ je odgovorio “kako ne zna što je to “vehabizam”.

Ovi se izjavu ne može komentirati, samo je možete pročitati i istovremeno ostati začuđeni, fascinirani i pomalo uplašeni.

Mohammad bin Salman: Prije svega, taj vehabizam, molim Vas da mi to definirate. Nismo upoznati s tim. Ne znamo za to.

Jeffrey Goldberg: Kako to mislite, ne znate za to?

Mohammad bin Salman: Što je vehabizam?

Jeffrey Goldberg: Vi ste krunski princ Saudijske Arabije. Znate što je vehabizam.

Mohammad bin Salman: Nitko ne može definirati taj vehabizam.

Jeffrey Goldberg: To je pokret kojeg je u 17. stoljeću osnovao Ibn Abd al-Wahhab, vrlo fundamentalistički po prirodi, strogo tumačen od strane selafija…

Mohammad bin Salman: Nitko ne može definirati vehabizam. Nema vehabizma. Ne vjerujemo da imamo vehabizam. Vjerujemo da u Saudijskoj Arabiji imamo  sunite i šiite. Vjerujemo da unutar sunitskog islama postoje četiri škole mišljenja, a imamo uleme i Odbor za fetve koji donosi vjerske odluke. Da, jasno je da u Saudijskoj Arabiji naši zakoni dolaze iz islama i Kur’ana, ali imamo četiri škole, Hanbali, Hanafi, Shafi’i i Maliki, a one se protive toj interpretaciji.

Prva saudijska država, kada je utemeljena? Nakon proroka Muhammeda i prva četiri kalifa su se Arapi vratili borbama, kao prije tisuću godina. No, naša je obitelj prije 600 godina podigla grad Diraja iz nule, a s ovim gradom je došla i prva saudijska država. On je postao najmoćniji gospodarski dio poluotoka. Pomogli su promijeniti stvarnost. Većina drugih gradova su se borili za trgovinu, otimali trgovinu jedni drugima, ali je naša obitelj poručila dva druga plemena: “Umjesto da napadamo trgovačke putove, zašto vas ne bi zaposlili kao čuvare tog područja?” Tako je trgovina rasla, a grad također. To je bila metoda. Tri stotine godina kasnije je još uvijek tako. Misao je uvijek bila da trebamo sve velike mozgove arapskog poluotoka – generale, plemenske vođe, znanstvenike – da rade s vama. Jedan od njih bio je Muhammed Ibn Abd al-Wahhab.

Ali naš se projekt temelji na ljudima, na ekonomskim interesima, a ne na ekspanzionističkim ideološkim interesima. Naravno, imamo zajedničke stvari. Svi mi smo muslimani, svi govorimo arapski, svi imamo istu kulturu i isti interes. Kad ljudi govore o vehabizmu, ne znaju točno o čemu govore. Obitelj Abd al-Wahhab, obitelj šeika, danas je vrlo poznata, ali u Saudijskoj Arabiji danas ima nekoliko desetaka tisuća važnih obitelji. Naći ćete i šiite u vladi, a najvažnije sveučilište u Saudijskoj Arabiji vodi šiit. Stoga vjerujemo da smo mješavina muslimanskih škola i sekti.

Jeffrey Goldberg: Ali što je s financiranjem ekstremista?

Mohammad bin Salman: Kada govorite o financiranju prije 1979., govorite o Hladnom ratu. Imali ste komunizam koji je diljem svijeta prijetio Sjedinjenim Državama i Europi, ali i nama. Egipat se u to vrijeme pretvorio u takav režim. Radili smo s kim god smo mogli da se riješimo komunizma. Među njima je bilo Muslimansko bratstvo. Mi smo ih financirali u Saudijskoj Arabiji. I Sjedinjene Američke Države su ih financirale.

Jeffrey Goldberg: Je li to bila pogreška?

Mohammad bin Salman: Da se vratimo natrag, učinili bi isto. Iskoristili bismo ove ljude. Zato što smo se bili suočili s većom opasnošću i morali smo se osloboditi komunizma. Kasnije smo morali vidjeti kako bi se mogli nositi s Muslimanskim bratstvom. Zapamtite, jedan od predsjednika Sjedinjenih Država pozvao je ove ljude da se bore za slobodu.

Pokušali smo kontrolirati i upravljati tim pokretima. Ali je onda došla 1979. i sve je eksplodiralo. Iranska revolucija je stvorila režim utemeljen na ideologiji čistog zla. Režim koji ne radi za ljude, nego služi ideologiji. I u sunitskom svijetu su ekstremisti pokušavali kopirati istu stvar. Imali smo napad u Meki, na Veliku džamiju. Bili smo u situaciji revolucije kao u Iranu. Pokušali su je kopirati u Meki. Pokušavali smo zadržati sve zajedno, kako bismo sve očuvali od urušavanja. Suočili smo se s terorizmom u Saudijskoj Arabiji i Egiptu. Vrlo rano  smo pozivali na uhićenje Osame bin Ladena, jer nije bio u Saudijskoj Arabiji. Puno smo pretrpjeli u borbi protiv terorizma, sve do 11. rujna. To vam je priča.

Ostatak priče i povijesno “lijepoj, skladnoj i uređenoj Saudijskoj Arabiji” u originalu možete pročitati na internetskoj stranici časopisa The Atlantic, jer je ovo za svakoga tko imalo poznaje islamski i arapski svijet previše. Ne samo da proturječi povijesno dokazanim činjenicama, nego su izjave saudijskog krunskog princa uvreda zdravom razumu.

To bi bilo kao da je Adolf Hitler 1938. godine izjavio “kako nema pojma što je to NSDAP i nacizam” i da pri tome napriča gomilu poluistina, prikazanih tako da ispadne da je nacizam preporodio i ujedinio Njemačku, a to traje sve do danas.

Islamski izvori navode kako je islamski klerik Muhammad ibn Abd al-Wahhab oko 1750. Udružio snage s vladarom mjesta Diraja u središnjoj Arabiji, Muhammadom ibn Saudom, čiji su nasljednici do početka 19. stoljeća uz potporom širokih slojeva oduševljenih novim vjerskim vođom osvojili većinu Arapskog poluotoka.

Veza dinastije Saud s vehabijskom interpretacijom islama ostat će jedno od ključnih obilježja saudijske države sve do danas.

Nova arapska sila je izazvala reakciju moćnih susjeda, Otomanskog Carstva i njegovog saveznika Egipta koji su 1818. uništili prvu saudijsku državu. Ubrzo je uslijedila obnova, ali druga država podlegla je unutarnjim sukobima i ratovima sa susjedima 1891. Novu Saudijsku Arabiju osnovao je Abdul Aziz Al-Saud, poznat kao Ibn Saud, koji je 1902. započeo okupljati tradicionalne obiteljske zemlje kombinacijom oružanih sukoba i navodno vješte diplomacije.

Međutim, sve bi to bilo uzalud da Ujedinjeno Kraljevstvo, tada najznačajnija sila na Bliskom istoku, nije priznalo neovisnost Kraljevine Saudijske Arabije 1927. godine, a 1932. Hidžaz i Nedžd, središnji dio Arapskog poluotoka, pripojilo Saudijskoj Arabiji.

U ožujku 1938. godine se otkrivaju velika naftna nalazišta i Abdul Aziz ibn Saud i američki predsjednik Franklin D. Roosevelt na bojnom brodu “USS Quincy” stvaraju strateški savez koji traje do danas.

The Atlantic