Nacisti bez dokaza nisu Dimitrova osudili za palež Reichstaga, a Rusi su danas krivi za pokolj u Beslanu

Čak ni nacistički režim nije uspio dokazati krivnju Georgiju Dimitrovu za podmetanje požara u Reichstagu, te su zbog nedostataka dokaza budući visoki dužnosnik Kominterne i njegove bugarske kolege na “Leipziškom procesu” oslobođeni i protjerani u SSSR.

Nevjerojatno, ali danas imamo “Europski sud za ljudska prava” koji je u slučaju napada čečenskih terorista na školu u Beslanu amnestirao napadače i ubojice, a osudio žrtvu.

Naime, nekoliko desetaka čečenskih terorista odgovornih za masakr preko stotinu djece u Beslanu nisu ništa krivi, a Rusija je osuđena “zbog prekomjerne uporabe sile”. Zbog prekomjerne uporabe sile protiv koga?

“Ruske sigurnosne službe primijenile nesrazmjernu silu u operaciji napada na pobunjenike koji su uzeli taoce”, kazao je sud.

“Vlasti su imale dovoljno preciznih informacija koje su upozoravale na to da se planira teroristički napad koji je imao za cilj obrazovnu ustanovu, ali nisu poduzele odgovarajuće mjere kako bi spriječile teroriste da se okupe i pripreme napad. Sigurnost u školi nije bila pojačana, a ni osoblje škole niti javnost nisu bili upozoreni na terorističku prijetnju”, navodi takozvani “Europski sud za ljudska prava”.

Tužbu protiv Ruske Federacije je između 2007. i 2011. godine podiglo 409 ruskih državljana, tražeći kaznenu odgovornost Moskve za tragediju u Beslanu u kojoj je 2004. u akciji protiv čečenskih terorista poginulo 334 osobe, među kojima 186 djece.

1. rujna 2004. su 32 čečenska terorista, koje se u halucinantnoj presudi naziva “islamskim borcima”, kao da su napadom na školu branili islam, u Beslanu u Sjevernoj Osetiji prvog dana nove školske godine zatočili više od 1100 ljudi, učenika, roditelja i učitelja, tražeći od Moskve da prizna neovisnost Čečenije.

Trodnevna talačka kriza je završila s 334 poginula, među kojima 186 djece, te oko 800 ranjenih. Većina žrtava je, prema takozvanom “Europskom sudu za ljudska prava”, stradala tijekom intervencije pripadnika ruskih specijalnih snaga.

Sud priznaje da su čečenski teroristi zatočili više od 1100 ljudi, ali se pita tko je dao zeleno svijetlo za intervenciju koja je rezultirala pokoljem? Komandosi su krenuli u akciju nakon što je eksplodirala bomba u školskoj dvorani za tjelesni odgoj, no 22 sekunde poslije je uslijedila još jedna eksplozija i ne zna se tko ju je izazvao. U presudi se navodi kako se ne zna tko ju je izazvao, ali je, navodno, upravo u toj drugoj eksploziji i požaru koji je slijedio poginulo ili ranjeno više od polovice talaca.

Nevjerojatno i halucinantno obrazloženje presude se ne može smatrati nikako drugačije, nego kao dio propagandnog rata protiv Rusije.

Žalosno, ali su presudu prvi pozdravili samozvani “radikalni ljevičari” i borci za “ljudska prava” koji gutaju i vjeruju u sve gadarije mainstream medija u službi Washingtona, Europske unije i NATO pakta.

Nije poznato bi li takozvani “Europski sud za ljudska prava” postupio istu u slučaju tužbe žrtava Ahmeda Čatajeva, koji je organizirao teroristički napad u međunarodnoj zračnoj luci u Istanbulu “Kemal Atatürk”, kada je prošle godine u srpnju ubijeno 48 ljudi, a ranjeno 238.

Naime, Ahmed Čatajev je na preporuku Amnesty Internationala nekoliko puta izbjegao izručenje Rusiji, a Austrija mu je kao “čečenskom disidentu” dala politički azil.

Naime, nakon što je sudjelovao u Drugom čečenskom ratu, Čatajev bježi i 2003. je dobio azil u Austriji, gdje je tvrdio “kako je izgubio ruku tijekom mučenja u ruskim zatvorima”.

2008. godine je uhićen s drugim Čečenima u švedskom gradu Trelleborgu, a policija je u njih našla jedan kalašnjikov, eksploziv i streljivo. Nakon godinu dana u zatvoru u Švedskoj, uhićen je u 2010. u Ukrajini, a u njegovom mobitelu su pronađene upute meta za napade i ljude koje treba likvidirati, ali ga je Kijev je pod pritiskom Amnesty Internationala oslobodio.

Između 2012. i 2015. godine Čatajev živi u Gruziji, gdje je bio član raznih terorističkih skupina i bio osuđen za terorizam. U veljači 2015. napušta Gruziju i odlazi za Siriju, gdje se pridružio ISIL-u i stekao ključnu poziciju unutar te terorističke skupine. Tek u listopadu 2015. godine američko Savezno tužiteljstvo stavlja Čatajeva na popis terorista. Prekasno, što je učinjeno samo zbog osobnog priznanja i snimaka u kojima se pojavljuje u redovima ISIL-a na Bliskom istoku.

Priča o Ahmedu Čatajevu i presuda takozvanog “Europskog suda za ljudska prava” protiv Rusije za pokolj u Beslanu samo potvrđuje da su čečenski teroristi i za Europsku uniju bili i ostali “borci za slobodu čečenskog naroda”, te da su vodili “pravednu borbu protiv ruskog režima”.

Samu presudu bi pobio ne jedan bolji odvjetnički ured, nego obični pripravnik, jer je puna nedorečenosti, posebno u dijelu gdje se tvrdi da je druga eksplozija u Beslanu bila kobna, ali da nema čvrstih dokaza tko ju je izazvao.

Međutim, nakon Olimpijade, Nobela, Oscara, Pulitzera, Eurosonga, sada imamo i “Europski sud za ljudska prava” koji je donio presudu kakvu se 1933. na “Leipziškom procesu” nije usudila donijeti ni nacistička Njemačka.