Na koji način američke sankcije cementiraju utjecaj Rusije, Kine i Irana na sirijsku geopolitičku orijentaciju

Primjedba američkog izaslanika Jamesa F. Jeffreyja, kao i to da Washington više ne traži Assadovo uklanjanje, trebali bi se uzimati sa zrnom soli, jer promjena režima u Siriji ostaje prioritet Amerike, tvrdi analitičar za međunarodne poslove i sigurnost Mark Sleboda objašnjavajući kako su američke sankcije ubrzale približavanje između Sirije, Rusije, Irana i Kine.

Sirijski ministar vanjskih poslova Walidal-Muallem naglasio je u utorak da američki Cezarski zakon o civilnoj zaštiti Sirije za cilj ima izgladnjivanje građana Arapske Republike. Pored toga, najnovija skupina sankcija usmjerena je na one koji su uključeni u aktivnosti obnove u ratom razorenoj zemlji.

Cezarski zakon stupio je na snagu 17. lipnja i uveo sankcije 39-orici sirijskih dužnosnika, uključujući predsjednika Bashara al-Assada i njegovu suprugu, te predvidio kazne protiv bilo kojeg globalnog aktera koji posluje s Damaskom. Ipak, sirijski ministar vanjskih poslova izrazio je uvjerenje da će Damask uspjeti prevladati izazov.

Američke sankcije služe za promjenu režima

Jačanje Trumpove administracije u smjeru “ilegalnog ekonomskog rata sankcijama” nametnute Arapskoj republici označava “pomak u metodologiji” u dugotrajnoj politici promjene režima protiv Sirije, kaže Mark Sleboda, američki vojni veteran i analitičar.

Prema vojnom veteranu, SAD su se usredotočile na provedbu sankcija budući da ”proxy” rat s džihadistima, otvorena vojna invazija kao i okupacija sirijskog teritorija i resursa do sada nisu uspjeli ostvariti glavni cilj Washingtona: promjenu režima u Damasku.

“Sankcije su višestruke te su usmjerene zasebno prema: sirijskom predsjedniku, njegovoj obitelji i najvišim dužnosnicima, sirijskoj političkoj i ekonomskoj eliti i većinskom sirijskom stanovništvu”.

Iako Bijela kuća tvrdi da mjere “nisu namijenjene nanošenju štete sirijskom narodu”, ona nastoji učiniti da sirijski narod “vrišti” od pogoršanja ekonomskih uvjeta kako bi, prema riječima Slebode, došlo do “povećavanja nezadovoljstva sirijske elite daljnjim osiromašivanjem i izoliranjem”.

“Evolucija američke politike prema Siriji najbolje se opisuje kao “promijeni režim ili ćemo mi spaliti zemlju. Promjena režima ili okupacija zemlje. Promjena režima ili izgladnjivanje zemlje”, smatra analitičar.

SAD je desetljećima instrumentalizirao svoju sankcijsku politiku protiv Sirije i postupno pojačavao ograničenja od početka građanskog rata 2011. godine. U travnju 2020. Vijeću sigurnosti UN-a, stalni predstavnik Rusije pri UN-u, Vassily Nebenzia, naglasio je kako niz sankcija koje su SAD, EU, Kanada i Turska Siriji nametnule tijekom godina predstavljaju ozbiljan izazov zemlji, usred pandemije koronavirusa, jer sprječavaju sposobnosti i mogućnosti država da medicinski i na druge načine pomognu Arapskoj republici.

”Assad ne mora otići’. Što se nalazi iza napomene Washingtona?

Primjedba posebnog predstavnika za angažman u Siriji Jamesa F. Jeffreya, da SAD više ne inzistiraju na tome da Assad “mora ići” ne znači nikakvu promjenu mišljenja među Washingtonovim političarima, sugerira Sleboda, dodajući da izjava izaslanika o tome da američke sankcije mijenjaju “ponašanje režima”, ne treba uzimati po nominalnoj vrijednosti ili ozbiljno.

“Među dugim popisom sankcija protiv Sirije nisu samo sektorski i sekundarni odjeljci protiv sirijske ekonomije, već i posebne pojedinačne sankcije koje ciljaju na osobu sirijskog predsjednika, njegove visoke dužnosnike, pa čak i njegovu suprugu i obitelj. Promjena režima ‘nije cilj ovog ilegalnog ekonomskog rata, već se radi o obmanjivanju i surovoj sofistici’, naglašava analitičar.

Izjave Washingtona zapravo nisu ništa novo, napominje on, podsjećajući da “datiraju od vremena kada je Trump preuzeo vlast u SAD-a i promijenio ton u Washingtonu u skladu s njegovom predizbornom retorikom protiv politike ‘promjene režima’ u inozemstvu”. Međutim, američka se politika prema Siriji tijekom godina nije mijenjala, samo se promijenila retorika Washingtona.

Protu-sirijske sankcije imaju negativne posljedice na cijelo okruženje

Trumpova politika sankcija nedavno je naišla na neke kritike od strane Stratfora, američke geopolitičke platforme za obavještavanje, koja se ponekad naziva i “CIA-om u sjeni”. Entitet je sugerirao da će sankcije Bijele kuće nametnute Siriji zadržati Arapsku republiku “čvrsto u ruskom i iranskom kutu”. Prema Slebodi, geopolitički utjecaj sankcija je čak i veći nego što se prvotno mislilo te negativno utječe na “gospodarstvo okruženja kao i na stabilnost okolnih država”.

“Već je široko primijećeno u zapadnim i zaljevskim medijima da brutalne sankcije prema Siriji imaju pogubni udar i na gospodarstva i narode Libanona, Iraka, američke marionetske kurdske ”pseudo” države na istoku Sirije, Jordana i drugdje, budući da su te regionalne ekonomije međusobno povezane i međusobno ovisne o međusobnoj trgovini”, ističe Sleboda.

Prema analitičaru, teške posljedice američke sankcijske politike “zasigurno će dodatno politički destabilizirati Levant i Bliski Istok, što će dovesti do začaranog kruga rezultirajućeg vakuuma vlasti.” Pored toga, neki u zaljevskom Vijeću za suradnju osjećaju zabrinutost zbog toga da bi ih sankcije mogle spriječiti da se pomire s Damaskom i sudjeluju u unosnim projektima obnove Arapske Republike, kao i da steknu neke političke utjecaje protiv sirijskih vlasti, smatra Sleboda.

Tako su se Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) našli ispred ”američkih ciljnika” zbog zbližavanja s Assadovom vladom i otvaranja veleposlanstva u Damasku, što se dogodilo 17. lipnja. James Jeffrey opomenuo je UAE, zaprijetivši im primjenom novog Cezarovog zakona: “Svatko tko se bavi ekonomskim aktivnostima, bilo u UAE-ma ili u drugim zemljama …, može biti meta tih sankcija”, rekao je američki dužnosnik.

Čini se da će obnova i ulaganja u Sirijsku arapsku republiku ići isključivo iz Rusije, Irana, Kine i drugih, naglašava Sleboda, dodajući da će se time “dodatno učvrstiti utjecaj tih država na geopolitičku orijentaciju Sirije, ako se ikada sumnjalo u takvo što”.