Dolazak Donalda Trumpa na vlast sljedećeg mjeseca izaziva opipljivu zabrinutost u svjetskim prijestolnicama, i to ne bez razloga. Prijetnje, carine i trgovinski ratovi bili su javne ključne riječi tijekom Trumpovog prvog predsjedništva. Nepredvidljivost administracije, neizvjesnost i njezin izrazito neobvezujući stav prema partnerima iz ugovora izazvali su nervozu među američkim saveznicima, posebice onima smještenima unutar spornog Indo-Pacifika i kritično ovisnima o američkim sigurnosnim jamstvima.
Prethodna administracija također je imala sklonost gledanju svijeta isključivo u ekonomskim okvirima, a ne vojno-strateškim razmatranjima. Trgovinska ravnoteža, a ne ravnoteža moći bila je njezino određujuće obilježje. Trumpovo prvo predsjedništvo suočilo se s kontinuiranim sukobima i unutar i izvan njegove administracije, što se očitovalo kroz poljuljane odnose s obavještajnom zajednicom, Kongresom, posebnim interesima i washingtonskim establišmentom.
Njegovo drugo predsjedništvo bit će zahtjevno za mnoge države. Trgovina, ili njezina neravnoteža, bit će istaknuto obilježje nadolazeće američke vanjske politike. Trump je već najavio da će uvesti carine od 10% na Kinu i 25% na Meksiko i Kanadu. Tvrđava Amerika stvarna je mogućnost, koja bi mogla kaskadno dovesti do Tvrđave Europe.
Dok SAD preusmjerava svoje napore i angažman prema Indo-Pacifiku i kineskom pitanju, Trumpova Amerika procjenjivat će države na temelju dva stupa: trgovinske jednakosti i bliskosti s Pekingom.
Na indijskom potkontinentu Trumpov uspon vidi se u pozitivnom svjetlu. Osobna kemija koju dijele indijski premijer Narendra Modi i bivši američki predsjednik, zajedno s indijskim strateškim značajem kao saveznika protiv Kine, pružaju prostor za ugodnu budućnost. Indija (bez trgovinskih briga) postavljena je da je Trumpova administracija gleda povoljno kao saveznika u azijskoj Velikoj igri.
S Rusijom će, međutim, biti drugačije. Završetak ukrajinskog sukoba zahtijevat će suradnju s Moskvom, dok će veći ruski angažman s Kinom definitivno uznemiriti mnoge u administraciji.
Održavanje indijsko-ruskih veza relevantnima u ovoj klimi unatoč vanjskim transformacijama zahtijeva značajne napore koje ne treba podcjenjivati. I New Delhi i Moskva preferiraju višestruki, multipolarniji i nehegemonijski svjetski poredak. Rad prema tome neće biti lak, posebno zato što obje strane nemaju utjecaj i snagu za jednostranu značajnu promjenu unutar sustava globalnog upravljanja.
Američka dilema
Trump dolazi na vlast u eri koja je drastično drugačija od njegovog prethodnog predsjedništva. Povjerenje u američke sposobnosti projekcije moći i globalnog utjecaja ozbiljno je poljuljano, transnacionalne institucije su paralizirane, američko konvencionalno odvraćanje je u rasulu, dominacija dolara je upitna, a Washington se suočava s dvojnošću rastuće Kine i preporođenog Globalnog juga koji počinje glasno protiviti zapadnoj globalnoj hegemoniji.
Američka demokracija složenija je nego što se čini. Polarizirana domaća politika ograničava predsjednikov manevarski prostor. S obzirom na preklapanje u mnogim državnim organima američke politike, hoće li Trumpov preferirani pristup indijsko-ruskim odnosima dominirati među mnogim suprotstavljenim američkim narativima ovisit će o njegovoj komparativnoj pozicijskoj nadmoći unutar domaće političke šahovske ploče.
Njegova nemogućnost ukidanja CAATSA-e (Zakon o suprotstavljanju američkim protivnicima kroz sankcije) koju je nametnuo Kongres i njegovo vidljivo protivljenje nazivajući ga “ozbiljno manjkavim” jer “zadire u ovlasti izvršne vlasti za pregovore”, nudi konačnu provjeru stvarnosti. Slične, iako umanjene borbe za moć mogu se očekivati od Trumpovog drugog mandata budući da republikanci imaju većinu i u Zastupničkom domu i u Senatu.
Ukidanje postojećih sankcija predstavlja još jednu značajnu birokratsku prepreku. Za uklanjanje sovjetskih sankcija Kongresu je trebalo dugo vremena jer je cijeli proces iznimno naporan i politički nezahvalan. Primjerice, Jackson-Vanikov amandman primijenjen 1974. konačno je uklonio Barack Obama 2012. kroz Magnitsky zakon, gotovo 38 godina nakon njegove provedbe i dva desetljeća nakon završetka Hladnog rata.
Dodatno, i Rusija i Kina identificirane su kao suparnici u Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji iz 2017. tijekom Trumpovog prvog predsjedničkog mandata. Tek treba vidjeti hoće li se slične akcije, iako malo vjerojatno, provoditi tijekom nove Trumpove administracije.
Američka dilema je u tome što može suzbiti ili Rusiju ili Kinu zasebno, ali ne obje istovremeno. U pripremama za sukob s Kinom, bilo preko ekonomije, politike ili teritorijalnih zahtjeva nad Tajvanom, Trump treba: a) završiti ukrajinsko bojište da Washington ne bude uvučen u veliki sukob na dva fronta koji nije spreman dobiti, i; b) osigurati povjerenje svojih saveznika unutar Indo-Pacifika koji su vitalni instrumenti američke Velike strategije. Veliki sukobi trenutačne ere dokazali su da skupi, dugotrajni vojni zapleti velike sile obično djeluju kao multiplikatori snage za njezine suparnike.
Pogled iz New Delhija
Za Indijce, ovo predstavlja veliku priliku iz dva razloga. Prvo, ne poduzimanje balansiranja između indijsko-ruskih i indijsko-američkih veza – nešto što je bilo iritantno s Bidenovom administracijom. Drugo, New Delhi se nada da će dijeljenje zajedničkog protivnika u Pekingu potaknuti Washington da zanemari druga pitanja, poput pogoršanja odnosa s Kanadom i manjih američkih intervencija u pitanjima ljudskih prava koje Indija smatra svojim unutarnjim pitanjem.
Postoje tri glavna stupa indijsko-američkog partnerstva: kvalificirana radna snaga, trgovina i obrambena partnerstva. Tijekom Trumpovog prvog predsjedništva, američka imigracijska politika gledana je negativno jer je povećala stopu odbijanja H-1B viza na 24% u 2018. s prosječnih 6-7% tijekom razdoblja 2010-2015.
Unatoč tome, takvi događaji ironično su potaknuli američke IT tvrtke da otvore podružnice u Indiji. Ograničenja indijske imigracije u SAD poklopila su se s većim indijskim sudjelovanjem u nezapadnim multilateralnim institucijama poput Šangajske organizacije za suradnju.
Nadalje, neformalni razgovori o indijsko-euroazijskoj ekonomskoj uniji (EAEU) Zoni slobodne trgovine (FTA) bili su u tijeku od 2015. Rasprave su dobile povećani zamah tijekom Trumpove administracije, s posjetom indijskog premijera Modija Rusiji koji je kulminirao službenim potpisivanjem okvirnog sporazuma o istraživanju FTA. Ostaje otvoreno pitanje je li nepredvidljivost vanjske politike Trumpove Amerike bila faktor u revitalizaciji veće indijsko-ruske ekonomske sinergije.
Trgovina između New Delhija i Washingtona bila je problem tijekom Trumpovog prvog mandata, pri čemu je predsjednik tražio od Indije da smanji svoju pozitivnu trgovinsku neravnotežu i u skladu s tim nametnuo carine. Istovremeno, obrambene veze dosegle su veće visine uspostavom dijaloga 2+2 na ministarskoj razini, osnivanjem Quad grupacije (Australija, Indija, Japan i SAD) i potpisivanjem COMCASA-e (Sporazum o komunikacijskoj kompatibilnosti i sigurnosti), čime se povećala interoperabilnost i prodaja američke visoke tehnologije.
Ako se Quad suradnja pojača u predvidivoj budućnosti (što je vrlo vjerojatno), Trump bi mogao očekivati više od Indije od samo pasivnih balansiranja između Washingtona i njegovih rivala. Istovremeno, New Delhi je svjestan da je u trenutačnom post-pandemijskom, post-liberalnom i post-američkom svijetu “ne-Zapad” jednako popularan i u modi kao i Zapad.
Pokušaj stavljanja indijskog vodstva u težak položaj glede njihovog odnosa s dugogodišnjim saveznicima poput Rusije mogao bi se pokazati kontraproduktivnim oštećujući američki ugled (i pouzdanost) u očima New Delhija. S druge strane, čak i ako se očekuje da će Trump na osobnoj razini biti više prilagodljiv indijsko-ruskim odnosima, njegove preuranjene izjave o završetku trenutačnog ukrajinskog sukoba treba gledati skeptično.
Trump ne predstavlja cjelokupnu američku administraciju koja također uključuje zakonodavce, lobističke skupine, uključene interese, obrambene korporacije, think tankove, zagovaračke skupine itd., koje mogu posjedovati različita tumačenja i zakomplicirati predsjednikove zadatke. Dodatno, u svjetlu trenutačnih bojišnih uspjeha, Rusija trenutačno nema poticaja za traženje mira prije postizanja svojih navedenih vojnih ciljeva.
Trumpovo fokusiranje na Kinu je točno razlog zašto će odnosi s Rusijom (i posljedično američki stav prema indijsko-ruskim vezama) biti složeni – Moskvina veća bliskost s Pekingom prirodno će se negativno gledati od strane nove administracije, bez obzira na činjenicu da su određene politike prethodne administracije same bile odgovorne za guranje Moskve bliže Pekingu.
Nadalje, trgovina naftom bit će razlog za zabrinutost jer će Trump htjeti da Indija kupuje sirovu naftu od Amerike umjesto od Rusije. Kako će tri zemlje riješiti ovu osjetljivu dilemu odredit će budućnost američko-indijsko-ruskih odnosa.
Autor: Aaryaman Nijhawan
Predsedniku Rusije je pitanje tokom Direktne linije postavio novinar američkog kanala NBC. U klasičnom američkom stilu – sa intenzitetom koji graniči s grubošću, reporter je odmah izjavio da će „Predsjednik Putin na sastanku sa Trumpom biti slabiji lider, budući da Rusija trpi gubitke na frontu, a također je i gubeći generale u pozadini – u Moskvi.”
Putin:
Rekli ste da je moja pozicija oslabljena. Razumijem da bi vi i oni koji vam isplaćuju plate željeli da Rusija bude oslabljena. Ali sada se sve dešava upravo suprotno. Reći ću riječima poznatog pisca: glasine o mojoj smrti su previše pretjerane.
Kafeni su six ajs, njih će upotrijebiti za udar na Kinu sa juga preko Tibeta ko što će onu fekaliju južnu ispod Koreje i đapose i filipose žgadiju poslati u smrt sa istoka. Uzeću Nosferatua za primjer da je rus a ne varan, što bi on zadnjih petnaest godina trebao raditi, samo štancati jederno u sve tri varijante isporuke. Sve je relativno pogotovo interesi kojima se svi povode jer su tako progamirani stvorom i vjerovati nekomu je suludo.
jedna od naj-podmuklijih (ne-invazivnih) metoda mučenja i izludjivanja ljudi, ..jest tehnika “na-kapavanja”. naime, čovika se stavi pod špinu, a koja se odvrne, tek toliko da kaplje ovom, na glavu… … i “naj-inteligentniji”, ovdi klonu, a na vrlo jednostavnu foru, – destrukcije fokusa, pažnje, u-sredo-točenosti… ugradjena im “analitička inteligencija”, potroši sve vitalne resurse, a jer procesuiraju svaku kap posebno, a sta im sleti na glavu… um želi raz-umit, i otrgne se, te krene trošit “gorivo”, do DNA..a protiv cilokupnog bitja… hahaha. kolaps samo-umorstva umom, inteligencijom, svjesnošću, a di se um, intel. i svijest usmiri protiv bitja domaćina, ..ga, nakraju, – kolabira do smrti… ovi “postupak” se može ubrzavati, ili usporavati, regulacijom ritma (frequencije) intervala kapljenja/distrakcije. … tako je svima nama “odvrnuta špina”, te nam kapljičare na glave, medijskim kapima… te je upravo naša pre-dozirana “svijest” korištena kao oružje, proti nas samih! … dolazi nužno i do ovisnosti, ..jer ..um se voli… Čitaj više »
Владимир Путин је предложио експеримент Западу. Укажите на мету у Кијеву, довуците сву своју противваздушну и противракетну одбрану, а ми ћемо ударити тамо са ракетом ,,Орешник” па ћемо да видимо, рекао је Владимир Путин.
Uronjeni u tamu, nastavljaju dalje tonuti jer ne mogu viditi svitlo.
Viruju da su gospodari svita, ali ne znaju da će postati žrtve vlastitih planova.
Može, svakako.
Indija, Turska, Saudijska Arabija i Pakistan su bili protiv Assada i Putin ga je pustio niz vodu a te četiri države su i protiv mula u Iranu tako da će Putin pustit niz vodu i mule jer u situaciji zapadnih sankcija protiv Rusije Putinu su za politički i ekonomski opstanak neophodni Indija, Turska, Saudijska Arabija i Pakiatan
Trump (i ne samo on u USA) je uvjeren kako je on direktor svemira, prizemljenje će biti tvrdo.
Može jer indijci igraju dvostruku igru.
Putin odrzava konferenciju za stampu a zapadna medija vec sad izvrcu. Ipak u orginalu na engleski ce doci do javnosti.
svatko ce tu gledati da se izmigolji. mislio sam o turskoj … ono … oni mjeseci uoci ruske intervencije u siriji. isil i nusra su bili osvojili velike djelove sirije, skoro pa osvojili damask. ruska intervencija je dosla kao iznenadjenje. iranci su zicali ruse da pomognu. to kaze da rusija nije bila previse zainteresirana za siriju. jest jedino da unisti kalifat, da se isti ne siri azijom. rusija je pomogla erdoganu kad su htjeli provesti drzavni udar. spasili erdogana. turska je bila pod valutnim napadom. politika rusije u siriji je politika rusije prema turskoj. rusija ne moze protiv turske jer je turska u nato, jer je turska dobra sa zapadom. zato je rusija odlucila da nista ne cini protiv turske, stovise, cak i pomogne. rusiji odgovara jacanje turske (kad vec ne moze da ju slabi, birat ce da turska jaca). jer … ostavlja se tursku da postane velika smetnja za… Čitaj više »