Morala bi početi govorenjem istine i nesebičnošću, što znači… baš i ne

Za one koji nisu primijetili očito, “pobuna” na Capitolu koja se dogodila 06. siječnja potvrdila je da je Amerika u ratu sama sa sobom; davno odvojena od svojih načela vladavine “naroda, od naroda i za narod.”

Ironično, tijekom posljednjeg Građanskog rata predsjednik Abraham Lincoln izgovorio je te riječi u Gettysburgu, tvrdeći da su počašćeni mrtvi pali u borbi kako bi Amerika mogla imati “novo rođenje slobode” i vladati s takvom predanošću voljom svog naroda da ona neće “neće nestati s lica Zemlje.”

Danas nema Abrahama Lincolna. Nema državnika. Ne postoji nitko tko vidi bilo kakvu sliku koja je veće važnosti od selfija. A rječitost? Novi obnašatelji dužnosti ne mogu ni svoje vlastite laži izgovoriti kako treba, a da sami sebi ne ”upadnu u usta.”

Postoje sebični mafijaši koji vladaju u potpunosti na principu ja-prvi-ja-posljednji, gledajući samo svoje programe i priliku da prigrabe više moći. Postoje milijarderi i inozemni ili na neki drugi način posebni interesi koji kupuju i prodaju takve egomanijake. Postoje stanovnici podruma koji pale, pljačkaju i brutalno se bore za neiskrene, rasističke ciljeve. Postoje ljudi s rogatim šeširima ili taktičkoj opremi koji provaljuju u Capitol kako bi sjeli za stol Nancy Pelosi ili uzeli suvenire.

U ovom trenutku krize dobivamo uobičajeni surovi oportunizam. Novoizabrani predsjednik Joe Biden, momak koji se zavjetovao da će ozdraviti i ujediniti naciju,  u osnovi za propust policije u obrani Capitola krivi rasizam. To je ista ona policija koja ga štiti gotovo pet desetljeća. No, Biden i drugi Demokrati ne mogu odoljeti prilici da kradomice zasijeku i iskoriste slabost američke Ahilove pete.

Glavni mediji iznenada nauče upotrebljavati riječi poput “pobuna” i “domaći terorizam” i otkrivaju nam kako nasilni prosvjedi nisu plemeniti. Zaboravljaju točke razgovora prošlog ljeta, kada su izgrednici i aktivisti pokreta ”Crni životi vrijede” kao i aktivisti Antife, uz svoje lažne izgovore, divljali američkim gradovima, uništavajući sve uokolo. Oni čak pomažu u lovu na počinitelje i u uništavanju njihovih života. Oni i njihovi partneri na društvenim mrežama složno rade na daljnjem utišavanju neskladnih glasova i sve one koji se ne slažu s ”mainstream” stanjem označavaju kao opasne zločince.

Širitelji propagande više ne citiraju Martina Luthera Kinga, koji je govorio da je „nered jezik onoga koga se ne čuje.“ To je zato što ovoga puta taj citat znači točno to. Ljudi koji su se zasitili izdaje, laži i lažnog demoniziranja imaju toliko malo preostale nade u sustav da se probijanje policijskog kordona na Capitolu može činiti kao jedinom, dobrom idejom.

Mnogi od ovih koji se nisu čuli prije su se manifestirali kao Čajanka, koja je nastala 2009. godine u borbi protiv prekomjerne vlade, deficita i otvorenih granica. Odgovor je bio predvidljiv: laži. Označiti pokret kao pokret koji se zasniva na čemu? Rasizmu. Lažno optužujte, pa nakon toga te laži ponavljajte iznova i iznova sve dok vojska zombija u te laži konačno i ne povjeruje.

Nikad, nikada, ali nikada ne slušajte, a pogotovo nemojte udovoljiti zahtjevima naroda. Nastavite s lažnim ratovima. Čizmu ilegalne imigracije zadržite u grlu nadničara. Neka vlada raste. Neka globalistički interesi budu na prvom mjestu. Ako je potrebno, odvratite pozornost s nekim lažnim problemima, poput transrodnih toaleta i paljenja Kurana.

Preusmjereni, omalovaženi i krivotvoreni, ljude se do 2016. godine toliko nije slušalo da su izabrali zvijezdu reality showa. Većina nije bila dovoljno glupa da bi pomislila da se radi o nekakvom pravedniku, ali su vidjeli tog čovjeka kako uzvraća udarac takozvanim elitama i kako se suprotstavlja manipulatorima u medijima. Više od svega bili su uvjereni da ih, za razliku od demokratskih i republikanskih vladara i medijskih usta, Donald Trump nije mrzio. Zapravo je pokazao ljubav prema njima i zavjetovao se da će vladati u Americi u najboljem interesu njezinih građana.

Primijenjene su uobičajene taktike: jesmo li spomenuli boju kože? Ali ljudi su bili toliko uzbuđeni zbog mogućnosti da imaju predsjednika koji je barem malo na njihovoj strani da su se pobunili. Nijedna igra ankete o povjerenju medija nije ih mogla spriječiti da glasaju za to da Amerika ponovno postane velika.

Stali su uz Trumpa kroz uspone i padove, usprkos autogolovima njegovog predsjedničkog tima. Valovi za valovima uglavnom varljivih napada nije ih uspio uzdrmati. Iako su ih zvali ljudima punim predrasuda, ruski agenti i ”kultisti” ih nisu uplašili. A kad je Trump tvrdio da je njegov ponovni izbor ukraden masovnom prijevarom, okupili su se kako bi “zaustavili krađu”.

S tim navodima koje su sudovi odbacili uglavnom iz proceduralnih razloga, kao i sve dokaze koji im idu u prilog, a koje su zataškali glavni mediji i Big Tech, a da nisu ozbiljno istraženi, ljudi su na početku ove godine postali toliko bijesni da zbog svega toga sada imamo bure baruta.

Jedini način kako se ovaj problem mogao riješiti jest kada bi se počela govoriti istina i kada bi se počeli rješavati problemi obespravljenih Amerikanaca iz radničke klase. Revizija izbora bila bi dobra polazišna točka rješavanja problema.

Na to bi se trebao pozvati i sam Biden. Deseci milijuna ljudi vjeruju da je konačan rezultat izbora lažan. Samo ta činjenica dovoljno je velika kriza koja zaslužuje veliku i neovisnu istragu. Ako su optužbe neutemeljene i apsurdne kako mediji kažu, Biden nema što izgubiti. On može izgraditi vjerodostojnost i vratiti povjerenje u nacionalni sustav, time što bi se držao vjerodostojnosti, koju bi pokazao kada bi zatražio ponovno brojanje svih glasova.

No njega to ne zanima. Kao i u Banana republici, vladajuća stranka sada pokušava procesuirati svog poraženog političkog neprijatelja, dok u isto vrijeme, dehumanizira i uništava njegove pristaše. Preostalo je devet dana dok Biden ne preuzme dužnost, a korporativno-globalistički establišment utrkivat će se za opoziv Trumpa i zasigurno će nakon odlaska s dužnosti, Trump morati biti procesuiran zbog drugih navodnih zločina.

Njegove pristaše također moraju biti uništene tako da više nikada ne mogu ponovno ustati. Grijesi pojedinih prijestupnika bit će precijenjeni, na primjer kad dolazni čelnik većinske senatske službe Chuck Schumer usporedi napad na Capitol s japanskim napadom na Pearl Harbor 1941. godine. Ti će se grijesi također primijeniti na čitav populističko-ustavni pokret. Izraz “uglavnom miran” je zaboravljen. Korporacije i vlade su u procesu lova na vještice, kako bi otpustili one za koje se utvrdi da su sudjelovali u prosvjedima, uključujući one koji su samo legalno demonstrirali. Aktivisti i pobornici ”kulture otkazivanja” nastojat će uništiti živote ljudima koji su na bilo koji način sudjelovali u prosvjedu.

Apsurdna usporedba Pearl Harbora ilustrira visceralnu mržnju vladajuće klase prema američkom narodu. Bivši pripravnik CIA-e Anderson Cooper, nasljednik Vanderbilta i CNN-ov domaćin, otkrio je dokle ta mržnja ide, gledajući snimke prosvjednika i s gađenjem rekavši da će se prosvjednici “vratiti u Olive Garden i u Holiday Inn” i razgovarati o “velikom danu kakav su imali u Washingtonu.”

Ovo ne završava dobro. Prebacivanje odgovornosti i klevetanje ljudi, umjesto iskreno suočavanje s njihovim legitimnim pritužbama, dovelo je Ameriku do ove neodržive točke. Pobuna je već eskalirala od pobune Čajanke, do izbora Trumpa, pa sve do nasilnog prosvjeda.

Misle li svjetski Bidenovi, Schumeri i Cooperi – i njihovi financijeri, Big Tech i proizvođači oružja da će se desetci milijuna Amerikanaca, koji žele slobodu, sklupčati i pokoriti se jer ih se opet proziva? Zasad vidimo da to baš tako ne ide.

Ono što slijedi bit će daleko ružnije. Amerika kakvu znamo je gotova ako ostane na ovom putu. Sadašnja nas nevolja podsjeća na još jedan Lincolnov govor, u kojem je upotrijebio redak iz Biblije kako bi istaknuo svoje stajalište: “Dom u kojem vlada podjela ne može opstati.”