Na pomolu novi sukob? – Irački Kurdi protiv šiitskih milicija

Kao što smo ranije izvijestili, irački Kurdi su poručili da ni pod koju cijenu neće odustati od referenduma za neovisnost njihove autonomne regije na sjeveru Iraka, ali i vojno zauzetih područja u borbama protiv ”Islamske države”, za koja smatraju da polažu pravo na njih.

Utjecajni kurdski akademik i analitičar Hussein Barzani za Kurdistan24 piše kako su se od 2014. godine, kada su teroristi takozvane ”Islamske države” osvojili gotovo trećinu iračkog teritorija, pojavila dva vojna entiteta koja su bila najučinkovitija u iskorjenjivanju terorizma. Prema stručnjaku, te vojne skupine su savez kurdskih sigurnosnih snaga Peshmerga i Asayish i puno bolje financirane najvećim dijelom šiitske  Hashd Al-Shaabi milicije, koje se, bez obzira na njihovu heterogenost, bez ikakve zadrške mogu nazvati vojskom.

Prešućujući da su kurdske snage samo u početku igrale važnu ulogu u borbi protiv terorista ”kalifata”, ali na ciljanim teritorijima za koja su smatrali da će biti dio njihove buduće države, za iračke snage sigurnosti Barzani tvrdi ”kako su također su odigrale ključnu ulogu u vojnoj kampanju, pogotovo u naporima oslobađanja Mosula”.

S druge strane, kurdske Peshmerga i šiitske Hashd Al-Shaabi snage su pokazale veliko neslaganje u svojim politikama, koje se razlikuju u nekoliko ključnih područja, između ostalog i po pitanju teritorija.

Ove temeljne razlike se vide u otvorenom osporavanju prava Kurda da nadziru pokrajine Kirkuk i južne područja Sinjara.

Naime, Kurdi tvrde da Kirkuk i Sinjar spadaju pod članak 140. iračkog ustava i dio su takozvanih pod ”spornih područja”, kako i druga područja pretežno nastanjena kurdskim stanovništvom u pokrajinama Dijala, Salahudin i Niniva.

Ovo je pitanje već dugo kontroverzno i središnje vlasti u Bagdadu su deset godina pokušavale izbjeći uvođenje ovog članka. Činjenica je da su neka područja kurdske Peshmerga snaga preuzele bez borbe, nakon povlačenja iračke vojske, a druga su zauzeli u borbama protiv ”Islamske države”.

No, zbog dugogodišnjeg neslaganja i među samim Kurdima, snage Jezida zapadno od grada Sinjara, koji drže i trećinu zapadnog dijela grada i središta ove regije, ranije ovog ljeta pridružile su se šiitskim snagama. Tako sada imamo situacija da od grada Sinjara do sirijske granice ”sporna područja” nadziru jezidske YBŞ i YJÊ snage, koje ujedno drže i 55 kilometara sjeverozapadnog dijela granice sa Sirijom i nisu skloni politici Erbila.

O Hashd Al-Shaabi  snagama smo govorili u više navrata i ovi su borci zaslužni što Bagdad nije pao u ruke terorista ”kalifata” 2014. godine, kada je iračka vojska bila u rasulu, a ISIL pred vratima iračke prijestolnice.

Kurdi se žale da je riječ o heterogenim i neorganiziranim snagama, koji putem svojih medija vode antikurdsku retoriku, prije svega zbog ”oslobađanja” nekih područja Iraka od strane kurdskih snaga.

Logično je da takve primjedbe i optužbe da su Kurdi više posvećeni stvaranju vlastite države, nego borbi protiv terorizma, iritiraju vlasi u Erbilu i kurdske snage, koji šiitskim borcima uzvraćaju istom mjerom. Međutim, za razliku od Kurda, irački šiiti u oslobođenim mjestima i gradovima ne uspostavljaju svoju lokalnu upravu, niti crtaju nove unutarnje granice u Iraku. Njima je cilj očistiti zemlju od terorista i uspostaviti kontrolu nad granicom sa Sirijom, gdje ne žele vidjeti američke snage, dok sunitska područja zapadnog Iraka, jednom oslobođena,  prepuštaju središnjim vlastima, policiji i sigurnosnim snagama. Šiitske snage se jednako protive i razbijanju Iraka, do čega bi neminovno došlo provedbom odluka kurdskog referenduma zakazanog za 25. rujna.

Hussein Barzani se žali što su Hashd Al-Shaabi u južnim područjima Sinjara ušli u savez s ”oportunističkim elementima Kurdistanske radničke stranke (PKK)”, čime su stvorili sumnju u jedinstvo  iračke regije Kurdistan.

Međutim, stvari nisu baš tako tekle. YBŞ i YJÊ snage, za koje akademik iz Erbila tvrdi da su povezane s Kurdistanskom radničkom strankom iz Turske, prešle su na stranu šiita jer su Peshmerga snage kampanju protiv ISIL-a obustavile još u studenom 2016. i nakon zauzimanja grada Bashiqe, unatoč pozivima Jezida da nastave borbu.

Ministarstvo Peshmerga je priopćilo kako ovaj potez šiitskih snaga predstavlja povredu ugovora o vojnoj suradnji između Erbila i Bagdada koji je sklopljen prije pokretanja kampanje za oslobađanje  Mosula. Međutim, ranije ove godine su u pregovorima s vojnim zapovjednicima južnog Sinjara šiitske snage prihvatile suradnju i dogovorile se da će u tom području zajedno djelovati u borbi protiv terorizma.

Istina je da nekoliko istaknutih političkih aktera u Bagdadu, kao naime bivši premijer Nouri Al-Maliki i njegovi suradnici, kao i vrh u Teheranu, podržavaju Hashd Al-Shaabi snage i protive se uspostavi neovisnog iračkog Kurdistana, za kojeg u Erbilu tvrde da je ionako u svojim ”povijesnim granicama”, što je vrlo širok pojam.

Gledajući iz tog ugla, neki se čak pozivaju na nikada od službene historiografije utvrđene ”povijesne granice” židovske države od prije nekoliko tisuća godina, koja se protezala od Nila u Egiptu do Eufrata u Siriji i Iraku. Ako irački Kurdi ciljaju na takve ”povijesne granice”, sukob sa šiitskim snagama je neizbježan.

Hussein Barzani čak tvrdi da su s vremena na vrijeme izvori šiitskih snaga  signalizirali svoje namjere u zaustavljanju kurdskih težnji. Činjenica je da bi izravan sukob izazvati daljnje nasilje i ono bi se moglo proširiti na Siriju, moguće i na sjeverozapad Irana.

Možda u ovom trenutku nema opasnosti, jer su Hashd Al-Shaabi snage svoje napore usredotočile na poraz ISIL-a i vraćanje mira i sigurnosti u zemlji i bore se u zapadnom Anbaru i Tal Afaru na sjeveru zemlje, ali postoje područja u kojima graniče s iračkim Kurdima u kojim bi moglo doći do eskalacije sukoba.

Dio šiitskih zapovjednika vjeruje da sukob nije rješenje za sve veće probleme koji nastaju u iračkom Kurdistanu.

Kurdski akademik i analitičar upozorava frakcije u Hashd Al-Shaabi da budu oprezni i neka ne podcjenjuju vojnu moć i motivaciju Peshmerga snaga. Istina, dijelovi kurdskih snaga u Iraku imaju skupi američki vojnu opremu i visoku razinu borbene gotovosti, ali brojka od 190 000 dobro opremljenih i naoružanih boraca, kako tvrde u Erbilu, definitivno je pretjerana.

Čak i akademik iz Erbila priznaje da Peshmerge nisu tako dobro naoružane i financirane kao šiitske snage, ali, po njegovom mišljenju, ”Kurdima ne nedostaje odlučnosti i hrabrosti”, kao što se vidjelo u borbama protiv ”Islamske države”.

”Osim toga, Hashd Al-Shaabi snage bi također trebale biti svjesne da Kurdistanska regionalna vlada i njene Peshmerga snage imaju veliku podršku među utjecajnim osobama u međunarodnoj zajednici, koje su pokazale potporu Peshmergama, čak i nakon završetka rata protiv ‘Islamske države’. Hashd Al-Shaabi treba biti spreman prihvatiti rezultat bilo kojeg demokratskog referenduma, kako je ustavom propisano u članku 140. i da se tako utvrdi jesu li navedeni sporni teritoriji voljni da budu pod upravom Bagdada ili Erbila”, upozorava Hussein Barzani.

Među Kurdima u Iraku postoji izraz “do planine Hamrin”, koji se odnosi na područje južno od planinskog lanca Hamrin kao povijesne zemljopisne granice Kurdistanske regije.

Nema sumnje da će ta granica, ako u Erbilu budu inzistirali na njoj, biti ključna točka budućih sporova između kurdskih snaga i njihovih ”dokazanih međunarodnih prijatelja”, kako ih zove akademik Hussein Barzani, i Hashd Al-Shaabi snaga, iračke vojske, a nije isključen ni ulazak u sukob iranskih Quds snaga na irački teritorij.

Massoud Barzani je izabrao dobar trenutak za održavanje referenduma, jer su šiitske paravojne snage raspoređene po cijelom Bliskom istoku u borbi protiv terorista ”Islamske države”, dok iračkoj vojsci nakon kampanje u Mosulu treba nekoliko mjeseci kako bi se oporavila od gubitaka, popunila svoje redove i iznova se naoružala. U međuvremenu su snage Erbila imale više od devet mjeseci odmora od borbi i 25. rujan je bio idealan datum za održavanje referenduma o neovisnosti. Međutim, čak i u takvom scenariju, prema kojem bi Kurdima trebala pripasti područja ”povijesnog Kurdistana”, sve do južnih obronaka planine Hamrin, računati na vojnu spremnost i biti spreman pokrenuti još jedan rat na Bliskom istoku je odluka Kurdistanske regionalne vlade u Iraku za koju je teško reći hoće li iračkim Kurdima donijeti više štete ili koristi?

Barzani ne odustaje – Referendum za neovisnost iračkog Kurdistana se ne odgađa