Moskva je izgubila strpljenje i Kijevu službeno uputila “hladni ruski poljubac”

Dana 10. travnja ukrajinska vlada je produljila i proširila trgovinske sankcije protiv Ruske Federacije, namećući embargo na uvoz formaldehida, koncentrata karbamida i formaldehida, opruga za teretne vagone, električnu opremu za automatizaciju željeznice i komunikacijske uređaje te električne vodiče za napone iznad 1000 V. Nadalje, Ukrajina je zabranila uvoz staklene ambalaže, uključujući staklenke, boce za hranu i piće i kontejnere, robe koje u 2018. iz Rusije uvezla u vrijednosti 8 milijuna dolara. Ranije je Moskva na neprijateljske poteze vlade iz Kijeva uglavnom reagirala blago, kako ne bi pogodila ukrajinsko stanovništvo i pozivala ukrajinske vlasti da se urazume i obrate pozornost na štetne posljedice svojih suludih odluka.

Međutim, sada je, kao odgovor na te nove “neprijateljske akcije”, kako ih je opisao premijer Dmitrij Medvedev, Rusija je odlučila usvojiti protumjere čija će ekonomska težina za Ukrajinu biti puno osjetnija nego šteta koju će potencijalno pretrpjeti Rusija, ako je i bude bilo.

Na primjer, ruska vlada je zabranila je uvoz odjeće, obuće, papira, višeslojnog kartona, čeličnih cijevi, običnog i posuđa od emajliranog čelika, instalatere cijevi za buldožere na gusjenicama i bagere s jednim kašikom. Ova je roba Ukrajini 2018. donijela gotovo 250 milijuna dolara prihoda.

Ali ovoje samo  prvi efekt “hladnog ruskog poljupca”. Drugi je vjerojatno mnogo teži za ukrajinsko gospodarstvo, obzirom da je Ruska Federacija zabranila izvoz nafte i naftnih derivata u Ukrajinu. Ugljen i naftni proizvodi su sada mogu izvoziti u Ukrajinu tek nakon dobivanja posebne dozvole od ruskog Ministarstva ekonomskog razvoja, a mjera stupa na snagu 1. lipnja 2019. godine.

Podsjetimo da je Ukrajina 2018. godine uvezla 12,4 milijuna tona ugljena iz Rusije, 10% više nego u 2017. Uvoz iz Rusije čini 40% ukupnog uvoza ugljena u Ukrajini, a susjednoj zemlji je prijeko potreban za toplane za domaćinstva, termoelektrane i industriju. Drugim riječima, ukupni ili čak djelomični prestanak ruske isporuke ugljena mogao bi imati ozbiljne posljedice za ukrajinsko gospodarstvo. Ovo je posebno bolno, jer ostali dobavljači iz Kanade, Poljske i Sjedinjenih Država nemaju istu politiku formiranja cijena kao Moskva, stoga je ruski ugljen za ukrajinske tvrtke puno povoljniji, a crna metalurgija je mogla računati na brze i sigurne isporuke ruskog antracita, koji je kvalitetniji i jeftiniji od zamjenskog iz Južnoafričke Republike i drugih dobavljača.

Zbog hirovitih oluka odlazeće Porošenkove vlade, Ukrajinci sada riskiraju da im se računi komunalnih usluga povećaju, jer se većina električne energije u Ukrajini proizvodi u termoelektranama na ugljen. Isporuke tople vode i grijanje domaćinstava također ovise o ugljenu i sada će sve ovisiti o odobrenjima koje izdaje ili ne rusko Ministarstvo gospodarskog razvoja.

Što se tiče nafte i derivata, unatoč ukrajinskoj diversifikaciji uvoza nafte, koja se dijelom dobavlja iz Azerbejdžana, Irana i Alžira, od 2014. godine je 70-75% nafte na ukrajinskom tržištu i dalje ruskog porijekla. Od te količine izravno iz Rusije dolazi 30-35%, a ostatak dolazi iz Bjelorusije, gdje se rafinira ruska sirova nafta, a derivati se prodaju ukrajinskim kupcima.

Tvrtka Ukrtanafta je već upozorila na rizik od gubitka većine zaliha, ukazujući kako bi to moglo dovesti do kolapsa tržišta goriva, potkopati ukrajinsko gospodarstvo i ugroziti nacionalnu sigurnost. Ukrajinski naftni koncern je pozvao ukrajinske vlasti da odmah uklone sve carine i preferencijalne poreze koji se primjenjuju na ruske naftne proizvode kako bi se potaknula domaća industrija i ekonomija općenito.

Ukrtanafta je također zatražila pomoć vlade za povećanje proizvodnih kapaciteta ukrajinskih rafinerija i tako diversificira opskrbu zemlje naftnim proizvodima s povećanjem uvoza sirove nafte iz Kaspijskog mora, koju kupuje od Azerbejdžana. Međutim, malo je vjerojatno da će Azerbajdžan u roku od tri ili četiri godine moći povećati isporuke nafte za Ukrajinu.

S druge strane, moguće je da će Bjelorusija opet uspjeti, kao što je bio slučaj s ugljenom, kojeg isporučuje Ukrajini unatoč tome što nema nijedan rudnik ugljena, povećati ulogu ključnog dobavljača ugljena, omogućujući Ukrajini da nastavi primati rusko gorivo. No, uloga posrednika se plaća i uvijek završava napuhavanjem računa.

Ako se odgovor Rusije na nove ukrajinske sankcije može činiti brutalnim i neproporcionalnim, treba zapamtiti dvije stvari. Prvo da je Rusija imala dovoljno  strpljenja s Ukrajinom, koje je nestalo u pet godina frenetične rusofobije i sankcija koje su se neprestano proširivale do apsurda, kao što je nedavna zabrana bilo kojeg izravnog leta između Ukrajine i Rusije. Za rusku vladu je Ukrajina davno prešla sve granice i sada su u Moskvi to odlučili pretvoriti u zakon o trgovini.

Drugo, na inicijativu Kijeva je 1. travnja 2019. raskinut Ugovor o prijateljstvu i suradnji između dviju zemalja, prema kojem je Ukrajina imala povlastice kao i brojne druge zemlje post-sovjetskog prostora. Legendarnog strpljenja i ljubaznosti Rusije prema Ukrajini više nema.

Ukrajina je vjerovala da je udarila Rusiju u trenutku kada je Moskva skinula rukavice, misleći kako se nitko neće pretjerano uzrujavati na novi kijevski besmisao. Ukrajinske sankcije nemaju nikakvo logično objašnjenje i mogu se razumjeti samo u kontekstu propagande ukrajinskih nacionalista, koji i ne razmišljaju o dobrobiti stanovništva.

Ovakav nesrazmjeran odgovor Moskve znači kako se može očekivati da će se takvi ruski odgovori u budućnosti umnožiti, osim ako novi ukrajinski predsjednik ne oporavi Ukrajinu koja sada srlja ravno u ponor.